Pratite nas

Satira

Monty Python na Iblerovom trgu – I čin

Objavljeno

na

Ode Milanka

Eto što ti je život. Rulet. Vrteška. Tko bi gori sad je doli…A ona (Milanka) upravo sišla s vrteške. Konačno. Poslije 28 godina vrtnje u krug u luna parku zvanom “Prodaja magle za široke mase”.

Dugo se spremala na skok. Duže nego Baumgartner prije no što će se vinuti put Zemlje s ruba svemira.

Bero je ispratio podrugljivim komentarom (kao, on se “nada da sada u Saboru neće glasati za HDZ- kao neki drugi”). I reče još kako”vjeruje da će ona i dalje nastaviti živjeti socijaldemokraciju kao i do sada” (tako nešto ili slično tomu).

On će pričati o socijaldemokraciji!? On!? (misli u sebi Milanka) a misli joj se i dalje roje u glavi.

Smrad mali, podmukli! Sterilni skorojević, pokondirena tikva! Pelena mu još visi iza uha, a on će jednoj drugarici tog profila, takvog pedigrea, s takvim CV-om i ratnim (revolucionarnim) putom slati dvosmislene poruke! Šmrkavac neodgojeni!

Gdje je on bio dok se Milanka – partizanka borila za Tita i Partiju u ona najteža vremena, kad je bilo biti ili ne biti za Jugoslaviju, te devedesete, kad se na čelu s drugom Račanom izlazilo iz Sabora kako bi se Juga sačuvala i spriječila Tuđmanova “stranka opasnih namjera” u svome prljavom naumu secesije!? Gdje je bio kad se igralo Kozaračko kolo i pjevalo iz sveg glasa i petnih žila usred separatističkog legla (Zagreba): “Juuuugoslavijoooo, Juuuugoslavijoooo…”!? Kad se bojkotiralo sve što je “stranka opasnih namjera” predvođena namrgođenim Franjom predlagala, samo ne bi li se sačuvalo oazu bratstva-jedinstva i tekovine NOB-e!?

Gdje je bio!?

Dok je on maštao o susretu s Velikim Vođom (malog rasta) uživo i buljio razrogačenih očiju i razjapljenih usta gledajući ga na TV ekranu, ona je s njime pila kavu u Gradskoj kavani. Jela burek u “Kockici” (u 3 ujutro), praveći elaborat na temu “KPH/SKH/SKH-SDP/SDP u svijetlu novih tendencija uvjetovanih globalnim kretanjima u suvremenom svijetu, s posebnim osvrtom na stanje u razdoblju nakon pada Berlinskog zida”.

I krčila Milanka put Partiji neumorno. I sebi, usput, dakako. Kao crv u kamenu. Mukotrpno, krvavo, težački. Trebalo je iz korijena promijeniti imidž. Napraviti trostruki salto (plus dvostruki aksel) u vrlo kratkom roku.

Tako da ostaneš komunist u srcu i duši i da to znaju i osjete tvoji birači, a da (kao) službeno raskineš s prošlošću i budeš prihvatljiv zapadnom svijetu. Tom trulom buržujskom Zapadu kojem se moraš privremeno i silom prilika prikloniti dok SSSR ne stane opet na noge.

Nije bilo lako. Tuku ovi Tuđmanovi iz svih oruđa. Dobivaju prve izbore, raspala se Partija u Beogradu, referendum u SR Hrvatskoj krenuo naopako (i tu dobili tuđmanovci preko 94%), digoše šahovnicu na jarbol, Boban na Maksimiru nasrće na milicajca (ni krivog ni dužnog – samo zato što je pendrečio hrvatske navijače usred travnatog terena u glavnom gradu svih Hrvata), raspade se i Juga, HDZ uzeo vlast na izborima, eto ti rata, izgubi JNA bitku s tuđmanovcima i ZNG-om (ne pomogoše ni četnici, teritorijalci, dobrovoljci, “krajišnici”, “specijalci”, KOS, SDB…)

Ode sve u 3 pm! Zlo i naopako!

I ‘ajd ti u takvim okolnostima budi komunist, prvoborac, revolucionar, proleter, jurišaj na deseterostruko, ma šta deseterostruko – stostruko, tisuću puta brojnijeg neprijatelja!

E, ali ne dadoše se Ivica i Milanka!

Revolucionarna krv vrije, ideali još griju srca, plamen proleterski iz očiju sijeva (a internacionala u grudima bije), znaju oni da su sad stožer okupljanja (privremeno) poraženih jugo-snaga. Neki bezveznjaci i političke analfabete su je (zamislite tu drskost!) čak prozivali za promjenu tabora – kao, sad kod Raškovića, sad kod Račana – ali to su tipovi koji nemaju pojma što je politika i pragmatika i ne znaju da se do cilja može i zaobilaznim putem, preko brda i dolina, okolo-naokolo, umjesto ravno glavom u bukvu. Kao da je sramota biti sekretarica Jovana Raškovića!? Svašta!

I dok je spomenuti Bero sanjao o danu kad će ugledat’ Velikog Vođu, drugarica Milanka je već uvelike sjedila na tiskovnim konferencijama kraj njega (malenog rastom, ali s velikim idejama u glavi). To prešaltavanje od Jovana do Ivana pokazalo se pravim potezom.

Krči Milanče sebi put, krči li krči.

Tko god zine što protiv nje, Partija skoči i uzme je u zaštitu. “Ne mož’ ti prebrojavat’ krvna zrnca nekomu (pogotovu ako je Srbin) i spominjati njegovu prošlost, a on član Partije, taman posla!” – uglas će oni. I nastavi li taj i dalje, Partija napada još žešće. Dok ga ne dohvate mediji i ne presude mu.

Bogme se i za Račana to pokazalo kao dobar odabir. Em dokazuje kako u Partiji vlada internacionalizam, em Milanka korisna i upotrebljiva. Ženska oštra na jeziku, brale, brije li brije, bez kompleksa, obzira i straha. Tuče po Tuđmanu (i familiji), hadezeju, kriminalu, korupciji, lopovluku, pljački, privatizaciji, pogrešno usmjerenim investicijama, deficitu, naopakoj poreznoj politici, hrvatskom nacionalizmu, šovinizmu, crkvi u Hrvata, fašizmu, biciklizmu, turizmu…nema u kojem sektoru je nema. Ni ekologija, socijala, zdravstvo, ekonomija, gospodarstvo joj nisu strani. A humanitarne akcije da se ne govori! U tomu joj ni Lady Di nije ravna bila.

U sve se kuži, sve komentira, sve zna, k’o zapeta puška (nevesinjska) čeka, a plus tu je, na mjestu i zaštitni mehanizam (što mu dođe nešto poput pancirke kod vojnika), jer što god tko da joj zucne kontra, na čelo mu udare etiketu “brojača krvnih zrnaca”, “ustaše”, “rigidnog nacionalista”, “šovinista”. Iz te sigurne busije tuče Milanče (k’o Joja na Kozari), tuče i ne posustaje. Uči Hrvate redu, radu, demokraciji, slobodi, pravu, pravdi, jednakosti, ljudskim pravima, toleranciji i koliko god se opirali, ona nastavlja, vrijedno i uporno – jer zna da je sve to za njihovo dobro.

Mic po mic, step by step (rekli bi Englezi) i eto ti nje kao desne ruke, glavne suradnice Velikog Vođe (Little Johna iliti Malog Ivice u prijevodu – kako su govorili poneki zlobnici). Pretvori se krhka i emotivna Milanka (koja je znala čak i zaplakati kad bi spominjala prava žena, djece ili LGBT populacije – tol’ko joj to na srcu bilo), u alfa ženku! Za nevjerovat’! Napada (k’o mlada Vojvođanka na bunker), proziva, dijeli lekcije, kritizira, prijeti…a pogotovu kad su TV kamere blizu, nemreš joj parirat! Na jednu iz protivničkog tabora, ona deset! Na jednu repliku – svojih pet! Ne da oka otvorit hadezeju! I zna pred kamerama nastupati baš onako (gotovo graciozno), manekenski…uvijek uređena, glacnuta, frizura i obleka na mjestu, šminka (manje više) decentna, sve u svemu …ok (very nice, rekli bi Englezi).

Okružena društvom sličnog profila i revolucionarno-proleterskog habitusa i naboja (četa mala ali odabrana), kreće ona u neravnopravni boj i mukotrpno dizanje rejtinga Partiji (KPH/SKH/SKH-SDP/SDP), uz oslonac na Velikog Vođu, njegov imidž i karizmu.

I bogme, dalo to rezultate. Nakon cijelog desetljeća iscrpljivanja u rovovskom ratu, kad su mnogi već mislili da će Partija zauvijek ostati u oporbi i dočekati lustraciju, komunisti zgrabiše vlast. Netom poslije smrti prvog predsjednika. I drmaše Hrvatskom uz pomoć najprije “šestorke”, potom “četvorke” (Tomčića, Budiše, Jakovčića) sve dok se odnekud iz bijelog svijeta ne pojavi onaj nesretni Sanader (fotograf golišavih ljepotica i šminker). Ode sve k vragu, učas. Naobećav’o on raji brda i doline, podijelio neke “jamstvene kartice” i dobio izbore! Na brzaka. Muhtadžija!

Opet Partija u oporbene klupe. Ali, gerilski rat se nastavlja. Mi ili oni! Do istrage vaše ili naše! No pasaran! Hasta la vista!

Partija se ne predaje!

“Nema bacanja koplja u trnje”! – veli otresito Veliki Vođa (malog rasta i velikih ideja) i dodirne kažiprstom desne ruke rub kačketa sasvim nalik Lenjinovom (oni stariji boljševici nalazili su čak i fizičke sličnosti između jednoga i drugoga lidera – i istini za volju percepcija im nije bila posve kriva).

Slijedi homogenizacija, zbijanje redova.

“Ne dajmo prostora fašizmu! Nema prolaza za ustaše! Dolje neprijatelji Partije svih vrsta i boja!”

Partija se priprema za ponovno preuzimanje vlasti. Rejting čak polako raste, naoko sve ok.

No, dođe vrijeme da Veliki Vođa krene na put bez povratka.

Istini za volju (kol’ko se Milanka sjeća), već tada počeše puhati neki novi vjetrovi. I krene jagma za pozicije.

Vođa nije pošteno ni oči sklopio, a pronio se glas o nasljedniku na čelu Partije. On je kao (netom prije nego je krenuo na taj put bez povratka) prišapnuo nekomu (tko zna komu) kako želi da ga na čelu Partije naslijedi taj i taj…I uhvati se ujdurma.

TKO JE TAJ!?

Uzmuvali se komunisti. Vode se zakulisne igre, šire se tračevi, olajava se suparnike i neistomišljenike (svugdje, na svakom koraku i u svakoj prilici), šnjofa se, istražuje, kalkulira, vrbuje, lobira, nagovara, ima i trzavica, razmirica, varnica…ali Partija se i dalje drži skupa. Unatoč svemu. Znaju onu staru komunističku istinu: i najtvrđa granitna stijena raspada se na komade ako se u njoj pojavi napuklina. Zbili redove i ne daju se.

Održaše se tako na površini, u slavu Tita, Partije, socijaldemokracije, humanizma i ljudskih prava – jer, u međuvremenu postadoše ekskluzivni “zaštitnici” svega što je napredno, suvremeno i progresivno u Europi, svijetu i šire.

Nadala se Milanka, očekivala i nadala…kako će konačno za kormilo Partije poslije toliko godina krvave revolucionarne borbe, stotina ispijenih kava s Velikim Vođom i još više neprospavanih noći. Malo će tu pripomoći i krvna zrnca, pa CV (Ratni put), karizma Velikog Vođe i to je to. A plus je i žena! Na koncu i ne izgleda tako loše. I u prvim je redovima borbe za ženska prava. Oduvijek. Od kad za sebe zna. A nova “reformirana” Partija koja je prošla Scile i Haribde i brojne metamorfoze od 1945. do danas, naročito je držala do toga da se mora povećati postotak žena u politici, Saboru, državnoj upravi.

I tako ona čeka, čeka, čeka, lobira, nada se…kad ono ćorak!

Dovedoše Milanovića, zagrebačkog mangupa, rošavog i bahatog razmaženka koji se učlanio 1999. u Partiju, a dotadašnja mu karijera bila vezana za hadezejovo MVP i Ivu Sanadera. Dakle, jučer uletio u Partiju, bio potrčko fotoreportera (koji usput rečeno slika golišave ženske), izgradio karijeru okružen hadezejom i najednom lider KPH/SKH/SKH-SDP/SDP-a!

Kako je to moguće, karamba karambita!?

I onda Milanki proradi kliker. Znači, to je taj odabir Velikog Vođe! Proguta ona knedlu, odboluje 2-3 mjeseca i natrag u prve redove! Na muci se poznaju junaci (kaže pjesma stara). I opet krčenje puta, rudarenje – u Saboru i izvan njega. Zoki zahtjevan, prijeke naravi, strog, isključiv, podozriv, sumnjičav, važe ih i mjeri, raspoređuje, postavlja i smjenjuje. I dobro tu ona pliva. Ima utakmica u nogama (i laktovima) i jasno joj je kako se to radi: kad moraš ruke na leđa glava dolje, sluga pokoran gospodaru, ljubim noge…kad ovaj okrene leđa malo burgijaš po svome i tako.

Za kratko vrijeme eto ti nje kao jedne od glavnih figura kraj novog šefa, fajtera i revolucionara novog kova koji se oslanja na staru praksu.

I tako dalje razmišlja Milanka oslonjena na električni stup i sanjivo zagledana u fontanu preko puta…

Ima već više od 6 sati kako je dala ostavku na članstvo u Partiji a još ne može doć’ k sebi. Uputi se polako preko bulevara, pljune usput u fontanu (Bandićevu) onako, gušta radi, okrene se graciozno na peti i pođe dalje promatrajući maglovitu igru neonskih svjetiljki na obližnjem neboderu.

I tko zna otkuda i kako, pred oči joj najednom iskrsnu slike iz prošlih vremena. Drugovi i drugarice, jedno za drugim…Željka, Ingrid, Slavko, Ivan, Nenad, Željko, Baja, Milan, Bojan, Peđa, Rajko, Zlatko, Ivan (još jedan i to Račan), Ranko, Ante, Jerko, Mato, Marina…

I kao kroz maglu, prisjeti se nekih sekvenci, epizoda iz povijesti svoje Partije za koje je već mislila da ih je zaboravila…

 -nastavlja se

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Satira

GUŽVA U PUDLIČINOJ ČETVRTI

Objavljeno

na

Objavio

Veseloigra paradajzerska

Uloge: DRUG PUDLICA (ne vidi se, spava), DRUGARICA PUDLICA (njegova zakonita drugarica), gomila od pedesetak ljudi i manja gomila novinara.

Sve bliže su nam izbori za predsjednika Hrvatske; brojni kandidati u tajnosti se spremaju napasti narod svojim slatkim obećanjima i „čvrstom rukom“! He, he, he… Eto, zamislimo druga Pudlicu kao budućeg predsjednika Leve štale u rasulu, jer da joj se vraća kao kakav spasitelj. Svi levoštalci su sretni, jer sada će oni pokazati svoje zube (tko ih ima!) čitavoj Hrvatskoj.

Drug Pudlica se smiješi, prima čestitke, plješću mu, a on klima glavom kao onaj umjetni psić nekoć u automobilima iznad „gepeka“! I prođe šest mjeseci, a ništa se ne deša… događa! Zatim su levoštalci odlučili protest… prosvjedovati pred kućom druga Pudlice.

SVI: Pu-dli-ce, ja-vi se, Pu-dli-ce, ja-vi se…!
Na prozoru se pojavi Pudličina drugarica u šlafroku i s viklerima u kosi.

PUDLIČINA DRUGARICA: Kakva je to galama, što se derete?

SVI: O-će-mo Pu-dli-cu, o-će-mo Pu-dli-cu!

PUDLIČINA DRUGARICA: Nemojte ga uznemiravati, drug Pudlica je zauzet.

PRVI IZ GOMILE: Gos… Drugarice, mi želimo promjene! Ne može se više ovako.

PUDLIČINA DRUGARICA: Dajte, ljudi, drugovi, drug Pudlica je strašno umoran…

DRUGI IZ GOMILE: On spava, ha?

PUDLIČINA DRUGARICA: Pa… Da, spava, zato nemojte vikati.

TREĆI IZ GOMILE: Drugarice i gospođo, neka ustane, ovdje svi ustaše, jer…

PUDLIČINA DRUGARICA: Gdje su ustaše, kakvi ustaše?!

ČETVRTI IZ GOMILE: Mi, mi ustasmo, mi, socijaldemokrati i članovi partije!

PRVI IZ GOMILE: Stranke!

DRUGI IZ GOMILE: Tako je, demokratske promjene želimo!

TREĆI IZ GOMILE: Oćemo vlast!

PRVI IZ GOMILE: Mi smo, druže, partija, a ne stranka!

ČETVRTI IZ GOMILE: Svejedno, isto je, partija ili stranka, moramo se boriti do posljednjeg čovjeka!

SVI: Tako je! Dolje ova vlast! Dolje izbori! Ua, Endeha!…

PUDLIČINA DRUGARICA: Molim vas lijepo, smirite se, moj bračni drug je itekako voljan za demokratske promjene, ali nije mu lako…

TREĆI IZ GOMILE: Nikome od nas nije lako!

PUDLIČINA DRUGARICA: Stvarno mu nije lako. Ali upravo je nešto pametno učinio!

SVI: Što, šta, što!?

PUDLIČINA DRUGARICA: Okrenuo se je na drugu stranu! Spava kao zaklan. A kad se probudi…

SVI: Što, šta, što?

PUDLIČINA DRUGARICA: Donijet će nekakve odluke.

PRVI IZ GOMILE: Ma nemojte? Oće li paštetu ili marmeladu za doručak, je li?

DRUGI IZ GOMILE: Jakih mi promjena!

PETI IZ GOMILE: Drugarice Pudlice, dok vaš bračni drug spava, ogromna ustaška zmija plazi svuda oko nas.

ČETVRTI IZ GOMILE: Brrr…!

TREĆI IZ GOMILE: Gospođo Pudlice, neka druga Pudlicu ne vrijeđa, ali sav teret je pao na naša leđa!

DRUGI IZ GOMILE: Mi protestiramo i prosvjedujemo, televizija nas prati, radio nas prati, novine pišu o nama, svi nas podržavaju, a on spava!? Pa gdje toga ima?

PUDLIČINA DRUGARICA: Tko spava?

PETI IZ GOMILE: Pa taj vaš bračni drug, a naš predsjednik… promjena… ili partije… Više ne znam kako se zovemo…

DRUGI IZ GOMILE: Paradajzeri!

PETI IZ GOMILE: Ma što paradajzeri?

PRVI IZ GOMILE: Tko je rekao paradajzeri?

DRUGI IZ GOMILE: Tako nas je nazvao onaj divljak iz Rijeke, primitivac jedan!

TREĆI IZ GOMILE: A koji divljak i primitivac iz Rijeke?

ČETVRTI IZ GOMILE: Ima tamo malo više divljaka i primitivaca!

PETI IZ GOMILE: Ma onaj raščupani Posarić, Siniša Posarić! Da smo levoštalci, kaže on!

PRVI IZ GOMILE: A, štalu mu smrdljivu, zatucanu, platit će on!

PETI IZ GOMILE: Pa je li taj Posarić nekakav desničar?

DRUGI IZ GOMILE: E, on kaže da nije desničar nego ljevičar kao dr. Ante Starčević koji da je bio „najčišća hrvatska ljevica“!

TREĆI IZ GOMILE: A mogu misliti…

ČETVRTI IZ GOMILE: Gospođo predsjednikovice, što Vi mislite o tome? Što misli drug predsjednik, naš Ivo?

PUDLIČINA DRUGARICA: Ja tog Posarića ne poznam i ne znam kakve veze ima on s mojim zakonitim bračnim drugom… Ali, drugovi, gospodo, molim vas za malo strpljenja, malo mira za druga Pudlicu.

PETI IZ GOMILE: Nema mira dok traje obnova!

PRVI IZ GOMILE: Kaže se: „Nema odmora dok traje obnova“!

ČETVRTI IZ GOMILE: Tako je! Povijesna i historijska misao koju uvijek moramo imati na umu!

PETI IZ GOMILE: Ali ne rimuje se baš…

PRVI IZ GOMILE: Kakve to veze ima rimuje se ili ne?

PUDLIČINA DRUGARICA: Slušajte me ljudi ljudski, čitavu večer je nešto skladao na glasoviru, a zatim se je umorio i odmah prilegao. Ali malo sutra će on donijeti neke važne odluke, pripremit će program i plan rada. Budite sigurni. Evo, i ja ću mu pomoći kad sutra ustane na svoje zdrave noge. Molim vas lijepo, raziđite se, idite svojim bračnim drugaricama, djevojkama, ljubavnicima i ljubavnicama – tko što i koga ima već – sigurno su zabrinute za vas. Laka vam noć svima, ne samo njima!
I tako Pudličina drugarica zatvori prozor i spusti rolete.

PETI IZ GOMILE: Jebeš ti ovakvog predsjednika i ovu njegovu…!

ČETVRTI IZ GOMILE: Pa daj mi konačno objasni jesmo li mi partija ili stranka!

PRVI IZ GOMILE: Stranka! Mi smo Stranka demokratskih promjena!

DRUGI IZ GOMILE: A meni je ljepše Socijaldemokratska partija, onako… svjetski.

TREĆI IZ GOMILE: Ali službeno, kako se službeno zovemo?

ČETVRTI IZ GOMILE: Ko da je važno! Ajde, ne ćemo se držati slova zakona ko pijan plota!

DRUGI IZ GOMILE: I meni je svejedno kako se zovemo, samo da budemo čvrsti i organizirani. Bolje Mi nego Oni!

TREĆI IZ GOMILE: Dobro je da smo prosvjedovali pod Pudličinim prozorom.

PRVI IZ GOMILE: Zašto?

TREĆI IZ GOMILE: Vidjeli smo ljubaznu Pudličinu drugaricu, fina gospođa…

PETI IZ GOMILE: Jebeš ti gospođu, vidjet ćemo sutra što će biti.

PRVI IZ GOMILE: Pa rekla je baš to Pudličina drugarica.

DRUGI IZ GOMILE: Što je rekla?

PRVI IZ GOMILE: Malo sutra!

Slijedi razlaz. Do daljnjega!

Siniša Posarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Satira

DAN KADA JE PAO PRVI HRVATSKI BORBENI ZRAKOPLOV

Objavljeno

na

Objavio

Iz visoko pozicioniranog izvora saznajemo kako će predsjednica Kolinda Grabar Kitarović uskoro sazvati hitnu sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost radi pada prvog hrvatskog borbenog zrakoplova 15. siječnja 2019. na prostoru Hrvatskog sabora, a radi bitno umanjene zračne sigurnosti.

Jednim od dva zrakoplova doniranih od komunističke partije sa zemlje je upravljao ministar obrane kojom prilikom je došlo do pada zrakoplova. Kako je zrakoplov bio u bespilotnom obliku upravljanja nije bilo ljudskih žrtava. Sreća što je u tom trenutku sabornica, a kao i uobičajeno, bila gotovo prazna pa su izbjegnute ljudske žrtve. Priča se kako će radi velike materijalne štete predsjednik stranke “levata“ opet postaviti pitanje „ Di su pare“. Da tragedija bude još veća netko je odmah iz srušenog zrakoplova ukrao radio s crnom kutijom pa će tako biti gotovo nemoguće rasvijetliti ovaj događaj.

Situacija u sabornici toliko je kulminirala da je premijer želio jednostavno preći preko mosta no zaustavio ga je sinjski alkar stajući u sridu, bojeći se urušavanja mosta radi njegove već bitno uzdrmane strukture. Zbog delikatnosti događanja mediji samo polu-izvještavaju o događaju kako se situacija ne bi bitno usložila. Hrvatski puk ostao je zgranut događanjem, a još više činjenicom kako s mjesta događaja nije izvještavao Andrija Jarak. Inače predstavnici izvansaborskog kluba sirotinje poslali su apel sabornicima za smirenje situacije s naznakom kako će to, a ako i uvijek do sada, platiti hrvatska sirotinja te to neće utjecati na primanja zastupnika. Oduševljeni sabornici svesrdno su prihvatili ovaj prijedlog.

Tijekom ovog zasjedanja jedan od zastupnika manjinaca upitao je kada će se u „sudstvo“ uvesti jezici manjina. Neki kažu da bi to s obzirom na broj sudova i broj nacionalnih manjina u RH dovelo do znatno većeg zapošljavanja dok drugi smatraju kako je to nemoguće jer će u Hrvatskoj uskoro ostati samo saborski zastupnici i lideri političkih stranaka. Prema njima to bi značilo novi uvoz jeftine radne snage iz „visoko razvijenih zemalja regiona“. Brojni odlasci mladih i stručnih ljudi u inozemstvo zabrinuli su i poslodavce koji se čudom čude kako mladima nije dovoljna plaća od 2.500 kuna pa nad kruhom traže pogaču odlazeći u inozemstvo. Pojedinci smatraju kako bi se u cilju rješenja nedostatka radne snage trebalo radni vijek produžiti do 75 godina jer bi se time ušparala znatna sredstva mirovinskog fonda. Opravdanje svoje teorije objašnjavaju činjenicom kako mladi i tako ne žele ostati u Domovini te zaključkom kako će manje radnika odlaziti u mirovinu, a oni koji odu u mirovinu neće dugo opterećivati mirovinski fond. Svojoj teoriju potkrepljuju geslom: „Napustimo emocionalno – djelujmo racionalno“. Porastom rastava braka i legalizacijom isto-spolnih zajednica i legalizacijom pobačaja stvorit će se preduvjeti za brzi demografski razvoj pa će tako problem nedostatka radne snage biti riješen zauvijek.

Nije moguće ne spomenuti oduševljenje gospode iz kontejnerskog modela prehrane nakon uvođenja razvrstavanja otpada. Navode kako im je to znatno olakšalo rad i sačuvalo visoke vrijednosti namirnica i zahvaljuju „čudovitom Milanu“ na vrlo brzom provođenju odluke o razvrstavanju otpada. To im je omogućilo brži rad pa tako i obilazak više kontejnera. Oni također pozdravljaju sve veći broj fontana jer tako konačno dobivaju potrebitu higijensku infrastrukturu. Iz dana u dan Milanu sve više raste rejting, a kako i ne bi kad on jedini zapošljava i to 365 dana u godini. Zlobnici kažu da u cijeloj Švicarskoj nema toliko zaposlenih kao u Holdingu. Cijene Holdinga toliko su pale da i sirotinja s oduševljenjem žuri platiti račune. Više gotovo da i nema neplatiša. Zato ne čudi što mnogi čudovitog Milana nazivaju Delaj Lama i zagovaraju podizanje njegovog spomenika na nekoj vrlo atraktivnoj Lokaciji. Oni najvatreniji rado bi maknuli Jelačića i na Trg postavili čudovitog Milana i to s pogledom usmjerenim prema Peščenici.
Sva silna postignuća vladajućih elita i to bez bilo kakvog favoriziranja pojedinih nakupina gotovo i nije moguće nabrojati. Situacija se toliko popravila da radništvo može cijele dane provoditi na terasama kafića i restorana, a istovremeno BDP raste stopom na kojoj nam zavide i najmoćnija svjetska gospodarstva.

Tko ne bi volio živjeti u takvom raju?

Zoran Čapalija – Čaplja

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari