Pratite nas

Molitva! Nikada ne zaboraviti molitvu! Nikada!

Objavljeno

na

Na općoj audijenciji na Trgu svetoga Petra Papa je nastavio govoriti o darovima Duha Svetoga. Ovaj put je govorio o daru savjeta.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Čuli smo maločas u čitanju ulomak iz Knjige psalama koji kaže: “Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje te me i noću srce opominje” (Ps 16, 7). To je još jedan dar Duha Svetoga: dar savjeta. Znamo koliko nam je važno, posebno u najosjetljivijim trenucima, moći računati na savjete mudrih osoba i ljudi koji nas vole. Po daru savjeta, pak, sâm Bog, svojim Duhom, prosvjetljuje naše srce, tako da nam daje shvatiti prave riječi koje treba reći i ispravan stav koji treba zauzeti te put kojim treba ići. Ali kako taj dar djeluje u nama?

U trenutku u kojem ga prihvaćamo i primamo u naše srce, Duh Sveti nas odmah počinje činiti osjetljivima na njegov glas i usmjeravati naše misli, naše osjećaje i naše nakane prema Božjem srcu. On nas, istodobno, neprestano potiče da sve više upravljamo pogled svog srca na Isusa, kao uzor našeg načina djelovanja i našeg odnosa s Bogom Ocem i braćom. Savjet je, dakle, dar kojim Duh osposobljava našu svijest da učini konkretno opredjeljenje u zajedništvu s Bogom, prema Isusovoj i evanđeoskoj logici. Na taj nam način Duh Sveti daje rasti u nutrini, daje nam rasti u pozitivnom smislu, daje nam rasti u zajedništvu i pomaže nam da ne padnemo u zamku sebičnosti i vlastitog načina gledanja na stvari. Tako nam Duh pomaže rasti te živjeti u zajedništvu. Bitan uvjet za očuvanje toga dara je molitva. Uvijek se vraćamo na istu temu: molitvu! Ali molitva je veoma važna. Trebamo moliti molitve koje znamo još od malih nogu, ali i moliti svojim riječima. Moliti Gospodina: “Gospodine, pomozi mi, savjetuj me što moram sada činiti?”. A s molitvom stvaramo prostor da nam Duh Sveti dođe i pomogne nam u tome trenutku, da nas savjetuje o onome što svi moramo činiti. Molitva! Nikada ne zaboraviti molitvu! Nikada! Nitko, baš nitko, ne primjećuje kada molimo u autobusu, na ulici: molimo u tišini srca. Iskoristimo te trenutke za molitvu, da molimo da nam Duh Sveti dadne dar savjeta.

U prisnosti s Bogom i u slušanju njegove Riječi, malo po malo ostavljamo po strani svoju osobnu logiku, koja je više puta diktirana našim zatvorenostima, našim predrasudama i našim ambicijama, i učimo naprotiv pitati Gospodina: što ti želiš? koja je tvoja volja? što se tebi sviđa? Na taj način u nama sazrijeva duboki sklad, malne sraslost s Duhom i postajemo svjesni koliko su istinite Isusove riječi koje donosi Markovo Evanđelje: “Ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti. Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama!” (Mt 10, 19-20).

Duh nas savjetuje, ali mi moramo dati prostora Duhu da nas može savjetovati. A dati prostora Duhu znači moliti, moliti da On dođe i uvijek nam pomaže.

Kao i svi drugi darovi tako i dar savjeta predstavlja bogatstvo za čitavu kršćansku zajednicu. Gospodin nam ne govori samo u intimnosti srca, već nam progovara i kroz glas i svjedočanstvo braće. Uistinu je veliki dar moći susresti muškarce i žene vjere koji, osobito u najsloženijim i najvažnijim trenucima našega života, pomažu unijeti svjetlo u naše srce da prepoznamo Gospodinovu volju!

Sjećam se kako sam jednom u svetištu u Lujánu bio u ispovjedaonici, pred kojom je bio dugi red. U redu se nalazio i jedan mladić, moderan od glave do pete, s naušnicama, tetovažama, svim tim stvarima… I došao mi je reći što mu se događa. Posrijedi je bio veliki, težak problem. I rekao mi je: ispričao sam sve to svojoj mami i mama mi je rekla: odi Gospi i ona će ti reći što ti je činiti. Eto žene koja je imala dar savjeta! Nije znala kako pomoći svom sinu da se oslobodi svog problema, ali je pokazala pravi put: odi Gospi i ona će ti reći. To je dar savjeta. Ta skromna, jednostavna žena dala je sinu najispravniji savjet. I taj mladić mi je rekao: gledao sam Gospu i osjetio da moram učiniti to, to i to… Ja nisam morao govoriti, njegova mama i sam mladić su već sve rekli. To je dar savjeta. Vi mame koje imate taj dar, molite ga za vašu djecu, dar savjetovanja djece je Božji dar.

Dragi prijatelji, Psalam 16, kojeg smo čuli, poziva nas da molimo ovim riječima: “Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje te me i noću srce opominje. Gospodin mi je svagda pred očima; jer mi je zdesna, neću posrnuti” (vv. 7-8). Neka Duh Sveti uvijek izlije u naše srce tu sigurnost i tako nas ispuni svojom utjehom i svojim mirom! Molite uvijek za dar savjeta!

(IKA/Bitno.net)

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Dr. Josip Stjepandić prijavio NK Crvenu Zvezdu i Nogometni savez Srbije UEFA-i zbog poticanja na mržnju

Objavljeno

na

Objavio

“Do novog oslobođenja! Slava svim žrtvama za srpski Vukovar!”, pisalo je na transparentu navijača Crvene zvezde – Delija u danima kad se Hrvatska s tugom ali i s ponosom sjeća žrtava Vukovara i Škabrnje.

Uz ovaj natpis uslijedilo je skandiranje srpskom heroju Ratku Mladiću kome se presuda za najteže ratne zločine očekuje 22. studenog.

Na ovo je reagirao dr. Josip Stjepandić prijavom UEFI, koju možete pročitati u nastavku:

Štovani dame i gospodo,
tijekom nogometne utakmice 1. Srpske lige između klubova „Crvena Zvezda“ i „Rad“ dne 18.11.2017 „Delije“, navijači „Crvene Zvezde“, razvili su transparent „18.11.1991. ДO HOBOГ OCЛOБOЂEЊA – СЛAВA СВИM ЖPTBAMA ЗA CPПCKИ BУKOBAP (18.11.1991 Do novog oslobođenja – Slava svim žrtvama za srpski Vukovar)“ na stadionu.

Time se obljetnica 18.11.1991 obilježavala kao oslobođenje, kad su srpske vojne snage okupirale hrvatski grad Vukovar te pritom pobile više tisuća ljudi, među njima civili i zarobljenici, mnoge od njih zvjerski mučeći.

O zločinima srpskih snaga u međuvremenu su sudili međunarodni sudovi u Den Haag-u. Tako su Mile Mrkšić i Veselin Šljivančanin u postupku „Mrkšić et al. (IT-95-13/1) Vukovar Hospital” (http://www.icty.org/case/mrksic/4) osuđeni na visoke zatvorske kazne zbog zločina protiv čovječnosti. Stalni međunarodni sud utvrdio je u postupku protiv Srbije (Application of the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide (Croatia v. Serbia), Judgment, I.C.J. Reports 2015, p. 3), da je Srbija počinila genocidne radnje (v. stavak 295: „…The Court thus finds that it has been proved by conclusive evidence that killings of members of the protected group, as defined above (see paragraph 205), were committed, and that the actus reus of genocide specified in Article II (a) of the Convention has therefore been established…”).

Mišljenja sam da su NK Crvena Zvezda i Nogometni savez Srbije prekršili pravila UEFA-e, jer su u najmanju ruku dopustili poticanje na mržnju, te Vas stoga pozivam da pokrenete stegovni postupak protiv NK Crvena Zvezda i Nogometnog saveza Srbije.

Sa štovanjem
Dr. Josip Stjepandić

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Ivica Šola: Nepristrani novinar zove se – imbecil!

Objavljeno

na

Objavio

Ovu rečenicu u naslovu, koja može biti nekome uvredljiva, nisam izrekao ja. To su riječi koju je izgovorio jedan od, jamačno, najvećih novinarskih pera, ne samo u Italiji, već i u Europi, pokojni Indro Montanelli.

Gorostas Indro nije volio riječi poput “neutralnost”, “nepristranost” jer, kako je obrazlagao, nepristran novinar ili ne poznaje dovoljno ono o čemu piše ili izvještava, ili je indiferentan.

Onaj tko zna, onaj tko je proučio ono o čemu piše i izvještava, nakon što je pomno sve proučio, mora biti pristran, mora biti na strani istine ili onog njenog dijela do kojeg je došao. Iza nepristranosti često se krije i (auto)cenzura, nedostatak građanske i profesionalne hrabrosti, a nerijetko se radi i o podvali, manipulaciji. Tako u Dodikovoj Banja Luci čak mogu postojati novine koje se zovu – Nezavisne. Dobar vic.

Mućnite svojom glavom

Kada ovo govorim ne mislim samo na komentare ili kolumne, već i na vijest. Kod mnogih vijesti, ne samo u našem medijskom prostoru, sama oprema teksta i naglasak zapravo je komentar podmetnut pod vijest. I sama selekcija vijesti za TV dnevnik ili novine ne može se raditi “nepristrano”. Postoji nešto što se zove uređivačka politika, koja ima, što je legitimno, sasvim jasnu svjetonazorsku boju, piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Zato postoji pluralizam, šarolikost uređivačkih politika i autora, pa neka čitatelj – gledatelj na temelju argumentacije i selekcije vijesti te naglasaka koju donosi pojedini mediji ili autori mućne svojom glavom, a ne da mi u medijima mislimo i zaključujemo za njih.

Na nama je da budemo pristrani, ali argumentirano i razložno, nakon što smo fenomen proučili, kako je radio pristrani Montanelli – da donesemo široku lepezu informacija i mišljenja i onda pustimo čitatelju/gledatelju da sam zauzme stav.

Kada se pak neki čitatelj/gledatelj žali na pristranost nekog medija ili novinara, onda uglavnom to čini zato što nije pristran u njegovu stranu a ne zbog “objektivnosti”.

Zato ću uvijek braniti jednako pristup novinarstvu i Velimira Bujanca i Ace Stankovića, osim kada lažu ili puštaju laži. S tim da mi je Bujanec puno draži, prihvatljiviji, zanimljiviji i kvalitetniji. To je zato što sam pristran – jer Bujanac zarađuje i djeluje na tržištu, Stanković u sigurnosti socijalističkog mastodonta zvanog HRT, zaštićen k’o lički međed.

Problem je, inače, kod mnoštva ljudi, “konzumenata” medija, što svoje ideje ili ideologije žele nadrediti činjenicama i istini, pa sve što se ne uklapa u njihove unaprijed formirane stavove nazivaju “pristranošću” samo zato jer nisi pristran u njihovu stranu.

Govoreći, na tragu Montanellija, da se nepristrani novinar naziva imbecil, ne zagovaram relativizam, u smislu Nietzscheove maksime kako ne postoje činjenice, veće samo interpretacije. To je postmoderna papazjanija. Kao ni nukati na laž, neprofesionalnost ili manipulaciju, već sasvim suprotno. To činim u ime istine, zbilje, jer me strah medija i autora koji su u posjedu apsolutne istine.

Takvi su mediji i novinari u Sjevernoj Koreji, a ne u pluralnim, demokratskim društvima gdje se istina traži, a ne posjeduje. Umjesto Nietzscheova relativizma, baš zato što nitko od nas nije Bog, niti posjeduje cijelu istinu, zagovaram Pareysonov “hermeneutski krug” koji kaže: “Nema istine koja ne bi bila interpretacija, niti ima interpretacije koja ne bi radila o istini.”

Nije problem u novinarstvu “pristranost”, jer tko traži istinu (u pluralnom društvu, naglašavam, a ne u Sjevernoj Koreji, ili Titovoj Jugoslaviji u kojoj je istina bila propisana) mora biti, baš zbog istine pristran, i otvoren za dijalog i polemiku, svejedno.

Nije problem, dakle, pristranost već – sektaštvo! To je ona epizoda sa bivšim šefom Hrvatskog novinarskog društva koji je, vezano uz dodjelu novca medijima, onima “s druge strane” rekao: “Uskoro će vaši doći na vlast i onda ćete vi dobiti novce.”

Treba li bolji komentar o stanju jednog znatnog dijela novinarstva u Hrvatskoj? Ali, ne brinite se, zato će Etički kodeks Hrvatskog novinarskog društva spominjati nužnost “nepristranosti”, “objektivnosti”, da bi se sam “nepristrani” Duka tom izjavom popiškio na vlastiti etički kodeks, i implicitno rekao da je na čelu sekte.

Vrijeme je sudac

Prošli je tjedan Europska komisija u Tirani okupila novinare tzv. zapadnog Balkana s nakanom, koju već ostvaruje, da ulože novac u “neovisno i objektivno novinarstvo”. Mo’š si mislit, ta samodostatna sekta u Bruxellesu daleko od života građana daje ti novac, plaća te da budeš – “neovisan”!!?? I “nepristran”!!??

Taj film smo u RH već vidjeli sa Sorošem koji je plaćao medije i novinare koji su potom obilato “neovisno i objektivno” pisali o njegovim financijskim zločinima i malverzacijama. Kada pak ovim novinarima sjedne lova od Europske komisije, budite sigurni da će vas “nepristrano” i “neovisno” izvješćivati o radu Komisije.

Tko još vjeruje da je nepristranost put ka istini, od znanosti do novinarstva? Samo imbecili koji čekaju da “njihovi” dođu na vlast. Nama pristranima ostaje radost nesigurnosti i strah od suca koji se zove – Vrijeme.

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari