Mladi, zasučite rukave, stariji vam ništa neće dati! Uključimo se u politiku i uzmimo uzde u svoje ruke!
Sve bi se to lako moglo povezati s onim ‘snađi se’. A kako da se mladi ljudi snađu? Kako da znaju gdje tražiti? Koga tražiti? Gdje pitati i gdje saznati odgovore na pitanja?A svi samo mudro šute. Informacije stižu samo do odabranoga kruga ljudi u kojem nema mjesta za one ambicioznije, borbenije i spremnije na rad i promjene. Zašto? Zato jer ih se boje. Mladi ljudi, puni elana, volje za životom, htijenja za iskustvom i gladnih očiju da vide svijeta. Kako se o sve može povezati sa politikom? Kako se društvena slika Hrvatske srozava, tako u mladim ljudima raste nezadovoljstvo, nesigurnost i želja za odlaskom. Politički vrhovi ubijaju im zadnje nade pokazujući im što su sve spremni napraviti da bi osigurali sebe i svoj ego i još jednom, po tko zna koji put, podcrtali konstataciju da ih nije briga za narod. Sve bi se to lako moglo povezati s onim ‘snađi se’. A kako da se mladi ljudi snađu? Kako da znaju gdje tražiti? Koga tražiti? Gdje pitati i gdje saznati odgovore na pitanja?A svi samo mudro šute. Informacije stižu samo do odabranoga kruga ljudi u kojem nema mjesta za one ambicioznije, borbenije i spremnije na rad i promjene. Zašto? Zato jer ih se boje.
Mladi ljudi koji promišljaju svojom glavom, sa strane mudro promatraju i seciraju čitavu situaciju uočavaju nedostatke i rupice koje ipak nisu uspjeli zakrpati. I tu vide svoju prednost.
Ipak, zašto nešto ne poduzmu? Zato što znaju da će odmah biti označeni. Zato što znaju da će ih etiketirati. I gdje da onda traže i grade svoju budućnost?
S jedne strane, velika se većina odlučuje za inozemstvo. Traže ponude, sanjanju željene poslove, kreću već sa edukacijom izvan granica Hrvatske. I nadaju se dobrim rezultatima koji će im omogućiti stalno zaposlenje tamo negdje daleko. S druge strane, ima još onih koji vjeruju u bolju budućnost Hrvatske. Nazovite ih sanjarima, budalama, iracionalnima, kako god hoćete, no budite svjesni toga da njih još tu ima. Mnogo. Oni su ti koji traže svoju priliku i svoj kruh ovdje, u Lijepoj Našoj. Hvataju se u koštac sa prilikama koje su daleko od onoga što uopće žele i priželjkuju u svojoj bližoj budućnosti jer su ipak svjesni jedne stvari – ako neće oni, neće nitko.
Svatko, tko je u starijoj životnoj dobi, barem će jednom izreći dobro poznate riječi kako su mladi budućnost Hrvatske i kako u njihovim rukama ostaje naša mala zemlja. I onda im u očima primijetite sažaljenje. Zbog drutva, zbog politike, zbog financija, zbog svega što ostaje u njihovim rukama.
Goreg osjećaja, zapravo, nema. Sažaljenje od strane neke osobe je ono što Vas natjera da posumnjate i sami u sebe. A gdje ste onda? Ipak, uvijek ostaju dvije opcije – povući se jer toliko sumnjate da se jednostavno više ne usudite ili dokazati da Vas nemaju zašto žaliti. Jer nemaju. Mladi ljudi su još uvijek neiskvareni, iskreni, pošteni, ne znaju za političke igrice iza leđa i podmetanja, a znaju za solidarnost, osjećaj bespomoćnosti i, što je najvažnije, moraju razmišljati svojim glavama i izreći svoje mišljenje te čvrsto stajati iza njega, pa makar bili jedini koji misle da je to ispravno. Savijanje njihovih leđa kako vjetar puše je ono što može samo dati krila sadašnjoj situaciji da ih potpuno pokoleba i ne dopusti im da sami promijene nešto.Mladima dajte priliku, učite ih, pokažite im da su oni ti kojima ova država ostaje, jer zbilja i je tako. Oni su ti koji će nstaviti borbu, tamo gdje su njihovi roditelji, bake i djedovi stali. Oni su ti koji će odgajati svoju djecu pričajući im o svome podrijetlu. A želite li da ga se srame? Želite li da skrivaju isitinu? Svi smo itekako svjesni čitavoga stanja jer se nosimo s njime svakoga dana. Ako Vi nemate više snage da se borite sa svime ovime, ulijte tu snagu u mlade ljude oko vas. Potaknite ih.
Cijeli se ovaj teks može protumačiti kao nekakav apel, no to nije. Sve je ovo stvarnost. Još jedna stvarnost koju žive mladi ljudi. Oni su ti koji jednostavno moraju zasukati rukave i napraviti nešto. Na uključivanje u politiku mnogi će odmahnuti glavom, no politika je ta od koje sve kreće. Politička aktivnost je ono što diktira svakodnevicu Hrvata. Uključivanje u istu i politička aktivnost je ono što će potaknuti promjene. Ono što će omogućiti da sami nešto stvore ni iz čega i dobiju dovoljno velika i snažna krila koja će ih nositi do boljeg sutra. Apel je jedino svima da se mladima da prilika. Da ih se nauči, da ih se uputi, da im se pomognu otvoriti putovi. Ostalo će oni sami. Jer žalosno je slušati kako sanjaju svoju budućnost negdje daleko od svoga doma . Ako oni sad odu, tko će ostati?
dnevno.hr
Što vi mislite o ovoj temi?
