Connect with us

Kolumne

Moskva – London – Sarajevo

Objavljeno

-

„Za nas je uvijek važno da imamo prijatelje kao što ste Vi“, toplim se riječima Milorad Dodik obratio Vladimiru Putinu nakon što mu je ovaj uoči izbora u BiH izrazio blizinu, našavši se preko puta znamenitog povećeg kremaljskog stola. Zauzvrat je Dodik novovjekom ruskom caru uputio podršku oko referenduma na temu pripajanja Rusiji ruskih krajina u Ukrajini, najavivši čak kako će poslati i neovisne promatrače.

Obojica su ujedno izrazila zadovoljstvo zbog dogovorenog, a kakvog ako ne prijateljskog sraza nogometnih vrsta Rusije i BiH u Sankt Peterburgu. E, da je u Hrvatskoj uspjela specijalna operacija isušivanja nogometne močvare, i Vatrene bi se danas rado slalo u misije prijateljstva na poziv iz nekima još uvijek neprežaljene majčice… Ali nije!

Nije Moran nego …

A prijatelja Putinovog prijatelja – onog lika za čije se vladavine spomenuto isušivanje močvare svojski zahuktalo, onoga što, kad prolazi nedaleko Dodikova imanja, nikako ne može odoljeti pozivu na iće, piće i zrnce priče – ni višemjesečni remont državnog zrakoplova nije spriječio da se u pratnji supruge redovnom linijom otisne put britanske prijestolnice kako bi odao počast preminuloj dugovječnoj monarhinji. I dok je on sâm nekako uspio nabaciti mrvicu vedriji izraz lica nego poslije pobjede Hrvatske u nedavnom vaterpolskom finalu u Splitu, suprugino se raspoloženje nikako nije moglo razaznati. Lice joj je, naime, najvećim dijelom zaklanjao predimenzionirani crni klobuk nalik onima kakve su nekoć običavale nositi vještice u crtićima. Unatoč nesvojstvenoj mu suzdržanosti, Zoran Milanović je, jer o Milanovićima je riječ, u Londonu doživio manju, ali znakovitu neugodnost. Stanoviti britanski medij je pogrešno prenio njegovo ime nazvavši ga Moran, da bi to potom nekritički prenijeli i drugi mediji širom svijeta. E, sad, svi se slažu kako su Englezi, nadaleko znani po tome što češće griješe praveći se Englezima nego onako nehajno, pukom omaškom, promašili Milanovićevo ime u jednom, jedinom slovu. No, o kojem se slovu točno radi, nije posve jasno. Oko toga suglasje izostaje. Jedni tvrde da su Englezi omanuli prvo slovo Milanovićeva imena, dočim druge ništa ne može razuvjeriti kako je ipak posrijedi četvrto.

I dok Sanja više nije sigurna…

Prepuna londonskih dojmova, Milanovićeva je supruga dala intervju u dnevniku televizijske kuće s koncesijom na nacionalnoj razini. Pohvalila se da je pročavrljala sa suprugom francuskog predsjednika, u čijoj se blizini našla, po svoj prilici, tek silom abecede, a upoznala ju je još na skupu NATO saveza u Madridu, gdje je Milanović do zadnje kapi krvi branio prava Hrvata u BiH. Je li se Sanja požalila Brigitte na tretman svoga sina u školi, ponajprije imajući u vidu kako je ova, kao nastavnica u školi, gajila izvrsne odnose s učenicima, napose sa svojim sadašnjim suprugom, široj je javnosti ostalo nepoznato. No, zato se doznalo kako, unatoč tome što su ju na inicijativu nazvanu aferom Daj pet nagnale isključivo plemenite pobude s ciljem ispravljanja krivih Drina u školskom sustavu i ništa više, Milanovićeva sad više i nije tako sigurna bi li i danas postupila jednako kao tada. Štoviše, vrludajući kako to ovisi o situaciji, iako je razvidno da se pitanje odnosilo upravo na tu istu situaciju, a ne na neku drugu ili desetu, prva dama ostavlja opor dojam kako ponajprije žali što je ostavila pisane tragove. Uostalom, nije li joj to grdno zamjerio i sâm suprug obrativši se javnosti netom pošto je afera ugledala svijetlo dana? Kako bilo da bilo, zasad jedini vidljiviji rezultat intervencije predsjednikovice u školski sustav ostaje povećanje u zadnji čas dviju prethodno već zaključenih ocjena njezinu sinu, dok se žuđeno poboljšanje sustava ne nazire ni u tragovima. U konačnici, zanimljivo je primijetiti kako supružnici Milanovići dijele sklonost pogađanju cilja kojeg uopće nisu gađali. K tome, slučajno ili ne, to u pravilu izađe na njihovo osobno dobro nasuprot općem dobru.

… Zoran i dalje jest

Nakon još jedne ode spjevane stabilnom ruskom rublju, kojim Rusija ne može kupiti ono što joj danas nasušno treba, Milanović sad okreće pilu naopako napominjući kako se Rusija još uvijek zavidno drži, iako je trebala biti ekonomski slomljena u nekoliko mjeseci, premda to nitko ozbiljan nije tvrdio, nego se naglašavalo upravo suprotno – da se očekuje učinak na dulje staze. Čini to kako bi prikrio debakl ruskog plana A – da Ukrajina bude vojno slomljena u svega nekoliko dana – jedinoga koji bi, da je ostvaren, donio Rusiji jasnu pobjedu. Sad, kad se nateže i porječka s onima koji su nekad virili iz džepa Putinova sakoa, a što on, Milanović, nije nikad, što je po prilici točno, budući da je dotičnome virio isključivo iz nogavice,… a i još uvijek viri,… odjednom biva zabrinut što Putin svako malo verbalno potegne nuklearno oružje. A još ne tako davno se brinuo zbog nuklearne prijetnje s ukrajinske strane, ne mareći odveć što ta žrtva ruske agresije takvo oružje uopće nema. Milanovićeva se komentatorska taktika ruskog napada na Ukrajinu čitavo vrijeme zapravo svodi na preuveličavanje vojne snage Rusije, samo kako bi joj Zapad napokon popustio i dopustio da se osladi što većim komadom susjedne zemlje. Sad, kad ruske dionice u Ukrajini strjelovito padaju, a ratna sreća zbornajoj komandi rapidno okreće leđa, napori izrazito napornog Milanovića u toj raboti pod kodnim nazivom MRGA (Make Russia Great Again) djeluju već i pomalo panično. Dijelom moguće i uvjetovano američkom najavom objave imena korisnika ruskog novca diljem svijeta.

Borac za mađarski novac

Unatoč tome, ili možda baš zato, Milanovića zasipaju ovacijama vjerni mu pristaše koji u odanosti prema savezu kojem Hrvatska vlastitom voljom pripada vide tek puko poltronstvo, dok svekoliku opstrukciju tog, kako formalnog tako i prirodnog zajedništva nazivaju suverenizmom. Istodobno Milanović uživa simpatije i njihovih ogorčenih suparnika, koji se ovih dana iščuđavaju što se pokazalo da je poglavar Srpske pravoslavne crkve ipak Srbin. Pritom bode u oči kako se skup javnih osoba koje su u patrijarhu Porfiriju domalo vidjele moralnu vertikalu, a sad se polako trijezne, gotovo u dlaku podudara sa skupom aktera koji tvrde da je Milanović, bio sposoban ili ne, ako ništa, onda barem pošten. A da nije ta poštenjačina njihovu naklonost kupila upravo averzijom prema ostavljanju pisanih tragova? Barem ako je suditi prema onoj kako se sličan sličnome raduje. Kako god bilo, taj osvjedočeni borac za mađarski novac, koji se u tom smislu posebno istaknuo pokretanjem izgubljene arbitraže protiv MOL-a, unaprijed lišene realnih izgleda za uspjeh, sad tvrdi kako Hrvatska ne dobiva praktički ništa od EU ili nešto jako tanko iznad vode. U isti mah pršti ogorčenjem što se Mađarsku drakonski kažnjava uskratom sredstava iz tih istih fondova, iz kojih Hrvatska inače dobiva po glavi više nego što je predviđeno Mađarskoj. Pa kad mu je više za Hrvatsku skoro ništa, a manje za Mađarsku vrlo mnogo, utoliko da je spreman boriti se da se Mađarskoj ne oduzme taj novac, njegove arbitražne egzibicije u korist Mađara nauštrb hrvatskog proračuna odjednom poprimaju savršeno logične obrise.

Kako je Komšić namagarčio samoga sebe

I dok je Milanovićev tempo u borbi za dodjelu novca Mađarima u stanju pratiti tek Na Neretvi ćuprija, ubitačni ritam njegovih logičkih zavrzlama i gafova od svih redikula u komšiluku uspijeva držati još samo stari mu sarajevski drug Željko Komšić. Taj, naime, može postati predsjednikom samo ako ga se ne bira sebi nego drugima. I to očito ne greškom, čim je izabran već triput, a evo prijeti i četvrti. Nakon što se Hrvati u Hrvatskoj nisu puno obazirali na to što sarajevska čaršija birajući tog svata kao Hrvata grubo uzurpira prava sunarodnjaka im u BiH, možda se trgnu sad kad se Komšić i njih dohvatio. Suflirajući, naime, kako su izabrali magarca nije toliko uvrijedio njih osobno, koliko je upravo smrtno uvrijedio milog im tovara, to živinče s karakterom popularno ponajviše u južnim hrvatskim krajevima. A kad je tako, e, Komšiću, Komšiću – što si vrijeđao, vrijeđao si!

Grgur S.

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement

Komentari