Pratite nas

Reagiranja

MORALNA NAKAZNOST KROZ UMJETNIČKE SLOBODE

Objavljeno

na

Tko s djecom spava ujutro se budi popišan, kaže stara narodna Jednako je i s politikom kulture.

Tko koketira s ozbiljnim društveno političkim problemima pokušavajući banaliziranjem diskreditirati, ismijati i omalovažiti jednu društveno vulnerabilnu skupinu, mora računati na bumerang efekt.

Kada se tome pridoda i pokušaj rušenja moralnih normi podvođenjem pod umjetničke slobode tzv umjetnika i mecena (zapravo pljačkaša državnog proračuna) koji pokušavaju na najprimitivniji način, poslužiti na pladnju rušenje i prostituiranje etičkih kodeksa te civilizacijskih simbola kroz moralnu kaljužu i vlastitu moralnu nakaznost, nameće se pitanje u službi koga i čega zapravo djeluju?

Iako star narod, mlada smo i mala moderna država. No moderno društvo nije, ne smije biti, a niti to smijemo dozvoliti, istoznačnica za izopačenost na što nas pokušavaju navesti kvazimoralisti propitivanjem osnovnih etičkih i moralnih normi odnosno usvojenih civilizacijskih vrednota.

Umjesto borbe Dobra i Zla koja dominira od postanka svijeta, u Hrvatskoj se mladoj demokraciji kroz većinu društvenih aspekata uključujući i kulturu nastoji nametnuti nešto posve drugo – borba za Zlo kao nova civilizacijska tekovina moralnih nakaza.

U hrvatskoj javnosti pojavili su se svojevrsni novi kompleksaši vođeni patološkom potrebom uništavanja civilizacijskih vrednota. Briga za dom i obitelj, sućut, pomoći drugome u nevolji i rješavanje problema, obrana etičkih i moralnih vrednota, poštovanje, iskustvo, stručnost, zaštita ekologije, zaštita temeljnih ljudskih prava na udaru su onih koji sve to žele rastočiti i uništiti.

Kvaka je u tome da se upravo ono što je sveto isprostituira, a svaki pokušaj i obrana civilizacijskih vrednota jednog društva prikaže nazadnjaštvom te politički okarakterizira, stavljajući u kontekst izjednačavanja s totalitarnim, odnosno lijepeći etiketu koju se malo tko usudi skidati.

Kako rekoh mala smo država, što nije uvijek nedostatak, a kako smo star narod poštujemo mudrost svojih starih. Stoga i male skupine prožete iskustvom naših starih te vjerom i predanjem Bogu posjeduju snagu, postojanost i hrabrost prema napuhanim i izopačenim ljudskim kreaturama koji udaraju na svaki simbol i svaku moralno-društvenu vrednotu.

Pod krinkom umjetničkih sloboda udarati i ismijavati dio zajednice odnosno društva kojima treba pomoći, koje treba zaštiti i odati poštovanje, dno je dna i moralna izopačenost te indikacija kako su društvene institucije ozbiljno zakazale u zaštiti osnovnih ljudskih prava zajamčenih i vrhovnim zakonom svake zemlje – Ustavom.

Pogrešno je tumačiti neograničenost i nedodirljivost umjetničkih sloboda, a ukazivanje na nezakonitosti kao i neprihvatljivo ugrožavanje ljudskih prava nazivati cenzurom ili tako ograničavanjem umjetničkih sloboda.

Poput papagaja nasrću ti izopačenici na one koji s pravom podižu glas protiv tih moralnih nakaza koje sebe vole nazivati umjetničkim slobodarima. Pri tom vješto zaobilaze odgovoriti na načelna pitanja svodeći sve na osobnu razinu te na one koji ukazuju na povrede načela, ljudskih prava i sloboda nasrću na najprimitivniji način koristeći probrane riječi i naravno javni novac kako bi urušili sustav moralnih normi i etičkih kodeksa.

I tako dolazimo do srži cijelog problema zbog kojih ove moralne nakaze postoje i djeluju, a to u svakom slučaju nije umjetnost nego javni novac koji im omogućava lagodan život oslobođen odgovornosti prema zajednici koju iscrpljuju poput parazita.

Moderna hrvatska kultura na ozbiljnom je putu postati moralna kaljuža, no paradoks je kako oni koji najviše participiraju u hrvatskoj kulturi ne umjetnošću nego otimačinom javnog novca, uopće nisu Hrvati.(Očekujem od pametnih osoba kako ovu konstataciju neće shvatiti nacionalnom i etničkom diskriminacijom) O tempora, o mores! Čudnih li vremena, čudnih li običaja!

No mi nećemo poput Cicerona oplakivati zlobu i pokvarenost kojoj je izloženo naše društvo i oni najranjiviji, nego to jednostavno nećemo dopustiti.

Kad moralne nakaze oblikuju društvene norme na način da su moralne vrednote i etički kodeksi izvrgnuti ruglu tada ne smijemo dopustiti da nas utišaju napadima i lažnim etiketiranjima kako se umjetničke slobode guše cenzurom i političkim pritiscima. Može li umjetnost biti iznad morala, možda i može, ali ne na javnim servisima, kao što se ne može financirati niti javnim novcem čija je svrha postizanje općeg dobra.

Kultura odnosno umjetnost koja ne poštuje pravo osobe ili zajednice ne smije zagađivati javni prostor, naime djelo moralno lošeg sadržaja može imati neku umjetničku vrijednost, ali i dalje ostaje činjenica kako se narušene moralne zasade nikakvim umjetničkim slobodama ne mogu opravdati, a još manje nasilno nametati u javnom prostoru.

Miroslav Krleža napisao je između ostalog i kako „Umjetnošću čovjek mjeri vrijednost svojih nazora o svijetu i o zbivanju.“ Pametnom dovoljno, a onima koji oskudijevaju tom lijepom osobinom pripomenut ću kako u uređenom društvu postoje i zakoni, ali i institucije koje će zaštiti napadnute. Bogu hvala ima ih i Hrvatska.

Ovih dana uvučeni smo u svojevrsni skandal. Naime komedija koja se izruguje udovicama hrvatskih branitelja „Ministarstvo ljubavi“ nažalost financirana s 800.000 eura većinom iz HAVC-a, prikazana je na javnom servisu čije postojanje i djelovanje je određeno zakonom te uz financiranje iz državnog proračuna, financiramo ga i direktnim RTV pretplatama.

Gledala sam taj film, o umjetničkoj vrijednosti nemam potrebe govoriti budući su filmski kritičari već dosta toga rekli, ali citirat ću jednoga koji je u par riječi sve rekao: „… snimljena je komedija koja uopće nije smiješna“ Naime iz objašnjenja scenarista i redatelja Pave Marinkovića što ga je potaklo na snimanje komedije koja se zapravo izruguje sa udovicama hrvatskih branitelja može se zaključiti kako je banalizirao ozbiljan problem u kojem je državna institucija diskriminirala jednu ranjivu skupinu hrvatskog društva.

Tako komedija koja u suštini uopće nije smiješna ostavlja ovih dana gorak okus onima koje se ismijava što je moralno, ali i pravno nedopustivo bilo gdje a kamoli na javnom servisu poput HRT čije je djelovanje uređeno zakonom, a koji je prikazivanje ovog uratka prekršilo.

I dok udovice poginulih hrvatskih branitelja od početka snimanja ove tragikomedije ponavljaju koliko ih to vrijeđa, tzv samozvanim faraonima umjetnosti daje se puni medijski prostor u kojem bez imalo srama i dalje vrijeđaju žrtve, oglušujući se o njihove molbe ponavljajući kako ovaj sramotni uradak ne može nikoga vrijeđati.

Naravno sve one koji se usude reći da tomu nije tako etiketiraju koristeći poznate metode totalitarnih sustava te pokrećući svojevrsni linč koji smo već imali prilike vidjeti u slučaju razotkrivenog kriminala i korupcije u HAVC-u kada se, sada već smijenjeni ravnatelj HAVC-a u nedostatku argumenata, a koristeći monopol nastupanja u medijima obrušio na hrvatske branitelje i braniteljice diskreditirajući ih i napadajući na osobnoj razini.

Matricu i metode djelovanja prepoznajemo i u nadolazećoj aferi vezanoj uz sramotnu komediju koja se izruguje udovicama poginulih hrvatskih branitelja te izvrće ruglu Republiku Hrvatsku.

Epilog čekamo, no neka ovo bude svojevrsna pouka budućim projektantima uradaka koji vrijeđaju osjećaje i dostojanstvo drugih osoba, jer umjetnost nije iznad zakona, a moralnu nakaznost podvoditi pod umjetničke slobode nitko nema pravo!

Zorica Gregurić / Kamenjar.com

A kad ćemo gledati film o „krajinskim“ udovicama?

Što vi mislite o ovoj temi?

Reagiranja

Kardinal Puljić odbacio tvrdnje da je usporedio Komšićev izbor s dolaskom Hitlera na vlast

Objavljeno

na

Objavio

Vrhbosanski nabiskup kardinal Vinko Puljić nije nikada usporedio novoizabranog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšić s bilo kojom povijesnom osobom pa tako ni s Hitlerom a u svojim je nedavnim propovijedima samo upozorio na potrebu mijenjanja nepravednih zakona, rečeno je u reagiranju u utorak kojega je potpisao glavni tajnik Biskupske konferencije BiH monsinjor Ivo Tomašević.

U reagiranju u povodu različitih medijskih interpretacija sadržine propovjedi kardinala Puljića 13. listopada u Mariji Bistrici i 14. listopada u Žepču monsinjor Tomašević je pojasnio kako je nakon telefonskih konzultacija s vrhbosanskim nadbiskupom koji je na putu u prilici prenijeti njegove riječi da je u tim istupima on govorio samo o zakonima kojima se legalizira nepravda i potrebi mijenjanja takih zakona a pri tom nije usporedio nikoga s bilo kojom osobom iz povijesti.

Podsjetio je da je kardinal Puljić u svojoj propovijedi u Mariji Bistrici najprije spomenuo da su Isusa raspeli po zakonu prema odlomku iz Evanđelja po Ivanu u kojem glavari svećenički i sluge odgovaraju rimskom upravitelju Pilatu, na njegovu primjedbu da na Isusu ne nalazi nikakve krivice: „Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim“.

Dodao je kako je kardinal Puljić podsjetio i na brojne nepravedne presude nakon svršetka Drugog svjetskog rata donesene na temelju zakona kada su osuđeni i mnogi nedužni ljudi, a velikom broju osobama i institucijama oduzeta je imovina koja do danas nije vraćena. Između ostalog, spomenuo je i Hitlerov dolazak na vlast uz pomoć zakona te zapitao, donose li se zakoni zato „da čovjeka brane, njegovo dostojanstvo i njegova prava?“.

“Kardinal Puljić nije usporedio nikoga s bilo kojom osobom iz povijesti koje je spomenuo bilo da je riječ o Isusu Kristu, koji je nevin osuđen na temelju tadašnjeg zakona, ili o onima koji su donosili zakone nakon 1945. ili o Adolfu Hitleru koji je donio takve zakone koji su mu omogućili apsolutnu vlast.

Kardinal Puljić stavio je ponovno u središte potrebu donošenja zakona koji će biti takvi, kako je i sam rekao u propovijedi, ‘da čovjeka brane, njegovo dostojanstvo i njegova prava'”, stoji u reagiranju dostavljenom medijima u BiH.

Puljić je, ne govoreći o osobama nego o procesu, aludirao na najnoviji znak nejednakopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini nakon što je prema izbornom zakonu proglašenim protuustavnim u Predsjedništvo BiH za hrvatskog člana glasovima Bošnjaka izabran Željko Komšić, probošnjački političar hrvatskih korijena.

Nakon izbora 7. listopada američka veleposlanica u BiH Maureen Cormack konstatirala je kako je izbor Komšića u Predsjedništvo BiH zakonit i sukladan ustavu.

(Hina)

 

Kardinal Puljić: I Hitler je došao zakonom na vlast, no pitanje je kakav je to zakon pod kojim se oduzimaju prava Hrvata

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

LUČIĆ: Za Vildanu Selimbegović ja sam neprijatelj bez obzira na to pišem li istinu ili ne

Objavljeno

na

Objavio

UREDNICA OSLOBOĐENJA NE MOŽE SE OSLOBODITI PARTIJSKE TRADICIJE

Opet se oglasila Vildana Selimbegović, glavna i odgovorna urednica i direktorica Oslobođenja. Uglavnom neodgovorno i neuredno, kao i ranije. Ni riječi o avetinjskoj “vjestici” koja jest i nije objavljena u njezinim novinama, koje i ima i nema, poput čudesne Jelene iz sjajne Andrićeve pripovijetke.

U bijegu od uzroka i razloga polemike, daleko od činjenica i logike, navela je nekoliko podataka iz mog više puta objavljenog životopisa, dodala pokoju izmišljotinu tipa “rekao joj prijatelj” i krenula s konstrukcijama. Najprije je podijelila uloge i tipično za nemoralne osobe proglasila se uzornom i moralno superiornom.

Puna ljubavi i razumijevanja za druge i drugačije nazvala me je “mrziteljem svega drugog i drugačijeg”. Da ne bi bilo zabune, pojasnila je da mrzim sve one koji ne dijele moje “svjetonazore”. Baš tako, citiram: “…potpiruje mržnju prema svima koji ne dijele njegove svjetonazore.” Ona piše, a valjda i misli, da ljudi imaju više svjetonazora pa ih s drugima dijele ili ne dijele, ko kruške po Travniku.

Uopće ne sumnja glodurica da su ti moji “svjetonazori”, koliko god ih bilo, svi fašistički. Kaže, poraženi su i u onome i u ovome ratu. Prihvatila je moju primjedbu da nisam sudjelovao u Drugome svjetskom ratu, ali je odmah podmetnula: “da jest, bez sumnje bi bio na onoj strani koja danas ne može prežaliti što su Hitlerove postrojbe poražene”.

Tu je gospođa od kakve-takve novinarke i urednice postala gatara; čita misli, proriče budućnost, ali i učitava prošlost. Ona bi bez sumnje bila na pravoj, “antifašističkoj” strani, što dokazuje i “antifašističkom tradicijom” novina koje uređuje. Već je vidim s crvenom petokrakom na šajkači kako s Pala juriša na Sarajevo u oslobodilačkom pohodu. Što bi tek pisala da joj je vlasnik Heineken umjesto Sarajevske pivovare. Ipak, dovoljno je to što je ona u “ovom” ratu bila na pravoj strani, zajedno s Cacom, Ćelom, Abu Malijem, Abu Hamzom, Jukom, Zukom i Zoljom.

Što se tradicije Oslobođenja tiče, suvišno je danas dokazivati da je ona bila i ostala jednoumna i totalitarna, Druge i drugačije je isključivala na svaki način, pa i fizički. Podsjetit ću one koji su možda zaboravili “sretna vremena” i “slavnu tradiciju”, da je Oslobođenje bilo službeno glasilo Saveza socijalističkog radnog naroda odnosno Saveza komunista SR BiH.

Iz njega su radni ljudi i građani svakodnevno upijali mudrosti Milana Uzelca, Nenada Guzine, Seida Maglajlije i sličnih komunističkih klasika. Redovito su objavljivane plahte izvješća sa sjednica, konferencija i plenuma na kojima su se odgovorni drugovi i još odgovornije drugarice odlučno zaklinjali kako nema povratka na staro, nema restauracije građanskog sistema, nema povratka kapitalizma, a nije bilo ni robe široke potrošnje.

Dok su neprijateljski elementi tvrdili da struje nema svaki drugi dan, odgovorni patrioti su im se suprotstavljali tvrdnjom da struje ima svaki drugi dan. Bilo je i goriva, 20 litara po autu mjesečno, jedan dan voze parni, drugi dan neparni. Da ne spominjem onu stariju tradiciju Đure Pucara, Uglješe Danilovića, Osmana Karabegovića, Vlade Šegrta i sličnih demokrata i liberala, što su u poratnim godinama s istim žarom smicali i ljude i koze.

Pred sami kraj komunističkog režima, 1987. godine, na devetom, pretposljednjem kongresu, donesena je rezolucija u kojoj piše i sljedeće: “Zadatak je marksističke stvaralačke kritike da, u okviru estetskog pluralizma kao oblika slobode stvaralaštva, ne dopusti da se krijumčari ideološki i politički pluralizam nacionalističkog, građanskog ili bilo kojeg drugog antikomunističkog tipa.” Estetski pluralizam? To je kao da biraš koga ćeš od gore nabrojenih klasika čitati: poeziju Đure Pucara, prozu Osmana Karabegovića, političku teoriju Uglješe Danilovića ili sabrana djela Nijaza Durakovića. Ništa od svega toga, bila su to samo lupetanja čiji je smisao bio gradnja legitimiteta za puno jednostavnije i konkretnije stvari.

Naime, nakon svih tih ideoloških eskapada i sve revolucionarne isključivosti i zagriženosti, u fusnoti je zabilježeno da je prema podacima Službe društvenog knjigovodstva “posljednjih godina kod svakog drugog korisnika društvenih sredstava nađena povreda zakonskih propisa”. Drugovi su krali! Drugovi su nemilice krali, pljačkali, utajivali, krijumčarili, otimali, krivotvorili i baš ih je bilo briga što piše u službenom glasilu Saveza socijalističkog radnog naroda.

Toliko ih nije bilo briga da su nakon svega dopustili da te novine kupi lokalni pivar i da ih uređuje Vildana Selimbegović. U Sarajevu bez sumnje ima pametnih ljudi koji bi bili u stanju napraviti dobre novine, ali gazdi treba netko bez morala i skrupula, netko tko će oblatiti i diskvalificirati političku i poslovnu konkurenciju. Ona nije imala problema s profesionalnom etikom ili osobnim moralom.

Bez oklijevanja je prisvajala, potpisivala i objavljivala razne paraobavještajne uratke kao svoje “istraživačke” tekstove. Bio je to vrhunac podlosti i dojavničkog novinarstva, u Sarajevu odavno poznatog kao “vildanovština”. Koliko god sam ja bio obavještajac, još više je ona bila “paraobavještajka”.

Vildana Selimbegović je u skladu s opisanim moralnim dometima i intelektualnim sposobnostima te s tradicijom lista koji uređuje zaključila kako petorica od šestorice Hrvata koji su osuđeni pred Haškim tribunalom danas “okajavaju i Lučićeve grijehe”. Dodala je i kako je general Praljak “popio otrov u haškoj sudnici” kako bi neki drugi generali, a tu aludira na mene, “bili zbrinuti u zagrebačkim institutima”. Doista jeziva optužba, bilo bi krajnje nemoralno ne osvrnuti se na nju i ne vidjeti na čemu se temelji. Koji su to “Lučićevi grijesi”? Prvi moj grijeh, po ocjeni Vildane Selimbegović, jest taj što sam “u septembru 1993. zapovjednim tonom” tražio od upravitelja vojnog zatvora da dvojici djelatnika SIS-a omogući “nesmetan uvid u stanje u zatvoru”.

Činjenica je da sam u više navrata tražio trenutačno oslobađanje zatvorenika iz Gabele i Dretelja, a ponekad i pojedinačno oslobađanje nekih od njih. U tom kontekstu sam 19. rujna 1993. tražio “nesmetan uvid u stanje u zatvoru”.

Imalo inteligentan analitičar shvatio bi na temelju “zapovjednog tona zahtjeva za nesmetan uvid” da je do tada bilo smetnji i da nije bilo moguće dobiti realan uvid u stanje. Vjerujem da bih i uspio u svom naumu da muslimanski vojni i politički vrh nije tih dana pokrenuo operaciju “Neretva 93.” koju je vodio Sefer Halilović, a kojem je Vildana Selimbegović pisala i uređivala memoare. Ne znam je li i ona sudjelovala u koljačkom pohodu od Trusine do Grabovice i južnije, ali  je teško vjerovati da ne zna ništa o tome.

Drugi moj “grijeh” je u tome što sam u prosincu 1993. “revnosno, na 24 stranice potpisao i u Zagreb poslao saznanja o kriminalnim radnjama na području Hrvatske zajednice Herceg-Bosne”. Radilo se o podacima prikupljenim s terena, neki su iz sudske ili policijske evidencije, a neki su obavještajni podaci manje ili veće pouzdanosti, koje je tek trebalo provjeriti.

Vrijeme je pokazalo da je veći dio informacija bio točan, dok se za dio utvrdilo da nisu točni. Takvo zbirno izvješće poslano je i u Zagreb jer se dio osumnjičenih za počinjena kaznena djela kretao i po Hrvatskoj pa je bilo uobičajeno i opravdano nadzirati njihovo djelovanje. To izvješće, kao i brojna njemu slična, pokazuju da sam svoj posao radio odgovorno i časno.

Istraživao sam sva kaznena djela bez obzira na to tko je počinitelj. Volio bih vidjeti da je netko radio nešto slično u Sarajevu, da ne spominjemo dio središnje Bosne pod kontrolom Armije BiH ili sjevernu Hercegovinu. Upravo to dokazuje da nije bilo nikakvog “udruženog zločinačkog poduhvata” kojem bih pripadao, jer kakva bi to bila “zločinačka organizacija” koja istražuje i dokumentira “svoje zločine” i još šalje izvješća o tome.

Nije dovoljno biti glup, treba biti pokvaren pa optužiti policajca odnosno obavještajca za zločine koje je istraživao i otkrivao. Naravno, postoji i drugo objašnjenje tipično za šoviniste ograničenog intelekta i nikakva morala: Svi ste vi isti, svi ste vi fašisti, što god radili i kako god se ponašali. Vrhunac podlosti i zloće vidim u rečenici: “u njegovom svijetu uniformirana lica mogu silovati žene, ali žene ne mogu dobiti priliku da misle svojom glavom.”

Koja jeftina upotreba kriminalističkog dosjea i silovanih žena, koja kukavička i podla insinuacija. Ili je to možda vrhunac gluposti nekoga tko doista ne misli svojom glavom, nego postupa po davno postavljenim propagandnim obrascima. Na seminaru za radnike Udbe, u svijetu Vildane Selimbegović, održanom u Sarajevu nekoliko godina prije njezina rođenja utvrđene su teze o “primjeni zakonskih propisa u vezi politike gonjenja klera”. U njima je definirano i kazneno djelo “neprijateljske propagande” iz članka 118. Kaznenog zakona. Djelatnicima Udbe je objašnjeno: “Neprijateljska propaganda je iznošenje i prenošenje izvjesnih činjenica upravljenih na pridobivanje pristalica za nešto…

Za postojanje djela nije bitno da li se iznose istinite ili lažne činjenice, nego je bitno zašto se te činjenice iznose i u kojoj su mjeri one podobne da se njihovim iznošenjem postigne ono što se želi…” To je ta tradicija koju baštini i slijedi dnevni list Oslobođenje.

Unutar te i takve tradicije, kao Hrvat svjestan svoga identiteta, ja sam neprijatelj bez obzira na to pišem li istinu ili ne i bez obzira na to jesam li sprečavao ili činio zločine. Jer ja sam taj drugi i drugačiji, a moje su želje suprotstavljene njihovim. Znam da je to tako, i ne pokušavam stvari zvati drugim imenom. Mi smo bili i zauvijek ćemo ostati na suprotnim stranama, toliko suprotnim i suprotstavljenim da je i svaka daljnja rasprava besmislena, piše Ivo Lučić za Globus.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari