Pratite nas

Reagiranja

MORALNA NAKAZNOST KROZ UMJETNIČKE SLOBODE

Objavljeno

na

Tko s djecom spava ujutro se budi popišan, kaže stara narodna Jednako je i s politikom kulture.

Tko koketira s ozbiljnim društveno političkim problemima pokušavajući banaliziranjem diskreditirati, ismijati i omalovažiti jednu društveno vulnerabilnu skupinu, mora računati na bumerang efekt.

Kada se tome pridoda i pokušaj rušenja moralnih normi podvođenjem pod umjetničke slobode tzv umjetnika i mecena (zapravo pljačkaša državnog proračuna) koji pokušavaju na najprimitivniji način, poslužiti na pladnju rušenje i prostituiranje etičkih kodeksa te civilizacijskih simbola kroz moralnu kaljužu i vlastitu moralnu nakaznost, nameće se pitanje u službi koga i čega zapravo djeluju?

Iako star narod, mlada smo i mala moderna država. No moderno društvo nije, ne smije biti, a niti to smijemo dozvoliti, istoznačnica za izopačenost na što nas pokušavaju navesti kvazimoralisti propitivanjem osnovnih etičkih i moralnih normi odnosno usvojenih civilizacijskih vrednota.

Umjesto borbe Dobra i Zla koja dominira od postanka svijeta, u Hrvatskoj se mladoj demokraciji kroz većinu društvenih aspekata uključujući i kulturu nastoji nametnuti nešto posve drugo – borba za Zlo kao nova civilizacijska tekovina moralnih nakaza.

U hrvatskoj javnosti pojavili su se svojevrsni novi kompleksaši vođeni patološkom potrebom uništavanja civilizacijskih vrednota. Briga za dom i obitelj, sućut, pomoći drugome u nevolji i rješavanje problema, obrana etičkih i moralnih vrednota, poštovanje, iskustvo, stručnost, zaštita ekologije, zaštita temeljnih ljudskih prava na udaru su onih koji sve to žele rastočiti i uništiti.

Kvaka je u tome da se upravo ono što je sveto isprostituira, a svaki pokušaj i obrana civilizacijskih vrednota jednog društva prikaže nazadnjaštvom te politički okarakterizira, stavljajući u kontekst izjednačavanja s totalitarnim, odnosno lijepeći etiketu koju se malo tko usudi skidati.

Kako rekoh mala smo država, što nije uvijek nedostatak, a kako smo star narod poštujemo mudrost svojih starih. Stoga i male skupine prožete iskustvom naših starih te vjerom i predanjem Bogu posjeduju snagu, postojanost i hrabrost prema napuhanim i izopačenim ljudskim kreaturama koji udaraju na svaki simbol i svaku moralno-društvenu vrednotu.

Pod krinkom umjetničkih sloboda udarati i ismijavati dio zajednice odnosno društva kojima treba pomoći, koje treba zaštiti i odati poštovanje, dno je dna i moralna izopačenost te indikacija kako su društvene institucije ozbiljno zakazale u zaštiti osnovnih ljudskih prava zajamčenih i vrhovnim zakonom svake zemlje – Ustavom.

Pogrešno je tumačiti neograničenost i nedodirljivost umjetničkih sloboda, a ukazivanje na nezakonitosti kao i neprihvatljivo ugrožavanje ljudskih prava nazivati cenzurom ili tako ograničavanjem umjetničkih sloboda.

Poput papagaja nasrću ti izopačenici na one koji s pravom podižu glas protiv tih moralnih nakaza koje sebe vole nazivati umjetničkim slobodarima. Pri tom vješto zaobilaze odgovoriti na načelna pitanja svodeći sve na osobnu razinu te na one koji ukazuju na povrede načela, ljudskih prava i sloboda nasrću na najprimitivniji način koristeći probrane riječi i naravno javni novac kako bi urušili sustav moralnih normi i etičkih kodeksa.

I tako dolazimo do srži cijelog problema zbog kojih ove moralne nakaze postoje i djeluju, a to u svakom slučaju nije umjetnost nego javni novac koji im omogućava lagodan život oslobođen odgovornosti prema zajednici koju iscrpljuju poput parazita.

Moderna hrvatska kultura na ozbiljnom je putu postati moralna kaljuža, no paradoks je kako oni koji najviše participiraju u hrvatskoj kulturi ne umjetnošću nego otimačinom javnog novca, uopće nisu Hrvati.(Očekujem od pametnih osoba kako ovu konstataciju neće shvatiti nacionalnom i etničkom diskriminacijom) O tempora, o mores! Čudnih li vremena, čudnih li običaja!

No mi nećemo poput Cicerona oplakivati zlobu i pokvarenost kojoj je izloženo naše društvo i oni najranjiviji, nego to jednostavno nećemo dopustiti.

Kad moralne nakaze oblikuju društvene norme na način da su moralne vrednote i etički kodeksi izvrgnuti ruglu tada ne smijemo dopustiti da nas utišaju napadima i lažnim etiketiranjima kako se umjetničke slobode guše cenzurom i političkim pritiscima. Može li umjetnost biti iznad morala, možda i može, ali ne na javnim servisima, kao što se ne može financirati niti javnim novcem čija je svrha postizanje općeg dobra.

Kultura odnosno umjetnost koja ne poštuje pravo osobe ili zajednice ne smije zagađivati javni prostor, naime djelo moralno lošeg sadržaja može imati neku umjetničku vrijednost, ali i dalje ostaje činjenica kako se narušene moralne zasade nikakvim umjetničkim slobodama ne mogu opravdati, a još manje nasilno nametati u javnom prostoru.

Miroslav Krleža napisao je između ostalog i kako „Umjetnošću čovjek mjeri vrijednost svojih nazora o svijetu i o zbivanju.“ Pametnom dovoljno, a onima koji oskudijevaju tom lijepom osobinom pripomenut ću kako u uređenom društvu postoje i zakoni, ali i institucije koje će zaštiti napadnute. Bogu hvala ima ih i Hrvatska.

Ovih dana uvučeni smo u svojevrsni skandal. Naime komedija koja se izruguje udovicama hrvatskih branitelja „Ministarstvo ljubavi“ nažalost financirana s 800.000 eura većinom iz HAVC-a, prikazana je na javnom servisu čije postojanje i djelovanje je određeno zakonom te uz financiranje iz državnog proračuna, financiramo ga i direktnim RTV pretplatama.

Gledala sam taj film, o umjetničkoj vrijednosti nemam potrebe govoriti budući su filmski kritičari već dosta toga rekli, ali citirat ću jednoga koji je u par riječi sve rekao: „… snimljena je komedija koja uopće nije smiješna“ Naime iz objašnjenja scenarista i redatelja Pave Marinkovića što ga je potaklo na snimanje komedije koja se zapravo izruguje sa udovicama hrvatskih branitelja može se zaključiti kako je banalizirao ozbiljan problem u kojem je državna institucija diskriminirala jednu ranjivu skupinu hrvatskog društva.

Tako komedija koja u suštini uopće nije smiješna ostavlja ovih dana gorak okus onima koje se ismijava što je moralno, ali i pravno nedopustivo bilo gdje a kamoli na javnom servisu poput HRT čije je djelovanje uređeno zakonom, a koji je prikazivanje ovog uratka prekršilo.

I dok udovice poginulih hrvatskih branitelja od početka snimanja ove tragikomedije ponavljaju koliko ih to vrijeđa, tzv samozvanim faraonima umjetnosti daje se puni medijski prostor u kojem bez imalo srama i dalje vrijeđaju žrtve, oglušujući se o njihove molbe ponavljajući kako ovaj sramotni uradak ne može nikoga vrijeđati.

Naravno sve one koji se usude reći da tomu nije tako etiketiraju koristeći poznate metode totalitarnih sustava te pokrećući svojevrsni linč koji smo već imali prilike vidjeti u slučaju razotkrivenog kriminala i korupcije u HAVC-u kada se, sada već smijenjeni ravnatelj HAVC-a u nedostatku argumenata, a koristeći monopol nastupanja u medijima obrušio na hrvatske branitelje i braniteljice diskreditirajući ih i napadajući na osobnoj razini.

Matricu i metode djelovanja prepoznajemo i u nadolazećoj aferi vezanoj uz sramotnu komediju koja se izruguje udovicama poginulih hrvatskih branitelja te izvrće ruglu Republiku Hrvatsku.

Epilog čekamo, no neka ovo bude svojevrsna pouka budućim projektantima uradaka koji vrijeđaju osjećaje i dostojanstvo drugih osoba, jer umjetnost nije iznad zakona, a moralnu nakaznost podvoditi pod umjetničke slobode nitko nema pravo!

Zorica Gregurić / Kamenjar.com

A kad ćemo gledati film o „krajinskim“ udovicama?

Što vi mislite o ovoj temi?

Reagiranja

Čije je nebo nad Istrom?

Objavljeno

na

Objavio

Čitam danas 22.travnja 2018 godine, kako se predsjednik IDS-a, Boris Miletić,  hvali da je uspio u namjeri demilitarizacije Istre, i  sa premijerom g. Plenkovićem  i  ministrom obrane g. Krstičevićem, uspio dogovoriti da neće avioni prelijetati nebo nad Istrom.

Čije je to nebo pitam vas? Jeli IDS-ovo ili  Hrvatsko ? Koji je Miletić faktor uopće da takvo što traži? Pa nije Istra njegovo leno, nije je dobio u miraz ili nasljedstvo? Zar smo sa za to borili, pitaju se branitelji?

Zar ostaviti dio hrvatskog neba nezaštićen? Koje će iduće dijelove neba ili teritorija tražiti, da ne bude pod hrvatskim suverenitetom?

Za nas istarske Hrvate veoma razočaravajuća vijest, s obzirom da dobro poznajemo i osjećamo IDS-ovu politiku prema nama i domovini Hrvatskoj.

Po Ustavu RH

Članak 2.

Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.

Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.

Vjerujem da ste svi upoznati  sa IDS-ovom Programskom deklaracijom, Statutom i djelovanjem u proteklih 27 godina od njegova osnivanja.

IDS vodi od samog svog osnivanja protuhrvatsku, iredentističku i separatističku politiku, uvijek na štetu nas istarskih Hrvata. IDS sistematski zatire svaki spomen na hrvatstvo Istre. U studenom 2017 godine Istarska Županija ukinula je financiranje Kalendara Jurina i Franina, koji je izlazio od 1923 godine kao cjelogodišnje obiteljsko štivo, posvećeno istarskom čovjeku. Taj Kalendar je bio svjetionik istarskim Hrvatima, i svim građanima Istre u čuvanju starih običaja, putokaz u poljoprivrednim radovima, a kao kulturna baština trebao je naići na razumijevanje Istarske Županije, ali nije ?

Dok nasuprot tomu za Dane Srpske kulture po istarskim gradovima svake godine ima sredstava. IDS se hvali  multietničnosti, multikulturalnosti i tolerancijom, ali kriteriji su im dvostruki. To vrijedi za sve, osim za Hrvate.

Podsjećam vas na to, kako je izviždana Predsjednica na proslavi sjedinjenja Istre sa maticom zemljom u rujnu 2017 godine, na sam spomen mons. Bože Milanovića!

Podsjećam i premijera g. Plenkovića  kako ga  je Boris Miletić napao prigodom darovanja Vile Idole Porečko-Pulskoj biskupiji, reagirajući žestoko na njegove  riječi, da je Katolička crkva sačuvala hrvatski identititet u Istri.

Svaki i najmanji spomen hrvatstva i Katoličke crkve za IDS i njegovo vodstvo, Jakovčića, Miletića i Flega, je sporno, jer im je zapreka potpunog preuzimanja Istre.

Napominjem da je ovaj zahtjev za demilitarizaciju samo korak ka proglašenju Republike Istre. Sve imaju spremno, sva obilježja državnosti; Statut Istarske Županije, grb, zastavu, himnu, monetu, radio postaju koja emitira na internetu, putovnicu, osobnu iskaznicu, standardizacija made in Istria, istrovnicu , i samo čekaju pogodan trenutak. Ako nema HV-a u Istri, zatvori se tunel Učka i evo vam Republike Istre.

Nemojte misliti da preuveličavam, javno sam objavila  sve moje tekstove u kojima upozoravam na opasnu politiku IDS-a!

Iz svega navedenog što se IDS-a tiče, dobro treba promisliti,  jer oni nisu dobronamjerni. Poznato je da je Boris Miletić sin bivšeg pripadnika JNA!  Tada mu nije smetala JNA u Puli , nije smetalo ni turizmu, a sada mu smeta, jer je to Hrvatska država, pa samim time i Hrvatska vojska.

Lili Benčik

Miletić: Ratni zrakoplovi neće nadlijetati Istru

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Stop Vulinu! Odličan potez hrvatske politike!

Objavljeno

na

Dugo je trebalo, ali napokon se i to dogodilo – Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH osudilo je izjavu ministra obrane Republike Srbije Aleksandra Vulina u kojoj tvrdi da o njegovu dolasku u Republiku Hrvatsku „…može odlučiti vrhovni komandant Vojske Republike Srbije, gospodin Aleksandar Vučić, a nikako o tome ne mogu da odluče hrvatski ministri“ te ga je zbog toga do daljnjega proglasilo personom non grata, tj,. nepoželjnom osobom u hrvatskoj državi!

To je odličan i hvala vrijedan potez, kojeg je trebalo povući i mnogo ranije, jer je riječ o čovjeku koji ne govori istinu, koji neprestano mlati praznu slamu i na najgrublji i najprimitivniji način obračunava se s braniteljima i građanima Republike Hrvatske, što nikako ne doprinosi  razvoju dobrosusjedskih odnosa i punog međusobnog uvažavanja.

Sada je i više nego očito da tamo gdje ratni zločinac Vojislav Šešelj stane, Vulin, Dačić, pa i Vučić  nastavljaju dalje.

Hrvatska se napokon probudila od četničkih provokacija i rekla – dosta!

Komentirajući priopćenje hrvatskog ministarstva, Vulin je uz ostalo rekao da je mislio da je u Europi zagarantirana sloboda kretanja, da im smeta njegovo ime (sic!), odnosno ono što govore Srbi.

Naglasio je da je „ovo sve pokušaj Hrvatske da ušutka nekoga tko govori istinu“, a da je najstrašnija istina o Jasenovcu „ne samo što se tamo dogodilo, već i to što sadašnja Hrvatska neće čak ni da se pokaje za to što je uradila“.

Pored toga, podsjetio je da su predsjednika Srbije u Hrvatskoj dočekale „ustaše koje su ga vrijeđale na najbrutalniji način“, a da će Vučić na ovu provokaciju, da on nije dobro došao u Hrvatsku, vrlo brzo reagirati na „državničkoj razini“.

Zanimljivo je da Vulin, ali i ostali najviši srbijanski politički dužnosnici, neprestano okreću ploču, kao da se u Hrvatskoj ništa drugo nije dogodilo nego uspostava Nezavisne Države Hrvatske i ustaški logor Jasenovac.

Što se Hrvati imaju ispričavati za NDH ili za logore u vrijeme II. svjetskog rata, tim prije što ova i ovakva hrvatska država postoji tek od početka devedesetih godina prošlog stoljeća?  Hrvatska je pod vodstvom dr. Franje Tuđmana nastala u krvi! Vulin i slični zaboravljaju da je Srbija bila agresor na Republiku Hrvatsku, da je iza nje zasad ostalo oko 150 masovnih grobnica, na desetine tisuća ubijenih, protjeranih i osakaćenih nevinih Hrvata, uništeno gospodarstvo, pa čak i bolnice koje im nisu bile svete.

Godinama su držali u okupaciji hrvatske teritorije, poput Vukovara, Knina i drugih mjesta.

Oni se ne sjećaju da su iz središta Beograda i tenkove s cvijećem slali da uništavaju sve što hrvatski diše, a još manje da su u Srbiji postojali najstrašniji logori za Hrvate.

Nu, u želji da sve to i drugo prikriju, srbijanski „zečevi“, poput Vulina, namjerno nas vraćaju sto godina unatrag. Kad bi se i riješilo pitanje „Za dom spremni“ oni se s time ne bi zadovoljili, već bi našli drugu temu, i tako u nedogled.

Dok službena Srbija ne prizna da su bili agresori, dok ne plati ratnu i inu odštetu, dok se ne ispričaju za sva zla koja su nam učinili, sa ovom bi državom do daljnjega  trebalo zamrznuti političke i druge odnose, jer ne kaže se bez razloga „ne vjeruj Danajcima ni kad darove nose“.

Vjerujemo da proglašavanjem personom non grata jednog srbijanskog ministra za našu državu ipak dolaze druga, bolja vremena, jer inzistiranje na dobrosusjedskim odnosima s državom koja to ne želi, samo je gubljenje vremena.

Očito će još mnogo vode proći Dunavom dok ćemo postati prijateljske zemlje.

Stoga Vuline, sretan ti put i – doviđenja!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati