Pratite nas

Komentar

Moralni bogalji i invalidi

Objavljeno

na

Po Enciklopedijskom rječniku i Rječniku stranih riječi bogalj u hrvatskom jeziku označava onoga koji ima neki nedostatak ili onoga tko je nesposobna ili glupa osoba. Riječ invalid dolazi od latinske invalidus i označava osobu koja je nejaka, slaba ili nemoćna.

Već nekoliko dana u Savskoj, ispod šatora, na kolicima i štakama sjede ili su naslonjeni hrvatski ratni vojni invalidi, uz njih pokoji branitelj koji se još drži na vlastitim nogama, supruge, djeca, razni ljudi različitih zanimanja i staleža.

Tjelesno najnejači u ovom društvu pokazuju narodu na brutalan način da tjelesna slabost i bolest nisu nikakva isprika da se ne ustane i ne bude spreman za borbu, za istinu i minimalno dostojanstvo čovjeka, posebno invalidnoga, slaboga, nejakoga.
Na drugom kraju grada, na brdima i po elitnim trgovima, stoliče, tjelesno, materijalno i socijalno najjači, oni koji bi ovu dražvu i narod trebali voditi, oni koji se svaki dan zaklinju u poštenje, pravdu, moralnost i brigu za narod i najslabašnije.

Mogli bismo očekivati da će moćnici barem pokušati pomoći onim najslabijima, invalidima. No Hrvatska je zemlja paradoksa, zemlja moralne provalije i zemlja u kojoj je dopušteno sve što bi u kultiviranom svijetu narodu i medijima bilo ogavno. Hrvatska je zemlja u kojoj narod ne seli elite nego se sam iseljava. To je zemlja u kojoj se ne buni protiv svih mogućih parazita i pijavica nego se gleda da i sam postaneš pijavica. Hrvatska je zemlja u kojoj se bivše progonitelje uljudno pozdravlja jer i danas bi mogli nešto učiniti što te može uništiti ili ti koristiti. Hrvatska je zemlja u kojoj se po vlastitoj djeci, očevima i majkama pljuje jer su se borili za slobodu. To je zemlja u kojoj je javno moguće podvaljivati i prozivati vlastite vojnike i invalide, a da se ne javi neki veći bunt. Hrvatska je zemlja u kojoj je najveći doseg ponosa polizat malo prominentnije dupe od susjeda. Hrvatska je zemlja u kojoj djeca nekadašnjih progonitelja i danas slobodno mogu braniti očeve pljujući po žrtvama. To je zemlja u kojoj je dovoljno da imaš funkciju, kupljenu ili ukradenu, zarađenu ili odrađenu, pa da ti se klanjaju. Nitko te ne pita od kuda i kako. Hrvatska je zemlja u kojoj novinari ne postavljaju pitanja nego teze.

Hrvatska je zemlja u kojoj predsjednik države, vlade ili ministar može bez ikakvog straha podgrijavati podjele, razdor i zavist, a da ga nitko ne priupita od kuda mu to pravo.
Zamislite da američki predsjednik javno prozove neke Amerikance, poslovne ljude, bogate i ugledne, da oni potpomažu ratne vojne invalide, borce iz Vijetnamskog rata u nekom njihovom političkom zahtjevu. Zamislite da on iziđe pred kamere i sarkastičnim tonom osmijehom zadovoljnika nakon lijepog užitka kaže da mu je upitno da invalide, slabašne, podupiru ljudi koji nisu ni slabašni ni materijalno tanki, naprotiv da ih podupiru očito neki bogatuni.

Naravno da si to ne možemo ni zamisliti jer to američkom predsjedniku nikada nebi palo na pamet. A ako bi bio toliko bezosjećajan da to izjavi onda bi ga smijenili, sve veteranske udruge i svi novinari bi se upregnuli da ga upitaju za junačko zdravlje.

No, Hrvatska nije Amerika. Hrvatska nije niti najprosječnija demokratska država jer je u Hrvatskoj očito dopustivo da samodopadne elite udaraju po najslabijima političkim toljagama iz kuhinje zla, prezira, bezosjećajnosti i obmane.
Očito naše elite poznaju goebbelsovske modele kako lažima o navodnim privilegijama i pričom o bogatima stvoriti jaz, izazvati zavist i na kraju potjerati eventualne neinvalide da se ne priključe legitimnim zahtjevima za ostavkom, invalidima neprihvatljivog, ministra.

Novinari, koji se uvijek busaju u prsa svojom odgovornošću prema javnosti, niti u primisli da predsjednika upitaju zašto bi bilo neprihvatljivo da invalidi imaju političke zahtjeve, da ih iznose na ulici i da u tome imaju potporu neinvalida. Od kuda predsjedniku pravo da političke zahtjeve u demokratskom društvu proglasi sumnjivima, neprikladnima i nepoštivanjem institucija? Nitko da ga priupita je li ovaj pristup slobodi govora njegov izvodni model razmišljanja ili se radi samo o pogrješci u koracima.
Ne, novinari ga to ne će pitati, oni će se dupelizački dati na posao i sukladno proklamiranoj partijskoj liniji pronaći milijun navodnih privilegija da bi ocrnili one koji su se usudili reći da je dosta.
Kolika količina prijezira mora postojati u duši bogalja kad su spremni u ime navodne pravednosti izrugivati se onim najslabijima? Koliko prijezira mora biti u njima prema onima koji su sve dali za državu? Koliko li samo moraju mrziti ovu državu?

No narod šuti, kao da ga se to ne tiče. Neki će čak povjerovati u podvale iz goebelske kuhinje, a nekima je očito strah u kostima još uvijek prisutan pa će izbjegavati šator da im moralni bogalji nebi slučajno predbacili da su oni zdravi i kao takvi nebi trebali pomagati i podupirati one najslabije.
Koje li moralne i duhovne perverzije u narodu i državi u kojoj je kruh luksuz za povlaštene.

Dok ovu državu vode moralni bogalji i dok narod bude birao duhovne kretene nastavit ćemo ići prema duhovnoj, materijalnoj i socijalnoj provaliji.

Želimo li prihvatiti ovu igru ili smo spremni sami postati pozitivan pomak? Na nama je da se odlučimo:

• ili ćemo čekati da nam oni udjele slobodu i kruh
• ili ćemo stati uz one najslabije – uz invalide u kolicima – te pokazati da hrvatski narod još ima snage za slobodu i pomak prema istinskoj pravednosti.

P.S. Nisam invalid, poslovni sam čovjek, mala firmica, jedva sastavljam kraj s krajem, nosim odijelo i kravatu i podupirem 100% zahtjeve invalida.

P.P.S. Pozivam sve poslovne ljude nek dođu i pokažu invalidima da nisu sami. Obucite najljepše odijelo, svežite kravatu i dođite da vide da nas ima.

Vinko Vukadin

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Prof. dr. sc. Zdravko TOMAC: Hrvatska ponovno ulazi u jedno nesigurno povijesno razdoblje

Objavljeno

na

Objavio

Slobodan Praljak već danas se može reći da je trajno ušao kao velikan u povijest hrvatskog naroda ali isto tako da će prijepori oko Slobodana Praljka bitno odrediti budućnost hrvatskog naroda. Svojom smrću Praljak je jasno poručio da kao častan čovjek ne može živjeti pod stigmom da je ratni zločinac. Da bi obranio svoju slobodu i svoju čast popio je čašu otrova i poslao jasne poruke svom hrvatskom narodu.

Jasno je rekao da ne želi imati ni grob ni spomenike, da ne želi da se njegov život i junačko djelo zloporabi. Ispunjena mu je želja i njegov prah rasut je po Mirogoju.

Međutim, Praljak je cijelim svojim životom i djelom, a posebno birajući slobodu i dostojanstvo i s prezirom odbijajući lažnu presudu da je ratni zločinac, poslao i jasne poruke svom hrvatskom narodu. Ta poruka je: Borite se za slobodu! Borite se za čast! Nemojte kapitulirati! Nemojte prihvatiti lažne presude, lažnu krivnju! Borite se za istinu i nikad ne odustajte!

Nema nikakve dvojbe da će ta borba biti teška, mukotrpna i dugotrajna jer postoje moćne snage u međunarodnoj zajednici ali i u hrvatskom narodu koje represijom, pritiskom, lažnim optužbama traže da hrvatski narod i hrvatska država padne na koljena i da pod tim pritiskom svoga heroja i ljudinu prihvati kao ratnog zločinca kojem treba oduzeti generalski čin i sva odličja.

Znači veliki je pritisak na većinu hrvatskog naroda koji se nedvojbeno izjasnio da je general Praljak nepravedno osuđen, da je Hrvatska nepravedno optužena i da je Praljak častan čovjek koji je u ratu često dovodio u pitanje i vlastiti život da bi spašavao živote muslimanske djece i srpskih žena, da se borio protiv zločina s hrvatske strane. Dakle, radi se o čovjeku koji po svom životu i djelu zaslužuje biti kandidat za Nobelovu nagradu za humanost i mir a ne ratni zločinac.

To dugo vremena već pišem i zastupam i prije ovog, istovremeno tragičnog i junačnog, čina generala Praljka i prije ove sramotne presude Haškog suda.

Bio sam na komemoraciji koja je bila veličanstvena, emocionalna, ljudska. Na kojoj su se mnogi “tvrdi muževi” rasplakali. Užasnut sam što je dio medija, političara, nevladinih udruga pa i dio međunarodne zajednice taj veličanstveni ljudski oproštaj od velikog čovjeka nazvao slavljenjem presuđenog ratnog zločinca. Svi ti ljudi koji su došli bili su potreseni, bili su uvjereni a tako se i govorilo o Praljku, da se radi o ljudini, humanisti, velikom domoljubu a ne ratnom zločincu i kriminalcu.

Kao i svi mi koji smo bili na toj komemoraciji smatram da je potrebno nastaviti borbu za istinu, da je to naš dug, ne samo prema generalu Praljku nego i svim braniteljima, dug prema našoj domovini, koja se i dalje lažno optužuje.

Moram reći da sam uznemiren, da sam zgrožen ponašanjem jednog dijela hrvatskih političara i medija koji usprkos činjenicama pokušavaju zabraniti nama koji govorimo istinu o Praljku i Haškom sudu javno djelovanje.

Kažu da je veća nepravda ako jedan nevini čovjek bude osuđen nego ako kaznu izbjegne deset zločinaca.

Nema nikakve dvojbe, a o tome sam napisao cijelu knjigu, puno članaka, da je Haški sud politički sud, da je prema hrvatskom narodu nepravedan, da su presude iskonstruirane na temelju izmišljenog i nedokazanog udruženog zločinačkog pothvata. Dogodio se paradoks, haški suci su najprije jasno rekli da nema udruženog zločinačkog pothvata, da se ne sudi državama nego pojedincima ali su onda cijelu osudu upravo temeljili na tom udruženom zločinačkom pothvatu, za koji su sami rekli da ga nema.

Istina o životu i djelovanju Slobodana Praljka je dokazana, čak se to i ne osporava, ali ga se nepravedno optužuje za zločine drugih. Praljak je na djelu pokazao kako je bio spreman žrtvovati vlastiti život da spasi muslimanku djecu i srpske žene. Praljak je na djelu pokazao kako se vodi častan rat i to mu nitko ne osporava. Ali su osporili svjedocima da to na sudu kažu. Na sudu su naveli niz novih činjenica koje pokazuju da Praljak nije kriv za ono za što ga optužuju ali su ga usprkos toga osudili kao ratnog zločinca.

I sad je pitanje svih pitanja, kako se odnositi prema toj nepravdi? Neki kažu, točno je Praljak nije kriv ali zbog širih interesa i zbog pritiska međunarodne zajednice i zbog činjenice da ga je osudio sud Ujedinjenih naroda treba tu presudu prihvatiti bez obzira što je nepravedna, jer ako se tome opiremo nanijet ćemo nove štete hrvatskom narodu.

Oni koji su cijelo vrijeme željeli da se osudi Hrvatska i hrvatski narod trijumfiraju i vesele se i traže ne samo da se prihvati Praljkova nepravedna presuda nego da ga se tretira na djelu kao nemoralnog zločinca da mu se izbriše sve ono veliko što je napravio za hrvatski narod, da mu se uzmu odličja i čin generala.

Taj pritisak raste iz dana u dan a on se pokazuje i na primjeru da se nacionalni portali brišu s Facebooka, da su se mnogi ljudi uplašili i pod pritiskom odustali od dolaska na komemoraciju i od borbe za istinu.

Treći, a to je većina hrvatskog naroda ne želi baciti “koplje u trnje”, nastavlja se boriti za istinu i neće se prestati boriti dok se istina ne utvrdi i skine stigma s generala Praljka kao navodnog ratnog zločinca.

To nije prvi slučaj u povijesti, da časni ljudi, koji imaju savjest, osporavaju zakonite presude i ne prihvaćaju presude nevinim ljudima, ako su uvjereni da su presude nepravedne. Veliki pisac Emil Zola proslavio se kao moralni velikan u poznatoj Dreyfussovoj aferi, kada je branio nevinost jednog francuskog časnika i kada je na njega izvršen strahoviti pritisak da ruši pravni sustav.

Hrvatski narod je branio i istinu o Alojziju Stepincu godinama, usprkos presude suda, i nije odustao od borbe za istinu.
Uostalom koliko je nevinih ljudi pogubljeno na bazi zakonskih presuda u staljinističkim sustavima, pa i u Jugoslaviji. Koliko ljudi je izgubilo život po presudama fašističkih režima?

Dakle, ogroman je broj u povijesti nevino osuđenih ljudi. Danas navodno živimo u demokratskom svijetu kada bi jedno od temeljnih prava trebalo biti da nema ničega nedodirljivog, da građani po svojoj savjesti imaju pravo suprotstaviti se i presudama koje su formalno donešene po zakonu ali su posljedica pogrešnih odluka i krivotvorina.

Dakle, Hrvatska ponovno ulazi u jedno nesigurno povijesno razdoblje. Ne radi se samo o generalu Praljku, on je samo ključna točka na kojoj će hrvatski narod odlučivati kojim će putem ići. Vodit će se teška borba između onih koji su spremni prihvatiti reviziju naše povijesti, nametnute krivotvorine o krivnji hrvatskog naroda, koji su spremni prihvatiti da bez sumnje veliki heroj, humanist, general Praljak bude ne samo tretiran kao ratni zločinac nego i traže niz mjera da mu se oduzme svaka čast, odličja i generalski čin.

Savjest čovjeka je najvažnija. Svaki čovjek mora postupati u skladu sa svojom savjesti. Najmanje cijenim one ljude koji znaju da je Praljak velikan i humanist a ne zločinac ali koji zbog svoje karijere i nekih interesa spremni su prihvatiti laži i lažne optužbe. Ne samo to nego su i spremni optuživati sve one Hrvate koji postupaju u skladu sa svojom savješću i koji kažu: ne prihvaćamo lažne optužbe, ne prihvaćamo diktate, borit ćemo se i izboriti za slobodu i istinu.

Preporučam svima koji su u dvojbi o čemu se tu radi da pažljivo pročitaju sjajan i istiniti govor prof. dr. Miroslava Tuđmana na komemoraciji generalu Slobodanu Praljku. U skladu s tim govorom svi Hrvati koji su domoljubi, koji postupaju po svojoj savjesti trebaju djelovati i nastaviti se boriti za istinu.

Ne bih si oprostio da nisam bio na komemoraciji. Ta komemoracija vratila mi je vjeru u moralnu snagu hrvatskog naroda.

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac/Hrvatska Danas

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Marijan Knezović: Uz mlade, svijet neće moći ostati gluh

Objavljeno

na

Objavio

Predstavka s potpisima više od 6 000 građana je predana.

Idući korak je informiranje studentske populacije iz cijele EU o najvećem gaženju prava u Europi, degradiranja Hrvata u BiH. Uz mlade, svijet neće moći ostati gluh.

Hvala i Indexu na live prijenosu i medijskom praćenju. Ipak nam je žao njihovog cijenjenog novinara koji je od šoka jer je sve prošlo dostojanstveno i časno zaboravio nadodati jednu nulu kada je pisao o odazivu. Mi studenti mu to nećemo zamjeriti! Poslije kiše dolazi sunce. 

UNATOČ KIŠI: Više od tisuću studenata predalo zahtjeve i tisuće potpisa za Hrvate u BiH!

 

Velik broj studenata na skupu solidarnosti s Hrvatima u BiH: Zatražili od vlasti jasnu politiku prema Hrvatima u BiH

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari