Pratite nas

Moji prioriteti: Ravnopravnost Hrvata u BiH i katarza Srbije

Objavljeno

na

Andrej Plenković dao je intervju za današnji Jutarnji list. Cijeli intervju prenosimo u nastavku, zajedno s uvodom novinara Augustina Palokaja.

HDZ-ov zastupnik u Europskom parlamentu, Andrej Plenković, prvi je Hrvat potpredsjednik Odbora za vanjsku politiku tog parlamenta, koji je, između ostalog, zadužen i za poslove daljnjeg širenja Europske unije.

andrej plenkovic sKako ste uspjeli dobiti mjesto potpredsjednika ovog utjecajnog odbora? 

Nakon dugogodišnjeg bavljenja vanjskom i europskom politikom, u novom mandatu u Europskom parlamentu postao sam punopravni član Odbora za vanjsku politiku. Na temelju rezultata izbora korišten je ključ distribucije čelnih pozicija u Europskom parlamentu između političkih skupina. HDZ je – na temelju pobjedničkih rezultata od 41,5 posto i doprinosa od pet mandata Klubu EPP-a zajedno s HSS-om – dobio pravo na sudjelovanje u podjeli tih dužnosti. Drago mi je što sam prvi hrvatski zastupnik koji je izabran na dužnost jednog od četvero potpredsjednika Odbora za vanjske poslove, koji ima 71 člana i jedan je od najvažnijih odbora. Podržalo me 46 članova.

Vaš kolega Picula rekao je da je, između ostalog, ovaj odbor važan za Hrvatsku i zato što se bavi proširenjem EU, a Hrvatska graniči s tri države u tom procesu. Kako bi se ovaj odbor trebao postaviti oko pitanja proširenja, pogotovo stoga što su vaši zapadni kolege skeptični oko širenja EU?

U trenutačnim okolnostima bitno je zadržati temu proširenja na vidljivom mjestu političkih prioriteta Unije. Kao i dosad, zalagat ću se za nastavak proširenja EU na temelju individualnih postignuća i ispunjavanja kriterija država kandidatkinja.U svom radu prioritetno ću se usmjeriti na odnose EU s državama jugoistoka Europe, a posebno na potporu Bosni i Hercegovini i jačanje položaja hrvatskog naroda.

Kako može Hrvatska iskoristiti ovaj odbor da bi se izborila za svoje interese i u odnosima sa Srbijom koja pregovara o članstvu u EU? 

Pregovori o pristupanju vode se u sklopu Međuvladine konferencije i za napredak o svakom poglavlju potreban je pristanak svih članica EU, što znači i Vlade RH koja sudjeluje u pregovorima. Kao i sve druge zemlje, Srbija će morati ispuniti kriterije za članstvo u postupnom i zahtjevnom pregovaračkom procesu. Bitno je da Srbija dovrši proces katarze i suočavanja s istinom o recentnoj prošlosti i njenoj ulozi u odnosu na susjedne države. Da taj proces nije gotov, vidjelo se iz nedopustivih kvalifikacija njihova pravnog zastupnika u procesu pred Međunarodnim sudom pravde u vezi s pripremama vojno-redarstvene akcije Oluja, koje osuđujem. Podrška pristupanju podrazumijeva i isticanje relevantnih tema koje može uključivati i rješavanje niza otvorenih pitanja u bilateralnim odnosima, kao što su pronalaženje nestalih u Domovinskom ratu, povrat kulturnih dobara, zaštita prava Hrvata u Srbiji, postizanje dogovora o granici i druga pitanja.

Očekujete li da će hrvatski zastupnici u ovom odboru, a tu su osim vas i Picula i Radoš, surađivati u pitanjima koja su od nacionalnog interesa za Hrvatsku? 

Hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu i dosad su surađivali na brojnim pitanjima koja su od nacionalnog interesa. Uz potporu Hrvatima, kao konstitutivnom i ravnopravnom narodu u Bosni i Hercegovini, te europskom putu naše najvažnije susjedne zemlje, zajednički smo se zalagali i za niz tema u područjima gospodarstva, obrazovanja, prometa, ribarstva, proračuna, regionalnog razvoja, okoliša i drugih. Siguran sam da ćemo na toj crti i nastaviti te ne vidim razloge za mistifikaciju takve suradnje. Na temama od nacionalnog interesa surađuju i zastupnici i iz drugih zemalja.

kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Bitka za Šibenik – Prva pobjeda u obrani od velikosrpske agresije

Objavljeno

na

Objavio

U bezizglednoj situaciji hrvatske su snage uspjele obraniti grad od srpskih osvajača. Dan prije krenuo je veliki napad na Zadar. Šibenska je bitka bila iznimno strateški važna, jer se moralo obraniti šibenski most, grad Šibenik i položaji na Jadranskoj magistrali.

16. rujna 1991. počinje jedna od velikih bitaka Domovinskog rata – bitka za hrvatski kraljevski grad Šibenik. Bila je to ujedno i prva velika pobjeda u Domovinskom ratu koja je pokazala odlučnost i hrabrost Hrvata da brane svoju domovinu do posljednjeg čovjeka. Sam napad na grad bio je izveden iz jednog smjera Bribirske Mostine – Čista Mala – Zaton – Šibenski most, te drugog Drniš – Pakovo Selo – Šibenik sa primarnim ciljem zauzimanja Šibenskog mosta na ulazu u grad.

Time bi Zadar bio u potpunosti odsječen kopnenom vezom od drugih dijelova Hrvatske (osim Paškog mosta koji bi tada bio žestoko napadan), a Šibenik i Split odsječeni od ostatka Hrvatske.

Dalmacija bi bila podijeljena na par većih ili manjih džepova koji bi se našli u teškoj situaciji. Bio bi to strašan udarac za Dalmaciju i vrlo teška situacija za obranu južnog dijela naše domovine.

Tako bi Srbi došli do praga ostvarenja svojih želja da taj stari hrvatski kraj i središte hrvatskog kraljevstva etnički očiste od Hrvata i stvore izlaz na more fašističkoj Velikoj Srbiji, što je bila njihova želja gotovo 150 prethodnih godina.

Velike snage JNA i dalmatinskih Srba napadaju Šibenik

Grad je napadao 9. korpus JNA pod zapovjedništvom Ratka Mladića. Kao glavni nositelj napada bila je 221. mtbr s pridodanom oklopnom bojnom i TO „SAO Krajine“. Istovremeno, jedan pravac napada je išao prema Sinju sa ciljem zaokruživanja i izolacije Splita.

Osim snaga za napad, u gradu i okolici nalazile su se u vojarnama, ratnoj luci, obalnim topničkim bitnicama na otocima Žirju i Smokvici te na obali u Zečevu i Rogoznici jake snage JNA.

Jugoslavenska ratna mornarica uputit će skupinu ratnih brodova s otoka Visa u bitku radi prodora i deblokade svojih brodova u šibenskoj luci, a Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo podupirat će kopnene i pomorske snage iz zrakoplovnih luka Pule, Zadra, Splita i Mostara.

Šibenik brane brojni, ali vrlo slabo naoružani Hrvati

Veliko šibensko-drniško područje je branila 4. bojna 4. brigade iz Splita sa oko 500 bojovnika, 1300 pripadnika 113. brigade ZNG-a iz Šibenika, preko tisuću policajaca i lokalni stanovnici sa lovačkim puškama ili gotovo bez oružja . Na velikom drniško-šibenskom području hrvatski bojovnici bili su vrlo slabo naoružani, a od težeg naoružanja bilo je tu svega par minobacača, desetak protuzračnih topova, dva policijska transportera, te nešto protuoklopnog naoružanja.

S druge strane, JNA je sa cijelim korpusom naoružana do zuba krenula je tenkovsko-topničkim napadima praćena zračnim udarima zrakoplovstva uz potporu topovnjača s mora. Uz to ih je pratila brojna vojska domaćih Srba teritorijalaca iz Knina i srpskih sela u široj okolici, snage domaćih „martićevaca“, kao i skupine paravojnih postrojbi iz Srbije.

Šibenik se nakon Zadra našao u vrlo teškoj situaciji.

JNA i Srbi došli do samog ulaza u grad

Agresor dolazi do Šibenskog mosta u kasnim večernjim satima 16. 9 1991. što je sam ulaz u grad. Tu se vode borbe, ali čak i kao u svakom pogledu nadmoćni Srbi se ne usuđuju na frontalni juriš prema mostu znajući za izuzetnu motivaciju hrvatskih snaga iskazanu već u borbama oko Kijeva, Kruševa, Skradina i drugih dalmatinskih mjesta. 17. 9. 1991. neprijatelj ponovno iz pravca mosta granatira grad i mnoge civilne objekte među kojima i katedralu Sv. Jakova, možda najljepšu hrvatsku crkvu pod zaštitom UNESC-a.

Tijekom 18. i 19. 9. 1991. neprijatelj je doživio poraze pokušavajući tenkovski proboj prema Vodicama gdje je odbijen i na samom Šibenskom mostu gdje branitelji ojačani sa pojačanjima iz Pirovca te specijalnom policijom iz Šibenika i dijelom 113. brigade HV uspješno odbijaju neprijateljski napad i potiskuju ga od mosta.

Predaja Žirja i vojarni u gradu – poraz za porazom JNA

Za obranu Šibenika jako je važno bilo ovladavanje topničkom bitnicom na otoku Žirje čiji se zapovjednik 14. 9. 1991. mirno predaoHrvatima sa ispravnim topovima i velikim količinama granata. JNA je saznala da se bitnica predala tek nakon što su prve granate ispaljene na ratne brodove JRM 16. 9. 1991. kada je jedan brod pogođen a ostali su napustili to područje.

Istog dana osvojena je vojarna Šubicevac i Dom JNA smješten u središtu Šibenika. Branitelji su nizali uspjeh za uspjehom i do 19. 9. 1991. mnoštvo objekata bivše JNA biva oslobođeno a među njima i Remontni zavod Velimir Škorpik kada je zarobljeno više brodova JRM.

Istog dana neprijatelj se vratio na Šibenski most i dovodeći velike snage na ulaz u grad planirao je zajedno sa jedinicama koje su napadale iz pravca Drniša ući u grad. No i taj napad propada jer su neprijateljske jedinice zaustavljene i razbijene u Pakovom selu dok kod Šibenskom mosta u topničkom udaru neprijatelj trpi velike gubitke.

21.9.1991. srušena su dva zrakoplova JNA što vidjela na snimkama i cijela Hrvatska dobivajući tako dodatni motiv da je moguće se obraniti od treće vojne sile u Europi.

Dolazi 23. 9. 1991. dan kad je osmodnevna bitka za grad završila, a razbijeni neprijatelj započeo sa povlačenjem sa Šibenskog mosta.
Tako je hrvatski narod šibenskog kraja hrabrom i odlučnom borbom obranio svoj grad i njegovu okolicu.

Kraj snova o Velikoj Srbiji

Kasnijim manjim i većom akcijama Hrvatske vojske poput oslobađanja Miljevačkog platoa 1992., brane Peruča 1993. načet je borbeni moral i odvažnost srpske vojske, pa je već krajem 1994. osvajanjima na području Dinare bio predvidljiv kraj i definitivni krah srpske vojske.

Stvorivši respektabilnu vojnu silu akcijom Oluja 1995. Hrvatska Vojska je jednom zauvijek pomela srpsku vojsku iz područja Šibenika i Dalmacije. Na taj način propali su svi njihovi planovi o Velikoj Srbiji, suludoj ideji koja je nanijela velike boli i gubitke hrvatskom narodu, a na kraju i onima koji su je zdušno podržavali i pokušavali ostvariti 1991. napadajući Šibenik i cijelu nam domovinu.
Šibenik i Dalmacija ostali su hrvatski.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Hrvatska

Predsjednica: Pitanje nestalih je bolno pitanje koje je iz humanitarnog pitanja nažalost preraslo u političko pitanje

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović u nedjelju tijekom posjeta Vinkovcima i priredbama Dječjih vinkovačkih jeseni posjetila i članove vinkovačkog Udruženja roditelja poginulih branitelja te razgovarala o problemima koji tište ovu stariju populaciju stradalnika Domovinskog rata, ali i o problematici nestalih branitelja i civila.

„Obitelji stare, roditelji umiru, a bolne se rane ne zatvaraju“, rekla je Grabar-Kitarović govoreći o nestalima te istaknula da, kada je o njoj riječ, niti jedan čin, ni radnja nisu ponižavajući da bi pokušala učiniti što je god moguće za obitelji nestalih.

„Kako je rekao vukovarski gradonačelnik Ivan Penava i sa živim vragom bih razgovarala kako bih pomogla koliko god mogu“, dodala je.

Istaknula je potrebu pritiska na svim razinama, od međunarodnih humanitarnih udruga do europskih, američkih, ruskih i drugih dužnosnika jer „…pitanje nestalih je bolno pitanje koje je iz humanitarnog pitanja nažalost preraslo u političko pitanje“.

Predsjednica Udruženja roditelja poginulih branitelja grada Vinkovaca Mara Bartulović upoznala je predsjednicu s radom ove udruge osnovane 1993. godine koja okuplja još 50-tak roditelja poginuli branitelja, posebno istaknuvši činjenicu da je u Domovinskom ratu poginulo 243 hrvatska branitelja iz Vinkovaca.

Istaknula je dobru suradnju s Udrugom obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja „Hrvatska majka“ Vinkovci koja traga za još 30 nestalih, a kada je „Hrvatska majka“ osnovana 1992. godine tragali su za 120 nestalih branitelja i civila.

„Politika mora odraditi pitanje nestalih, nema više čekanja“, poručila je pred okupljenim novinarima Bartulović nakon sastanka s predsjednicom Republike posebno zahvalivši predsjednici na podršci i naporima u rješavanju problematike nestalih branitelja i civila. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari