Pratite nas

Religija i Vjera

Mons. Hranić u Ludbregu: Poniznost nije dobrodošla kategorija, vrlo često je ismijana

Objavljeno

na

Foto: Hina

Misno slavlje u ludbreškom Svetištu Predragocjene Krvi Kristove služio je u nedjelju đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, a koristeći poruku današnjeg Evanđelja ‘tko se uzvisi bit će ponižen, a tko se ponizi bit će uzvišen’, istaknuo je da poniznost danas nije dobrodošla kategorija života i vrlo često je ismijana.

Mons. Hramić služio je središnje misno slavlje završnog hodočasničkog “Dana ludbreške Svete nedjelje”, uz sudjelovanje varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka te drugih biskupa i svećenika, pred više tisuća okupljenih vjernika u svetištu Predragocjene Krvi Kristove. Kao izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora nazočio je saborski zastupnik Ante Sanader.

“Poniznost danas nije dobrodošla kategorija života i vrlo će često biti ismijana. Danas se i djeca od najranije dobi poučavaju kako što bolje doći do prvih mjesta i kako se što bolje prodati. Krepostima kao što su poniznost i skromnost, danas više nema mjesta. Društvo kao da danas ne trpi bolji put već kao da želi promicati uspješan put”, rekao je u propovijedi nadbiskup Hranić.

Dodao je kako u današnjem čitanju svetog Evanđelju po Luki, pravi smisao Isus daje u posljednjoj rečenici – odnosno pozivu da kao osoba podariš sebe i učiniš uslugu onome koji ti ne može uzvratiti protuuslugom.

“Čini dobro radi dobra samoga. Čovjek je istinski veliki kada je ponizan, kada se ne oholi, kada ljubi one koji nisu njegove nacionalnosti i koji nisu njegove mjere”, rekao je nadbiskup Hranić.

Dio propovijedi posvetio je kurikularnoj reformi odnosno “Školi za život”.

Nadbiskup Hranić rekao je kako se dobiva dojam da je “Škola za život”, kao reforma, jamac za dobar i uspješan život. No, naglasio je, institucija škole mora biti svjesna da može puno toga, ali ne sve, jer postoje i drugi čimbenici u društvu. Poručio je da i ona mora biti ponizna.

Također ako škola želi napredovanje društva, neće ga uspjeti ostvariti bez poštovanja učiteljskog poziva, dodao je.
“Biti učitelj je poslanje i ako je ‘Škola za život’, ona nije samo za učenike nego i za život učitelja”, rekao je mons. Hranić dodajući da učitelji moraju imati zadovoljene glavne uvjete za dostojan život.

Uz izaslanika predsjednika Hrvatskog sabora, saborskog zastupnika Antu Sanadera u Ludbreg je na misnom slavlju bio i ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta Darko Horvat te saborski zastupnici Branko Hrg, Anđelko Stričak, Josip Križanić Marija Puh, Božica Makar i Mirando Mrsić. Iz Koprivničko-križevačke županije došao je župan Darko Koren dok je u ime Varaždinske županije u Ludbregu bio zamjenik župana Tomislav Paljak.

U izjavi za Hinu ludbreški gradonačelnik, Dubravko Bilić, kazao je kako se danas čovjek sve više zatvara u sebe, a sve manje traži pomoć u bližnjima, među prijateljima. Pozvao je da se to promijeni i da je upravo Ludbreg, sa svojim svetištem Predragocjene Krvi Kristove mjesto koje daje hrabrost i vjeru u pobjedu dobra.

“Za to nam trebaju pozitivne priče, za to nam trebaju mjesta poput ovog našeg prošteništa koje je poput najboljeg prijatelja koji uvijek u nama vidi dobrotu za koju se vrijedi boriti, žrtvovati i čekati da obasja sve oko sebe. Proštenište u Ludbregu nam govori da od vjere u pobjedu dobra nad zlom, ne smijemo odustajati”, rekao je Bilić.

Poslijepodnevni program u prošteništu počet će klanjanjem Presvetom Oltarskom Sakramentu u zavjetnoj kapeli koje će predvoditi bogoslovi Varaždinske biskupije. Molit će se za ranjene i poginule hrvatske branitelje te za očuvanje vjernosti i moralnosti u hrvatskim katoličkim obiteljima.

U 15 sati slijedi Križni put, a potom i blagoslov hodočasnika s Presvetim Oltarskim Sakramentom uzduž glavne staze. Od 17 sati u župnoj crkvi molit će se krunica Božjeg Milosrđa.

“Dani ludbreške Svete nedjelje” jedna je od najvećih vjerskih manifestacija u Hrvatskoj. Temelji na dugoj tradiciji hodočašća u jedinstveno svetište u Hrvatskoj, utemeljeno ukazom pape Leona X. još 1513. godine. Njegovom bulom priznata je i potvrđena čudesna pojava Krvi Kristove koja se zbila 1411. godine u kapelici današnjeg dvorca Batthyany kada se tijekom mise u pretvorbi kruha i vina u kaležu doista pojavila Krv.

Od tada započinju i hodočašća u ludbreško svetište, a relikvija se i danas čuva i može se razgledati. Hrvatski Sabor je godine 1739. u Ludbregu odlučio izgraditi zavjetnu kapelu. Gradnju kapele pokrenuo je tek godine 1940. zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, a kapelu je 1994. blagoslovio kardinal dr. Franjo Kuharić. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Prikazanje Blažene Djevice Marije – Gospa od Zdravlja

Objavljeno

na

Objavio

Ovaj Gospin spomendan ima svoje značenje, svoj smisao, ne samo zato što se pobožno sjećamo jedne tajne iz života One koju je sam Bog odabrao za Majku svoga Sina, a kao posljedicu toga i za Majku Crkve, tajne njezina potpunog prikazanja, darivanja, posvećenja Bogu, već i zato što je ova proslava jedan konkretan ekumenski čin prema našoj subraći kršćanima Istoka.

U uvodnoj bilješci Časoslova Božjega naroda čitamo, naime, ovo:

„Na današnji dan (god. 543) posvete crkve Svete Marije Nove, podignute pokraj jeruzalemskoga hrama, zajedno s istočnim kršćanima slavimo ‘posvetu’, kojom se od djetinjstva posvetila Bogu potaknuta od Duha Svetoga, čijom je milošću bila ispunjena u svome bezgrješnom Začeću.“

O Marijinu prikazanju ne govori nam nijedna knjiga Svetoga pisma, no zato o njemu opširno pišu apokrifi, oni tekstovi koje Crkva ne priznaje kao nadahnute pa ih zato nije ni uvrstila u svoj službeni popis svetopisamskih knjiga. Prema njima taj je čin bio veoma svečan. Popratili su ga čudesni događaji. Mariju su roditelji obećali Bogu i doveli je u hram kad su joj bile tri godine. Bilo je to u pratnji velikog broja hebrejskih djevojčica koje su u ruci nosile zapaljene baklje. U svečanosti su sudjelovale hramske vlasti, pa i sami anđeli, koji su vršili službu pjevača. Od radosti su pjevali.

Do ulaza u hram bilo je 15 stepenica, kojima se Marija sama uspela, premda je bila još tako malena. Apokrifi govore još da se Marija u hramu hranila neobičnom hranom, koju su joj donosili sami anđeli te da nije stanovala s ostalim djevojčicama, već u samoj svetinji nad svetinjama.

Sve su to samo pobožna i neutemeljena razmišljanja apokrifnih pisaca. Ipak, kao neka književna vrsta mogu imati neko značenje. Ono bi bilo u tome što se želi na izvanjski, osjetan način, opisati, dočarati onu stvarnost koja je nevidljiva, stvarnost da je Marija od prvoga časa svoga postojanja bila puna milosti, da je bila predodređena za dostojanstvo Bogomajke, kojim nadilazi i same anđele.

Na izvanjski i prenesen način želi reći da je Marija bezgrješna, bez ljage iskonskoga grijeha od samoga početka svoga postojanja. Ona je istinski Kovčeg saveza gdje je Riječ tijelom postala, gdje je Sin Božji postao čovjekom. Ona je Bogorodica. U Mariji se ispunja ono što je na simboličan način označavao hram i svetinja nad svetinjama.

Bog je svojom milošću pripravio Marijino tijelo da ono postane hramom Božjega Sina, svetinjom nad svetinjama, u koju se spustio i nastanio Najsvetiji, Sin Božji. Ona je po svome odabranju prikazana, posvećena Bogu, određena za velike stvari, za ostvarenje Božjega plana o spasenju čovjeka. Kad čitamo one nadahnute tekstove Svetoga pisma, koji govore o Mariji, onda nam i današnji spomendan postaje tako jasan, rječit. Radi se o velikoj tajni utjelovljenja u koju je i Marija svim svojim bićem bila uvučena.

Blagdan Gospe od Zdravlja, kojoj su u krajevima negdašnje Mletačke Republike bile podignute brojne crkve, crkvice i kapele, vezan je s jednim događajem. Kad je god. 1630. na području Mletačke Republike harala strašna kuga, koja je u samoj Veneciji pokosila 80.000 života, mletački se Senat obratio Gospi za pomoć. Učinjen je zavjet baš na današnji dan god. 1631. da će Gospi, ako prestane kuga, podići crkvu. Kuga je prestala, a zavjet je ispunjen. Podignuta je god. 1687. velebna crkva Madonna della salute, koju i danas svaki posjetitelj Venecije može posjetiti. Pobožnost prema Gospi od Zdravlja došla je iz Venecije i u naše južne krajeve.

Ovaj Gospin spomendan ima svoje značenje, svoj smisao, ne samo zato što se pobožno sjećamo jedne tajne iz života One koju je sam Bog odabrao za Majku svoga Sina, a kao posljedicu toga i za Majku Crkve, tajne njezina potpunog prikazanja, darivanja, posvećenja Bogu, već i zato što je ova proslava jedan konkretan ekumenski čin prema našoj subraći kršćanima Istoka.

U uvodnoj bilješci Časoslova Božjega naroda čitamo, naime, ovo:

„Na današnji dan (god. 543) posvete crkve Svete Marije Nove, podignute pokraj jeruzalemskoga hrama, zajedno s istočnim kršćanima slavimo ‘posvetu’, kojom se od djetinjstva posvetila Bogu potaknuta od Duha Svetoga, čijom je milošću bila ispunjena u svome bezgrješnom Začeću.“

O Marijinu prikazanju ne govori nam nijedna knjiga Svetoga pisma, no zato o njemu opširno pišu apokrifi, oni tekstovi koje Crkva ne priznaje kao nadahnute pa ih zato nije ni uvrstila u svoj službeni popis svetopisamskih knjiga. Prema njima taj je čin bio veoma svečan. Popratili su ga čudesni događaji. Mariju su roditelji obećali Bogu i doveli je u hram kad su joj bile tri godine. Bilo je to u pratnji velikog broja hebrejskih djevojčica koje su u ruci nosile zapaljene baklje. U svečanosti su sudjelovale hramske vlasti, pa i sami anđeli, koji su vršili službu pjevača. Od radosti su pjevali.

Do ulaza u hram bilo je 15 stepenica, kojima se Marija sama uspela, premda je bila još tako malena. Apokrifi govore još da se Marija u hramu hranila neobičnom hranom, koju su joj donosili sami anđeli te da nije stanovala s ostalim djevojčicama, već u samoj svetinji nad svetinjama.

Sve su to samo pobožna i neutemeljena razmišljanja apokrifnih pisaca. Ipak, kao neka književna vrsta mogu imati neko značenje. Ono bi bilo u tome što se želi na izvanjski, osjetan način, opisati, dočarati onu stvarnost koja je nevidljiva, stvarnost da je Marija od prvoga časa svoga postojanja bila puna milosti, da je bila predodređena za dostojanstvo Bogomajke, kojim nadilazi i same anđele.

Na izvanjski i prenesen način želi reći da je Marija bezgrješna, bez ljage iskonskoga grijeha od samoga početka svoga postojanja. Ona je istinski Kovčeg saveza gdje je Riječ tijelom postala, gdje je Sin Božji postao čovjekom. Ona je Bogorodica. U Mariji se ispunja ono što je na simboličan način označavao hram i svetinja nad svetinjama.

Bog je svojom milošću pripravio Marijino tijelo da ono postane hramom Božjega Sina, svetinjom nad svetinjama, u koju se spustio i nastanio Najsvetiji, Sin Božji. Ona je po svome odabranju prikazana, posvećena Bogu, određena za velike stvari, za ostvarenje Božjega plana o spasenju čovjeka. Kad čitamo one nadahnute tekstove Svetoga pisma, koji govore o Mariji, onda nam i današnji spomendan postaje tako jasan, rječit. Radi se o velikoj tajni utjelovljenja u koju je i Marija svim svojim bićem bila uvučena.

Blagdan Gospe od Zdravlja, kojoj su u krajevima negdašnje Mletačke Republike bile podignute brojne crkve, crkvice i kapele, vezan je s jednim događajem. Kad je god. 1630. na području Mletačke Republike harala strašna kuga, koja je u samoj Veneciji pokosila 80.000 života, mletački se Senat obratio Gospi za pomoć.

Učinjen je zavjet baš na današnji dan god. 1631. da će Gospi, ako prestane kuga, podići crkvu. Kuga je prestala, a zavjet je ispunjen. Podignuta je god. 1687. velebna crkva Madonna della salute, koju i danas svaki posjetitelj Venecije može posjetiti. Pobožnost prema Gospi od Zdravlja došla je iz Venecije i u naše južne krajeve. (zupacernik.hr/Laudato)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Molitva i zvonjava zvona u spomen na žrtvu Vukovara

Objavljeno

na

Objavio

Budući da se 18. studenoga obilježava Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, hrvatski biskupi pozivaju da se, uz molitvu za one koji su stradali u Vukovaru 1991. te za sve žrtve Domovinskog rata, ovogodišnji spomen na žrtvu Vukovara i druge žrtve rata obilježi zvonjavom zvona svih crkava i katedrala u ponedjeljak 18. studenoga u 18 sati i 11 minuta. Stoga će zvona Zagrebačke katedrale i crkava u Zagrebačkoj nadbiskupiji također Dan sjećanja na žrtvu Vukovara obilježiti na taj način.

 

Vukovar u medijskom željeznom obruču

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari