Connect with us

Analiza

Moja mala djevojčica, puna je velikih želja

Published

on

Vesna Kanižaj je 6.000 (od 10.000 potrebnih pr. B.T.) prikupljenih potpisa rasporedila na stotinjak obrazaca nadajući se da će Povjerenstvo biti frapirano debljinom snopa papira

Mira Ivanšić je priložila 20.000 potpisa građana koji nisu uočljivi golim okom jer su ispisani nevidljivom tintom i pozivala se na zakon koji ne precizira boju potpisa

Ante Pavlović je tvrdio da su mu ukrali 11.000 potpisa, od čega 7.000 u Splitu

Božidar Vukasović je prijavio misteriozni nestanak dobrog prijatelja zajedno s više od 10.000 potpisa

Rikard Moritz je prikupio potreban broj potpisa, ali je Povjerenstvo utvrdilo kako su mnogi od njegovih podupiratelja nekvalificirani maloljetnici

Darinka Oreb je posve ignorirala prikupljanje potpisa, ali je imenovala glavne savjetnike, nadbiskupa Josipa Bozanića i kardinala Franju Kuharića

Davor Dretar odustaje zbog odlaska Borisa Jeljcina

[ad id=”68099″]

Ovakve su bile zgode i nezgode nekih nesuđenih Predsjedni(c/k)a Republike Hrvatske 2000. godine, kako ih je prenijela Slobodna Dalmacija. I nije tako bilo samo prije petnaest godina, i nije tako samo u Hrvatskoj. Na svim izborima u cijelom demokratskom svijetu se pojavljuju osebujni likovi koji se, što zbog vlastite promidžbe, što zbog egzibicionizma, bolesnog Über-Icha, Ideal-Icha, ili nekakvog drugog psihičkog poremećaja, kandidiraju, odnosno makar pokušavaju kandidirati pa zabavljaju birače, a izbornim povjerenstvima samo zadaju glavobolju zbog dodatnog, uzaludnog, posla.

Piše: Boris Traljić/Kamenjar.com

Ali to je njihovo, zakonima i propisima jamčeno, pravo“, replicirat ćete i biti apsolutno u pravu. Na isti način kao što Vlada Republike Hrvatske u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda ima apsolutno pravo kandidirati Vesnu Pusić za Glavnu tajnicu te organizacije, osobu koja će svojom kandidaturom istaknutom zbog vlastite promidžbe, ili zbog egzibicionizma, ili bolesnog Über-Icha, ili Ideal-Icha, ili nekakvog drugog psihičkog poremećaja, zabavljati birače, članove Opće skupštine Ujedinjenih naroda, a izbornom povjerenstvu samo zadati glavobolju zbog dodatnog, uzaludnog, posla.

Idemo prvo vidjeti kakav je postupak imenovanja Glavnog tajnika UN-a. Članak 97. Povelje UN-a propisuje da “Glavnog tajnika imenuje Opća skupština na preporuku Vijeća sigurnosti“. Dakle, Opća skupština imenuje (ili ne imenuje) Glavnog tajnika “između” samo jednog kandidata kojeg predloži Vijeće sigurnosti (Vijeće može predložiti više kandidata, ali je diplomatski pristojno predložiti jednog u skladu s preporukom Rezolucije 11 od 24. siječnja 1946.) natpolovičnom većinom, u skladu s Člankom 18. Povelje, osim ako predloženi, samouvjereni kandidat sam ne zatraži dvotrećinsku podršku. Kako Povelja ne precizira koliko traje mandat, ni koliko mandata može imati pojedini Glavni tajnik tako se i to rješava rezolucijama Opće skupštine, a praksa je petogodišnji mandat i maksimalno dva mandata.

Trebamo znati da se mnogo toga u Ujedinjenim narodima odvija po regionalnom ključu. Iako se uvijek naglašava kriterij sposobnosti pri odabiru dužnosnika, u praksi je regionalna rasprostranjenost važnija. Na primjer Članak 101. Povelje koji regulira izbor osoblja Tajništva kaže “pri zapošljavanju osoblja i određivanju uvjeta službe uzima se prvenstveno u obzir potreba da se osigura najviši stupanj radne sposobnosti, stručnosti i poštenja“, a u nastavku se to pobija nametanjem regionalnog ključadužna će se pažnja pokloniti važnosti da se osoblje izabere na što je moguće široj geografskoj osnovi“.

U skladu s tom praksom i Glavni tajnik nije najsposobnija osoba na svijetu za obavljanje te dužnosti nego, u idealnom slučaju, najsposobnija osoba iz neke regionalne grupe. Kako je sada na redu Istočnoeuropska grupa država kojoj pripada i Hrvatska, eto prilike za iracionalnu kandidaturu hrvatske državljanke Vesne Pusić. O tome zašto je njena kandidatura iracionalna malo kasnije… bitno je znati podatak da, osim Hrvatske u navedenu grupu država spadaju Albanija, Armenija, Azerbajdžan, Bjelorusija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Crna Gora, Češka, Estonija, Gruzija, Mađarska, Latvija, Litva, Makedonija (FYR), Moldavija, Poljska, Rumunjska, Rusija, Slovačka, Slovenija, Srbija te Ukrajina.

stap_za_hodanje_kestenVećinu Hrvata će iznenaditi podatak da su Ujedinjeni narodi do sada imali samo osam glavnih tajnika. I svi su imali jaki diplomatski background prije nego su izabrani na krovno mjesto svjetske diplomacije. Jasno samo po sebi. Uzmimo za primjer samo aktualnog glavnog tajnika Ban Ki-moona koji je bio južnokorejski vice-konzul u New Delhiju, od 1974. je u UN-u kao tajnik stalne promatračke misije, direktor sektora UN-a, direktor UN-a u Seulu, potpredsjednik Komisije za denuklearizaciju Korejskog poluotoka, zamjenik veleposlanika u SAD-u, veleposlanik u Ausriji i Sloveniji, šef osoblja Predsjednika Opće skupštine UN-a, ministar vanjskih poslova Južne Koreje… i da, magistrirao je na Harvardu. Za našu kandidatkinju Vesnu Pusić možemo reći da donekle dijeli diplomatsko iskustvo s Ban Ki-moonom, naime i ona je ministrica vanjskih poslova Hrvatske. I s tim počinje i završava njeno iskustvo u diplomaciji, dok iz naše, Istočnoeuropske grupe država, ima velik broj respektabilnih kandidata. Pogledajmo za primjer diplomatsku karijeru kandidata iz susjedstva, Slovenca Danila Türka, prvog slovenskog predstavnika u UN-u, predsjednika Vijeća sigurnosti UN-a (koje predlaže kandidata, ako ste pažljivo čitali…), člana UN Komisije za ljudska prava, pomoćnika Glavnog tajnika UN-a za politička pitanja…

Vlada Republike Hrvatske u ovom mandatu je više puta dokazala nesposobnost, samozaljubljenost, odmak od realnosti… I baš kad pomislimo da su sa svojim iracionalnim odlukama dotakli dno, da ne mogu niže – oni nas iznenade. Puno je racionalniji bio pokušaj kandidature Davora Dretara za Predsjednika RH 2000. godine nego kandidatura Vesne Pusić za Glavnu tajnicu UN-a. Puno je manji drele Davor Dretar jer je izlagao (odaberite čemu) samo svoju osobu, a ne i svoju državu.

Poglavito smeta uvođenje termina “dugi štap” u retoriku visoke hrvatske politike, termina koji su neprimjereno, nediplomatski… nekulturno, možemo slobodno reći, uveli premijer Zoran MilanovićTo što smo mi odlučili je na jako dugom štapu” i kandidatkinja Vesna PusićMoja kandidatura je na vrlo dugom štapu“. Termini “dugi štap” i “kratki štap” se kolokvijalno koriste kod stranačkog uhljebljivanja, dodjela javnih poslova itd. Na primjer, ako je Vesna Pusić nekada i rekla prijatelju “mogu ti kćer zaposliti u ministarstvu gospodarstva ili vanjskih poslova, to mi je na kratkom štapu, ali ministarstvo poduzetništva, koje tražiš, mi je na dugom štapu“, neprimjereno je na taj način govoriti o kandidaturi za Glavnog tajnika UN-a.

Konačno, bilo bi vrlo neprimjereno od predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović da podrži ovakvu kandidatkinju samo zato što je “naša”. Takvi zahtjevi su prozirni politički spinovi vlade u agoniji, vlade u terminalnoj fazi i tako joj treba pristupati. Smjestiti je u hospicij i palijativno skrbiti o njoj do parlamentarnih izbora.

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari