Pratite nas

Može li se u Ukrajini dogoditi bh. scenarij?

Objavljeno

na

Brojni politički analitičari tvrde da se u BiH ne može ponoviti ukrajinski scenarij. No, ništa ne kažu o tome može li se u Ukrajini dogoditi bh. scenarij – podjela Ukrajine na dva entiteta

Brojni politički analitičari tvrde da se u BiH ne može ponoviti ukrajinski scenarij. No, ništa ne kažu o tome može li se u Ukrajini dogoditi bh. scenarij – podjela Ukrajine na dva entiteta!

Mnogi i dalje misle kako su Rusija i Turska samo nekadašnje sile, a sve sliči onoj nezgodnoj zgodi kad je liječnik jednoj baki kazao da se jedno vrijeme ne bi smjela izlagati težim naporima, pa ni ići uz stepenice. Kad je baka nakon mjesec dana stigla na kontrolu, liječnik se iznenadio koliko se jako popravilo njezino zdravlje pa joj reče:

– Bako, sad slobodno možeš i uz stepenice!

– Hvala, doktore, dosadilo mi se više do četvrtog kata verati uz oluke – zahvali se baka liječniku.

Wolfgang Petritsch, bivši visoki predstavnik u BiH, koji je po mnogima išao malo onako politički nisko prema jednima, a dosta visoko u politici vinuo druge, sad se s vremenske distance distancira od toga i urgira da BiH treba urgentno postati decentralizirana. Strani dužnosnici koji se nisu slagali s hrvatskim političkim pogledima na BiH, čim je napuste, u pravilu postanu zagovornici onoga što zagovaraju bh. Hrvati.

U BiH postoji volja za približavanje Europi, ali upitna je unutarnja snaga i spremnost EU-a za novi pristup prema BiH. Gdje ima volje, ima i načina, ali postoje i iznimke koje potvrđuju pravilo. Analitičari Europskog instituta CIFA-e ističu kako su OHR i EU u potpunosti zakazali kad je BiH u pitanju. Odnosi između velikog svijeta i male BiH podsjećaju na onaj razgovor kad se jedna osoba drugoj požalila kako je jako, jako neraspoložena, gotovo tužna, zbog društvenog i političkog okruženja.

– Ne budite tužni, radije se razveselite, otiđite u cirkus i vidite kako se tamo klaun šali, veseli i smije – posavjetova ga.

– Pa ja sam taj klaun – reče mu tužni klaun.

Veliki svjetski cirkus na brdovitom Balkanu nastavlja se, a iz nemoćnih središta moći poručuju bh. političarima da preuzmu vruć bh. krumpir koji su oni sami skuhali. A sami pušu na hladno. Pa sve u vezi i bez veze s tim u bh. kući nalikuje nezgodnoj zgodi u jednoj običnoj obitelji. Majka upita sinčića:

– Kakva je to galama u kući?

– Ma, djed galami na tatu zato što ne zna riješiti moje zadatke iz matematike – pojasni joj sinčić.

Pet pučkih stranaka u BiH potpisalo deklaraciju o zajedničkim vrijednostima i ciljevima. No, postoje i snage u BiH koje nemaju puke veze s pukom, ali bi mogle imati vezu s – pučem. Pa kud puklo da puklo! Neki i dalje nedemokratskim modelima pokušavaju modelirati neku svoju demokraciju u BiH, a sve što nije demokratično vodi u demonkratično ili demokritično.

Država dvaju entiteta za tri naroda ima poderan par cipela, valja ih kvalitetno pođoniti ili nabaviti novu obuću. Pri tome valja dobro otvoriti oči i mućnuti glavom – ako su cipele udobne, najčešće su ružne, izlaze iz mode, ako vam se dopadaju, obično su tijesne, žuljaju, neudobne su. Pri tome valja imati na umu koliko koštaju.

Tako je na jednoj prodavaonici stajao natpis „Jeftina roba“. No, u prodavaonici je sve bilo preskupo. Kod gazde se zatražili pojašnjenje, a on im se predstavi:

– Ja sam Jefta!

 

FranoVukoja/vl

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Mirjan Damaška: Loš dojam ostavio je samo Mesić, a razočarao me i susret s Milanovićem

Objavljeno

na

Razgovor Mladena Pavkovića s prof. dr. Mirjanom Damaškom, jednim od najpoznatijih hrvatskih pravnika u svijetu

Prof. dr. sc. Mirjan Damaška, (Brežice, 1931.), ugledni pravnik, koji već godinama živi i radi u SAD, te predaje na njihovim najvažnijim sveučilištima, (već godinama profesor emeritus na američkom sveučilištu Yale u SAD), objavio je zanimljivu i vrijednu knjigu – „Domovina“ (Školska knjiga, 2019.). Riječ je, kako se navodi, o ispovijedi i pripovijesti o životu, ljubavi, prijateljstvu, osamljenosti, uspjehu, pravu i pravdi s obje strane velike bare!

Naime, i sam nakladnik ističe da je ovu knjigu teško smjestiti u okvire klasičnih književnih i znanstvenih žanrova i klasifikacija jer sadržava brojne autobiografske elemente, dok je tematski mnogo šira, a misaono puno dublja pa je u tom pogledu bliža memoarima ili memoarskim zapisima.

Damaška je nakon sloma Hrvatskog proljeća otišao u Sjedinjene Američke Države, gdje je ostvario sjajnu karijeru, prije svega, pravnika, znanstvenika, sveučilišnog profesora, ali domovinu nikada nije i kako veli ne će zaboraviti.

Jedno vrijeme bio je i član tima pri Haaškom sudu, kad se osuđivalo neke od hrvatskih junaka Domovinskoga rata, ali nije se slagao s pojedinim hrvatskim političarima, pa je morao napustiti ovaj zadatak.

Knjiga „Domovina“ pisana jednostavno, oštro, ali i veoma zanimljivo otkriva mnoge stvari, pa se već sada može reći da će biti pravi bestseler.
Bio je to uostalom i povod da ga ponovno zamolimo, prije njegova povratka u SAD, za razgovor.

Pa, gospodine Damaška, što Vas je ponukalo da napišite i objavite jednu ovakvu knjigu? – pitali smo na početku.

– Za moj 12. rođendan, 1943., otac mi je poklonio dnevnik koji čuvam kao oko u glavi- odmah je odgovorio te nastavio: Od malih nogu do, eto, duboke starosti povremeno bih unosio utiske o proživljenom u dnevnike kojih sada imam toliko da zapremaju čitav jedan red u mojoj kućnoj biblioteci. Pred nekoliko godina shvatio sam da će svi ti dnevnici završiti u smeću kad odem na drugi svijet, pa mi je postalo žao da o njima ne ostane neki trag. Učinilo mi se osim toga da je moj životni put bio dosta neoubičajen, pa da bi mogao biti od interesa nekim ljudima – ne samo u pravnoj struci u kojoj sam djelovao. Ulogu je odigrala i pomisao da bi moja sudbina mogla ukazati mladim naraštajima na cijenu koju treba platiti da se napusti rodni kraj, čak ako i uspijemo u tuđini-rekao je.

– A kad smo ga pitali, tko je prvi čitao tu knjigu nije se mogao sjetiti, pa nas je dalje zanimalo, je li bilo teško pisati o sebi, odnosno razotkrivati se…?

– Jasno je da sam iz gomile podataka u mojim dnevnicima morao izabrati samo neke momente. Izabrao sam ono sto mi se činilo interesantnim, ali ima u mojoj autobiografiji i pokoje intimnosti za koje ne mogu računati da će ih čitatelji smatrati interesantnima, ali sam ih ipak unio jer bi bez njih moj lik ostao izopačen. Neke od tih pojedinosti ne bacaju na mene povoljnu sliku, ali bi bez njih moj “autoportret” bio iskrivljen. Za tu odluku nije trebalo hrabrosti, jer sam na kraju životnog puta, pa ne berem brigu za karijeru – odgovorio je.

– A, kako danas gledate na taj svoj životni put, jel moglo drugačije, bolje?
– Jasno mi je da je mogao biti drugačiji. Na prvim stranicama knjige pričam, na primjer, da je malo falilo pa da me kao trogodišnjeg dječaka otmu neki ljudi u Ljubljani. Kad se sad nagnem nad svoju prošlost, ispada da treba razlikovati razum i osjećaje. Posve je sigurno da sam time da sam se otisnuo u tuđinu u profesionalnom pogledu postigao više nego što bih postigao da sam ostao u svojoj domovini. Hladnim rasuđivanjem moglo bi se reći da se moja odluka isplatila. No nije sve u profesionalnom uspjehu i šoldima. Time da sam u 40. godini života napustio Hrvatsku, odrekao sam se užitka koji potiče od života u kulturi u kojoj sam odrastao i od druženja s ljudima s kojima sam proveo mladost. Nisam se u potpunosti adaptirao na američki način života, a dugi boravak u tuđini doveo je do toga da nisam više potpuno uronjen ni u domaću, hrvatsku stvarnost. Kao što sam Vam rekao i prošli puta – Čardak ni na nebu ni na zemlji.

– Kao što je poznato, za životni poziv odabrali ste pravo, i u tome postigli sve što se postići dalo. Međutim, bilo bi dobro znati, kako je Vama bilo biti u toj profesiji u bivšoj, propaloj Jugoslaviji, a kako kad ste odlučili otići?
– Odluka da napustim domovinu nije nipošto bila laka. Bio sam redovni profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i priznati stručnjak za kazneno pravo. Imao sam i reputaciju u Europi. Otići u Ameriku značilo je u mnogo pogleda početi u 40. godini iz početka. Ne bih nikad napustio Hrvatsku da nije došlo do sloma Hrvatskog proljeća. Bojao sam se da će na vlast ponovno doći stari komunisti i zavladati jednoumlje boljševičke faze jugoslavenskog socijalizma. Izgubio sam nadu da će se za mog života izmijeniti politička situacija, propasti Sovjetski Savez i Jugoslavija, a osamostaliti se Hrvatska. Osim toga želio sam se posvetiti poredbenom pravu za koje je tada na Pravnom fakultetu postojao minimalni interes.

– Susreli ste se i s nekim poznatim osobama iz hrvatskog javnog života. Oni na jednoj, a Vi na drugoj strani. Koji Vam je od tih i takvih susreta ostao u lijepom, a koji u ružnom sjećanju?

– Točno je da sam se susretao s hrvatskim političarima, ne samo zato da su neki od njih željeli da u svoj životopis unesu da su održali predavanja na Yale-u,
nego i zbog mojih raznih zaduženja u svezi s haškim procesima. Istini za volju moram reci da mi je najbolji utisak ostavio Sanader, pa sam bio tužan kad sam saznao za sve ono za što se on sada tereti. Odličan dojam ostavila je i sadašnja predsjednica države. Josipović je održao jedno lijepo predavanje na teološkom fakultetu. Loš dojam ostavio je samo Mesić, jer je pogrešno mislio da se vicevi i duhovitosti mogu prenositi iz kulture u kulturu. Studentice su se zgražale nad jednom njegovom doskočicom koja bi u Hrvatskoj imala dobru prođu, ali je na Yaleu ocjenjena kao neukusni “seksizam”. Razočarao me je i jedan susret sa gospodinom Milanovićem u New Yorku, o čemu govorim u knjizi.

– Međutim, Vaša domovina okusila je i rat, velikosrpsku agresiju. Gdje Vas je dočekalo to vrijeme, i jel ste bili uvjereni u hrvatsku pobjedu?
– Rat me je zatekao u Americi. Silno sam se plašio da će tenkovi JNA doći do Zagreba za nekoliko dana. Tek mi je žilavi otpor, ne samo u Vukovaru nego i na drugim bojišnicama, pobudio nadu da će se Hrvatska oduprijeti agresiji. Plašio sam se, međutim, da će mi domovina ostati krnja zbog teritorija koji je ostao pod kontrolom Srba.
– A, što danas, ako se smije znati, zamjerate svojoj, hrvatskoj, Domovini?
-Ne bih želio mnogo govoriti o mojim zamjerkama domovini, jer je moje poznavanje lokalnih prilika vrlo površno. Osim toga, kao što kod voljene osobe često previđamo njene mane, tako i u pogledu domovine nerado gledam u njene sjenovite i tamne strane.
– U Hrvatskoj, kažu, vlada korupcija, poglavito u sudstvu. Je li tako i u svijetu, ili kako iskorijeniti ovo zlo?
– Korupcije ima posvuda, radi se samo o njenom stupnju. Izgleda doista da je u hrvatskom pravosuđu korupcija dosta izražena, ali ju je teško spriječiti bez radikalnih zahvata za koje ne postoji ni politička volja ni postojeći pravni instrumenti. Kao i u nekim drugim sektorima društva, tako bi i u pogledu pravosuđa dobro došla inicijativa civilnog društva – raznih udruga kojima društvene mreže stoje na raspolaganju.

– A, kako gledate kad pojedini mediji „sude“?
– Kad god izađete u javnost, posebno ako se otkrijete tako da se vide i vaše slabe strane morate računati na nepovoljne reakcije, posebno od ljudi koji vas ne vole, a tih imam ja u priličnoj mjeri. No u mojim godinama – u dobi kad više ne mislim na karijeru — kritički prikazi moje knjige neće me posebno pogoditi, pogotovu jer za neke neću u Americi ni saznati….- poručio je Damaška.

Razgovarao: MLADEN PAVKOVIĆ

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Šport

Dinamo izgubio od Manchester Cityja i ostao bez europskog proljeća

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Reuters

Europska priča zagrebačkog Dinama je završila za ovu sezonu nakon što su “Modri” u susretu zadnjeg kola C skupine Lige prvaka na stadionu Maksimir izgubili od Manchester Cityja sa 1-4, dok je Atalanta u Harkivu pobijedila Šahtar sa 3-0, pa je Dinamo završio kao posljednji.

Dinamo je poveo u 10. minuti golom Danija Olma, no gosti su u nastavku susreta okrenuli rezultat sa četiri pogotka, tri je zabio Brazilac Gabiel Jesus (34, 50, 54), a među strijelce se upisao i Phil Foden (84).

Dinamo je hrabro igrao u prvom poluvremenu, čak su i poveli te 24 minute bili u osmini finala Lige prvaka, no City, koji nije u Zagrebu postavio pričuvni sastav već skoro najjači, u drugom dijelu je zaigrao puno ozbiljnije i došao do pobjede.

Dinamo je prekinuo i niz od 34 utakmice bez poraza na stadionu Maksimir u svim natjecanjima, uz 29 pobjeda i pet remija. Posljednji poraz “Modri” su u svom dvorištu doživjeli od Young Boysa (1-2), 28. kolovoza prošle godine u uzvratnom susretu završne runde kvalifikacija za Ligu prvaka.

“Građani” su u posljednjih sedam susreta upisali samo dvije pobjede, a u Zagreb su doputovali nakon domaćeg poraza u gradskom derbiju od Manchester Uniteda (1-2) nakon čega su pali na treće mjesto ljestvice engleskog prvenstva sa 14 bodova manje od lidera Liverpoola.

Maksimir je doživio i rekord po gledateljima – protiv Šahtara ih se skupilo 28.386, protiv Atalante nešto malo preko 29.000, a malo manje od 30.000 gledatelja.

Oba trenera su uoči utakmice imali velikih problema s izostancima. Bjelica nije mogao računati na trojicu prvotimaca (Leovac, Perić, Theophile-Catherine), te trojicu koji su već duže vrijeme izvan stroja (Kulenović, Lešković, Andrić), dok njegov kolega na suparničkoj strani Pep Guardiola bio bez Aguera, Laportea, Sanea, Silve, Stonesa i Fernandinha.

Očekivalo se kako će španjolski stručnjak na teren poslati B sastav, no engleski prvak je započeo utakmicu s jakom postavom.Bjelica je najviše problema imao sa slaganjem obrane, a u zadnji red je postavio četvorku Stojanović, Dilaver, Ademi i Moubandje.

Dvoboj je počeo ranim golom Dinama u 10. minuti, a obrana Citya je matirana u dva poteza. Kadzior je nabacio s desne strane, a Olmo iz voleja u trku s pet metara zakucao loptu u mrežu. U 19. minuti City je uputio prvi udarac na vrata, pokušao je Gundogan s 20 metara, ali je Livaković spreman.

U 30. minuti pokušaj Oršića glavom brani Bravo, a u 34. minuti je engleski prvak izjednačio . U dugom napadu Citya čak dva igrača Dinama su ostali ležati, no Englezi nisu izbacili loptu, ubacio je Mahrez s desne strane, a potpuno sami Brazilac Jesus udarcem glavom s pet metara pogađa mrežu. S obzirom na rezultat utakmice u Harkivu, Dinamo je do tog gola, dakle 24 minute bio u osmini finala Lige prvaka. U zadnjim sekundama prvog dijela niti sudac, a niti VAR nije sankcionirao lakat Gojaka u lice Rodrija.

Već u samom početku drugog dijela Manchester City je stigao do vodstva. U 50. minuti City je izveo brzu i preciznu akciju, u kojoj se u njezinoj završnici minijaturom u petercu Jesus riješio Dilavera i pogodio suprotni kut vrata Livakovića.

U 54. minuti Jesus dolazi do “hat-tricka”, na ubačenu loptu Mendya s lijeve strane Livaković je bio prekratak, a 22-godišnji Brazilac je lako i po treći puta pogodio mrežu. Utakmica se potom bitno umrtvila, sve do 84. minute kada je na dodavanje Bernarda Silve zabio Phil Foden za 1-4.

Manchester City je na koncu osvojio prvo mjesto sa 14 bodova, Atalanta se probila na drugu poziciju sa sedam bodova, Šahtar je treći sa šest bodova, dok je Dinamo pao na posljednje mjesto s pet bodova.

DINAMO – MANCHESTER CITY 1-4

Susret se igrao na stadionu Maksimir pred 30.000 gledatelja, a sudio je Carlos del Cerro Grande (Španjolska).

Strijelci:1-0 Olmo (10), 1-1 Jesus (34), 1-2 Jesus (50), 1-3 Jesus (54), 1-4 Foden (84)

DINAMO: Livaković – Stojanović, Dilaver, Ademi, Moubandje – Moro – Kadzior (Đira, 59), Gojak (Majer, 81), Olmo, Oršić (Hajrović, 81)- Petković.

MANCHESTER CITY: Bravo – Cancelo, Otamendi (Harwood-Bellis, 81), Garcia, Mendy – Foden, Rodri (Sterling, 73), Gundogan – Mahrez, Jesus (Zinchenko, 66), Bernardo Silva. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari