Connect with us

Analiza

Most u kontekstu nove geopolitike JI Europe

Objavljeno

-

Hina

Most u trenu postade veličinom iskazanog svehrvatskog ponosa, a naš  jug, još u nevjerici, očekuje savim nove perspektive svojeg razvoja. Veličanstvenom festom i očitovanim zajedništvom, spoj kopna RH dobi postvarenje dugačkog sna. O geoplitičkim implikacijama samog mosta i nove prometne strategije na Jadransko-jonskom pravcu piše naš suradnik. Napose je ova tema inrigantna u kontekstu skorašnjih bh izbora, kojima neće ostati puno šanse u namjeri destrukcije BiH ili održanja tamošnjeg tamnog vilajeta – za što će ujedinjeni Zapad biti ćvrstim jamcem

Habemus ponte! – Imamo most! I to ne bilo kakav. Da je Tuđman među nama s razlogom bi upitao što još želite? Ovaj put bi popis želja bio nešto dulji. Ipak se kreće!

Karlovačkim mirom 1699., turskom silom i još više dubrovačkom vještinom mogućeg  (ostati na zemnim granicama sa saveznikom Otomanskim carstvom, a ne neprijateljskom Venecijom) ovdje, u Neumu, bi formalno razdijeljeno hrvatsko tlo, a isto mu se dogodi i na južnoj strani Repuplike u Sutorini.

 O mostu i usudima koji su doveli do njegove gradnje

Piše:  Zdenko Lozo

Od tada, pa sve do ulaska Austrije u BiH 1878., svašta se izdogađalo s ovim svetim tlom naše Domovine. Prijetvorni mlečići u stoljetnim čarkama i bitkama s Turcima oko naših granica, pa veliki Napoleon koji probi cestu do Dubrovnika, kroz Neum -naravno. Također dokini uz Veneciju i našu slavnu Republiku dubrovačku. Potom još jednom Austrija, koja odredi izdvajanje Neuma u mostarski okrug, a ne Dalmaciju. Prohuja i Karađorđevska satrapija, NDH i stigoše osloboditelji – koji nas oslobodiše puno toga – od najvrijednih stotina tisuća ljudskih života katoličke, muslimanske i pravoslavne vjeroispovijesti, i to nacionalne prvine, a dodjeli nam eksteritorij kojim se FRH razlomi na ovoj točki tursko-dubrovčke trgovine.  Maksimiljan Baće do 1971. neupitni sljedbenik Valterov, ništa manje raspoložen zlu vlastitog naroda, od veličine mržnje tadašnjeg velikosrbina Milovana Đilasa potvrdi uspjeh dubrovačke diplomacije, koja je za jeftine škude istrgovala odvajanje dva silno povezana dijela hrvatskoga Juga.

Legalitet tzv. avnojevskih granica ili preciznije „dogovorenih“ granica socijalističkih republika i pokrajina u Federaciji – koja bijaše sve osim federacije, ukoliko joj taj  federalizam ne bi po onoj: „to je feder koji se napinje u Beogradu, a u Zagrebu te udara u glavu“, ograničio je bilo kakve naše kombinacije ispravka ovog brutalnog čina. Na drugoj strani Srbija je jogurt revolucijma i pogromom kosovskih Albanaca prisajedinila obje pokrajine – šutke blagoslovljeno od hrvatske i svjetske političke moći.

Alabanci se nisu mirili s gubitkom autonomije i strašnim srpkim zločinima pa su izborili svoju slobodu i samostojnost noseći krvlju natopljene stjegove svojih pobjeda. Za nadati se da ni Vojvodina neće još dugo u zagrljaju molaha,  ne samo zbog Čanka i puno svjesnih Vojvođana, te Orbanove groteske s glavnim likom vučicina odojčeta.

Otpor Mostu i još jedan pokušaj Sarajevskog atentata

 Nekako paralelno s otvaranjem za promet Pelješkog mosta nalegli su i skorašnji bh izbori, koji bi trebali biti embrij konačnog mirnijeg vrijenja u bosankom loncu i začeci posve nove geopolitike europskog JI.

Stoga, nekoliko riječi i poruka našim susjedima Bošnjacima s kojima smo supotpisali federalni sporazum do mogućnosti konfederiranja Federacije BiH s RH. S kojima smo, nakon obostranih grijeha i KOS-ovskih uspjeha, izvojštili zajedničke briljantne pobjede na tlu zapadne Bosne.

Osim što su činili neviđenu opstrukciju gradnji Pelješkog mosta (napose Jugoslaven u ulozi Hrvata unutar Predsjedništva BiH), i u noći velike feste nitko se od njih nije udostojio nazočiti. Očito su se pripremali za sarajevski atentat na Daytonsku BiH, čiji smo 1. čin  vidjeli za manje od 15-tak sati nakon feste u Komarni i to u izvedbi malobrojne ulične rulje, od nekoliko desetaka glasnih unitarista, nalik onima koji su branili i cjelovitost  građanske BiH u sastavu unitarističke YU, početkom devedesetih. Reakcije USA nije trebalo dugo čekati pa bi, u zadnje vrijeme, prilično smrznuto Izetbefgovićevo lice, uskoro moglo doživjeti još ledeniji izgled. Previši su Hrvati i civilizirani svijet ulužili u spas i održivost BiH da bi to olako prepustili koje kakvim sanjarima muslimanske ili rastrgane Bosne. Jedan je svjetski rat započeo povodom atentata, nekoliko stotina metara dalje od ove farse u izvedbi šačice unitarista ispod prozora Ureda visokog predstavnika za BiH, a u režiji SDA. Sve više bilo bi previše. Ugovori i u civiliziranom svijetu dostignuta temeljna ljudska i nacionalna prava, kriteriji su uređenja cjelovite i demokratske BiH.

Bez obzira na brojnost žitelja Hrvata ili Bošnjaka i svakao Srba u BiH jedno je sigurno:  budućnost ove države isključivo leži na ranije spomenuta dva naroda – ta dva stupa nosača ove složene građevine. Srpske secesionističke namjere nisu nimalo splasnule, unatoč silini fijaska „velikog im brata“ u globalnoj politici.

No,  politička zrelost ovog etničkog korpusa u BiH, oličena u Dodikovoj alternativi, ovaj bi put morala pokazat doraslost svim izazovima i šansama pred kojim stoji čitava BiH, a one su položene  jedino u euro-atlanske perspektive. Turski utjecaj se na ovim prostorima otopio dolaskom  Austrije i definitivno stvaranjem moderne Ataturkove države. Ruski je utrnuo „specijalnom operacijom“  s neviđenim zločinima počinjenim nad nedužnim Ukrajincima.

I još nešto za susjede Bošnjake. Teške su povijesne reminiscencije o bh državi na kraljevstvu bosanskom i istovremeno na otomanskoj imperiji isklesane. Tko misli da su ove dvije stvari povijesno sukladne, grdno se vara. Neka pročita Andrićev opis na temu sječe begova, aga i drugih bh prvaka iz literalnog opisa govora Omer paše Latasa, njima. Istini za volju, ovaj je veliki hrvatski književnik moralna mizerija i ljudska ništarija, koji je BiH ljubio skoro kao spomenuti hrvatski poturčeni pravoslavac Latas ili onaj dr. mengele alias Karadžić, kojem je središnjica KOS-a dodijelila upravo njegovo prezime „Latas“ – za kodno mu ime. Međutim, nobelovac je  napravio potresan opis Latasova nauma kojeg je on još strašnije proveo sječom najvećih bosnakih glava. Bijaše to utemeljeno na zapovjedi same Porte i ne manje snažne mržnje Latasove.

Razlog gradnje mosta i partijski graditelji

 Zbog ove krvave hrvatske prošlosti i poniženja Lijepe naše komadanjem između  dva prelijepa zaljeva bio je krajnji trenutak činu kojem danas na Svetu Anu 2022. s ponosom svjedočimo.

Najzaslužniji zato su uz graditelje mosta i svi one koji su obavili prateće poslove na njemu, bijaše to spoj, kako govori slogan TV N1: hrvatske zemlje, slovenske vizije, kineskog znanja i EU novcaca.

Više vrijede poduhvati gotovo anonimnih specijalnih ronioca splitske tvrtke samo na 12. (završnom) stupu mosta, gdje je trebalo na dubini većoj od pedeset metra u vodi isjeći 60 mm debelu stijenku od specijalnog čelika na dva mjesta u cijevi (jednom od pilota) promjera od gotovo 2 m, nego bilo kakvo mozganje, znojenje, znanje i operativnost državnih službenika i dužnosnika ili pak naplata dnevnica koje kakvih birokrata, koji u ovakvim prigodama nanjuše obilato i vlastite niše pune love.

Nedvojbeno, ozbiljnija priča o gradnji ovog velebnog prometnog objekta započinje s administracijom aktualnog premijera i to je činjenica, ali i normalna zadaća ne malog broja državnih službenika iz Vlade, Sabora, EU institucija, stručnih agencija pa HC-a, ministarstava, županija itd. Gospoda su htjela baš te poslove, dobro su plaćeni za njih i ne vidim njihove posebne zasluge pri izgradnji mosta. Naprosto rade svoj posao poput liječnika, inženjera, vrijednih prosvjetara ili komunalnih djelatnika.

Brvno na kojem se bodu dva vodeća ovna hrvatske politike odavno je presklisko i izlizano njihovim jalovim bojevima. Teško će popustiti ovaj dinarski, pa je krajnje vrijeme da nešto umiveniji bodulski kaže: laku noć, more je između nas preduboko.

Valja mi pak komentirati Milanovićev, još jedan u nizu bisera – kad bi istinom bilo jedino što on misli ili mu u usta stavljaju gazde iz Moskve. Nekoliko mu je puta opetovao, kako je njegova jedina zadaća destrukcija, kaos, podjela, štetočinstvo u interesu vlastitog naroda, napose onog u BiH, ali on – pila li ga pila. Bit će da je jarac, prije nego ovan. Dok je išao u školu očito je eskivirao ozbiljnije teme, a inspirirao se šatrom, ulicom i lažnim fakinima te neradom i umišljenošću snažnijom od samog Narcisa. Žurno ga treba upoznati kako se on poput njega utopio, samo u mutnoj – blizina mu neće nikako to javiti. Ovaj destruktor ni malo ne laže kad tobože raskrinkava jednog sebi sličnog narcisa s nešto dubljim linkovima u Beogradu od njegovih. Ništa manje od njega on i njegov pa i Račanov SDP nisu zla učinili sudbini RH od barbe Ive. Napose u energetici (INA, JANAF, HEP…).  Opće je poznato kako su otpoćetka sve činili suprotiva hrvatskom osamostaljenju, pa donekle i demokratizaciji, a o mostu da ne ponavljamo gradivo. U svojoj burnoj, ali posve beznačajnoj karijeri Zoran je Milanović kao slast vlastitog postignuća dočekao Odu Radosti usred Zagreba kao dobrodošlicu u EU, i to na tronu hrvatskog premijera (hvala Saniju i onoj koja je ponavljala – kud Ivo tud i mi svi).

Međutim, brzo nakon toga boreći se za notorne zločince svih vremena (jednom udbaš, uvijek udbaš!) Milanović okalja RH, pred čitavim svijetom posebice našim iskrenim prijateljima i partnerima. Naravno, posljedice su pogodile RH, a ne tadašnjeg premijera. S kompićem slavnog prezimena Nebilo i još slavnijeg roda, konfu-majstorom i siledžijom još je jednom, ovaj put uz suport intelektualne i politici nedorasle generalske mizerije pokušao aktulizirati teški  položaj zločinačke bande, ali ovaj put bez uspjeha. U zadnje vrijeme mu ništa ne ide od ruke ili zadanog ponašanja pa je najjasnije poruge  i totalna izolacija na sastanku šefova država i Vlada NATO-a, nedavno održanom u Madridu. Jedno se ipak mora priznati: Napisani mu govor na svečanosti otvaranja Pelješkog mosta ugodno je iznenađenje i daj Bože mogući kopernikanski obrat političkog patuljka ove države i naroda.

Graditelj pajdaš i novo – novo vrijeme

 Izjava o tome kako njegov pajdaš Dončić (onaj iz gepeka) zajedno s SD-om imaju oko 90% zasluga o ovom složenom projektu, novi je biser – „pitajte Hajdaša“ poučava Zoky. Ali, na novinarsko pitanje Hajdaš odgovara: ja i Grčić odradili smo svoju dionicu – ta su mi pitanja inače bez veze. Ovaj pak stručnjak s doktorskom titulom i dalje prodaje maglu pa na pitanje treba li uz most graditi i AC prema Dubrovniku i dalje, naravno misli se na konekciju hrvatske A1 i koridora Vc istočnom Hercegovinom na Jadransko jonski koridor, odgovara: „Svakako,  AC ili barem poluautocestu“. Dakle, loš učenik hrvatskog Potemkina i rasipnika državnih  proračuna lakrdijaša Čačića, gradio bi poluautocestu za prevažni koridor koji će u skorim geoplitičkim krupnim promjenama biti prvorazredni interes Zapada, posebice NATO-a u novoj poziciji Albanije i Kosova, nasljedno i čitavog južnog Balkana. Ovo sve u svrhu udaljavanja Erdoganove Turske od zemalja slobodnog svijeta. Već ovih dana se šuška o sve izvjesnijom ratu Amerike s Turskom u slučaju turskog prelaska Rubikona, usred ratom iscrpljene Sirije i paklenih muka Kurda, ne samo u ovoj propaloj državi.

Uz ovaj Jadransko-jonski cestovni i vjerojatno željeznički koridor, gradit će se novi dobavni pravci, napose za plin iz Levanata, Azerbajdžana i prednje Azije te cjevovod za transport derivata i gradnja dalekovoda najviših snaga. Vraća se stara Britanska strategija otpora prema ruskom prodoru na jug, a koja s obzirom na rusku nevjerojatnu penetraciju, bijaše uvjerenjem führeru našeg doba kako „specijalna operacija“ u Ukrajini može početi, baš u veljači ove godine. Tu je naravno i angloamerički interes presjecanja kineskih putova svile koji bi Europu lakše od Rusa upleli u gustu mrežu s teškim presjecanjem tih tananih, ali gustih i čvrstih svilenih niti.

Vodeći ljudi bošnjačkih stranaka očito slabo poznaju abecedu politike, ali ništa za to stručnjaci će ih do jesenskih izbora istrenirati u tom poslu ili ubaciti u igru njihove pričuve. Erdoganove fatamorgane po Balkanu i kojekakvi drugi mentori nikada neće napraviti Islamsku državu BiH u srcu Europe, s ajatolahom ili bez njega. Najviše što će im se ponuditi je cjelovita, demokratska i uređena država unutar euroatlanskih asocijacija gdje će Bošnjaci i drugi muslimani s ovih prostora moći uživati sva svoja građanska, narodna i vjerska prava te slobodu izbora života i radne sredine unutar tog bloka, kao što je to već potvrđeno diljem USA, Kanade, Skandinavije, središnje Europe pa i RH – gdje žive u skladu i ravnopravnosti s Hrvatima i drugim narodima unutar RH.

Most i njegov prometni i gospodarski učinak

 Ništa bitno, u prometnom smislu, nije dobio Dubrovnik i prostor od Stona do međe s Crnom Gorom. Tek se riješio stanovitih neugodnosti na graničnim prijelazima, posebice u doba turističkih sezona. Ali je dobila DN županija, taj najljepši i najzanimljiviji biser Lijepe naše. Jedino nastavak izgradnje A1 do naše južne državne granice kao imperativ zauvijek će preporoditi položaj Dubrovačkog primorja, Grada i Konavla do Prevlake u prometnom smislu. I Boka i Duklja, Albanija, Kosovo i Macedonija lakše će dolaziti do svoje sreće i ljepote života u zajedništvu Europe od Ortranta i Bospora pa do najsjevernijih točaka Norveške, Finske  i Islanda. Ostatak izgrađenog dijela trase našeg A1 na ovom koridoru živnut će i imati snage izdržati sav tranzit tom budućom važnom žilom kucavicom, dugo zaboravljenog dijela euro-kopna.

U prvom trenutku Pelješac, Korčula, pa i Mljet te Lastovo dobivaju mostom veliki benefit. Naknadnim relevantnim strategijama prometnog, gospodarskog i svekolikog razvoja ovaj će, nekoć presjani hrvatski prostor, lako vratiti svoj sjaj i veličinu uresa od Dubrave.

Zdenko Lozo

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari