Pratite nas

Kolumne

Može li Milanović pobijediti?

Objavljeno

na

Zoran Milanović/facebook

Kakva je to ljuta sila morala nagnati krug žarko zainteresiran promijeniti vlast u Hrvatskoj da nominira Zorana Milanovića za Predsjednika? Na prvu – ili nemaju boljeg ili im je do šege, hoće pokazati kako mogu pobijediti čak i s njim. Ipak, Zoran Milanović, čiji dosadašnji izborni skor podsjeća na onaj isluženog boksača koji uglavnom nastupa kao teturajuća vreća, idealna za nabijanje statistike borcima u usponu, sve je izgubljene bitke tijesno gubio. To daje donekle utemeljenu nadu besprijekorno uhodanom, izrazito moćnom kolopletu interesa koji stoji iza projekta “sâm svoj kandidat” da i ovaj put prodaja roga za svijeću može uspjeti.

Put do pobjede “kandidata s karakterom”…

Rukopis profesionalaca, koji se ne upuštaju u ovakve pothvate pod parolom “važno je sudjelovati”, iščitava se već u ponavljanju elemenata scenarija viđenog 2011. godine kad je Milanović jedini put dosad pobijedio – sve intenzivniji progon političkih protivnika i s njima povezanih osoba od strane tzv. neovisnih pravosudnih i para-pravosudnih državnih struktura, što instaliranih u doba Milanovićeve vladavine, što već otprije dobro očuvanih. Ipak, u središtu je njihovih pregnuća usmjerenost na tri ključna stupa, tri uporišne točke u hodu ka cilju zvanom “Predsjednik s karakterom”. Prvo – zbiti vlastite redove; drugo – raskoliti suparničke; i treće, najbitnije – produbiti razdor u redovima raskoljenog protivnika kako bi se prije drugog izbornog kruga neutraliziralo glavninu birača poraženoga u njihovu srazu.

Prvi je korak već manje-više obavljen. Oko Milanovića je napravljen sanitarni koridor na ljevici, posve mu je očišćen prostor na spektru od tzv. liberala (ne onih ekonomskih, nego svjetonazorskih), preko socijaldemokrata, sve do onih najvjernijih – starokomunista. Dva liberalna kandidata s potporom stranaka vladajuće koalicije (HSLS-a i, kako je najavljeno, HNS-a) minimalno će ga oštetiti dok će se uloga Dalije Orešković, koja je pripremana kao zamjena za Milanovića u slučaju da on na utrku ne pristane, nastupi li ona uopće, svesti na podbadanje predsjednice Grabar Kitarović iz ženskog kuta (što dobro dođe jer svi glavni protukandidati su muškarci).

U cijelome planu iznimno važnu ulogu imaju agencije za ispitivanje javnog mnijenja. Dvije glavne, čije rezultate redovito objavljuju prevladavajući mediji, su pod nadzorom kruga koji stoji iza Milanovićeve kandidature. Njihovu taktiku nije teško predvidjeti budući je već uspješno testirana uoči izbora za Europski parlament. Temeljna zadaća anketa je držati Miroslava Škoru relativno blizu Milanoviću kako bi se konzervativne birače potaknulo pomisliti – evo, Kolinda je sigurna, zato glasujmo za Škoru, pa onda u drugom krugu nek’ pobijedi bolji od dva naša. A i ne ispadne li tako, anketno navođenje kako i Grabar Kitarović i Škoro pobjeđuju Milanovića u drugome krugu potiče uvjerenje da je svejedno koji će desni kandidat dalje. Ukratko, time što će Škorin rejting biti prikazivan iznad realnog, a Milanovićev biti umanjivan, radit će se pritisak na odljev Predsjedničinih glasova prema Škori. To će rezultirati manjim brojem glasova za Grabar Kitarović, a većim za Milanovića od anketama stvorenih očekivanja. Nakon toga će uslijediti medijski uragan kako je Milanović, koji će lako moguće nakon prvog kruga i voditi, u strahovitom naletu dok Kolinda pada. Sve kako bi se stvorio efekt sličan onome kad je neočekivano mali zaostatak Grabar Kitarović za Josipovićem nakon prvog izbornog kruga u konačnici doveo do Predsjedničine pobjede.

Sličnost s europskim izborima održanima u svibnju se nameće sama po sebi. Desne liste su u anketama držane vrlo blizu izbornog praga, čime se poticalo birače da im daju glas (“evo, malo im fali, samo još vaš glas”), dok je SDP držan ispod realnog rejtinga (njemu inače sklona agencija IPSOS u zadnjem mu je ispitivanju uoči izbora davala čak 5% manje u odnosu na postignuti rezultat). Posljedice anketnog inženjeringa su bile da je HDZ uzdrman slabijim rezultatom od očekivanog, desni su glasovi većinom propali jer je samo jedna lista prešla prag, dok je SDP zadobio snažan vjetar u leđa pred predsjedničke izbore i sad mu IPSOS daje za dvije trećine bolji rejting nego neposredno prije europskih izbora.

…vodi preko idealnog “desnog” kandidata

Ipak, ključni trenutak u anketnim igricama oko europskih izbora dogodio se svega 5 dana uoči izborne nedjelje. Miroslav Škoro je lansiran kao predsjednički kandidat. On je čak i u vrijeme izborne šutnje, pa i na sam izborni dan, kao javnosti poznato, ali u politici ipak svježe lice, učestalo istupao tih dana u medijima, i kritizirajući vlast dao zamašan vjetar u leđa svim desnim listama nauštrb HDZ-a. Ujedno je kronično razjedinjenoj desnici serviran kao ujedinitelj i spasitelj.

Tkogod šaptao Škori, to je posve nebitno u usporedbi s činjenicom da on ne bi mogao biti tako upadljivo i uspješno anketno i medijski nametnut bez dopuštenja onih koji te mehanizme nadziru, dakle krugova koji stoje iza Zorana Milanovića. A oni to sigurno nisu dopustili – štoviše, čitav projekt su i dobro pogurali – zato što bi procijenili kako im to ne ide u prilog. Upravo suprotno, ovim korakom stvoreni su preduvjeti za drugu točku plana – raskol u protivničkim redovima. Naime, već samom pojavom kandidata Škore i njegovim vezivanjem uz desno biračko tijelo, i Kolinda Grabar Kitarović mora u kampanji više pozornosti pokloniti tom dijelu političkog spektra, što neminovno povlači rizik od gubitaka na drugim pozicijama, dok Milanović, recimo, sličnih briga nema.

No, to nije jedini razlog zbog kojeg se Škoro – koji unatoč tome što kao zabavljač uživa široku popularnost, s poslom kojeg je poželio obavljati nema opipljivijih dodirnih točaka, a što bi se uobičajeno zahtijevalo i pri znatno manje odgovornim poslovima od dužnosti državnoga poglavara – pokazuje idealnim kandidatom za ulogu čimbenika pomutnje i razdora na desnici. Idealan je, nadasve, povijesno gledano. Sa Stipom Mesićem dijeli hadezeovsku prošlost, obojica su čak i pjevala za HDZ. Mesić je, doduše, pjevao u zboru pa se mogao kasnije pravdati da je samo zijevao, a Škoro to ipak ne može, jednostavno zato što je pjevao solo. Zajednički im je i šeretski pristup na granici lakrdije, tako da se ne zna kad se šale a kad govore zaozbiljno. Pa, lupe li štogod, uvijek mogu reći da su se samo šalili.

Uz to, ne manje važno, obojici su žene istog etničkog porijekla. Ne istog kao oni sâmi, nego, eto, baš onog koje je za komunizma bilo iznimno popularno među ambicioznim, karijeristički nastrojenim Hrvatima željnim napredovanja u tom sustavu. Konačno, slične su i ideološke okolnosti u kojima su otpali od HDZ-a. Mesić se s ortakom Manolićem odmetnuo od stranke požalivši se kako je Tuđman favorizirajući ministra Šuška skrenuo previše udesno. Škoro ipak nije bio tako brz na okidaču. Nije vratio člansku iskaznicu HDZ-a čim je svojevoljno napustio mjesto saborskog zastupnika, kako reče, zato što mu se politika toliko zgadila da je shvatio da on za nju nije, nego tek 3 godine potom kad je HDZ, izabravši Karamarka za predsjednika, opet skrenuo suviše udesno.

I dok ga s Mesićem vežu znakovite paralele iz prošlosti, u Ivi Josipoviću Škoro nalazi uzor u dva aktualnija elementa – u onome što nudi i onome kako se bori protiv protukandidatkinje. Nudi, istina u nešto grubljem obliku prilagođenom ciljanoj publici, povećanje predsjedničkih ovlasti u čijem su središtu nadzor nad Ustavnim sudom i neprijateljski, svađalački gard prema Vladi s kojom bi doktor Škoro, baš kao i doktor Ivo nekoć, nesuglasice rješavao na narodnim referendumima. Osim toga, doktor Škoro vrlo brzo, praktično u hodu, savladava povijesne lekcije iz udžbenika iz kojeg je davno prije učio i doktor Ivo. Evo, razdoblje od ’41 do ’45 je već položio s čistom peticom. A i iz stajališta prema pozdravu Za dom spremni dade se naslutiti kako s utabanog puta ne će skrenuti.

Plavuša, cajka i navijačica

No, raskol u protivničkim redovima nije sam po sebi dostatan za Milanovićev uspjeh. Jer što znači raskol ako se u drugom krugu glasovi kandidata oko kojih se okuplja suparničko biračko tijelo samo sliju od jednoga ka drugome? Da bi raskol bio učinkovit, on ne smije ostati samo na razini izbornih stožera, odbačenih primadona i internetskih trolova, nego njime treba kapilarno zaraziti široke mase, prodrijeti što je dublje moguće. A za to nema učinkovitijeg sredstva od sustavnog ogađivanja protukandidatkinje etiketiranjem, npr. kao plavuše, cajke i navijačice (“cheerleadersice”). Tu su tehniku Škoro i prijatelji zdušno usvojili kopirajući ju od infrastrukture Ive Josipovića, koja ju je koristila ne samo tijekom predizborne kampanje, nego ju je kao oblik hibridnog ratovanja rastegla na čitav Predsjedničin mandat. Naljepnica “plavuša”, u Josipovićevo vrijeme poznatija pod kodnim nazivom “Barbika”, sugerira da se radi o histeričnoj ljepuškastoj glupači. Onako kako u HTV-ovoj hit-seriji “Novine” u režiji jednog od istaknutih “kulturnjaka” – onoga koji je na pragu četrdesete pobrao lovorike u omladinskoj sekciji nekog međunarodnog filmskog festivala, što je medijski popraćeno kao da je osvojio Ligu prvaka – Predsjednicu karikira kći istaknutog ratnog izvjestitelja Ante Ivankovića, upamćenog po reportažama o hrvatskom vojnom osvajanju visova Dinare. Ah, što se može, izgleda da je u tim estradno-kulturnim krugovima lakše postati Škoro nego ostati Thompson… A gdje nije?

Jasno je i zašto šoroševci, pripadnici Josipovićevog medijsko-kulturnjačkog stada, sada zbijeni u Milanovićevom toru, Predsjednicu nazivaju cajkom. Za njih “Lijepa li si”, “Krist na žalu” i arija u “U boj, u boj” ni ne mogu biti drugo doli cajke. S druge strane, škoroševcima je Predsjednica cajka samo zato što tako kažu šoroševci. Iz istih razloga im je netko “briselski ćato” i “sin vojne lekarke”. Loši đaci su uvijek prepisivali, a posebno loši prepisivači među njima bi prepisali od kolege sve od riječi do riječi, oni najgori čak i ime. Od potonjeg i škoroševcima prijeti realna opasnost, tim više što ih od onih od kojih prepisuju dijeli tek jedno slovo. A kad je o ogađivanju Predsjednice riječ, ni toliko!

Bjesomučno prepisujući od šoroševaca, škoroševci su posebno kivni na ponašanje Predsjednice prilikom svečane dodjele odličja poslije finala Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji. Svjetski su mediji listom pohvalili prirodno, emotivno držanje Predsjednice u toj jedinstvenoj prilici za izgradnju slike Hrvatske u svijetu (a po čemu bi to ostali upamćeni Milanović i Škoro da su se tamo našli? Jedan kao Putinov tjelohranitelj? Drugi kao Macronov konobar?). Zahvaljujući dijelom i tome ova turistička sezona ipak nije tako grozna kako su mediji u Hrvatskoj priželjkivali, što potvrđuje i to što su ju prestali spominjati u udarnim vijestima. No, u izopačenoj slici svijeta kakvu njeguju lokalni šoroševci i škoroševci to je tek kolosalna prilika da se Predsjednici naruga – pa je, eto, sad navijačica, “cheerleadersica”.

Kad se maniš Očenaša…

Osim reciklaže ljevičarskih metoda i mudrolija, primjetno je kako Škoro, nimalo viteški, čak ni muški, naglašava kako on uvijek govori o instituciji Predsjednika, a ne o nekoj konkretnoj osobi, da bi odmah potom zakriljen tim plaštem kritizirao konkretne Predsjedničine poteze bez da ju imenom spomene.

U istom podbadačkom stilu protekao je i Škorin nastup na nedavno održanoj jubilarnoj retrospektivi festivala tamburaške glazbe u Požegi. Od svih krasnih pjesama koje je stvorio nastup je odlučio okončati baš poskočicom “Otvor’ ženo kapiju, man’ se Očenaša…”, očito kako bi poslao neskrivenu poruku Predsjednici koja je sjedila u prvom redu. Inače, ta se pjesma, sadržajem baš po guštu šoroševskih medija, obično u izvedbi kakve lokalne folklorne družine često čuje kao zvučna kulisa dok im Škoro daje važne “predsjedničke” izjave s nekog poprišta svoje kirvaj-turneje. Valjda to čini kako bi privukao glasove zdvojnih “katolika”. I to u kraju gdje je puk, još i prije nego što ga je poharala komunistička pošast, znao poprilično nonšalantno shvaćati Očenaš, pa slijedno tomu i široko otvoriti vrata bijeloj kugi prihvaćanjem obiteljske politike jednoga djeteta. Što reći, nego – kad se maniš Očenaša ili drugoga na to navodiš, sve je dopušteno!

No, kako Škoru savjetuje suverenist Mate Mijić, koji je ne tako davno bez zadrške kritizirao Predsjednicu zbog nedovoljno jasnog, čak i proturječnog stajališta oko pobačaja, nema druge nego očekivati da će Škoro, bez obzira što drugima, veselo, kroz pjesmu preporučuje da se mane Očenaša, tu sad biti nedvosmislen. Inače bi tkogod mogao pomisliti kako mu je zapelo brvno u oku ili možda čak da nema srca pa se zapitati gdje li ga je zagubio. A da nisu za nedavne operacije doktori doktoru srce izvadili i, nimalo kolegijalno, zaboravili ga vratiti? Ako je tako, u tome onda leži i sukus njegova zdravstvenog kartona – srca nema, pa tako više ni s njim zdravstvenih problema, dok mu je brvno u oku ostalo, no ono mu ionako ne smeta.

Tako (ne)operiran, Škoro može koristiti samo Zoranu Milanoviću. Ne kao crni labud, nego crni pijun čija je zadaća prodrijeti po daminom krilu, stati na osmo polje i promovirati se, ne u damu kako je u toj prilici uobičajeno, nego u konja. Tako, naime, zahtijeva raspored figura na šahovskoj ploči da bi se Predsjednici zadao šah-mat. Samo na takvu vrancu, trojancu, Milanović može slavodobitno ujahati u Predsjedničke dvore. A Škori za utjehu što će jutro poslije izborne noći dočekati s onu strane kapije ostaje tek bećarac – Maniš li se Očenaša, niš’ od tebe, al’ evo tvog pajdaša!

Grgur S./Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Miljenko Stojić: Oni se ne bi dali iz sedla

Objavljeno

na

Objavio

U Sarajevu ponovno nije mirno. Prođe sv. misa zadušnica za hrvatske žrtve pa stigoše zabašureni računi na naplatu. Tko je i kako nabavljao neuporabljive respiratore za vrijeme pošasti zvane koronavirus?

Uhitiše tamo neke, a Bakir se Izetbegović prope na zadnje noge da ih spasi. Poče neviđeni pritisak na tužiteljstvo, sud. Rasplet se još očekuje. Rekoše da trag vodi do Sebije Izetbegović, Bakirove supruge. Ali po svemu sudeći ima tu i unutarbošnjačkog razračunavanja. Kamo žele krenuti? Na Zapad ili na Istok, dublji od onog Bliskog?

Može to biti i prema Erdoganovoj Turskoj gdje ovih dana ponovno pokušavaju da negdašnja najveća crkva kršćanskog svijeta Sveta mudrost (Aja Sofija) postane ponovno džamija kao nakon njezina zauzimanja 1453. U međuvremenu se javilo i veleposlanstvo SAD-a u Sarajevu. Stava su da policija i tužiteljstvo trebaju djelovati profesionalno, bez političkog utjecaja. Neki u bošnjačkom svijetu to protumačiše kao neizravnu poruku Hrvatima.

Hrvati, pak, s druge strane zgradu Hrvatskog doma Hercega Stjepana Kosače u Mostaru obasjaše bojama američke zastave, uz natpis »Zajedno protiv korupcije«. Očito oni to sve drukčije shvaćaju, prisjećajući se ujedno da su Bošnjaci znali i prečesto Stari most obasjavati bojama turske zastave. To je ta Bosna o kojoj određeni pričaju, dok Hercegovinu izostavljaju. Po Tvrtku Miloviću pridružuje im se i hrvatski veleposlanik u BiH Ivan Sabolić. Nazočio je obljetnici HVO Sarajevo koju je organizirao Marinko Pejić, član HNV-a. Ali je dotični i član »notorne asocijacije intelektualaca Krug 99«, poznate po tomu što redovno ugošćuje izlagače koji tumače da je Hrvatska agresor na BiH. I to će se morati pročistiti kao i nabavka respiratora pa kamo god trag odvede.

Pejić nije u P.E.N. centru BiH, ali nije Krug 99 daleko od toga. Dotični pozvaše na otpor fašizmu i revizionizmu, imajući pred očima kardinala Puljića i spomenutu sv. misu zadušnicu u katedrali. Nisu zaboravili ni razne ulice i ustanove po Sarajevu koji nose imena istaknutih ličnosti iz NDH, muslimanskog ishodišta. Sve bi oni to poravnali po kratkom postupku. Onako kako su ravnali »oslobodioci« 1945. kad uđoše u to Sarajevo. Dotični su njih zaboravili, a ubijali su danima dok im se nije učinilo da je grad dostatno »oslobođen«. U svemu ovome pridružuju im se i neki koji govore da je »Sarajevska misa za Bleiburg subverzivna provokacija čije posljedice tek dolaze«. Mitropolit dabrobosanski Hrizostom nije imao kad na to čekati nego je odmah prekinuo sve odnose s Vrhbosanskom nadbiskupijom i zalupio vrata ekumenizmu. Ta njegova budnost pokazala se i dok su kokarde i zvijezde petokrake nastojale ovladati Bihaćem. Podupirao ih je svom snagom, kako govore dostupni medijski zapisi. Nekako i razumljivo za njega u svjetlu svetosavlja, ali što je s nekima u redovima Katoličke crkve u Hrvata (usput, oni ne vole ovaj naziv)?

Kako ne prepoznaju žrtve svoje pobijene braće i sestara? Od svega neka samo uzmu obljetnicu maceljskih događaja i sve će im biti jasno. U toj predivnoj gori, Maceljskoj, jugokomunisti su pogubili oko 15.000 Hrvata. Među njima 21 svećenika, redovnika i bogoslova. Do sada je njih nešto preko 1.200 otkopano i dostojno pokopano. Zar tu išta treba reći ljudskom srcu, ne samo hrvatskom?

Ništa čudno da je jugokomunizam tako djelovao. Staljin mu je davno pokazao put. Nažalost određenima pokazuje i danas. Prozvali su se antifašistima ili antifama te jašući na tom valu taru sve oko sebe. Bilo je tako i u Sarajevu prošlih dana, a u SAD-u je još uvijek. Ne trpe drukčiju sliku svijeta, silom nameću svoju. No, američki predsjednik Trump ih se ne boji i ne ulaguje im se. Spreman ih je spriječiti po svaku cijenu, iako neki razvikani mediji u hrvatskom društvu kažu da Amerika gori dok Trump twita. Koja drskost i podvala! Takvima je neizravno odgovorio kardinal Bozanić u povodu sv. mise za Domovinu 30. svibnja. Opomenuo ih je da je nerazborito politički se poigravati kalendarom zajedničkog nacionalnog spomena. Treba se s tim složiti, iako 25. lipnja također nije bilo kakav nadnevak.

No, vratili smo se na 30. svibnja i neka tako ostane. Ali zaboravismo Trumpa. Osim što se bori protiv antifa, bori se i protiv progona vjere u suvremenom društvu. Potpisao je ukaz o vjerskoj slobodi u svijetu, nakon što je posjetio crkvu Sv. Ivana Pavla II. i tamo se, naravno, pomolio. Dotle su antife urlale po ulicama, razbijale i palile, također i crkve. Sve u ime borbe protiv rasizma, jer je bijeli policajac proteklih dana skrivio smrt crnca Georgea Floyda. Koliko je njima stalo do toga u povodu čega navodno prosvjeduju kazuje i podatak da su vandalizirali kip poljsko-američkog junaka Kościuszka koji se zalagao za slobodu i obrazovanje robova. Ozbiljni promatrači kažu da samo provode naloge totalitarne globalističke elite iz sjene vođene demonima. Taj mrski Trump ne samo da je dopustio služenje katoličke sv. mise u Bijeloj kući, nego je dopustio i unošenje kipa Gospe Fatimske. A taman se sve lijepo počelo privoditi kraju nakon što je ubijen Kennedy, nakon što su Bijelom kućom gospodarili Clinton i Obama. Sve to nažalost nije uspio prepoznati washingtonski nadbiskup Wilton Gregory. Napao je Trumpa zbog njegove molitve u spomenutoj crkvi i zbog rastjerivanja prosvjednika. Oni su za njega izgleda nevina dječica. Poput antifa u hrvatskom narodu ili poput onoga seljaka koji je, nadajući se bogatom daru, izdao posljednjeg hrvatskog bosanskog kralja Stjepana Tomaševića Kotromanića čiju smo smrt po turskim rukama nedavno obilježili.

Uhvatit nam je se zaista u koštac s antifama oko nas i u nama. Zlo je to. Neka nam u tomu pomogne rečenica: »Ne može se biti antifašist, ako u isto vrijeme nisi i antikomunist«. Prestat će tada razne hajke, zavladat će mir. Učinimo to što prije.

Miljenko Stojić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Tihomir Dujmović: Ako će bratoubilački rat na desnici trajati SDP će pobijediti

Objavljeno

na

Objavio

U politici, kao i u životu, morate znati što hoćete, morate izabrati prioritete i tek onda ima smisla zasukati rukave. Ako ne znate kamo točno idete, nikad do cilja nećete doći! Mogu li akteri na desnici na tren podignuti ručnu i uzeti u ruke kalkulator? Želi li desnica i desni centar na vlast ili Škoro iznad svega želi dokazati da HDZ jednostavno ne valja čak i pod cijenu da SDP dobije izbore?

I tako ponoviti fatalni scenarij s predsjedničkih izbora? Nek padne Kolinda Grabar-Kitarović, premda došao Zoran Milanović! Je li to opet isto ludilo? Želi li pak HDZ iznad svega dokazati da Škoro ne valja, da su njegovi rani radovi prekompromitantni, pod cijenu da i oni izgube izbore, ali samo da dokažu da se tu krije suspektna politička prošlost?

Hoće li se jedni i drugi proždrijeti samo da jedno drugom napakoste, dok se za to vrijeme SDP žičarom već penje na Gornji grad, a oni gledaju sa strane kako im Bernardić podrugljivo maše iz kabine?

Ima li mozga, ima li pameti, ima li svijesti, ima li pilota u tim zrakoplovima? Hoće li jedni i drugi u kampanji izgovoriti toliko gadarija jedni o drugima da zapravo suradnja sutra više neće biti moguća? Želite li vi potući jedni druge na desnici i tako asfaltirati put ljevici na vlast ili želite spriječiti scenarij koji stiže, jer kad god ljevica stiže na vlast tresu se temelji hrvatske države? Jesu li jedni i drugi svjesni da je to što rade voda na mlin ljevice? Može li onda netko zauzdati bratoubilački rat na hrvatskoj desnici?

Petir nije htjela dopustiti da se rasipaju glasovi na desnici

Marijana Petir je dugo pregovarala i sa Škorom i s HDZ-om, da bi na kraju kao partnera odabrala HDZ. Objašnjavajući odluku ona je dala do znanja da je imala pristojnu ponudu od Škore, rekla je da on ide dobrim putem, da joj je cijelo to društvo srazmjerno blisko, ali da je odabrala HDZ, jer da nije htjela dopustiti da se glasovi rasipaju na desnici i da tako bude sukrivac za dovođenje bivših komunista na vlast, piše Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Dakle, prioritet je bio da se ne dopusti dolazak bivših komunista na vlast, jer su oni, između ostaloga, do samog kraja upropastili poljoprivredu, resor koji je Petir blizak, a njoj je kristalno jasno što će se dogoditi ako SDP pobijedi. Dakle, njen slogan je jasan: SDP ni pod koju cijenu! To je prioritet! Idem kao neovisni kandidat na listi HDZ-a, zato prijatelji moji, jer samo i jedino HDZ na desnici može dobiti mandat za sastav nove Vlade, idem dakle pomoći onome tko jedini može zauzdati SDP jer je to nacionalni imperativ, želi li se uistinu spriječiti “zlo”.

Zašto? Pa zato, kaže i misli Petir, jer od svih “nas” u ovom trenu, jedino HDZ može dobiti mandat za sastavljanje Vlade i tako zauzdati dolazak bivših komunista. Idem tom scenariju pomoći, a ne odmoći! I to je kapitalna prednost HDZ-a pred Domovinskim pokretom! U tom smislu stav Petir je zapravo jedini logični stav. Nažalost tijekom predsjedničkih izbora to nije bio stav Škore! Bilo je važno pod svaku cijenu srušiti Kolindu! I uspjelo se! I naravno, došlo je “zlo”! Je li moguće da se sad tragedija ponovi?

Ako će bratoubilački rat na desnici trajati SDP će pobijediti

S obzirom na to da nema sumnje da će HDZ dobiti više glasova od Škore i tako samo on na desnici biti u prilici dobiti mandat za sastav Vlade, Petir savršeno razumije da ako HDZ  ne bude relativni pobjednik na izborima da će Milanović mandat za sastav nove Vlade dati SDP-u i Bernardiću! A znate kako oni pregovaraju! Znate kako se otima, potkupljuje, ucjenjuje kad im manjka nekoliko  mandata! Bar smo  se toga nagledali.

Dakle, bude li SDP relativni izborni pobjednik od mogućnosti da se uopće sastavi desna Vlada neće biti ništa! A ako će ovaj bratoubilački rat na desnici trajati do posljednjeg daha, nema dvojbe da će SDP pobijediti jer će se desnica klati, uzajamno si rušiti rejtinge, a sve istine od pune istine o vjetroelektranama, do podsjetnika da nam jedan obiteljski nasilnik stiže u ministarske redove bit će zatomljena kao i more drugih istina! Kad su vas posljednji put mediji ili političari podsjetili na epizodu obiteljskog nasilja budućeg ministra Lalovca? Na Stazićev žal što na i oko Bleiburga nije bilo više likvidacija? Na Ostojićevu ulogu u akciji Cash? Na gotovo 50 milijardi oproštenih u predstečajnim nagodbama? Na gospodarske zločine koji su pratili vođenje poljoprivrede u doba ministra Jakovine? Nigdje ni riječi o tome.

Jesmo li tako blesavi da smo već zaboravili da je Milanović pobijedio dok su se Grabar-Kitarović i Škoro i njihovi pristaše uzajamno istrebljivali? A pogledajte kakav smo ceh platili. Taj čovjek ne priznaje ni biste, ni himnu, ni zakone, ni običaje. Samo sud svoje partije! Nastavi li ovako njegov opoziv će biti nužan! A na vlast je došao zahvaljujući glupostima na našoj strani. Grabar-Kitarović i Škoro su zajedno imali u prvom krugu 53 posto! Dakle, pobjeda je bila na dlanu! Jesmo li tako ograničeni da ne razumijemo da će se predsjednički izbori ponoviti ako se sad ne konstatiraju ovi prioriteti?

Jedino s HDZ-om možete na vlast

Dakle, možete mrziti HDZ koliko hoćete, ali ga mjesec dana prije izbora ne možete obrisati gumicom s političke scene. Nego jedino s njim i možete na vlast! Ako se žele ispraviti pogreške HDZ-a, ako se želi promijeniti politika desnog centra, to je jedino moguće ako se stigne na vlast. A na vlast Škoro ne može bez HDZ-a i obratno. A ako je uistinu prioritet onemogućiti dolazak bivših komunista na vlast, onda je posljednji trenutak da se tome prilagodi i taktika i strategija. Shvate li naime i jedni i drugi da imaju puno većeg protivnika i istinskog ideološkog neprijatelja tome bi već jednom morali prilagoditi aktualnu borbu.

Upravo je to napravila Marijana Petir. Kao primjerice i Davor Ivo Stier. Petir, koja je na europskim izborima imala rezerve prema Plenkovićevom HDZ-u, danas je “štreberski” odgovorna spram nacije, Stier je pak otvoreno ušao u klinč s Plenkovićem, ali danas razumije gdje je zlo, što prijeti i koji je sad jedini izbor pred nacijom. Plenković ili Bernardić. Nema druge dileme u ovom trenutku. Tko misli da su isti, taj griješi kao u priči o Kolindi i Milanoviću. Tko misli da on može biti u tom finalu umjesto njih dvojice, taj ne živi u realnosti.

“Ova kampanja jasno je definirana i naš su glavni suparnik SDP i lijeva koalicija. E, sad je važno naglasiti da je realno očekivati da će samo HDZ ili SDP moći dati mandatara i zato bi svako rasipanje glasova, od centra pa nadesno, moglo zapravo pomoći SDP-u da dođe do pozicije da on predlaže mandatara. Biramo zapravo hoćemo li u ovoj situaciji kada se svijet suočava s najvećom ekonomskom krizom od 1929. godine za mandatara imati Andreja Plenkovića ili Davora Bernardića”, reći će ovih dana Stier. I to je sukus cijele priče.

Logično je da se HDZ i Škoro okrenu pravom protivniku

Ako u takvoj situaciji Domovinski pokret isključivo samo i jedino napada i sotonizira HDZ, to automatski zaziva odgovor druge strane i u tim “uličnim borbama”, nema nikakve dileme da će profitirati samo SDP. Ali, molim, više se ne može reći da se ova jednostavna logika ne razumije! Može se samo spekulirati je li moguće da se to radi namjerno. Jer, nenamjerno se ne može raditi! Pogotovo ne nakon iskustva s predsjedničkih izbora. Ako se nakon izbora kao logična i jedina prirodna koalicija nadaje suradnja HDZ-a i Škore, nije li logičnije da se i jedni i drugi okrenu prema svom pravom protivniku i razobličavaju njihovu politiku

Ja sam u tome laik, ali primjerice mislim da je Ćorić u aktualnoj aferi potpisao kriminalno loš ugovor, mislim na INA-u, prijevoz nafte i JANAF. No, puna i prava je istina ta da su Ivica Račan, Jurčić i Linić te tadašnja SDP-ova garnitura prodali INA-u ugovorom koji je savršeno jasno definirao prodaju kompletne INA-e. Dakle, nisu oni tada samo prodali 25 posto INA-e. Oni su tada prodali 25 posto INA-e, dali upravljačka prava Mađarima i de facto precizno odredili kako će se prodati ostatak INA-e.

Originalnu štetu s vjetroelektranama napravio je Vrdoljak

Dakle, s prvih 25 posto prodanih udjela de facto je detaljnim člancima ugovora definirana prodaja kompletne kompanije! INA-u je molim lijepo, prodao SDP, to je jedina prava i puna istina o tom gospodarskom zločinu. Ako su točni svi navodi koje mediji objavljuju, Josipa Rimac se pokazuje kao pravi drumski razbojnik, čovjeku se želudac diže od beskrupuloznosti jedne pljačke. Ali, originalnu štetu s vjetroelektranama je napravio Ivan Vrdoljak, kada Josipa Rimac nije znala što je vjetroelektrana. Ugovor kojim je izravno dopuštena, kako Čačić ovih dana konstatira, šteta od barem milijarde kuna potpisana je samo dan prije nego je zakon promijenjen. Da je ugovor potpisan dan kasnije uštedjeli bismo milijardu kuna. Što je pogodovanje ako ovo nije pogodovanje? I Vrdoljak ne bježi od odgovornosti, on samo veli da je on još smanjio štetu, jer da je po “Čačićevim zakonima” prijetilo sedam milijardi štete!!!

Ne amnestiram Josipu Rimac, niti Ćorića, ni najmanje, prva se pokazuje kao lopov prvog reda, drugi kao čovjek koji u najmanju ruku ne razumije nacionalne interese, ako razina pogreške nije puno veća. Samo hoću reći da je u aktualnim temama gdje se sotonizira HDZ, istina voda duboka! Zašto u tom smislu budući partner na desnici, dakako ne bježeći od HDZ-ove krivnje, ne objašnjava naciji punu istinu? Onu koja u prvi plan baca SDP!

Najbolji kadrovi Mosta  prelaze u Škorine redove

Miroslav Škoro je posljednjih dana doveo niz uglednih, važnih, poznatih imena i pokazuje se kao izvrstan pregovarač. U njegovim redovima danas se nalaze brojna imena na kojima sutra mirno može počivati dobar dio vlasti. Bučnu desnicu ne samo da je uspio staviti pod isti kišobran, nego je sada uzeo i dio njihove stare slave, mislim u prvom redu na suvereniste, njihov sjajan rejting na europskim izborima, koji je sada on stavio u svoj džep. S Mostom je dugo pregovarao i u njima je bio toliko koncilijantan da sada najbolji kadrovi Bože Petrova prelaze u Škorine redove.

Koji šamar! Koji obrat! Škoro se dakle pokazuje kao vrlo potentan političar koji je na desnici okupio ono što nikad nikome nije uspjelo. Sada bi taj kapital trebalo predočiti u detaljan program, jer koalicija Škore i HDZ-a koja je jedina ispravna matematika za hrvatske nacionalne interese ne bi trebala, niti smjela, biti puka tehnička koalicija bez detaljnog sadržaja, kako je dva puta izgledala koalicija HDZ-a i Mosta. Ako je ovo sad koalicija koja će ispraviti sve pogreške, preporoditi Hrvatsku, izmijeniti sve relacije koje su posve neadekvatne, reformirati državu, podići poljoprivredu na noge i naći formulu kako se hrvati s gospodarskom katastrofom koja stiže na jesen, onda je idealno vrijeme da se na tom detaljnom programu počne raditi i kod Škore i kod HDZ-a. I da to budu teme dana!

Posljednja ura da se stane na balun

Da se sutra od prvog dana krene točno označenim putevima i da  se ne baulja šest mjeseci kakva je obično praksa kod nas nakon formiranja vlasti. Uz temeljiti rad na tom programu, na konstituiranju svojevrsne druge Republike, zaluđenom, zavedenom i neupućenom narodu su i jedni i drugi dužni objasniti što nas sve skupa čeka ako na vlast stignu bivši komunisti. Ako pak postoji figa u džepu na bilo kojoj strani, ako se na koaliciju sa SDP-om tajno ipak gleda kao na realnu mogućnost, onda one koji snatre o tome treba obavijestiti da tako nešto mogu samo jednom napraviti i da će nakon toga nestati. I oni i njihove stranke. A zemljom će marširati Radničke fronte, Možemo i Nova hrvatska ljevica čija kompletna inspiracija stiže s Ovčara i Kablara!  Ako se to želi spriječiti, posljednja je ura da se stane na balun, rekli bi moji dragi Dalmatinci, piše Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Anušić: ‘Nakon Milanovića, Škorina je nova zadaća dovesti SDP na vlast’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari