Pratite nas

Religija i Vjera

Mons. Hoser: Za upoznati Međugorje najbolje je doći ovdje i živjeti ovo iskustvo!

Objavljeno

na

Apostolski vizitator za župu Međugorje mons. Henryk Hoser govori o argumentima u korist Međugorja, o Papinoj skrbi za razvoj pastorala koji se tu odvija, govori o iskustvu boravka u Međugorju, progovara o odnosu s biskupom Ratkom Perićem, suradnji s franjevcima, o susretu s međugorskim vidiocima. Pročitajte što je sve rekao u razgovoru za Večernji list.

Važnost moje nazočnosti ovdje nadasve je odluka Svetoga Oca koji je odlučio poslati mene kao apostolskog vizitatora s posebnom ulogom za župu Međugorje i time je naglasio važnost Međugorja i njegovo značenje, rekao je o svome doživljaju i o svojoj ulozi apostolski vizitator za župu Međugorje mons. Henryk Hoser.

Dovoljno je doći ovdje i doživjeti iskustvo, koje poznaju brojni građani BiH i koji dolaze ovdje u vrlo velikom broju. Međugorje ne treba biti apologija, nego iskustvo građana BiH koji dolaze u velikom broju ovdje i žive ovo iskustvo. Mislim da je najbolja metodologija i način upoznavanja Međugorja doći ovdje i živjeti ovo iskustvo ovdje. To je moja metodologija.

Oni koji su željeli vidjeti Krista njima je rečeno: dođite i vidite. Važnost moje nazočnosti ovdje nadasve je odluka Svetoga Oca koji je odlučio poslati mene kao apostolskog vizitatora s posebnom ulogom za župu Međugorje i time je naglasio važnost Međugorja i njegovo značenje, rekao je o svome doživljaju i o svojoj ulozi apostolski vizitator za župu Međugorje mons. Henryk Hoser, nadbiskup varšavsko-poljski u miru, u razgovoru za Večernji list drugoga dana nove godine u Međugorju.

Važan argument u korist Međugorja je sama statistika Međugorja, rekao je nadbiskup.

– Vidimo da se povećava broj hodočasnika i ne samo da dolaze hodočasnici iz cijeloga svijeta, nego nakon njihova povratka kući čine sve da bi nastavili živjeti u duhu i pobožnosti, nadasve koju su otkrili i ponovno pronašli ovdje u Međugorju. Čini mi se da su u svijetu brojniji oni koji znaju gdje se nalazi Međugorje i oni znaju gdje je Međugorje, a možda ne znaju koji je glavni grad BiH. To je za njih točka prepoznavanja, mjesto orijentacije.

Snaga privlačnosti Međugorja objašnjava se činjenicom da doći ovdje nije jednostavno. Ljudi se jako trude i naprežu da dođu u Međugorje da proputuju nekoliko etapa i stignu ovdje – objasnio je mons. Hoser, koji je lani 22. srpnja preuzeo dužnost apostolskog vizitatora za župu Međugorje po nalogu pape Franje i otada stalno boravi u Međugorju, svakodnevno sudjeluje na euharistijskim slavljima, susreće se s brojnim hodočasnicima, a povremeno im drži i kraće kateheze.

Zanimljivo je da je apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto odabrao upravo Međugorje kako bi iz njega uputio poruku mira pape Franje za Svjetski dan mira, rekavši kako se nalazimo u svetome mjestu gdje Mariju častimo kao Kraljicu Mira?

Ovo je također važnost potvrde Međugorja, skrb Svetoga Oca za razvoj pastorala koji se odvija ovdje u Međugorju. Vidjevši taj međunarodni karakter Međugorja, nazočnost brojnih hodočasnika koji su došli ovdje za Novu godinu, posebno iz Italije, Poljske, Francuske, Španjolske, Latinske Amerike… Poziv je to na mir. Prvi dan nove godine nije samo važna marijanska svečanost, nego je i Svjetski dan mira.

Nuncij je predstavio dvaput sadržaj poruke pape Franje, upućenu cijelome svijetu, poruku vezanu za dobru politiku. Na kraju svete mise u pozdravu i zahvali objasnio sam zašto je nuncij došao ovdje, tj. jer je na taj način omogućen i pristup Papine poruke kroz medije u cijeli svijet.

Kako biste ocijenili svoj dosadašnji boravak u Međugorju?

Ovo je moj drugi boravak u Međugorju. Prvi puta došao sam prošle godine kao posebni izaslanik Svetoga Oca, ali nadasve nastavljam upoznavati ovu stvarnost, koja je složena, bogata i sada treba upoznati detalje ove stvarnosti i sukladno tome postupati u određenim situacijama, reagirati uvijek u istome smjeru a to je u razvoju ovoga mjesta s duhovnog stanovišta, naravno. To je vrlo snažno ovdje. Vrlo snažna linija ovdje je duhovni razvoj, a druga točka je materijalni razvoj. Infrastuktura koja je trenutačno ovdje na raspolaganju jako je slaba i siromašna u odnosu ne samo na broj stranih hodočasnika, nego i brojnih hodočasnika koji dolaze iz BiH i Hrvatske i drugih zemalja Balkana.

Imenovani ste kao apostolski vizitator, no imate i upraviteljske ovlasti?

Imam neke ovlasti za djelovati ovdje. Na primjer, vezano za nove zajednice koje su u Međugorju čija pozicija još nije institucionalizirana. Njihova situacija nije formalizirana. Sveta Stolica mi je dala punu ovlast ne samo za upoznati njihove situacije i život, nego i da postupim ili eventualno odobrim njihovu nazočnost ali uvijek sukladno propisima crkvenog zakonika. Dvije i stvari imaju priličnu važnost: potaknuti dovoljan broj ispovjednika i radimo na tome da predložimo pravilo za one svećenike koji dolaze zajedno s hodočasnicima i prate ih tijekom hodočašća, ali i da reguliramo ispovjednike koji će ovdje biti fiksni i u službi pastorala na različitim jezicima.

Poznato je da je mjesni biskup mons. Ratko Perić protiv međugorskog fenomena. Prije Božića posjetio vas je u Međugorju. Kakvi su vaši odnosi?

Mogu samo reći da je naše obostrano poslanje komplementarno. Postoje područja koja su pridržana mjesnom biskupu kao i ona u mojoj ovlasti koju moram izvršiti sukladno mandatu kojega sam dobio.

Kakva je suradnja s franjevcima koji opslužuju župu Međugorje?

Franjevci su odgovorni za pastoral u ovoj župi nakon što je utemeljena župa u 19. st. Mnoga hodočasnička mjesta u svijetu vrlo su često povjerena nekoj drugoj redovničkoj kongregaciji i franjevci imaju veliko iskustvo u vođenju međunarodnih svetišta u cijelome svijetu. Rekao bih da imamo iskrenu i plodonosnu suradnju.

Što je potrebno unaprijediti na pastoralnom planu u Međugorju?

Recimo da nešto što je na vrlo korektnoj razini je liturgija i ostali oblici pobožnosti koji su korektni sa stanovišta naučiteljstva Crkve i liturgijskih propisa. Imamo još sigurno stvari za promijeniti, jer ovo je proisteklo iz godina iskustva ovdje u mjestu.

Ovaj oblik se razvio sudjelovanjem župnika koji su se ovdje mijenjali i djelovali, a model koji se sada ponavlja na isti način, molitveni model, u mnogim zemljama svijeta. To su sami hodočasnici pronijeli u mnoge zemlje svijeta. Ono što sasvim sigurno možemo popraviti je druga dimenzija Međugorja, a to je katehetska formacija. Ne samo kateheze koje se nude hodočasnicima koji ovdje regularno dolaze, nego i kongresi, seminari, duhovne obnove za različite staleže koje imamo, za svećenike, redovnike, itd. To možemo svakako još poboljšati i naći najbolje prijedloge za one koje ćemo pozvati da vode takve duhovne programe, kao što su propovjednici, stručnjaci iz cijeloga svijeta, itd. Duhovne obnove vrlo su važan aspekt Međugorja.

Govori se i o dogradnji svetišta, natkrivanju vanjskog oltara, izgradnji kapelice trajnog klanjanja?

Da, već postoji skupina arhitekata koji pripremaju projekte da naprave i jedno i drugo. Razviti, dakle, prostor za liturgijska slavlja, koji će biti natkriven i zadovoljiti sve klimatske uvjete ovdje. Vrućinu ljeti, hladnoću zimi. Ovaj otvoreni trg, prostor vanjskog oltara, koji imamo ovdje, ne štiti ljude koji sudjeluju na liturgijskim slavljima. Mislimo još izgraditi i kapelicu trajnog klanjanja. To je sada u pripravi.

Prije vašeg dolaska izjavili ste da u biznisu u Međugorju, koji je izvan svetišta, svoje prste ima i mafija?

To nije bio intervju, nego samo jedna rečenica u jednoj mojoj propovijedi kada sam odlazio. Ponovio sam mišljenje jednog novinara. To nije bilo nikakvo utvrđivanje nečega. To je rečeno u širokom kontekstu za cijeli svijet. Odnosno, gdje se događaju dobre stvari, susrećemo i protivštine. Naveo sam i druge primjere.

Jeste li se susreli s međugorskim vidiocima?

Susrećem skupine koje dolaze ovdje iz različitih jezičnih područja. Sada se pripremam slaviti misu za talijanske hodočasnike. Susrećem se i sa skupinama mladih i to mi je se jako sviđa jer su mladi budućnost društva i ove zemlje također. Imam mnogo osobnih susreta, svakoga dana netko me želi vidjeti i razgovarati sa mnom. Još nisam kontaktirao vidioce i taj susret čeka buduće vrijeme. Prošle godine razgovarao sam s nekoliko vidjelaca. Moja posebna uloga nije istraživati ukazanja i dogmatski aspekt ovih ukazanja i tako dalje, nego samo osigurati pastoralnu skrb.

Jeste li upoznati sa izviješćem komisije kardinala Camilla Ruinija o Međugorju?

Izviješće te komisije nije bilo objavljeno službeno. Nemam izravno poznavanje, nego sam samo pročitao u medijima, koji su govorili o sjednicama komisije te ne mogu komentirati sadržaj izvješća Ruinijeve komisije.

Vaše je izviješće bilo pozitivno?

Prošle godine poslao sam veliko izviješće i bilo je pozitivno. I sada sam u poziciji da mogu potvrditi izviješće od lani i proširiti ga promjenama koje sam pronašao, elemente koje sam vidio i koje još nisam komentirao u tom prošlom izviješću, koje nisam analizirao u prvom dolasku.

Što Međugorje znači za hrvatski narod?

Vjera je vrlo snažan dio identiteta hrvatskog čovjeka i društva. Za Hrvate katolička vjera vrlo je snažan aspekt koji je spasio egzistenciju ovoga društva tijekom prošlih stoljeća i to vrlo teških, primjerice za vrijeme turske okupacije. Vjerujem da broj Hrvata koji ovdje dolazi potvrđuje njihovu privrženost katoličkoj vjeri, imaju duboku vjeru punu oduševljenja. To je vlastito identitetu Hrvata i to Hrvata ne samo iz BIH, nego i iz Republike Hrvatske i drugih zemalja koje su blizu, jer su jezici slični u Srbiji, Sloveniji, itd. I to im je zajednička denominacija, denominacija istog naroda.

Bili ste u Ruandi, gdje su priznata ukazanja. Postoje li sličnosti s Međugorjem?

Gledajući sa strane određen sličnosti postoje, jer su prema riječima vidioca oba događaja započela 1981. Ovdje u lipnju, a tamo u studenome iste godine. Također imamo sličnost u perspektivi. Ovdje u perspektivi nedostatka mira, rata na Balkanu, koji je bio surov i težak, a u Ruandi je bio građanski rat, genocid, koji je također bio vrlo surov i trajao je četiri godine. I koji je imao svoje tragične posljedice. Sigurno, to su ukazanja koja su priznata od biskupa toga mjesta u Kibehu. Tamo su najprije priznali marijansko štovanje i ispitali su sadržaj ukazanja i poruka, a onda ograničili broj vidjelaca na tri djevojke i na kraju su objavili vjerodostojnost ukazanja.

Stanujete u nekadašnjem župnom uredu, gdje je fra Jozo Zovko skrivao djecu, gdje su bila i ukazanja. Vidite li simboliku?

Dodiruje se dio povijesti. Ne znam koja će biti konačna odluka Svete Stolice vezano za ove događaje, ali to su događaji proživljeni u stvarnosti. Razlika u odnosu na Kibeho u Ruandi je: u Kibehu nije bilo progona vidjelaca. Državne službe olakšale su stvar, priznanje događaja, jer su objavljivali to na javnoj televiziji i radiju, no ovdje su za vrijeme komunizma ovi mladi bili progonjeni od strane države. I jako su propatili. Treba naglasiti njihovu patnju koja je trajala kroz više godina.

Poruka za kraj?

Molimo zajedno za završni zaključak ovih događaja ovdje i da konačna odluka bude za vrijeme našega života.

 

Don Josip Mužić: Samo nas Bog može izbaviti od stvaranja globalnog paklenog poretka na zemlji

 

 

 

Nadbiskup Hoser: Hercegovina je lijepa i Božji dar vama

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Povijesni susret hrvatskih katoličkih biskupa i episkopa Srpske pravoslavne crkve

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska biskupska konferencija

Danas je u Požegi u Biskupskom domu održan susret episkopa Srpske pravoslavne Crkve u Hrvatskoj i predstavnika Hrvatske biskupske konferencije. Na susret je pozvao požeški biskup i predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog Antun Škvorčević.

Iz Srpske pravoslavne Crkve na susretu je sudjelovao mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije Perić; episkop gornjo-karlovački Gerasim Popović; episkop slavonski Jovan Ćulibrk; episkop dalmatinski Nikodim Kosović te episkop osječko-poljski i baranjski Heruvim Đermanović.

Uz domaćina, biskupa Škvorčevića, Hrvatsku biskupsku konferenciju na susretu su predstavljali zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Želimir Puljić, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić te hvarski biskup i generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije Petar Palić, priopćeno je iz Hrvatske biskupske konferencije.

Biskupi i episkopi su u razgovoru obrazložili važnost njihovih susretanja u službi promicanja otvorenosti, povjerenja, dobrohotnosti, razumijevanja, uklanjanja predrasuda. Istaknuli su da je u Hrvatskoj na javnoj sceni velika količina negativnih stavova, zlonamjernih pristupa, bavljenja negativnostima kod drugih, a prelaženja preko vlastitih, što razdvaja ljude, stvara nepovjerenje i udaljuje jedne od drugih. Biskupi i episkopi istaknuli su kako žele ohrabriti vjernike da promiču zajedništvo iznad svake nacionalne i političke isključivosti, dodaje se u priopćenju Hrvatske biskupske konferencije.

Razgovaralo se o aktualnostima iz javnog života, s obzirom na rasprave o stradanjima brojnih ljudi u II. svjetskom ratu i neposredno nakon njega, te o još neizliječenim ranama koje je u dušama mnogih ostavio rat od 1991. do 1995., kako Hrvata tako Srba. O tome su katolički biskupi i episkopi Srpske pravoslavne crkve dali i posebnu Izjavu.

‘Spomenuli smo se teških stradanja srpskog i hrvatskog naroda te drugih građana Hrvatske tijekom nedavne prošlosti u ratnim sukobima, progonima i ubijanjima, uzrokovanima mržnjom. Svjesni smo da međusobnim optuživanjem, manipuliranjem povijesnom istinom, interpretacijom ratnih događaja za dnevno-političke svrhe, vrijeđanjima i ponižavanjima zbog pripadnosti određenoj naciji ili vjeri, ostajemo zarobljenicima prošlosti i gubitnicima u sadašnjosti. Zauzimamo se da se znanstveno istraži i argumentirano utvrdi istina o stradanju za vrijeme II. svjetskog rata i u vrijeme rata u Hrvatskoj od 1991. do 1995. kako bi se prestalo licitirati s brojem stradalih te im vratilo dostojanstvo koje imaju kao žrtve.

Duboko žalimo svaku nedužnu žrtvu bilo kojeg naroda, vjere ili političkog nazora iz naše nedavne prošlosti, te svjedočimo da sve zlo i nepravde nanesene prema njima „nadmoćno pobjeđujemo u Onome koji nas uzljubi“ (Rim 8,37). Polazište našeg pastirskog djelovanja u hrvatskom društvu jest čvrsto uvjerenje da nas je Bog »pomirio po Kristu i povjerio nam službu pomirenja« (2 Kor 5,18). Stoga molimo da se na nama ostvari Isusova riječ: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“ (Lk 6,36), da svojim praštanjem budemo veći od počinjenog zla koje nas je ponizilo, te bez osvetničkih misli i osjećaja mržnje u čistom pamćenju čuvamo spomen na naše nedužne žrtve, liječimo ranjene duše, promičemo povjerenje i razumijevanje među pojedincima i narodima i na taj način evanđeoskim putem postavljamo čvrste temelje boljoj i pravednijoj budućnosti u našoj domovini za svakog čovjeka.

Neka Gospod blagoslovi naše bratske osjećaje, dobrohotne misli i iskrene nakane’, stoji u zajedničkoj Izjavi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Danas slavimo blagdan Krštenja Gospodinova

Objavljeno

na

Objavio

Današnjom nedjeljom, svetkovinom krštenja Gospodnjega, završava božićno vrijeme.

Kod krštenja na Jordanu ističe se i ljudsko i Božansko u Isusu Kristu: Isus se mogao krstiti samo kao čovjek, a sam Otac Nebeski potvrdio je za Isusa da je njegov ljubljeni Sin.

„Pošto Isus bijaše kršten i izašao iz vode, otvori se nebo, a on vidje Duha Božjega gdje, poput golubice, silazi nad njim. I začu se glas s neba: Ovo je moj ljubljeni sin, u kome mi sva milina.“ (Mt 3,16-17)

Slaveći blagdan Krštenja Gospodinova sjećamo se dolaska Isusa Krista na rijeku Jordan gdje ga je na početku njegova javnog djelovanja krstio sv. Ivan. To je čin koji nas poziva na obraćenje, na novi život i vjernost savezu koji je Bog sklopio sa svojim izabranim narodom. Isus Krist tim činom želi pokazati da nam je u svemu jednak osim u grijehu. Njegovim silaskom u vodu započinje novo doba čovječanstva i novi život.

Crkva od najstarijih vremena u krštenju Isusovu gleda navještaj našega krštenja. Ipak, postoji velika razlika između Ivanova krštenja i sakramenta krštenja koji mi primamo. Ivanovo krštenje bilo je znakom obraćenja. Po Isusovoj muci i smrti sakrament krštenja prima otkupiteljsku snagu.

Mnogi ljudi su tada dolazili ozbiljnom, asketskom propovjedniku na Jordanu, da izmjene svoj život, a uranjanje u vodu trebalo je biti znak za to.

Isusov put na krštenje u Jordanu imalo je drugi smisao. On je na početku svoga javnog djelovanja stavio znak i želio pokazati do čega mu je stalo. Stao je u dugu kolonu grešnika, koji su pokajnički došli k Ivanu, kao da je jedan od njih. Ne stidi se biti u njihovom društvu, kao što je to kasnije i pokazao. “Došao sam zbog grešnika, a ne zbog pravednika”.

Krštenje Isusovo pokazuje cilj njegova poslanja – kazati nama grešnicima, da nas Bog ljubi.  Danas je dan kad se prisjećamo našeg krštenja, naših odluka u vjeri da se krste naša djeca. I tako po krštenju postajemo ljudi koji su izabrani oko dobrih djela i koji bi trebali biti što revniji činiti dobra djela.

Kod našega krštenja Bog nam kaže svoj ‘da’ za cijeli život i tako živimo unutar svojih obitelji i zajednica.

(laudato.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari