Pratite nas

Kultura

Moja i tvoja Hrvatska

Objavljeno

na

Ti imaš svoju Hrvatsku, a ja imam svoju!

Tvoja je Hrvatska zemlja politike i njenih interesa.
Moja je blaga Hrvatska u svoj svojoj ljepoti.

Ti imaš svoju Hrvatsku s programima i sukobima,
ja imam svoju sa snovima i nadama.
Ja sam zadovoljan sa svojom, a volio bih da si i ti sa svojom, ali sukobi, kaže nam mudrost, ne vode miru srca.

Tvoja je Hrvatska zapetljani politički problem koji vrijeme treba riješiti.
Moja je Hrvatska lanac humaka i planina, rijeka i mora, ravnica i gora što se s poštovanjem i veličanstveno dižu prema nebu.

Tvoja je Hrvatska međunarodno smetalo koje treba prvo podijeliti pa zauvijek riješiti.
Moja Hrvatska jesu spokojne, čarobne doline po kojima se razliježe brenčanje crkvenih zvona i žubor potoka, glas istine i muka patnika.

Tvoja je Hrvatska trn u tvom oku, obojan bojama tuđih snova, lažnih mitova, plaćenih pera, govora laži i veličanja nepravedne povijesti.
Moja je Hrvatska zemlja pravednika i patnika, Stepinca i Bušića, Radića i Zadre, nesebičnih branitelja, ljubitelja istine, praktičara ljubavi, zagovornika praštanja i svih onih koji nikada mržnju ne upoznaše.

Tvoja je Hrvatska djelo zapadnjaka ispunjena mržnjom istočnjačkih silnika.
Moja Hrvatska je krilata molitva što zorom lebdi, dok pastiri vode stada na pašu, i onda s večeri kad se težaci vraćaju s njiva i iz vinograda.

Tvoja je Hrvatska popis bezbrojnih zala.
Moja je Hrvatska spokojna veličina što stoji između mora i nizina kao pjesnik između dvije vječnosti.

Tvoja je Hrvatska šah koji igraju biskup i general, moja je Hrvatska hram u kojem duša nalazi sklonište kad se izmori od civilizacije što juri na škripavima kotačima.

Tvoja Hrvatska jesu dvojica: poreznik i političar.
Moja Hrvatska jest čovjek što drži glavu među dlanovima  u hladovini svetih hrastova, zaboravivši sve osim Boga i svjetlosti.

Da, dvije su nam Hrvatske, a trebala bi samo jedna biti. I jedna će uvijek biti kada nam Hrvatska bude ono što jest: čista: bez mitova i ratova, oslobođena istinom od svih laži, domovina: jer dom je tamo gdje duša počiva.

Kada nam duše budu uz nju i s njom, onda ćeš i ti znati da je kao i dom: domovina samo jedna kojoj je ljubav potrebna da bi živjeti mogla!

fra Jozo Grbeš / Laudato

Mile Prpa: Hrvatska država

facebook komentari

Kultura

NEK’ VIJORI, ZA NJIH BARJAK SVETI!

Objavljeno

na

Objavio

Od kamena nije srce moje,
pa da bude svaki dan mi isti.
Danas vijem tri najdraže boje,
mog’ naroda, sveti barjak čisti!

Crven’ bijele i boje je plave,
odkad nas je i njega je bilo,
to je barjak ponosa i slave,
pod kojim se pjevalo i mrilo.

Vijem, dižem, do neba ga plava
….da heroji iz raja ga vide,
u njemu je junaštva im slava,
jadni, Jude koji ga se stide.

Da ga vide jer su pod njim pali,
da zalud im nije bilo mrijeti,
svojom žrtvom oni su ga tkali,
nek’ vijori za njih barjak sveti.

Podižem ga za sve one ljude,
što živote ne žališe svoje,
nek’ se vije na ponos nam bude,
a dušmani neka ga se boje.

Tri najljepše boje njega diče,
crvena je, k’o krv što se za njeg’ proli,
bijela, plavoj priljubi se viče,
to je barjak što se srcem voli.

Od davnina to je stijeg hrvata,
bijel’ i crven’ polja, grb mu krase
podižem ga za sve žrtve rata,
a najviše za VUKOVAR, zna se!

Ivan Pajdek / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

Ja umrijet ću. Brijeg se neće maći, ta plava skamenjena vječnost

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan, 18. studenoga 1898. godine, u selu Drinovci kod Gruda rodio se Antun Branko Šimić – jedan od najvećih hercegovačkih i hrvatskih pjesnika.

Pučku školu pohađao je u rodnim Drinovcima. Tri razreda franjevačke klasične gimnazije završavio je u Širokom Brijegu. Nakon Širokoga Brijega, upisao je četvrti razred gimnazije u Vinkovcima. Školovanje je nastavio u zagrebačkoj donjogradskoj gimnaziji.

U osmom razredu, 1917. godine, napustio je školovanje zbog izdavanja književnog časopisa Vijavica u Zagrebu, a književni časopis Juriš pokrenuo je 1919. godine pod utjecajem ekspresionističkog lista Der Sturm. Godine 1923. pokrenuo je i treći časopis, Književnik.

 

Nakon teške upale pluća 1924. godine obolio je od tuberkuloze i pokušao se liječiti u Dubrovniku i Cavtatu, a 1925. godine vratio se u Zagreb. Umro je od tuberkuloze pluća, u 27. godini, u Zagrebu 2. svibnja 1925. godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju.

Danas se najznačajnijom ostavštinom Antuna Branka Šimića smatra njegova zbirka pjesama ”Preobraženja”, objavljena 1920. godine. To je zbirka u kojoj je objavio samo 48 pjesama, među kojima su i neke njegove rane pjesme, ali ih je Šimić prije objavljivanja preradio. Ova zbirka pjesama uzrokovala je zaokret ne samo Šimićevog, već i cjelokupnog hrvatskog pjesništva u smjeru neoklasicizma.

A.B. Šimić u jednoj svojoj pjesmi opjevao je Široki Brijeg, točnije Brijeg, mjesto gdje se nalazi Crkva Uznesenja BDM, a mnogim Širokobriježankama i Širokobriježanima je ovo najljepša pjesma o Širokom Brijegu.

Pjesma jednom Brijegu

Taj brijeg na kojem često miruje moj pogled
dok sjedim sam u sobi! Pust je: tu ne raste ništa
Tek kamenje se golo plavi.

Mi gledamo se nijemo. Brijeg i čovjek.
Ja nikad neću znati gdje se sastaje naš različiti smisao.

Pod brijegom voda teče. I ljudi se muče radom.
Brijeg stoji, plav i visok, susjed neba.

U noći ga ne vidim. Svi smo duboko u noći
Al znadem: on je tu! Ko ćutanje je težak.

Mi rastat ćemo se tuđi jedan drugom.
Ja umrijet ću. Brijeg se neće maći,
ta plava skamenjena vječnost.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari