Pratite nas

Komentar

Moderna Hrvatska država nije utemeljena na antifašizmu

Objavljeno

na

Još u ožujku 2017.godine napisala sam da se u Ustavu RH, ne spominje antifašizam! Dodala sam neka svi koji govore da je država Hrvatska utemeljena na antifašizmu pročitaju Ustav RH. Međutim i dalje SDP-ovci, i sve stranke iz Amsterdamske koalicije ponavljaju tu mantru. Stoga ponavljam uz govor dr. Hasanbegovića u Saboru RH, i citiranjem preambule Ustava RH;

MODERNA HRVATSKA DRŽAVA, NEOVISNA REPUBLIKA HRVATSKA NIJE UTEMELJENA NA  ANTIFAŠIZMU. RIJEČ ANTIFAŠIZAM SE NE SPOMINJE U USTAVNOM TEKSTU

Izvorišne osnove Ustava RH vjerovali ili ne većina tzv “antifašista” u nas od vrlih povjesničara, kolumnista, novinara i političara vode rasprave o antifašizmu pozivajući se na izvorišne osnove Ustava RH, koje očito nikad nisu niti pročitali.Pozivam ih da bi bilo profesionalno da ih bar pročitaju.!!!

Ustav RH – Izvorišne osnove

Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo:

– u stvaranju hrvatskih kneževina u VII. stoljeću;

– u srednjovjekovnoj samostalnoj državi Hrvatskoj utemeljenoj u IX. stoljeću;

– u Kraljevstvu Hrvata uspostavljenome u X. stoljeću;

– u održanju hrvatskoga državnog subjektiviteta u hrvatsko-ugarskoj personalnoj uniji;

– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora godine 1527. o izboru kralja iz Habsburške dinastije;

– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora o pragmatičnoj sankciji iz godine 1712.;

– u zaključcima Hrvatskoga sabora godine 1848. o obnovi cjelovitosti Trojedne Kraljevine Hrvatske pod banskom vlašću, na temelju povijesnoga, državnoga i prirodnoga prava hrvatskog naroda;

– u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi 1868. godine o uređenju odnosa između Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kraljevine Ugarske na temelju pravnih tradicija obiju država i Pragmatičke sankcije iz godine 1712.;

– u odluci Hrvatskoga sabora 29. listopada godine 1918. o raskidanju državnopravnih odnosa Hrvatske s Austro-Ugarskom te o istodobnu pristupanju samostalne Hrvatske, s pozivom na povijesno i prirodno nacionalno pravo, Državi Slovenaca, Hrvata i Srba, proglašenoj na dotadašnjem teritoriju Habsburške Monarhije;

– u činjenici da odluku Narodnoga vijeća Države SHS o ujedinjenju sa Srbijom i Crnom Gorom u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1. prosinca 1918. godine), poslije (3. listopada 1929. godine) proglašenoj Kraljevinom Jugoslavijom, Hrvatski sabor nikada nije sankcionirao;

– u osnutku Banovine Hrvatske godine 1939. kojom je obnovljena hrvatska državna samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji;

– u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.

– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.

Polazeći od iznesenih povijesnih činjenica, te općeprihvaćenih načela u suvremenu svijetu i neotuđivosti i nedjeljivosti, neprenosivosti i nepotrošivosti prava na samoodređenje i državnu suverenost hrvatskog naroda, uključujući i neokrnjeno pravo na odcjepljenje i udruživanje, kao osnovnih preduvjeta za mir i stabilnost međunarodnog poretka, Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bošnjaka, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Rusa, Bugara, Poljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha, Albanaca i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zemalja slobodnoga svijeta.

Poštujući, na slobodnim izborima odlučno izraženu volju hrvatskoga naroda i svih građana, Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje.

NE SRAMOTITE SE VIŠE, PISMENI STE!

Lili Benčik

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Davorin Karačić: Neke stvari ćemo itekako mijenjati!

Objavljeno

na

Objavio

Draga moja braćo s tribine te ostali navijači, a i ne samo navijači. Na vašoj koži ste osjetili kako se može proći ako javno istaknete ili izgovorite pojam ACAB, Mamiću Cigane, HNS Pederi….i slične uzvike.

Tada vas uhićuju, stavljaju vam lisice na ruke a noć provodite u ćeliji da bi vas odmah transportirali na sud te osudili.
Mediji i javnost tada vas nazivaju stokom, huliganima, javno pozivaju društvo i policiju da vas zgazi, slomi vam kosti, utrpa u zatvor na dugo.

Kad nešto slično međutim napravi novinar, onda se dižu na noge ti isti mediji koji pozivaju na obračun s vama i koji se naslađuju svakom danu kojega provedete iza rešetaka te plaču da se radi o novinaru i udaru na slobodu medija.

Kad to isto napravo novinar onda se oni isti političari koji i donose i provode zakone po kojima vas se hapsi i kažnjava, odjednom počnu zazivati slobodu izražavanja i čuditi se postupku policije i suda.

Ne ulazim niti želim ulaziti u pitanje je li kažnjavanje za takve stvari opravdano ili nije, treba li se kažnjavati za takve stvari ili ne nego samo primjećujem očitu neravnopravnost i privilegiranost određenih ljudi i skupina.

Onih koji su kao novinari privilegirani te bijedni političari koji vrše razdiobu ljudi na one koji smatraju stokom, odnosno vas, te one kojih se boje i kojima podilaze, odnosno novinara pa makar se ti isti hvalili svojom mržnjom i odbojnošću prema ovoj zemlji i njezinom narodu.

Neke stvari ćemo itekako mijenjati, napisao je Davorin Karačić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Milanovićev politički poučak ‘kako se posvađati sa svim i svakim’

Objavljeno

na

Objavio

‘Propaganda NATO pakta i razmjenjivanje nježnosti’ s liderima drugih država u Europi politički je diskurs Zorana Milanovića kojem smo nažalost svjedočili danas u medijima. Takva retorika poslužila je za difamaciju predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i to prvenstveno na osobnoj razini.

Vrijeđati hrvatske strateške partnere samo kako bi ponizio aktualnu predsjednicu žalostan je potez čovjeka koji bi, kako kaže, surađivao s Parizom.

Svojedobno je Milanović mogao surađivati i s prijateljskom Njemačkom, ali se umjesto suradnje odlučio za zaštitu udbaških zločinaca. Tada je, sjetit ćete se, s aktualnim predsjednikom RH inzistirao na Lex Perkoviću i tim nas potezom demokratski unazadio i osramotio u civiliziranom svijetu. Sada pod krinkom kvazi liberala i ljevičara pred kamerama priča o nekakvim režimskim potezima. Da nije tužno bilo bi smiješno.

U konačnici, Milanovićev politički poučak ‘kako se posvađati sa svim i svakim’ postao je svojevrsni brend kojeg na sreću neuspješno plasira hrvatskoj javnosti.

Dokaz tomu su i toliki izgubljeni izbori, rasturanje vlastite partije te evidentan neuspjeh u privatnom poslovanju. Zov javnosti da se kandidira na predsjedničkim izborima nije ništa drugo doli smokvin list za propale političke i poduzetničke ambicije, a pobjeda Kolinde Grabar Kitarović to će i potvrditi, komentirao je Petar Škorić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari