Pratite nas

Religija i Vjera

Mons. Hoser: Za upoznati Međugorje najbolje je doći ovdje i živjeti ovo iskustvo!

Objavljeno

na

Apostolski vizitator za župu Međugorje mons. Henryk Hoser govori o argumentima u korist Međugorja, o Papinoj skrbi za razvoj pastorala koji se tu odvija, govori o iskustvu boravka u Međugorju, progovara o odnosu s biskupom Ratkom Perićem, suradnji s franjevcima, o susretu s međugorskim vidiocima. Pročitajte što je sve rekao u razgovoru za Večernji list.

Važnost moje nazočnosti ovdje nadasve je odluka Svetoga Oca koji je odlučio poslati mene kao apostolskog vizitatora s posebnom ulogom za župu Međugorje i time je naglasio važnost Međugorja i njegovo značenje, rekao je o svome doživljaju i o svojoj ulozi apostolski vizitator za župu Međugorje mons. Henryk Hoser.

Dovoljno je doći ovdje i doživjeti iskustvo, koje poznaju brojni građani BiH i koji dolaze ovdje u vrlo velikom broju. Međugorje ne treba biti apologija, nego iskustvo građana BiH koji dolaze u velikom broju ovdje i žive ovo iskustvo. Mislim da je najbolja metodologija i način upoznavanja Međugorja doći ovdje i živjeti ovo iskustvo ovdje. To je moja metodologija.

Oni koji su željeli vidjeti Krista njima je rečeno: dođite i vidite. Važnost moje nazočnosti ovdje nadasve je odluka Svetoga Oca koji je odlučio poslati mene kao apostolskog vizitatora s posebnom ulogom za župu Međugorje i time je naglasio važnost Međugorja i njegovo značenje, rekao je o svome doživljaju i o svojoj ulozi apostolski vizitator za župu Međugorje mons. Henryk Hoser, nadbiskup varšavsko-poljski u miru, u razgovoru za Večernji list drugoga dana nove godine u Međugorju.

Važan argument u korist Međugorja je sama statistika Međugorja, rekao je nadbiskup.

– Vidimo da se povećava broj hodočasnika i ne samo da dolaze hodočasnici iz cijeloga svijeta, nego nakon njihova povratka kući čine sve da bi nastavili živjeti u duhu i pobožnosti, nadasve koju su otkrili i ponovno pronašli ovdje u Međugorju. Čini mi se da su u svijetu brojniji oni koji znaju gdje se nalazi Međugorje i oni znaju gdje je Međugorje, a možda ne znaju koji je glavni grad BiH. To je za njih točka prepoznavanja, mjesto orijentacije.

Snaga privlačnosti Međugorja objašnjava se činjenicom da doći ovdje nije jednostavno. Ljudi se jako trude i naprežu da dođu u Međugorje da proputuju nekoliko etapa i stignu ovdje – objasnio je mons. Hoser, koji je lani 22. srpnja preuzeo dužnost apostolskog vizitatora za župu Međugorje po nalogu pape Franje i otada stalno boravi u Međugorju, svakodnevno sudjeluje na euharistijskim slavljima, susreće se s brojnim hodočasnicima, a povremeno im drži i kraće kateheze.

Zanimljivo je da je apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto odabrao upravo Međugorje kako bi iz njega uputio poruku mira pape Franje za Svjetski dan mira, rekavši kako se nalazimo u svetome mjestu gdje Mariju častimo kao Kraljicu Mira?

Ovo je također važnost potvrde Međugorja, skrb Svetoga Oca za razvoj pastorala koji se odvija ovdje u Međugorju. Vidjevši taj međunarodni karakter Međugorja, nazočnost brojnih hodočasnika koji su došli ovdje za Novu godinu, posebno iz Italije, Poljske, Francuske, Španjolske, Latinske Amerike… Poziv je to na mir. Prvi dan nove godine nije samo važna marijanska svečanost, nego je i Svjetski dan mira.

Nuncij je predstavio dvaput sadržaj poruke pape Franje, upućenu cijelome svijetu, poruku vezanu za dobru politiku. Na kraju svete mise u pozdravu i zahvali objasnio sam zašto je nuncij došao ovdje, tj. jer je na taj način omogućen i pristup Papine poruke kroz medije u cijeli svijet.

Kako biste ocijenili svoj dosadašnji boravak u Međugorju?

Ovo je moj drugi boravak u Međugorju. Prvi puta došao sam prošle godine kao posebni izaslanik Svetoga Oca, ali nadasve nastavljam upoznavati ovu stvarnost, koja je složena, bogata i sada treba upoznati detalje ove stvarnosti i sukladno tome postupati u određenim situacijama, reagirati uvijek u istome smjeru a to je u razvoju ovoga mjesta s duhovnog stanovišta, naravno. To je vrlo snažno ovdje. Vrlo snažna linija ovdje je duhovni razvoj, a druga točka je materijalni razvoj. Infrastuktura koja je trenutačno ovdje na raspolaganju jako je slaba i siromašna u odnosu ne samo na broj stranih hodočasnika, nego i brojnih hodočasnika koji dolaze iz BiH i Hrvatske i drugih zemalja Balkana.

Imenovani ste kao apostolski vizitator, no imate i upraviteljske ovlasti?

Imam neke ovlasti za djelovati ovdje. Na primjer, vezano za nove zajednice koje su u Međugorju čija pozicija još nije institucionalizirana. Njihova situacija nije formalizirana. Sveta Stolica mi je dala punu ovlast ne samo za upoznati njihove situacije i život, nego i da postupim ili eventualno odobrim njihovu nazočnost ali uvijek sukladno propisima crkvenog zakonika. Dvije i stvari imaju priličnu važnost: potaknuti dovoljan broj ispovjednika i radimo na tome da predložimo pravilo za one svećenike koji dolaze zajedno s hodočasnicima i prate ih tijekom hodočašća, ali i da reguliramo ispovjednike koji će ovdje biti fiksni i u službi pastorala na različitim jezicima.

Poznato je da je mjesni biskup mons. Ratko Perić protiv međugorskog fenomena. Prije Božića posjetio vas je u Međugorju. Kakvi su vaši odnosi?

Mogu samo reći da je naše obostrano poslanje komplementarno. Postoje područja koja su pridržana mjesnom biskupu kao i ona u mojoj ovlasti koju moram izvršiti sukladno mandatu kojega sam dobio.

Kakva je suradnja s franjevcima koji opslužuju župu Međugorje?

Franjevci su odgovorni za pastoral u ovoj župi nakon što je utemeljena župa u 19. st. Mnoga hodočasnička mjesta u svijetu vrlo su često povjerena nekoj drugoj redovničkoj kongregaciji i franjevci imaju veliko iskustvo u vođenju međunarodnih svetišta u cijelome svijetu. Rekao bih da imamo iskrenu i plodonosnu suradnju.

Što je potrebno unaprijediti na pastoralnom planu u Međugorju?

Recimo da nešto što je na vrlo korektnoj razini je liturgija i ostali oblici pobožnosti koji su korektni sa stanovišta naučiteljstva Crkve i liturgijskih propisa. Imamo još sigurno stvari za promijeniti, jer ovo je proisteklo iz godina iskustva ovdje u mjestu.

Ovaj oblik se razvio sudjelovanjem župnika koji su se ovdje mijenjali i djelovali, a model koji se sada ponavlja na isti način, molitveni model, u mnogim zemljama svijeta. To su sami hodočasnici pronijeli u mnoge zemlje svijeta. Ono što sasvim sigurno možemo popraviti je druga dimenzija Međugorja, a to je katehetska formacija. Ne samo kateheze koje se nude hodočasnicima koji ovdje regularno dolaze, nego i kongresi, seminari, duhovne obnove za različite staleže koje imamo, za svećenike, redovnike, itd. To možemo svakako još poboljšati i naći najbolje prijedloge za one koje ćemo pozvati da vode takve duhovne programe, kao što su propovjednici, stručnjaci iz cijeloga svijeta, itd. Duhovne obnove vrlo su važan aspekt Međugorja.

Govori se i o dogradnji svetišta, natkrivanju vanjskog oltara, izgradnji kapelice trajnog klanjanja?

Da, već postoji skupina arhitekata koji pripremaju projekte da naprave i jedno i drugo. Razviti, dakle, prostor za liturgijska slavlja, koji će biti natkriven i zadovoljiti sve klimatske uvjete ovdje. Vrućinu ljeti, hladnoću zimi. Ovaj otvoreni trg, prostor vanjskog oltara, koji imamo ovdje, ne štiti ljude koji sudjeluju na liturgijskim slavljima. Mislimo još izgraditi i kapelicu trajnog klanjanja. To je sada u pripravi.

Prije vašeg dolaska izjavili ste da u biznisu u Međugorju, koji je izvan svetišta, svoje prste ima i mafija?

To nije bio intervju, nego samo jedna rečenica u jednoj mojoj propovijedi kada sam odlazio. Ponovio sam mišljenje jednog novinara. To nije bilo nikakvo utvrđivanje nečega. To je rečeno u širokom kontekstu za cijeli svijet. Odnosno, gdje se događaju dobre stvari, susrećemo i protivštine. Naveo sam i druge primjere.

Jeste li se susreli s međugorskim vidiocima?

Susrećem skupine koje dolaze ovdje iz različitih jezičnih područja. Sada se pripremam slaviti misu za talijanske hodočasnike. Susrećem se i sa skupinama mladih i to mi je se jako sviđa jer su mladi budućnost društva i ove zemlje također. Imam mnogo osobnih susreta, svakoga dana netko me želi vidjeti i razgovarati sa mnom. Još nisam kontaktirao vidioce i taj susret čeka buduće vrijeme. Prošle godine razgovarao sam s nekoliko vidjelaca. Moja posebna uloga nije istraživati ukazanja i dogmatski aspekt ovih ukazanja i tako dalje, nego samo osigurati pastoralnu skrb.

Jeste li upoznati sa izviješćem komisije kardinala Camilla Ruinija o Međugorju?

Izviješće te komisije nije bilo objavljeno službeno. Nemam izravno poznavanje, nego sam samo pročitao u medijima, koji su govorili o sjednicama komisije te ne mogu komentirati sadržaj izvješća Ruinijeve komisije.

Vaše je izviješće bilo pozitivno?

Prošle godine poslao sam veliko izviješće i bilo je pozitivno. I sada sam u poziciji da mogu potvrditi izviješće od lani i proširiti ga promjenama koje sam pronašao, elemente koje sam vidio i koje još nisam komentirao u tom prošlom izviješću, koje nisam analizirao u prvom dolasku.

Što Međugorje znači za hrvatski narod?

Vjera je vrlo snažan dio identiteta hrvatskog čovjeka i društva. Za Hrvate katolička vjera vrlo je snažan aspekt koji je spasio egzistenciju ovoga društva tijekom prošlih stoljeća i to vrlo teških, primjerice za vrijeme turske okupacije. Vjerujem da broj Hrvata koji ovdje dolazi potvrđuje njihovu privrženost katoličkoj vjeri, imaju duboku vjeru punu oduševljenja. To je vlastito identitetu Hrvata i to Hrvata ne samo iz BIH, nego i iz Republike Hrvatske i drugih zemalja koje su blizu, jer su jezici slični u Srbiji, Sloveniji, itd. I to im je zajednička denominacija, denominacija istog naroda.

Bili ste u Ruandi, gdje su priznata ukazanja. Postoje li sličnosti s Međugorjem?

Gledajući sa strane određen sličnosti postoje, jer su prema riječima vidioca oba događaja započela 1981. Ovdje u lipnju, a tamo u studenome iste godine. Također imamo sličnost u perspektivi. Ovdje u perspektivi nedostatka mira, rata na Balkanu, koji je bio surov i težak, a u Ruandi je bio građanski rat, genocid, koji je također bio vrlo surov i trajao je četiri godine. I koji je imao svoje tragične posljedice. Sigurno, to su ukazanja koja su priznata od biskupa toga mjesta u Kibehu. Tamo su najprije priznali marijansko štovanje i ispitali su sadržaj ukazanja i poruka, a onda ograničili broj vidjelaca na tri djevojke i na kraju su objavili vjerodostojnost ukazanja.

Stanujete u nekadašnjem župnom uredu, gdje je fra Jozo Zovko skrivao djecu, gdje su bila i ukazanja. Vidite li simboliku?

Dodiruje se dio povijesti. Ne znam koja će biti konačna odluka Svete Stolice vezano za ove događaje, ali to su događaji proživljeni u stvarnosti. Razlika u odnosu na Kibeho u Ruandi je: u Kibehu nije bilo progona vidjelaca. Državne službe olakšale su stvar, priznanje događaja, jer su objavljivali to na javnoj televiziji i radiju, no ovdje su za vrijeme komunizma ovi mladi bili progonjeni od strane države. I jako su propatili. Treba naglasiti njihovu patnju koja je trajala kroz više godina.

Poruka za kraj?

Molimo zajedno za završni zaključak ovih događaja ovdje i da konačna odluka bude za vrijeme našega života.

 

Don Josip Mužić: Samo nas Bog može izbaviti od stvaranja globalnog paklenog poretka na zemlji

 

 

 

Nadbiskup Hoser: Hercegovina je lijepa i Božji dar vama

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Hvarski biskup Petar Palić: Hrvati u Australiji našu Domovinu generacijama nose u srcima

Objavljeno

na

Objavio

BISKUP PALIĆ I DIANA TIKVIĆ / FOTO: HKM

Hvarski biskup i generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije mons. dr. Petar Palić gostovao je 5. prosinca u HKR-ovom “Aktualnom” te govorio o svom pastoralnom pohodu hrvatskim katoličkim centrima u Oceaniji.

Biskup Palić izrazio je radost što je doživio ljepotu Australije, Novog Zelanda i Tasmanije i što se susreo s hrvatskim katoličkim misijama i centrima koji djeluju u Oceaniji. Istaknuo je da naši ljudi, iako su morali napustiti Hrvatsku, svi nose domovinu Hrvatsku u svojim srcima, a prenijeli su tu ljubav i na svoje potomke.

Hrvati su svakako zahvalni australskom društvu što im je omogućilo da se ostvare i steknu dobre uvjete za život, kako navodi biskup, ali u srcu im je ipak Hrvatska: “Naši ljudi su tamo stvorili dom, odgovorni su građani i odgovorno rade za društvo te ga izgrađuju. U srcu pak nose Boga, Domovinu i Crkvu. Naše katoličke misije i centri središta su oko kojih se naši vjernici okupljaju .”

Napomenuo je zanimljivost da se emisije s Hrvatskoga katoličkog radija tamo slušaju i informiraju građane. “Vlč. Nikola Čabraja u Perthu uređuje emisiju na lokalnom radiju te koristi naše Vijesti iz života Crkve. Tamo se radio također zove Hrvatski katolički radio”, rekao je biskup Palić.

Iako je proputovao cijelu Oceaniju zbog čega je bio na 12 letova u samo mjesec dana, biskup Palić navodi kako se sve to isplatilo zbog zajedništva koje je osjetio jer su ga na lijep način dočekali i vjernici i svećenici te se u Hrvatsku vratio obogaćen.

Njihova povezanost s Domovinom je jaka, navodi biskup, a ovim susretom je također pokazano koliko Hrvatska biskupska konferencija te Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine vodi brigu o svima njima i da nisu zaboravljeni bez obzira na udaljenost.

Osim toga biskup navodi posebnost kojom se Hrvati u Australiji i na cijelom tom području mogu pohvaliti. Naši ljudi, rekao je biskup, dali su velik doprinos izgradnji australskoga društva. Hrvati iznose oko 0,7 posto od cjelokupnog stanovništva, a vrlo su uspješni te prepoznatljivi u svome radu.

Biskup je istaknuo kako mu je vrlo drago da lokalno stanovništvo pozitivno komentira Hrvate te navode da, kroz svoj doprinos u pastoralu, hrvatske zajednice, sve redovnice, svećenici i vjernici obogaćuju i unose život u biskupije Australije.

Za kraj je biskup Palić pozdravio povezanost Hrvata u Australiji s Domovinom: “Oni prvenstveno svjedoče pripadnost Katoličkoj Crkvi te identitet hrvatskoga naroda (…) Duboko osjećaju povezanost s Republikom Hrvatskom.” (IKA)

 

Povratnik iz Australije: U Australiji radiš 10 do 12 sati dnevno. Neće ti nitko ništa dati ‘džaba’

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Chicago: Mladi hercegovački franjevci zaređeni za đakone

Objavljeno

na

Objavio

Foto: fra3.net

Onima kojima je dano puno, traži se od njih i veliko služenje. U vremenu loših vođa, vaša vjernost neka sjaji u srcu Crkve!

Fra Luka Ćorić iz Širokoga Brijega, fra Lovro Šimić iz Gruda i fra Stipe Rotim iz Čitluka zaređeni su za đakone, odnosno primili su Sveti red đakonata, u srijedu navečer u hrvatskoj župi Srca Isusova u Chicagu.

Zajedno s njima red đakonata je primio i fra Roberto Serrano, član Franjevačke provincije Imena Isuova, a mlade franjevce zaredio je biskup Chicaga msgr. Joseph Perry.

U svečanom misnom slavlju uz kustosa fra Jozu Grbeša, sudjelovalo je 15 svećenika. Biskup Perry je u svojoj sadržajnoj propovijedi govorio o važnosti služenja koje je u samoj srži kršćanske poruke pozivajući se na primjer služenja i života svetog Franje, piše portal fra3.net.

Prijenos svete mise i cijelog obreda ređenja prenošen je uživo na Facebook stranici hrvatskih franjevaca tako da su ga mogli pratiti mnogi, posebice rodbina i prijatelji u domovini. Na kraju svete mise nazočnima se obratio poseban gost ovog slavlja, Fra Michael Perry, Generalni minister Franjevačkog reda.

Ovo je prvi put u skoro 95. godišnjoj povijesti Hrvatske franjevačke kustodije Sv. obitelji da je Generalni ministar bio na ređenju braće. Fra Michael je izrazio zahvalnost braći i radost da su braća zaređena za đakone i podsjetio da je naša karizma i služba brinuti se za siromašne, slabe, potrebne. Naš poziv je upravo tako slijediti Sv Franju, naglasio je Generalni ministar. Fra Michael je prije 20 dana i posjetio franjevački samostan Hrvatskih franjevaca, Sv. Ante u Chicagu te ostao s braćom u razgovoru o stanju Reda i budućim događajima.

Večer je glazbeno učinio posebno lijepim zbor sastavljen od svih članova zborova triju hrvatskih župa u Chicagu koji je vodio Joe Slomka. Nakon misnog slavlja nastavljeno je druženje u župnoj dvorani.

Foto: fra3.net

Foto: fra3.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari