Pratite nas

Komentar

Moralnost po hrvatski

Objavljeno

na

Od tuđmanove smrti pa do današnjega dana hrvatski mediji su prepuni negativnih vijesti, uglavnom se govori o korupciji, lopovluku, prijevarama. Skoro da nema medija i dana, a da ne čitamo o “moralu”. U svojem poslovnom životu se susrećem s mnogim ljudima iz različitih tvrtki i staleža. Kad počnemo razmatrati neki gospodarski problem najveći dio sudionika će u prvi plan za nekoliko minuta ubaciti pitanje “moralnosti” nečega ili nekoga. Skoro svaka javna akcija se odvija u ime nekog morala, navodnog domoljublja, brige za narod, branitelje, sirotinju itd.

Piše: Vinko Vukadin

Piše: Vinko Vukadin

Usporedbom na osnovu reprezentativnog uzorka dolazim međutim do potpuno drugačijih rezulatata od očekivanih. Najveći broj političara, onih koji trube o moralu vlastite partije, a pljuju po onoj drugoj, su ponikli ili iz bivše partizansko komunističke zločinačke kuhinje ili su taman iskočili iz seljačkih opanaka, proleterskih fićeka ili nečeg drugog što ih ili ideološki ili imovinski svrstava u onu skupinu koja bi o moralnosti morala šutjeti ili sam pogled na imovinsku karticu pokazuje da je bilo nemoguće uz načela morala i njihovu prosječnu plaću dostići takav standard.

Očito je hrvatski narod “zaražen” potrebom za moralom i to onim moralom koji smo dobili serviran u našim partisjkim kolijevkama ili na crkvenim vjeronaucima.

Poveznica ova dva moralistička učenja je često nevidljiva, ali je ipak prisutna.
Komunistička moralnost se sastojala u opravdavanju masovnih ubojstava, krađe, lopovluka i totalne bijede naroda u ime partije, Tita i Jugoslavije. Svi oni to znaju, ali kao djeca SS stražara u konc logoru oni nam i danas pričaju o moralnosti njihovih očeva i blagostanju koje je postojalo u vrijeme te nakaze od sustava, a njima i dan danas moralno ideološkog uzora.

Vjersko katolička moralnost se odlikuje autoritetom koji je iznad nas, Bogom. On je more, a savjest je neka vrsta kompasa. Tako smo naučili da se savjest izgrađuje, da je svaki čovjek griješan, ali da Bog uvijek oprašta. katolici su tako naučili svake nedjelje, nadam se, uzviknuti “mea culpa, mea culpa” i evo ih čistih kao od majke rođenih. Uz to odu na ispovijed znajući, ali ne htijući, da će opet griješiti, te su opet spremni na nove moralne zahtjeve, uglavnom prema drugima.

Narod koji je nakon 1848. postao slobodan, nakon toga uletio u različite diktature i ratove, nije imao prigode izgrađivati društveno odgovornu moralnost, kritičnost i odgovornost pojedinca za svoje postupke. Jednostavno smo predugo bili izloženi neupitnim idejama, ideologijama i naucima da bismo kao pojedinci uspjeli postavljati jednostavna pitanja i ostaviti moralnost tamo gdje joj je mjesto, odnosno moral smatrati okosnicom života, a ne ispraznicom za poukovanje.

U takvom okruženju je nažalost moguće da svaki dan čitamo o zatavaranjima i lopovluku, a da se pobornici svaki dan pitaju kako to da nije uhapšena ona druga ekipa ili se boje da su uskoro oni na redu.

U takvom okruženju je normalno da institucije države u ime navodnog morala zatvaraju lopove i provizionare na račun narodnog novca, ali je nemoguće da te iste institucije zatvore one koji su ne samo materijalno nego i moralno, ideološki i narodnosno uništili svaku nadu i osjećaj za izvorni moral.

Umjesto obične pravednosti mi imamo novu pravednost, pravednost elita izraslih na idejama očeva koji bijahu glavni usmjerivači pečata na osudama onih kojima je moral, dom i sloboda bio više od partijske ili vjerske pripadnosti.
Zato se ne veselim parcijalnim ćelijama za političare radi korupcije. Političari su nas više uništili svojim zakonima i ideologijom nego korupcijom. Više su nam oduzeli osjećaja za moral veličanjem okupatora i zločinaca nego li nam itko ikada može ukrasti na proviziji.

Čovjek ne živi samo od materijalnoga nego i od duhovnoga, a naša moralnost se svela na puku materijalnost i trgovinu.

Vinko Vukadin

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Višnja Starešina: Srebrenica je jedan od najbolje odrađenih slučajeva pred Haškim sudom

Objavljeno

na

Objavio

Doživotna kazna zatvora prvostupanjska je presuda Ratku Mladiću na suđenju u Haagu za zločine u Bosni i Hercegovini.

Težina nijedne kazne ne može se izjednačiti sa strahotama počinjenim pod njegovim zapovjedništvom, no okrivljujuća presuda barem nosi zadovoljštinu.

O presudi, njezinom značenju i odjecima u Temi dana na HRT-u govorili su novinarka Višnja Starešina i
predsjednik Upravnog vijeća Memorijalnog centra Srebrenica Sadik Ahmetović.

“To je potpuno očekivana presuda i to ne samo nakon presude Radovanu Karadžiću, već i nakon presude u predmetu Srebrenica, osobito generalima Tolimiru i Popoviću koje su potpuno rekonstruirale mehanizam genocida i mehanizam likvidacija u Srebrenici.

Dakle, Srebrenica je jedan od najbolje odrađenih slučajeva pred Haškim sudom i jedno od najvećih postignuća tih suđenja je to što je utvrdila kako izgleda mehanizam likvidacije”, rekla je Višnja Starešina.

“Ako i doživi drugostupanjsku pravomoćnu presudu, ona je svakako ‘zabetonirana’. Zašto Mladić nije suđen za Škabrnju? To je također zabetonirano već samom optužnicom. Zdravko Tolimir je bio s njim u Škabrnji, cijelo vrijeme je bio s njim od Knina do Srebrenice. I Zdravko Tolimir je mozak zločina”, kazala je Starešina.

Na pitanje zašto nije djelovalo hrvatsko pravosuđe istaknula je da ono može još uvijek djelovati. “Pitanje je zašto se ne organiziraju suđenja u odsutnosti, barem zbog istine, da nam se ne nameće teza da su neki lokalni zli ljudi upravljali svime”, naglasila je Starešina.

Haški sud proglasio Ratka Mladića krivim i osudio ga na DOŽIVOTNI zatvor!

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Slijedi masovna beatifikacija ‘novog sveca’ u njihovom kalendaru. Nebeskom!

Objavljeno

na

Objavio

Ratko Mladić ide na doživotnu.

Razmišljam nešto da nitko ni u snu nije mislio da itko ima šanse protiv udruženih terorista i JNA.

Nikada ni pomislili nisu da mogu izgubiti rat.
Od tu iživljavanje i bestijalnosti bez mjere .
Mučenja, klanja, silovanja.
A iza njih armija!

Sve si mislim kako je to biti pripadnik naroda koji se nikada nije suočio sa svojom kolektivnom psihologijom.

Psihologijom naroda koji je potpuno kopirao svog dugogodišnjeg gazdu, Turke , u baš svakoj bestijalnosti koju su oni njima činili.
Sindrom zlostavljanog zlostavljača.

Pokušali su pronaći spas u mitologiji.
Proslavi izgubljenih bitaka.

Nametnuti se kao direktori, oficiri, žandari i milicionari, šefovi i nadređeni. Njihov zločin u poraću 45 ostao je nekažnjen. Priklonili se pobjednicima. Da bi pokazali sav sjaj svoje impotencije 91.
Primitivno, krvožderno.

Srdžba onih koji su šetali opanke stoljećima.
A svoj sram nikada racionalizirali.
Nadmeno agresivni.

I kada prijateljuju i kada ratuju .

Tek nad civilima i zarobljenicima postajali su moćni.

Govoreći o nasilju i kakve konkretne posljedice kontinuirano nasilje može ostaviti na čovjeka, sa zgražanjem gledam kako se odražava na jedan narod.

Koji je odlučio živjeti u mitologiji .

U negaciju kao najprimitivnijem obliku obrambenog mehanizma .

Zato je gotivo nemoguće uspostaviti racionalni dijalog s njima. Unatoč tome što je jezik sličan, a i zemljopisna širina.

Dijelovi mozga koji komuniciraju su potpuno različiti.

Duboko usađen u bazalne ganglije, mitologiju i odmak od stvarnosti ovaj narod na Balkanu treba godine da bi se otrijeznio.
Unatoč tome što je za lidere birao psihijatre. Koji su manipulirali ovom spoznajom.

Slijedi masovna beatifikacija novog sveca u njihovom kalendaru. Nebeskom, na lunatički način .

dr. Gordana Zelenika / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari