Pratite nas

Reagiranja

Monsinjor Ivo Tomašević osudio medijski linč na biskupa Komaricu

Objavljeno

na

Banjolučki biskup Franjo Komarica dosljedno se zauzima za mir, suživot i pomirenje i ničim nije zaslužio napade kojima je izvrgnut samo zato jer je još jednom podsjetio na stradanja i progone Hrvata u Banja Luci i na području današnjeg entiteta Republika Srpska, rekao je u srijedu glavni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine monsinjor Ivo Tomašević.

[ad id=”93788″]

Reagirajući na niz napada političara i stranaka iz RS-a na banjolučkog biskupa koji su slijedili ranije tijekom dana zbog njegove izjave da stradanja Hrvata u Banja Luci nisu bila ništa manja od onih kakva su se zbivala na Bleiburgu, Tomašević je u izjavi za Hinu podsjetio da je Komarica uporan u želji da se isprave sve nepravde koliko je to moguće.

“Biskup Komarica želi uvijek iznova probuditi snage dobra na teritoriju gdje je učinjeno puno zla da se napokon stvari pokrenu u pozitivnom smjeru. Na žalost, on je jedan od rijetkih glasova koji stvari nazivaju pravim imenom, ne zato da bi vodio k sukobu nego ispravljanju nepravde i činjenju dobra”, kazao je Tomašević.

Ističe da je ispravljanje nepravdi u rukama moćnih koje stoga biskup Komarica i poziva da tu moć iskoriste. Od njih ne bježi i ne mrzi ih niti ih je ikada mrzio i on se koristi svakom prilikom za razgovor s njima pa čak i primi po neku njihovu nagradu, sve u želji da u takvima probudi dobro.

“Biskup Komarca ne podsjeća na nepravde iz proteklog rata zato da bi izazvao mržnju nego zato što se to nastavilo i nakon rata samo drugim sredstvima, a traje sve do danas. Neka predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik i vlada RS iznesu podatke koliko se Hrvata vratilo nakon rata u RS; koliko je ih je zaposleno u državnoj administraciji, školstvu, zdravstvu…; tko je odgovarao za ubijene banjolučke svećenike i časnu sestru i vjernike u tim dijelovima gdje nije bilo rata? Kako je moguće da ni 21 godinu nakon rata nisu pronađeni smrtni ostaci župnika u Novoj Topoli vlč. Ratka Grgića? Hrvatima prijeti potpuni nestanak i iskorjenjenje na teritoriju RS? Kako bi to gospodin Dodik nazvao?”, postavio je pitanje Tomašević.

Glavni tajnik Biskupske konferencije BiH podsjetio je da se Crkva uvijek zauzima za mir utemeljen na pravdi i jednakopravnosti naroda, a biskupi u BiH nebrojeno su puta pozvali i uvijek iznova pozivaju na jednakopravnost svih naroda i svih građana u svakom dijelu BiH. U  tom duhu su ponudili i viziju unutarnjeg ustroja BiH koju su političari ignorirali.

Tomašević je podsjetio da je Crkva teško stradala u proteklom ratu u BiH jer su brojni katolički objekti  uništeni tijekom rata, a pojedini svećenici, časne sestre kao i drugi vjerski predstavnici ubijeni. No Crkva ne smije šutjeti pred nepravdom i mora sama činiti da se nepravda ispravlja, ali i na to pozivati one koji snose veću odgovornost.

“Vidljivo je da biskupa Komaricu kao ni mnoge druge nisu zaplašile prijetnje i uvrede ni tijekom rata ni nakon rata. Biskup Komarica je rođen u predgrađu Banje Luke. On i osobno poznaje velik broj ljudi u tom gradu od školskih ili mladenačkih dana i on ih se ne boji zato što u njima nastoji prepoznati svoju braću i sestre, osobe stvorene na Božju sliku i pozvane da svakom drugom čovjeku čine dobro. Krajnje je vrijeme da se oni, koji se koriste silom, nasiljem i prijetnjama, otvore dobru i počnu pomagati posebno onima najslabijima. A među njima su svakako i članovi katoličke zajednice koje biskup predstavlja”, poručio je msgr. Tomašević.

Konstatirao je da je opstanak Hrvata katolika odavno ugrožen na prostorima RS i to brojke pokazuju iz godine u godinu, a dodatno zabrinjava što većna hrvatskih predstavnika u tijelima vlasti u BiH o tome uporno šuti.

Tomašević ističe kako bi hrvatski političari u BiH o tome mogli nešto naučiti iz primjera predsjednika Hrvatskog sabora Željka Reinera.

“Vidjeli smo da je  predsjednik Hrvatskoga sabora (u Banja Luci) prije svega razgovarao o stanju Hrvata u RS? Kada to na takvim susretima rade najviši hrvatski predstavnici vlasti u BiH kada dođu na susrete u Banju Luku i uopće? Čini se da za njih Hrvati u RS, a li i u velikom dijelu Federacije ne postoje. Zato je ovo prigoda da se o ovo pitanje konačno stavi na stol i o njemu ozbiljno razgovara, a ne putem prijetnji osobi koja je to najmanje zaslužila i koja se tako glasno i jasno zauzima i za mir utemeljen na pravdi i dostojanstvu svakog čovjeka”, kazao je glavni tajnik Biskupske konferencije BiH Ivo Tomašević.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Sjećate li se kako je i kada patrijarh Pavle pozivao Srbe na oružje?

Objavljeno

na

Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Hrvatske Aleksandar Tolnauer, kako piše beogradski portal Politika, (23.8.2019.), smatra da su Srbi manjina u Hrvatskoj koja je najizloženija napadima iz mržnje, netolerancije, dodajući da to kod Srba stvara nesigurnost i da su uplašeni.

Također prema njegovu viđenju, Hrvatska mora mnoge stvari mijenjati, naročito u obrazovanom sistemu po pitanju povijesti.

-„Mora se promijeniti nedopustivo koketiranje sa jednom sramnom prošlošću od koje bi se svatko normalan postidio, a to je jedan veliki dio koketiranja sa prošlošću i simpatijama prema Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH), koje hrvatska vlada apsolutno ne podržava“, poručio je Tolnauer.

Svi ti i takvi koji se danas zalažu za neku drugu politiku, koji nas neprestano vraćaju u daleku prošlost, prvo se ipak moraju sjetiti što je i kako bilo 1991. Naime, ni mjesec dana prije okupacije Vukovara (26. listopada 1991.) beogradska Politika je objavila pismo patrijarha Srpske pravoslavne crkve g. Pavla, predsjedniku mirovne konferencije u Haagu Lordu Carringtonu. U njemu se  ističe:

„Srpska pravoslavna crkva zabrinuta je za sudbinu srpskog naroda u ovom  prelomnom času. Po drugi put u ovom veku srpski narod je suočen sa genocidom i izgonom sa teritorija  na kojima je vekovima živio. Prvi put se to dogodilo tokom Drugog svjetskog rata pod takozvanom Nezavisnom Državom Hrvatskom, kvislinškom i i fašističkom tvorevinom nacističke Njemačke i fašističke Italije. Tom prilikom preko 700.000 Srba zaklano je i umoreno na drugi po pravilu  svirep način u Jasenovcu, drugim logorima smrti i brojnim jamama i ponorima u kojima neki od njih i danas počivaju, a poneki iz jama izbavljeni još i danas svedoče sa tog stradanja i pakla. Sve ovo je činjeno prema programu stvaranja  etnički čiste Hrvatske i zatiranja svih Srba… Bitan deo tog zločinačkog nauma bilo je nasilno pokrštavanje pravoslavnih Srba što je sprovodila katolička crkva u Hrvatskoj.“

U nastavku pisma  patrijarh Pavle tvrdi da je nakon proglašenja NDH započelo novo, a po mogućim posljedicama možda i pogubnije stradanje Srba u Hrvatskoj.

„Ti naši sunarodnici iste vere i iste krvi suočeni su sa sledećim kobnim izborom . Ili će se oružjem u ruci  izboriti za opstanak u istoj državi sa maticom srpskog naroda, ili će biti prisiljeni da se iz te „nove NDH“ pre ili posle isele. Trećega nema. Zato ih srpska država i srpski narod moraju zaštititi svim legitimnim sredstvima, uključujući i oružanu samoodbranu srpskih života i svih srpskih krajeva…“, kazao je, a zatim uz ostalo nadodao i ovo:  

„Vreme je da se shvati da žrtva genocida i njegovi negdašnji, a možda i budući vinovnici, ne mogu više živeti zajedno…Srbi su međutim bili prisiljeni da žive zajedno sa Hrvatima, doduše u okviru Jugoslavije kao zajedničke države u kojoj je Hrvatska bila samo jedna od šest  federalnih jedinica. Granice te Hrvatske nisu  ni istorijske, ni etničke, nego određene voljom  Josipa Broza Tita, vođe komunističke revolucije u Jugoslaviji, a Hrvata po narodnosti. Onog trenutka kada su Hrvati proglasili  nezavisnost takve Hrvatske, Srbi u Hrvatskoj su koristeći  to isto pravo naroda na samoopredjeljenje do odcjepljenja odlučili da žive u krnjoj Jugoslaviji, odnosno u državi u kojoj će biti matica srpskog naroda. U protivnom, pre ili posle, bili bi izloženi  zatiranju svog  nacionalnog identiteta, svoje vere i imena a možda i progonstvu  i fizičkom istrebljenju. Onima koji su vekovima unijatili i pokrštavali, a u Drugom svetskom ratu i fizički zatirali Srbe, samo zato što su Srbi i pravoslavci, više se ne može verovati. Tu strašnu istinu treba da shvate i svi dosadašnji Jugoslaveni i civilizovana Evropa“, poručio je srpski patrijarh.

Dakle, ovo pismo je pisano i objavljeno u vrijeme najžešćih srpskih napada na Republiku Hrvatsku, odnosno Vukovar, Osijek, Vinkovce, Županju, Lovas, Ilok,  Tovarnik, Dalj…. Prvi čovjek Srpske pravoslavne crkve tada je dao „upute“ srbijanskim četnicima i zločinačkoj JNA što treba napraviti s tim krajem i Hrvatskom, jer, kako je tvrdio, „Srbi i Hrvati više ne mogu živjeti zajedno“.

U vrijeme obraćanja Lordu Carringtonu i svjetskom javnom mnijenju, diljem Hrvatske, a poglavito u Baranji više nije bilo ni jedne katoličke crkve koja nije „zaradila“ najmanje stotinu projektila.

Iznimno je strašno što se srpski patrijarh, poput recimo kardinala Kuharića,  nije založio  za mirno rješenje sukoba, već je poticao srpski narod da se s „oružjem u ruci izbori za opstanak u istoj državi s maticom srpskog naroda“.

Drugim riječima, umjesto da se bavimo srpskom i inom agresijom na Republiku Hrvatsku, Srbi neprestano okreću „pilu“, a u tome prednjači Milorad Pupovac, koji se s „3 ruke“ svaki puta ugura među one na vlasti,  koje financijski muze kao što se to radi s kravama.

Većina hrvatskih branitelja i stradalnika nije se ni rodila u vrijeme NDH, kao što ni razni pupovci nemaju veze s tim razdobljem. Oni nas svako malo navlače na NDH samo iz razloga da ih ne pitamo na kojoj su strani ratovali u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata (Pupovcu je navodno i brat bio na četničkoj strani.).

Nu, ako je tko ugrožen toliko godina nakon završetka Domovinskoga rata onda to u Hrvatskoj nikako nisu Srbi i Jugoslaveni, već  Hrvati, jer Srbi ili njihovi simpatizeri već su odavno zauzeli gotovo sve važnije pozicije u društvu, od gospodarstva, pa do medija, a dobrim dijelom, nažalost, i u politici.

Međutim, kako bilo da bilo, idemo sada malo raspravljati – što je patrijarh Pavle svojim otvorenim pismom (ni mjesec dana prije okupacije Vukovara) želio poručiti Hrvatima, i zašto ga je napisao baš u vrijeme najžešće agresije na Republiku Hrvatsku?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Pitanje svih pitanja glasi: Tko je pobio sve te nevine ljude!?

Objavljeno

na

U Zagrebu je danas (petak, 23. kolovoza 2019.) velika tuga i žalost. Pokop je posmrtnih ostataka velikog broja žrtava Drugog svjetskog rata, ali i poslijeratnog razdoblja, koje su partizani i komunisti ubili bez suda i suđenja. Riječ je o čak 294 žrtve.

Ubili su ih i pokapali, poput pasa, najviše na području zagrebačkog naselja (kvarta) Gračani. Posmrtni ostaci Titovih „jurišnika“, odnosno tzv. antifašista pronađeni su tijekom zadnjih pet-šest godina, prije svega zahvaljujući agilnim radom Ministarstva hrvatskih branitelja. Tko zna na kojim sve još lokacijama u glavnom gradu svih Hrvata ima Titovih nevinih žrtava. Međutim, nitko ne govori i ne piše: gdje su i što danas rade odgovorni za ove zločine, tim prije što svaki zločin ima svoga zločinca?

Što se sada ne javljaju razno razni pupovci, goldsteini, pusići, manolići, mesići, klasići, stazići i drugi? Zar njima ništa ne znače toliki ubijeni nevini ljudi, koji će tek nakon 74 godine biti dostojanstveno i tiho ispraćeni na svoja posljednja počivališta?

Jadno je i žalosno što su neki od njihovih krvnika danas možebitno „ugledni i cijenjeni“, što su izbjegli ruku pravde, dok s druge pak strane od Hrvata se neprestano traže isprike i osude za ustaške i ine zločine u vrijeme II. svjetskog rata.

Hoće li i ovog puta pričati kako smo pokopali posmrtne ostatke „ustaških i inih“ zločinaca, koji se nisu htjeli predati vojsci osloboditelja? Možda su se svi ovi nesretni ljudi i predali Titovim pobjednicima, a on ih je očito osobno dao odmah mučiti, strijeljati ili ubijati nožem, sjekirama ili nekim drugim tupim predmetima, vjerujući da se ti zločini i zločinci nikada ne će otkriti.

Pitanje svih pitanja glasi: tko je pobio sve te nevine ljude, među kojima ima djece, žena, staraca, odnosno tko je kriv što su ubojice još uvijek na slobodi?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari