Connect with us

Kolumne

Mogu li Hrvati prisegom Donalda Trumpa očekivati novu eru Tomislava Karamarka?

Objavljeno

on

Naprasit odlazak Tomislava Karamarka s mjesta prvog potpredsjednika Vlade RH, a zatim s mjesta predsjednika HDZ-a značio je početak kraja Hrvatske od centra prema desno temeljen na pobjedničkoj platformi “Domoljubne koalicije”.

Dolaskom Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a “Domoljubna koalicija” u potpunosti se raspala, zatim je desni birački spektar podijeljen u dva bloka gdje smo sa jedne strane imali vječite protivnike Danijela Srba, dok sa druge strane Ante Džapića što je rezultiralo time da u Hrvatskom saboru nema predstavnika pravaških opcija, a pod čvrstom rukom Tomislava Karamarka imali su potpredsjednika Hrvatskog sabora kao i tri predstavnika u Hrvatskom saboru.

Pravaška opcija dodatno je oslabljenja političkim transferima iz HSP AS poput onog Ivana Kirina uoči samih parlamentarnih izbora u HDZ ili kada se prilikom sastavljanja listi postavilo Brunu Esih kao nezavisnu kandidatkinju na listu HDZ-a, Stevu Culeja predstavnika braniteljske populacije koji se nalazio poput Brune iza 10-tog mjesta na listi koje nije jamčilo ulaz u Hrvatski sabor, te Zlatka Hasanbegovića i Mire Kovača koji su ne nakon odlaska Tomislava Karamarka isprofilirali ikonama hrvatske desnice unutar HDZ-a, a od kojih je članstvo HDZ-a očekivalo kandidaturu za predsjednika HDZ-a nakon Karamarkova odlaska koje su na kraju ipak izostale radi jedinstva stranke. Razmišljaju li danas tako?

Dalo bi se navesti još pojedinaca poput imena Antona Klimana koji je ušao sa posljednjeg

14-tog mjesta u Hrvatski sabor putem preferencijalnih glasova, a potom je degradiran iako je imao izvrstan rezultat kao ministar turizma na kraju turističke sezone poput Zlatka Hasanbegovića koji je od ministarstva kulture učinio ono što do sada nisu uspjeli svi prethodni ministri.

Mogli bi istaknuti ministra branitelja Tomu Medveda koji je opravdao svoju poziciju kao i Milijana Brkića koji je također ušao sa posljednjeg 14-tog mjesta, a od nekada miljenika nacije postao je predmet vrijeđanja na društvenim mrežama nakon što je okrenuo leđa Tomislavu Karamarku, podržao izbor Obuljen i suradnju s Pupovcem, a zatim skinuo imunitet svome suborcu Stevi Culeju za razliku od drugih predstavnika braniteljske populacije poput Petra Škorića, Anđelka Stričaka i Mire Bulja ili pak Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih koji su napustili Sabor u društvu bivšeg HDZ-ova Željka Glasnovića.

HDZ je pod vodstvom  Andreja Plenkovića koji je došao na već ustrojenu platformu mukotrpnim radom Tomislava Karamarka i članova na terenu tijekom četiri godine što je rezultiralo 5 pobjeda u nizu izgubio 75 tisuća glasova uza sve gafove Zorana Milanovića, a da su birači znali da će se zahvaliti istaknutim bivšim ministrima poput Zatka Hasanbegovića, Mire Kovača ili Antona Klimana, te iskoristiti Brunu Esih, Stevu Culeja, Zlatka Tomašića i dr. kandidate koji nam dolaze sa spektra desnice unutar stranke izgubio bi izbore barem za 200.000 glasova u odnosu na rezultat Tomislava Karamarka što ne znači da neće lokalne izbore nakon što su birači vlastite stranke prevareni.

Koliko bi tek izgubio na vrijednosti da im je istaknuo suradnju s Miloradom Pupovcem te zbrinjavanje njegovih kadrova uz vlastitu vojsku nezaposlenih članova koji su prisiljeni emigrirati kao i mnogi pošteni Hrvati koji su otišli trbuhom za kruhom.

Kako se tek članovi osjećaju nakon što su pojedinci nagrađeni saborskim mandatima i ministarskim pozicijama u Vladi RH, a činili su sve da HDZ ne uspije dobiti parlamentarne izbore svojim programiranim izlascima iz stranke da bi ekspresno bili vraćeni ili ulaskom u Vladu RH čekaju povratak u stranku. Postavite si pitanje kakva bi hajka bila izvršena na Tomislava Karamarka da je činio takva kadrovska rješenja ili prevario birače sa Pupovcem nakon izbora?

Iako su nam u počecima prezentirali snagu zajedništva temeljenu na 91 potpisu mogli smo vidjeti kako su ti temelji postavljeni na lažnoj platformi što sam oduvijek tvrdio budući da nije prirodna, a najbolje se vidjelo kada su za izglasavanje nepovjerenja Stevi Culeju natpolovičnu većinu od 77 glasova ZA spašavali SDP, HNS i SDSS, a drugi neuspjeli test bio je prilikom izglasavanja proračuna kada se moglo vidjeti da 81 ruka ZA nije isto što i 91 potpis.

Ako uzmemo u obzir veliki broj spavača postavlja se pitanje koliko je uopće stabilna Plenkovićeva vlada i hoće li mu se dogoditi u budućnosti scenarij kojeg su u lipnju ove godine orkestrirano priredili Tomislavu Karamarku putem političkog establishmenta i mainstream medija koji nisu bili skloni Tomislavu Karamarku, kao i Donaldu Trumpu uoči predsjedničkih izbora u Americi, a ujedno mu pojedinci iz vlastitih redova nisu htjeli potpisati preslagivanje Vlade RH? Ako uzmemo u obzir izjavu Vladimira Šeksa  koji je izjavio u RTL-ovoj “Noći odluke” kako vjeruje da stvarna moć nije u rukama parlamenta, već kako se “Politička moć u cijeloj Europi odvija u neformalnim grupama gremija koje donose stvarne političke odluke koje se onda samo provode u parlamentu.

Sumrak parlamentarne demokracije već je dugo u Europi, pa tako i u Hrvatskoj”, tada se postavlja pitanje da li je Andreja Plenkovića postavio Brussels ili Obamina administracija putem Kolinde Grabar Kitarović koja je doživjela krah političkog establishmenta predvođena porazom Hillary Clinton?

Tomislav Karamarko doživio je sličnu nepravdu i pad temeljen na političkim odlukama iza kojeg se kasnije uzdigao nakon što je pokrenuo sredinom 90-tih godina prošlog stoljeća prve istrage protiv gospodarskog kriminala u Hrvatskoj, zbog čega nailazi na kritike dijela svojih kolega u HDZ-u, te se privremeno stranački distancirao 1995. godine što možemo usporediti sa padom u 2016. godini, jer najavio je borbu sa organiziranim kriminalom i lustraciju iako je stranka pod njegovim vodstvom doživjela procvat od 5 pobjeda u nizu.

Rušenje pod presedanom Tomislava Karamarka djelovalo mi je kako mora otići po hitnom postupku prije nego li se uspostavi Trumpova administracija, a on prisegne, jer za očekivati je da bi nakon prisege u Bijeloj kući Donald Trump zatražio da se sastane sa “šefovima” zemalja, tj. vlada koje su mu svjetonazorski bliske, od Poljske, Mađarske do Hrvatske za vrijeme Karamarkove vladavine kako bi dogovorio suradnju i investicijska ulaganja.

Nije tajna da je Donald Trump htio svojevremeno uložiti dio svog bogatstva u golf terene i hotele na Brijunima, ali tada je bilo uslijedilo Sanaderovo povijesno NE! Ostankom Tomislava Karamarka u sada već bivšoj Vladi RH ne bi bila spriječena lustracija, a pojedinci danas ne bi predsjedavali Uredom predsjednika Vlade RH ili mu bili savjetnici, stoga je njegov pad kristalno jasan svima koji su imalo politički pismeni.

Da nije otišao u potpunosti mogli smo vidjeti poruku iz Vukovara uoči obilježavanja obljetnice pada Vukovara kada je odao počast sam dan ranije kako bi 18.11.2016. mogao biti na suđenju sa Josipom Manolićem koji ga je optuživao kako je radio za UDBU. Mogli smo vidjeti kako mu je SOA srušila optužbe kada je potvrdila da Tomislav Karamarko nikada nije radio za UDBU, a čije su optužbe uoči parlamentarnih izbora štetile kako ugledu stranke tako i samom Tomislavu Karamarku. Zamislite samo unaprijed režiran scenarij kada Tomislav Karamarko nije mogao biti sa svojim narodom u koloni Sjećanja u Vukovaru, već u sudnici sa Josipom Manolićem. Bol za svakog istinskog domoljuba.

Također, ako uzmemo u obzir izjavu Andrije Hebranga koji je izjavio “Karamarka je smijenila velika svjetska sila, a ne beznačajna afera njegove žene” postavlja se retoričko pitanje hoće li Granićeve učenike nakon prisege Donalda Trumpa smijeniti Trumpova administracija, a time ojačati hrvatsku desnicu predvođenu Tomislavom Karamarkom na platformi od 5 pobjeda u nizu “Domoljubne koalicije”  koja se je imala namjeru obračunati sa korupcijom u Hrvatskoj kao što se Donald Trump ima namjeru obračunati sa korupcijom krenuvši od Bijele kuće?

Da ne govorim da je lustracija blaža varijanta u odnosu na planiranu Trumpovu politiku prema migrantima i stanovnicima koji posjeduju dosje-e radi kriminala, droge i pljačke, te one bez dokumenata koje planira deportirati ili čak podizanje zida na granici prema Meksiku.

U prošlosti nikada nismo mislili da ćemo biti svjedoci odlaska Ive Sanadera na vrhuncu političke moći, ne tako davno odlaska Tomislava Karamarka pod presedanom koji traži pravdu na suđenju sa Josipom Manolićem na Općinskom sudu u Zagrebu te na Upravnom sudu u slučaju “Konzultantica” radi odluke Povjerenstva o sukobu interesa koje je imenovao SDP saborskom većinom, a koje  danas zatvara oči kada s jedne strane na sastanku u Vladi imamo potpredsjednicu Vlade RH Martinu Dalić, a s druge strane ispred INE njezinog muža.

Do prisege Donalda Trumpa pratiti ćemo rasplet gospodarskih odnosa Plenkovićeve vlade i Rusije, rasplet salmonele koja se pokrenula tek nakon što se otrovalo i umrlo petogodišnje djete kao da se do sada nije znalo da se uvozi smeće od mesa, podizanje PDV-a ugostiteljima sa  12 na 25%, te izviždavanje resornog ministarstva i masovno napuštanje Kongresa od strane ugostitelja u Splitu, uživanje političke elite uz masoneriju na utakmicama reprezentacije, gubitak vjerodostojnosti temeljene na presumpciji nevinosti iako su podignute dvije optužnice protiv Božidara Kalmete, zabrinutost  Plenkovićeve vlade radi napada Nacionala koja nije bila empatična prema bivšem prvom potpredsjedniku Vlade kada je isti list služio za rušenje Tomislava Karamarka, a postavljanje Andreja Plenkovića, plesanje saborske većine na rubu kvoruma uz potporu MOST-a dok Božo Petrov predsjedava Hrvatskim saborom, dok kasnije će biti sve opcije otvorene kako bi MOST sačuvao vlastitu indetitet.

U Novoj godini biti će sve karte otvorene, a hoće li nastupiti nova era Tomislava Karamarka nakon dokazane pravde ispred hrvatskih sudova u hrvatskoj politici pod okriljem promjene svjetske politike ili će se isprofilirati nova osoba temeljena na suočavanju sa prošlosti bez koje nema bolje budućnosti i opravdati vjerodostojnost Karamarkove ideje o lustraciji ostaje nam tek za vidjeti, iako sam uvjeren da društvo u Hrvatskoj ne može dugoročno funkcionirati na izokrenutim vrijednostima radi kojih mnogi pošteni, moralni, obrazovani i domoljubni građani stradavaju jer su iz ljubavi prema istoj pružili svoj doprinos u borbi za bolju Hrvatsku, već mora doći do temeljitih korijenskih promjena.

Ako su Simpsoni uspjeli predvidjeti prije više od desetljeća “Trumpa za predsjednike Amerike” biti će zanimljivo vidjeti hoće li u bliskoj budućnosti hrvatski redatelji uz pomoć političkih analitičara u rangu Žarka Puhovskog uspjeti režirati za sada još nedovršeni film “Tomo se vraća kući” koji će zasjeniti proslavljene hrvatske redatelja Vinka i Ivu Brešana koji su ostali upamćeni po filmu Kako je počeo rat na mome otoku (1996.).

Sanjin Baković / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR