Pratite nas

Religija i Vjera

Moramo li baš u svemu servilno oponašati „Zapad“?

Objavljeno

na

Nametanje zdravstvenog i uvođenje građanskog odgoja u Hrvatskoj samo je vršak ledene sante koji upućuje na druge, mnogo značajnije promjene u odgojno-obrazovnom sustavu.

Svima su puna usta ekonomske i financijske krize, što je kod nas zapravo pretakanje iz šupljeg u prazno: mi nismo motor, nego prikolica svjetske ekonomije, pa kad se ona oporavi, povući će i nas bez obzira tko bio na vlasti. Za to vrijeme, novi naraštaji širom svijeta odrastaju u školi nove globalne etike koja je temeljito redefinirala smisao obrazovanja. Čini se da je primarni cilj postao preodgoj: u razmišljanju i djelovanju djeca moraju odbaciti svoju kulturu i tradiciju i usvojiti nove „vrijednosti“.

Uzurpacija moći

UNESCO, organizacija UN-a specijalizirana za obrazovanje, znanost i kulturu, je razvila globalne „norme“ koje bi trebale usmjeriti proces reforme obrazovanja na globalnoj razini. UNESCO vrši neposredan utjecaj na ministarstva obrazovanja svojih država-članica. Vrši pritisak na vlade da iznova procijene i preoblikuju sadržaj obrazovnih programa, da restrukturiraju satnicu, da paze na to da nastavnici, napose po pitanju rodne teorije, budu educirani sukladno novim globalnim normama i to od vrtića pa do sveučilišta. Podsjetimo isto tako da odnos između tijela UN-a i nacionalnih ministarstava nije podložan neposrednom demokratskom nadzoru: o predmetu njihovih razgovora, iako je od kritične važnosti za društvo, ne raspravlja se javno na nacionalnoj razini. Mandat UN je da bude međuvladina organizacija. Trebao bi, dakle, odražavati volju vladakoje bi trebale zastupati volju narodaDe facto, pak, globalne su norme razradili „eksperti“ izabrani po ideološkom ključu.

Kako se moglo dogoditi da se ideolozi dokopaju globalne normativne moći? Godine 1989., većina je mislila da je „propast ideologija“ automatski dovela svijet u stanje konsenzusa. Dominantni mentalitet smatrao je da su problemi čovječanstva odsada tek praktične prirode. Pitanja vezana uz onečišćenje okoliša, nejednakost među spolovima, demografski rast, kršenje ljudskih prava, rastuće siromaštvo, nedostupnost zdravstvenoj skrbi i obrazovanju itd., postala su središnja pitanja međunarodne suradnje i ta su pitanja izgledala „neutralna“. UN je, osim toga, tvrdio da su ti problemi po prirodi „globalni“. Po logici koja je uslijedila, vlade su trebale tehničku ekspertizu i iskustvo s terena nevladinih organizacija. U tom ključnom trenutku za čovječanstvo, većina je nažalost slijepo vjerovala u mit da je znanost neutralna, pa nije obraćala pozornost na temeljne ideološke i antropološke postavke tih novih pitanja.

„Sveobuhvatno“ obrazovanje transformira sadržaj obrazovanja i obrazovni proces

Obrazovanje mora biti „holističko“, sveobuhvatno, zato mora biti „kvalitetno“ i uključivati „životne vještine“. Takozvano „kvalitetno“ obrazovanje bitno transformira sadržaj obrazovanja. Ono povezuje stjecanje objektivnih znanja, opće kulture i klasične elemente obrazovanja s usvajanjem onoga što novi jezik naziva „životnim vještinama“.

Što su te „životne vještine“? One su uglavnom vezane uz „pristup pravima“ te spolno i reproduktivno zdravlje, što je jedna od glavnih briga međunarodnih institucija, iza koje stoji težnja za ograničavanjem demografskog rasta odnosno postizanje „nulte stope demografskog rasta“ jer nas, navodno, na Zemlji ima previše. U Hrvatskoj nas sigurno nema previše, mi smo svoju kvotu zaustavljanja demografskog rasta već odavno ispunili i premašili.

„Životne vještine“, između ostaloga, podrazumijevaju dobre prehrambene i higijenske navike, poznavanje svojih prava i stjecanje tehnika za traženje istih, usvajanje alata za zaštitu od rizika neželjene trudnoće i spolno prenosivih bolesti (napose side), ovladavanje socijalnim i psihološkim tehnikama pregovaranja u „teškim“ seksualnim odnosima.

„Životne vještine“ stavljaju naglasak na izbor pojedinca, dakle na individualnu odgovornost (maloljetnika). U okviru kvalitetnog obrazovanja promiču se snažna partnerstva između kuće, škole i zajednice, i to zbog boljeg koordiniranja strategije pristupa prezervativima.

Takozvano „kvalitetno“ obrazovanje transformira i obrazovni proces. Kao proces, „kvalitetno“ obrazovanje insistira na sudjelovanjuučenika, dakle na njegovu aktivnom doprinosu u transformaciji vlastita mentaliteta.

Mišljenje učenika i znanje učitelja stavlja se na istu razinu

Nova etika vidi učenika kao građanina koji je, kao takav, „jednak“ s nastavnikom.

“Kvalitetno“ obrazovanje stavlja na istu razinu mišljenje učenika i znanje i autoritet nastavnika. Nastavnik više ne poučava niti obrazuje, nego postaje „olakšavatelj“ koji đacima pomaže koristiti njihovo pravo na izbor te internalizirati novu etiku. Tijekom tog procesa, nastavnik „uči“ od svojih učenika: učenje je obostrano. Postmoderni obrazovni sustav ukida hijerarhiju: on je horizontalan.

„Životne vještine“ insistiraju na pragmatičnom vidu obrazovanja: uči se čineći nešto. Agenti društvene transformacije tvrde da je tradicionalno obrazovanje (koje je usmjereno na znanje) zapravo apstraktno i beskorisno. Obrazovanje temeljeno na „stjecanju životnih vještina“ po njima je praktično i od neposredne praktične koristi. Takozvano „kvalitetno“ obrazovanje dovodi do situacije u kojoj se stjecanje vještina događa nauštrb obrazovanja i stjecanja znanja.

Stjecanje znanja temelji se na bar djelomično objektivnim i univerzalnim kriterijima, dok stjecanje vještina ovisi o pravu na izbor koje se koristi na čisto subjektivan način. Nova postmoderna kultura smatra da je tradicionalno obrazovanje hijerarhijsko, pasivno, sterilno, autoritarno, „nametnuto odozgor“. „Kvalitetno“ sveobuhvatno obrazovanje, naprotiv, bilo bi interaktivno, participativno, praktično, demokratsko, neposredno korisno: ono „dolazi odozdol“. Ono razvija „sposobnost izbora“ pojedinca i njegovu osobnu odgovornost.

U praksi, „kvalitetno“ obrazovanje razgrađuje legitimni autoritet nastavnika i na njegovo mjesto stavlja vlast i autonomiju učenika. Postmoderno shvaćanje obrazovanja sklono je odbacivanju onoga što postoji po sebi, da bi stvorilo civilizaciju u kojoj se postoji još samo za sebe. Države, škole, roditelji i religije moraju se prilagoditi.

A procjena rezultata dosadašnjih reformi obrazovanja?

Ako sudimo stablo po plodovima, ne bismo li trebali postaviti pitanje utopijskog karaktera „kvalitetnog“ obrazovanja i „životnih vještina“? Nisu li seksualni promiskuitet mladih, nasilje u školama, destrukturacija osobnosti, nedostatak motivacije i neizmjerno neznanje plodovi sukcesivnih reformi obrazovanja? Ozbiljna procjena rezultata reforme obrazovanja i pouzdanosti znanja mladih postaje danas hitno i nezaobilazno pitanje. (Vidi: Marguerite A. Peeters, Globalizacija zapadne kulturne revolucije)

Moramo li baš uvijek biti na repu i papagajski i servilno imitirati „Zapad“?

U zemljama EU koje srčano prednjače u primjenjivanju takvih programa, prijezir učenika prema nastavnicima i odbacivanje svakog autoriteta doveli su do toga, da su verbalni i fizički napadaji na nastavnike, napadaji koji idu sve do korištenja hladnog i vatrenog oružja, dosegli takve razmjere, da nastavnici doživljavaju živčane slomove i da se boje ulaska u učionice, čak i u osnovnim školama. Novi odgoj i obrazovanje minimizira ulogu i autoritet nastavnika, svojim sadržajem pokušava ograničiti utjecaj religije i obitelji, a djeca se gube u nebulozi novih sadržaja koji im se nameću i u prostoru slobode izbora koji im se nudi.

Želimo li takve plodove reforme odgoja i obrazovanja koju tako lakovjerno hoćemo primjenjivati kod nas? Uvijek kaskamo za tako željenim Zapadom, koji se s povlačenjem sa scene šezdesetosmaških revolucionara polako budi iz šezdesetosmaškog bunila, koji polako uviđa kamo ga je dovela nova ideologija, ona koju mi želimo primjenjivati… Zar ne bismo bar jednom mogli biti pioniri u nečemu, biti nacija koja još zna zdravo razmišljati, koja zna da su je upravo tradicionalne vrijednosti iznijele kroz bure i oluje povijesnih nedaća? Zar ne bismo mogli preskočiti ovu nesretnu fazu koja je zapadno društvo dovela u komatozno stanje iz kojega sada panično traži izlaz? Moramo li baš uvijek biti na repu i papagajski i servilno imitirati „Zapad“, čak i njegova lutanja, koja sve više i više pokazuju suicidalnu logiku i globalni neuspjeh postmoderne filozofije na izdisaju?

Sporedna tema?

Pokušaj mnogih komentatora i analitičara da se spor oko zdravstvenog odgoja svede na razinu sporedne teme pokazuje njihovo neizmjerno nepoznavanje problematike ili pristajanje uz ideologiju koja se nameće. Osim toga, gledati na homoseksualne aktiviste kao na progonjene mlade zaljubljene pacifiste – koji poput hipija propovijedaju „vodi ljubav a ne rat“ – je više nego naivno. Aktiviste plaćaju inozemni sponzori, koji tako postaju jedni od rijetkih koji u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i drugim zemljama u krizi čuvaju radna mjesta.

Istovremeno je postala prava moda da razne grupičice pokreću inicijative protiv Crkve i svega što je u društvu religiozno. To je jako šik, to odmah dobiva medijski prostor, o tome se naveliko razglaba ne pitajući se previše koliko ljudi i tko zapravo uopće iza toga stoji. U pozadini stoji snažan, agresivan politički, industrijski i financijski lobi koji osvaja svjetsko tržište, ali o tome ćemo drugi puta.

Zato nam valja znati što se događa izvan naših dvorišta, argumentirano govoriti, informirati, objašnjavati i djelovati.

Pomodarstvo prolazi, a prave vrijednosti traju

Danas svaka šuša misli da se može izrugivati kršćanskim tajnama o kojima, usput rečeno, zna koliko je crnog pod noktom, svaki novinarčić i dužnosnik misli da se može sprdati na račun tradicije koja je iznjedrila civilizaciju u kojoj živimo, svaki fićfirić koji se naivno poveo za nečim „novim“ misli da može pljuvati na ono „staro“. Pomodarstvo prolazi, ostavljajući za sobom krš koji onda treba sređivati, a prave vrijednosti traju. Upravo zato bismo trebali upoznati svoju dragocjenu vjeru, da bismo mogli argumentirano odgovoriti onima koji nas pokušavaju slatkorječivo izmanipulirati ili nam se agresivno nametnuti. Bilo bi dobro da vjeru upoznaju i oni koji je kritiziraju, da ne ispadnu smiješni kada o njoj tako nekompetentno govore.

Možda nije slučaj da nas međugorska poruka od 25. VII. 2012. poziva na PONOS: „Danas vas pozivam na dobro. Budite nositelji mira i dobrote u ovome svijetu. Molite da vam Bog dadne snage da u vašem srcu i životu uvijek vladaju nada i ponos, jer ste Božja djeca i nositelji njegove nade u ovome svijetu koji je bez radosti u srcu i bez budućnosti, jer nema srce otvoreno prema Bogu, koji je vaš spas.“

Zaštita „starinskih“, tradicionalnih, vjerskih i obiteljskih vrijednosti uopće nije pitanje religijskog monoteističkog morala, to je kapitalno društveno pitanje. To nije pitanje zajedničkog interesa koji se može dogovarati i pregovarati, to je pitanje općeg dobra koje je iznad svake računice.

 

 

 

Lidija Paris

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Mons. Jure Bogdan: Pravi odgovor na zlo nije mržnja nego ljudska blizina i ljubav

Objavljeno

na

Objavio

foto: Hina

Vojni ordinarij mons. Jure Bogdan je u subotu u propovijedi u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Škabrnji, na 26. obljetnicu masakra koje su u tom mjestu počinile JNA i paravojne srpske postrojbe, naglasio kako su pravi odgovor na zlo uvijek samo ljudska blizina, ljubav i pažnja, a ne osveta i mržnja jer mržnja donosi mrak iz kojeg se nikad ne vidi cjelovita istina.

“Ovdje kao i u svim sličnim situacijama razbojstava i ubojstava, vrijede kršćanska načela i valja ih poštovati. Ne može se mržnjom pobijediti mržnja. Ne može se osvetom pobijediti zlo. Ako na zlo pokušavamo odgovoriti zlom, onaj koji nam je nanio zlo uspio je. I nas je uveo u labirinte mržnje i sunovratio u ponore zla. Doveo nas je na svoju neljudsku razinu,” rekao je mons. Bogdan na misi za sve stradale u Domovinskom ratu.

kod spomen-obilježja masovne grobnice „Ruža za poginule branitelje i civile“, u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije.

“Osveta je nemoć izazvana zlom. Promašen je pokušaj onih koji duboke rane poznate i manje poznate iskorištavaju za vlastite interese, bez poštovanja i samilosti prema poginulima. Poigravati se dostojanstvom poginulih žrtava i s patnjom živih, veliko je zlo,” rekao je i dodao da je potrebno što prije zaklopiti ove ružne stranice i okrenuti se budućnosti.

Kolonom sjećanja “Korak po korak”, u kojoj je bilo više od 15.000 ljudi iz svih krajeva Hrvatske, u subotu je u Škabrnji obilježen Dan sjećanja na žrtve masakra koji su u Škabrnjki počinili pobunjenici i JNA. Škabrnja je imala 86 žrtava.

Kod spomen obilježja vijence su položili državno izaslanstvo u kojemu su bili potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, potpredsjednik Hrvatskog sabora Milijan Brkić, ministar turizma Gari Cappelli i ministar prometa, pomorstva i infrastrukture Oleg Butković, te izaslanstva Zadarske županije i brojnih braniteljskih i civilnih udruga.

Dan sjećanja na žrtve u Škabrnji završio je komemorativnim skupom na Trgu Franje Tuđmana i polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispod središnjeg križa na Groblju sv. Luke. (Hina)

Brkić i Krstičević iz Škabrnje: Dok je svijeta i vijeka, moramo ustrajati na progonu velikosrpskih zločinaca!

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Riječ domoljublje pokušava se izbaciti iz rječnika ljubavi i uvrstiti među psovke

Objavljeno

na

Objavio

Foto: zg-nadbiskupija

Zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško predvodio je u četvrtak 16. studenog u zagrebačkoj katedrali misu zahvalnicu u povodu pete obljetnice oslobađanja hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača.

Biskup Šaško u uvodu euharistijskog slavlja istaknuo je kako je puno  dana koje je važno njegovati u hrvatskome spomenaru, ali su među njima posebno dragocjeni oni koji nose spomen hrvatske radosti.

Takav je dan, nastavio je, i onaj petak koji smo živjeli prije pet godina, s jasnim osjećajem da se jedna presuda zemaljskoga suda ne tiče samo dvojice hrvatskih generala, nego cijeloga naroda, države i, što je najvažnije istine – rekao je Biskup.

Uvodeći u svoju homiliju Biskup se prisjetio večeri uoči donošenja oslobađajuće presude hrvatskim generalima, kada je u svetoj misi naviješteno isto Evanđelje kao i danas, ista Isusova riječ: Kraljevstvo je Božje među vama.

Svaki put u ozračju govora o hrvatskim braniteljima osjetim isto – prisutnost Kraljevstva koje postoji, živi, djeluje u srcima ljudi koji su spremni sebe darivati. I kada se ta nutarnja snaga očituje izvanjski, donosi čudesne plodove koje nitko ne može previdjeti niti ih tko može osporiti – rekao je biskup Šaško.

Istaknuo je kako u vremenima velikih progonstava i kušnja, neobranjeni, siromašni i zlostavljani lako dobiju dojam da je Bog daleko, da je napustio nadzor nad tijekom povijesti.

U takvim trenutcima prividne Božje odsutnosti, proroci posežu za apokaliptičkim načinom govora, apokaliptičkim, što znači razotkrivajućim, jer nastoje tu bezizlaznost osvijetliti svjetlom vjere, razotkriti stvarnost onoga što prekriva privid, da bi pomogli ljudima nastaviti hod – kazao je biskup.

U homoliji je upozorio na lažne proroke koji ljudima govore o površnim rješenjima, pokazuju ciljeve koji kratkotrajno bljesnu, ali nemaju vrijednosti, nude zamjenu za Boga i njegovo kraljevstvo, što otvara rane novih razočaranja.

Ako je uistinu Kraljevstvo Božje među nama onda se s pravom valja pitati jesmo li ga našli u svome životu, u životu bližnjih, svoga naroda? U ozračju branitelja možemo pronaći u izobilju. Čitajući i listajući knjige koje su sačuvale spomen na obranu Hrvatske od srpskih zlostavljača, pa tako i monografiju o Specijalnoj policiji; gledajući fotografije i lica, bio sam potaknut moliti.

Takve se knjige mogu listati kao i druge, može ih se pokušati čitati, ali iznad toga pokušaja živi svijest da te knjige nemaju korica, da je listova puno više i da ih prolaznost ne može uvezati. I zagledan u lica živih i pokojnih, uz molitvene zazive – hvala ti Gospodine za njih – zagledan u prizore: bolne, šaljive, nježne i potresne, javlja se pitanje: Što ih povezuje i odakle im snaga? – naglasio je Biskup.

Govoreći o značenju riječi specijalan, podsjetio je Biskup da specijalnim danas zovemo sve ono što je zbog nečega posebno.

Pripadnici specijalnih postrojba nosili su upravo taj poziv: biti početak, prepoznatljiv i nošen ljubavlju. Često puta neprimjetni, ali itekako prisutni. Poput klice iz koje su se širile grane oduševljenja i poleta, poput kvasca koji je dao da bude dovoljno hrane za sve – rekao je.

Kazao je kako naš kršćanski spomen nije prikovanost uz prošlost, već je on uvijek izvor novoga, baš kao i euharistija u kojoj se spominjemo i obnavljamo Kristovom prisutnošću te postajemo dionicima Božjega vremena, Božje sadašnjosti.

Važno je i da spomenici u Hrvatskoj budu odrazi istine, odrazi s lica mladića i djevojaka, čije živote ne smijemo samo prelistati; odrazi trpljenja koji daju odgovore zašto se i danas vrijedi žrtvovati za domovinu, u vremenu kada se riječ domoljublje pokušava izbaciti iz rječnika ljubavi i uvrstiti među psovke. Lijepo je da smo nakon pet godina ponovno došli baš ovamo pronaći toplinu hrvatske radosti. Njeni će ju neprijatelji svakako gušiti, osporavati njenu snagu, prikazivati ju kao dvojbenu i nepotrebnu. Bez nje postajemo umorni, ranjivi, otuđeni. No, kraljevstvo je Božje među nama. To je istinski razlog radosti, sigurnosti i nesebičnosti. Tu je i snaga budućnosti naše domovine – zaključio je biskup Šaško u svojoj homiliji.

U koncelebraciji euharistijskog slavlja bila su četrnaestorica svećenika. Slavlju su prisustvovali i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, umirovljeni generali Hrvatske vojske Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak, potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Damir Krstičević, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske Mirko Šundov, pripadnici Specijalne policije te hrvatski branitelji.

Nakon euharistijskog slavlja, u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta upriličeno je predstavljanje monografije ”Specijalna policija u Domovinskom ratu”

Vukovarci i Hrvatska se u studenom prisjećaju najtužnijeg dana i strahota velikosprske agresije

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari