Pratite nas

Pregled

Mons. Bogdan u Radošiću: Istina se ne može baciti u jamu i zatrpati u grob

Objavljeno

na

Foto: Misija/SD

Na Uskrsni ponedjeljak u mjesnoj crkvi “Svetog Jure” u Radošiću svetu misu zadušnicu za poginule hrvatske branitelje i žrtve Kevine jame predvodio je mons. Jure Bogdan, vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj.

Prije početka mise, za sve poginule branitelje Kaštela i kaštelanske zagore na spomen obilježju poginulih hrvatskih branitelja na Malačkoj vojni biskup je predvodio molitvu odrješenja, a nakon mise uslijedila je i molitva odrješenja na Kevinoj jami za nevine žrtve iz II.svjetskog rata i poraća.

Liturgijsko pjevanje predvodila je klapa Hrvatske ratne mornarice “Sveti Juraj” uz orguljašku pratnju Ivana Šćepanovića.

Portal Misija/SD prenosi kompletnu propovijed mons. Jure Bogdana.

1. Nije tako dugo kako sam slavio sv. misu na Husinoj jami na Kamešnici. Tada sam izgovorio iste riječi, postavio naglas ista pitanja koja nas muče i pritiskaju, osobito kad se nađemo pored velikog stratišta i jami bezdanki punih ljudskih kostiju.

S osjećajima dubokog poštovanja prema žrtvama ubačenim u Kevinu jamu, dolazimo i ove godine s jedne i druge strane Kozjaka, iz raznih krajeva naše Domovine, iskazati im ljudsko i vjerničko poštovanje.

Kao kršćanski vjernici, koji čvrsto vjeruju u „uskrsnuće tijela i život vječni“, danas, na Uskrsni ponedjeljak, sa stratišta njihova stradanja, uzdižemo svoje molitve dobrome Bogu za njihove duše. Kao njihovi potomci, rodbina, prijatelji i sunarodnjaci, pritisnuti smo s mnoštvom pitanja: Tko su svi ovi ubačeni bez suda i dokaza krivnje u ovu jamu?

Još i danas tražimo svoje roditelje, djedove i bake, rodbinu, prijatelje, susjede….? Želimo ih dostojanstveno pokopati…. Kako se moglo dogoditi da ih je progutala noć i da je njihov nestanak s ovoga svijeta zabetoniran šutnjom sve do naših dana? Kako to da nitko nije odgovarao za ove zločine? Kako se moglo dogoditi da je naša Domovina na kraju Drugog svjetskog rata postala jedno veliko stratište i groblje?

Kako to, dobiva se dojam, da imamo više masovnih grobnica i kostiju poslije drugog svjetskog rata nego li u samome ratu dok su trajali ratni sukobi? Kako to da su Nijemci koji su prouzrokovali Drugi svjetski rat iz kojeg su izišli s teškim porazom (imali oko pet milijuna ubijenih i nestalih), uz teške kazne i restrikcije, uspjeli su više od četiri milijuna dostojanstveno identificirati i pokopati i još im je ostalo manje od 25 % onih koje i dalje traže i žele uredno pokopati (bez obzira na kojoj su se strani borili!!!), a mi smo gotovo na samome početku istraživanja. Raduje nas i pozdravljamo napor i rad hrvatskih ustanova u posljednje vrijeme na otkrivanju i iskapanju masovnih grobnica i istraživanju jama u našoj Domovini.

Što se to događa u ljudskoj psihi da čovjek udara na čovjeka, jer je jači, jer je pobjednik ili je „na strani pobjednika“, do te mjere da slabijega želi uništiti, poniziti u životu ali i poslije smrti? Tko to sebi prisvaja pravo, u ime koga i čega, da drugome smije i može oduzeti život? Kako je moguće da ljudsko biće obuzme neshvatljiva mržnja na svoga bližnjega sve do istrijebljenja? Zar svi nismo jednaki pod ovim suncem? Zar svi nemamo isto pravo dostojanstveno živjeti ovaj život?

Čemu i zašto otpori osvijetljavanju ove krvave stranice iz naše povijesti, usprkos Rezolucije Vijeća Europe br. 1481 (iz 2006.) kojom se snažno osuđuju zločini komunističkih režima, Praške deklaracije (od 3. lipnja 2008.) i Rezolucije Europskog parlamenta (od 23. rujna iste godine), koje nas podsjećaju na moralnu obvezu suočavanja s teškim i bolnim naslijeđem svih zločinačkih ideologija koje su obilježile XX stoljeće: nacizam, fašizam i komunizam? Kako to da se preživjeli svjedoci masovnih pogubljenja i zločina nakon Drugog svjetskog rata, i danas boje govoriti i otkriti zločince i ubojice?

Sve to nosimo danas u sebi, kao teški kamen na srcu, teško breme, stavljamo na ovaj Uskrsni ponedjeljak na pliticu u ovoj svetoj misi, u crkvi svetog Jure mučenika, kod ove masovne grobnice, Kevine jame.

2. Draga braćo i sestre! U današnjem Evanđelju, kako smo čuli, evanđelist Matej nas izvješćuje kako su pobožne žene susrele Uskrsloga Gospodina: „Žene otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: »Zdravo!« One polete k njemu, obujmu mu noge i ničice mu se poklone“. Da, iskustvo praznog groba, spoznaja i uvjerenja da Gospodin nije u tamnom i zapečaćenom grobu, da on nije tu i da on ne spada tu, da njegovo Presveto Tijelo nije ostalo u tmini smrti i raspadanja, nego da je ono uskrsnulo, izaziva i strah, ali i veliku radost, nagoni na žurni navještaj svega toga drugima. Žene, naime „otrčaše javiti njegovim učenicima“.

No radost ne može biti potpuna, ne može biti cjelovita sve dok se ne susretne samoga Uskrsloga. Isus im se ukazuje, Isus im dolazi u susret i veli im »Zdravo!«. Tu radost dosiže svoj vrhunac: One, žene, „polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone“. Da, samo u susretu s Isusom, samo u blizini s njime, samo u dodiru s njegovim presvetim tijelom i u klanjanju njemu, uskrslomu, zbiva se kompletno ostvarenje čovjeka.

Tu i samo tako čovjek pronalazi Boga, Boga koji nadvladava i smrt i grobno mjesto, koji ih konačno pobjeđuje te kao pobjednik ponovno prilazi čovjeku, čovjeku zbog kojega je podnio muku i smrti i zbog kojega je uskrsnuo, da ga ponovno privuče k sebi, da ga pozdravi i ozdravi, da mu, kako to veli današnji Psalam „pokaže puninu života, puninu radost lica svoga, sebi zdesna blaženstvo vječno“.

Kakvog li divnoga i velikog dostojanstva čovjeka za kojega je sam Bog podnio muku, pošao u smrt, i uskrsnuo, kako bi njemu, čovjeku, bio „zdesna da ne posrne“, kako bi mu on, sam Bog, „bio baštinom“, kako bi u svojoj ruci svojom neizmjernom ljubavlju „držao njegovu sudbinu“ želeći ga „sebi zdesna“ u svojem vječnom blaženstvu! To može samo Bog, Bog čija je ljubav prema čovjeku neizmjerna, bezgranična, koji, kako nam veli sv. Apostol Petar u današnjem čitanju iz Djela Apostolskih, svoga sina Isusa nije ostavio u Podzemlju, niti mu je tijelo ugledalo truleži, nego ga je uskrisio: „Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci.“

3. Da, braćo i sestre, svjedoci Uskrsloga su bile žene, svjedoci su bili Apostoli, svjedoci su bili i toliki drugi Isusovi učenici. To svjedočanstvo obilježilo je njihove živote, postalo središtem njihovih života, za to su svjedočanstvo polagali svoje živote! To je svjedočanstvo od njih činilo misionare. Susret s Uskrslim nužno tjera na navještaj. Radost koja se rađa u takvom susretu želi se podijelit, mora se podijeliti.

Ona im je darovana da bi se hrabro dijelila dalje, da bi se javila drugima i mnogima, naraštajima ljudi i žena svih vremena i prostora koji će po njoj i sami susresti Isusa, postati njegovim učenicima: „Ne bojte se! Idite javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!“ I to vrijedi i za nas, Kristove učenike, danas. I od nas koji smo danas i ovdje, u ovom našem vremenu Kristovi učenici, uskrsna radost koja nam je darovana treba i mora biti javljena i navještena.

I nama danas Uskrsli Gospodin upućuje i ohrabrenje i poziv, povjerava misiju: „ne bojte se“, „idite“, „javite“! Odvažite se: navijestite me i posvjedočite me i pred ljudima današnjeg vremena, usprkos i unatoč svemu što vas okružuje i snalazi, usprkos mnogim protivnostima i mnogim nevoljama kojima ćete biti izvrgnuti i koje će vas snalaziti, unatoč mnogi lažima i lažnim svjedočanstvima o meni i protiv mene. Ali, unatoč svemu on nam poručuje: „ne bojte se!“, „idite!“, „javite!“ „svjedočite“ kako bi se mene, Uskrsloga Gospodina susrelo, kako bi me se vidjelo!

4. Taj se „scenarij“, scenarij, s jedne strane, svjedočenja za Uskrsloga Gospodina, i, s druge strane, njegova onemogućavanja i osporavanja njegova slavnog uskrsnuća započeo je već tada, na sam dan Kristova Uskrsnuća. Evanđelist Matej u drugom dijelu današnjeg Evanđelja upravo o tomu izvještava: Doista, još „dok su one odlazile“ događa se drama krivotvorenja, potkupljivanja, laži i obmane: „Recite: ‘Noću, dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga’. (…) Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima – sve do danas“.

Da, od onda, pa sve do danas traje borba kojom se na laži i u laži želi osporiti Krista Gospodina i njegovo slavno uskrsnuće. Još davno ju je veliki sve Augustin lijepo prokazao kad je rekao: „Ako su spavali, kako su mogli vidjeti učenike da kradu njegovo tijelo?“ Njihovo se svjedočanstvo urušava samo od sebe jer nije sazdano na istini i njezinu svjetlu, nego je sazdano na laži i njezinoj zabludi, kupljeno doduše s mnogo novaca – „uzeše mnogo novaca“ veli sv. Evanđelje – ali utanačeno prozirnim i jeftinim odgovorom – „Recite ‘Noću, dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga’. (…).“!

Oduvijek je bilo a, nažalost, ima i danas ljudi koji su nastojali i nastoje zataškati istinu, potkopati istinu, krivotvoriti istinu. To su oni ljudi koji su odbacili božansko svjetlo istine i odali se svojim lažima, svojim komplotima, svojoj propagandi, svojim koruptivnim metodama potkupljivanja i zarobljavanja čovjeka obećavajući mu sigurnost koja to nije, slobodu koja to nije, smislenost i spokojnost života koji to nisu: „mi ćemo sve učiniti da vi budete bez brige!“

5. Draga braćo i sestre, dok se danas u ovom Euharistijskom slavlju združujemo s Uskrslim Kristom Gospodinom da bismo bili i ostali u njegovoj istini, i kad se zatim, zajednički uputimo na molitvu za sve one koji su svoj zemaljski život završili mučenički na stratištu zvanom Kevina jama, ne možemo a da ne posvjedočimo da je i istina o njoj i svima onima čije kosti u njoj do današnjega dana počivaju bila zamagljivana i zatamljivana, dapače: zabranjivana! Rodbina i prijatelji nisu smjeli javno položiti cvijet, upaliti svijeću, ni plakati nad jamom….

Ne možemo ne uočiti da je i s njome u vezi kroz mnoga desetljeća vladao komplot, krivotvorenje, propaganda i bahato obećanje: „mi ćemo sve učiniti da vi budete bez brige!“ Ali, ako su se i nevine ljudske kosti naše braće i sestara u Kevinoj jami još i mogle nekako prekriti crnom zemljom, zatvoriti stijenjem, zapečatiti raslinjem i dračom kako bi se bilo „bez brige“, istina se ne može niti zatvoriti, niti ušutkati! Ona se ne može obuzdati, niti ju se može sputati, ona se ne može baciti u jamu i zatrpati u grob!

Jer, Istina, pisana velikim slovom, Isus Krist, onaj koji je Put, Istina i Život – je ustao iz groba i uskrsnuo od mrtvih, a s njime iz groba ustaje svaka druga istina! Samo onaj tko je u Božjoj istini može biti „bez brige“. Nipošto onaj čiji je tobože miran i tobože bezbrižan život „osiguran“ lažju. Zato smo mi dužni tražiti istinu, naviještati istinu, braniti istinu, promicati istinu.

Vođeni, ne osvetničkim duhom i prozirnim ljudskim računicama, nego Duhom Isusa Krista uskrsloga, Isusa Krista živoga i istinitoga, Isusa Krista milosrdnoga, koji svakom čovjeku prilazi i želi prići, kao što je prišao ženama iz Evanđelja, kako bi ga privukao k sebi, Uskrslomu, kako bi ga oslobodio, kako bi mu darovao pravi život, pravu radost, pravu sreću! Već sada ovdje na zemlji, a onda i u svoj vječnosti.

U svemu onomu što smo tragično proživljavali kroz našu povijest, onu davnu, i onu ne tako davnu, u svemu onomu što nas je pogađalo i kao pojedince, i kao obitelji, i kao narod, a o čemu smo morali šutjeti i zbog čega smo morali trpjeti, On, jedini, može biti i jest naša jedina prava utjeha i utočište. Jedino je On onaj čija je ljubav nadvladala zlo i laž, porazila smrt. Jedino i samo ako ostanemo u životnom zajedništvu s njime, Kristom uskrslim, bit ćemo i mi sami kadri nadvladati svaku laž, svako zlo pa i samu smrt!

„Uskrsnu Gospodin od mrtvih, kako reče, kličimo i radujmo se svi, jer on navijeke vlada, aleluja!“(Ulazna pjesma Mise na Uskrsni ponedjeljak).
Amen.

Foto: Misija/SD

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Nikola Kajkić: Istina o smjeni i zataškavanju ratnih zločina! (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Bujica objavila ekskluzivne dokumente! Sudski vještak potvrdio: Falsificirali su potpise Nikole Kajkića da bi ga lažno optužili i maknuli sa slučaja Ovčara!

SUSPENDIRAN JE ZATO ŠTO JE ZA OVČARU ISPITIVAO SDSS-ovog DOŽUPANA I PUPOVČEVOG MILJENIKA ĐORĐA ČURČIĆA!

“Božinovića sam zvao više od 10 puta, ali nije imao vremena za Vukovar,” rekao je Kajkić i dodao: “Ministar Medved bio je korektan, ali se Božinović ni njemu nije htio javiti! Nije mu se javio niti Cvitan, znali su da zove radi Ovčare…”

Kajkić je u studio donio orginalne dossiere hrvatskih logoraša iz Sremske Mitrovice, među njima i dossier oca Blage Zadre i Franje Šoljića – dossieri nisu zanimali naše službe, iako bi oni bili važan dokaz u tužbama i odštetnim zahtjevima protiv Srbije!

Bujica je objavila još jedan šokantan dokument Višeg suda u Beogradu, iz kojeg se vidi da je srpski tajkun Petar Matijević u Hrvatskoj kupio pokajnički status za Boru Latinovića, zvanog Krajišnik, jednog od najvećih zločinaca sa Ovčare!

Ravnatelju policije Milini i njegovu zamjeniku Čeliću na optužbe da “nije profesionalno radio svoj posao”, Kajkić je odgovorio da su “neozbiljni cirkusanti”.

Inače, Kajkić je suspendiran 19. srpnja jer je pred Dan pobjede planirao uhićenje više od 40 osoba srpske nacionalnosti sa šireg vukovarakog područja, zbog osnovanih sumnji o upletenosti u teške ratne zločine…

(OPŠIRNIJE USKORO…)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Anušić: Za ostanak ljudi u Slavoniji ključne su plaće

Objavljeno

na

Objavio

Danas se u Belom Manastiru održava 6. sjednica Savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem. Na sjednici će premijer Andrej Plenković i ministri potpisati ugovore vrijedne 640 milijuna kuna na području slavonskih županija. Na sjednici Savjeta bit će i povjerenica Europske komisije za regionalnu politiku Corina Cretu.

Tim su povodom u emisiji Dobro jutro Hrvatska gostovali Velimir Žunac, državni tajnik u Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova EU, te Tomislav Rob, gradonačelnik Belog Manastira i Ivan Anušić, osječko baranjski župan.

Ova sjednica koja se održava u Belom Manastiru, lijepa je poruka premijera i svih članova Vlade, da Baranja nije zaboravljena, da će projektom iz konkurentnosti i kohezije, tj. Intervencijskim planom za ratom pogođena područja, ogromna sredstva biti uložena u sam grad i u dio Općine Darda koja je s nama u projektu, istaknuo je Rob.

Anušić je istaknuo kako Projekt Slavonija ima veliku ulogu za čitavu Slavoniju, Baranju i Srijem, te da se nada da će upravo on doprinijeti poboljšanju demografske situacije koja je loša. Plaće su ključne za ostanak ljudi. Moramo početi otvarati radna mjesta, koja trebaju biti normalno plaćena, rekao je Anušić. Ovdje su plaće ponekad duplo manje nego u ostatku Hrvatske.

Proces osiromašivanja i oslabljivanja Slavonije, Baranje i Srijema nije počeo jučer. Ovo je kontinuirani proces od samog završetka Domovinskog rata i od tada se nitko ozbiljno nije bavio ovim krajem, istaknuo je Anušić. Napokon smo nakon 27 godina počeli sustavno, planski i strateški razmišljati. Krenuli smo pravim smjerom i nadam se da će to u skoro vrijeme konkretno rezultirati, naglasio je Anušić. Žunac je istaknuo kako su svi zadovoljni napretkom Projekta Slavonija.

Ukupna alokacija od dvije i pol milijarde eura, je s današnjom sjednicom dosegla alokaciju od 42 posto ugovorenih projekata, a to je 7,9 milijardi kuna.
Danas se u Belom Manastiru potpisuje 11 ugovora ukupne vrijednosti 640 milijuna kuna. Područje zdravstva, zaštite šuma, prometa, obrazovanja, socijalne skrbi, poljoprivrede. To su projekti koji se tiču svih 5 slavonskih županija, napomenuo je Žunac. Nadam se da ćemo svim ovim projektima promijeniti trendove u Slavoniji i vratiti optimizam ljudima koji tamo žive, zaključio je Žunac.

Što se tiče demografske slike u Belom Manastiru, mislim da smo uspjeli donekle zaustaviti odlazak mladih. Broj prvašića ostao je na istoj razini od prošle godine, ali bez novih radnih mjesta i urednih plaća teško možemo zadržati mlade, istaknuo je Rob. Potencijali Baranje su nevjerojatni, ali će zaživjeti u potpunosti i završetkom 5C prometnog koridora koji će ići kroz Baranju do mađarske granice, napominje Anušić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari