Connect with us

Gost Kolumne

Može li Tomislav Tomašević biti lošiji od Milana Bandića? Može!

Objavljeno

on

foto HINA

Premda sam često o Milanu Bandiću pisao niječno, već za njim žalim. I strah me. Strah me nove zagrebačke vlasti s Tomislavom Tomaševićem na čelu koja nema iskustva u upravljanju tako velikim, složenim i zamršenim sustavom kakav je hrvatska metropola i koja se “afirmirala” u udrugama, na ulici, u prosvjedima, ljevičarskom ideologijom i žestokim frazerskim protivljenjem HDZ-u i pokojnom gradonačelniku, pa i nepodnošljivim pljuvanjem po nacionalnim svetinjama.

Do jučer je ta vlast bila u koaliciji s Radničkom frontom čiji se čelnik Mato Kapović proslavio izjavom upućenom štovateljima žrtava Drugoga svjetskog rata – “Serem se ja na vaš Bleiburg”. Tako je govorio sveučilišni profesor! Zapaženi su bili Tomašević i njegovi suradnici i po odlučnom protivljenju promjeni imena Trga maršala Tita. Koja ljubav za Zagreb! Pa Titova vojska je nakon “oslobođenja” 1945. godine ubila tisuće nevinih Zagrepčana, a mnoge su grobnice još neotkopane. Nepojmljivo je da je u Zagrebu s takvim naslijeđem Tomašević dobio 200.000 glasova, piše Milan Ivkošić/

Andrija Hebrang je za jedan portal rekao kako je objašnjenje njegova uspjeha i u činjenici što je u glavnom gradu najveća koncentracija negdašnjih komunističkih dužnosnika, bivših oficira JNA i drugih jugokadrova i njihovih potomaka. U tome je puno istine, ali treba se sjetiti da je prvi gradonačelnik Zagreba bio hadezeovac Boris Buzančić, gdje je nestala masa birača koji su nekada glasali za HDZ i druge desne stranke ili stranke centra? Nijedan politički analitičara ni “analitičar” nije se pozabavio tim pomicanjem Zagreba ulijevo u usporedbi s prijašnjim izborima. Ne dovoljan, djelomičan je razlog Tomaševićeva uspjeha i slabljenje SDP-a čije je glasove pokupio.

Tomašević ne krije da će mu biti teško zamijeniti Bandića, jadikuje kako mu Plenković nije čestitao i kaže kako se mora naći s premijerom jer ima puno projekata u Zagrebu koje Vlada treba poduprijeti… Odavno u grad, od čijeg sam središta poprilično udaljen, gotovo nikad ne idem automobilom, vozim se uglavnom gradskim prijevozom, koji je jako dobar i pouzdan, a posebno je lijepa većina vješto dizajniranih tramvaja.

Ne sjećam se nijedne krize ni u gradskom prometu, ni u opskrbi vodom, strujom, plinom, ne sjećam se ulica ili pločnika zatrpanih smećem (kao u podosta velikih europskih gradova!), ljubitelj sam šetnji po velikim trgovačkim centrima i tržnicama gdje se “hranim” gledajući veliko obilje na policama i stolovima. Jednom riječju – u Bandićevu Zagrebu ugodno se živjelo. Znam da u glavnom gradu ima problema, kojih sam i sam žrtva, stanujem na Samoborskoj cesti blizu željezničke pruge, točno nasuprot Gajnicama udaljenim dvjestotinjak metara a do njih se autom treba voziti pola sata!

Premda je Bandić dosta toga sagradio, znam da u Zagrebu ima sirotinje i jako zapuštenih četvrti, ali ako se itko brinuo o toj sirotinji, poboljšao joj uvjete za život i civilizirao joj naselja, onda je to bio Bandić. I ako je itko poznavao Zagreb do posljednje kuće i uličice, bio je to Bandić.

Ali o njemu je godinama, ponajprije zbog njegovih iritantnih istupa u javnosti, zbog prepoznatljive hercegovštine i nevještog zagrepčanstva, stvarana negativna slika. I osobno bih bio zadovoljan novom vlašću ako bi grad funkcionirao kao u njegovim mandatima, a uopće me ne zanima Tomašićeva najava obračuna s korupcijom kojeg neće biti. Uostalom, nije spomenuo niti jedan primjer korupcije niti razložio način na koji će ga razotkriti i sankcionirati. A da se Tomaševićevo društvo ponaša kao i svaka vlast vidjelo se između dva kruga izbora, dok vlast nije bila ni formirana niti gradonačelnik izabran – s neviđenim nestrpljenjem najavili su čistku među gradskim dužnosnicima na čija mjesta neće doći Marsovci nego Tomaševićeva nevinašca.

U Zagrebu nas, dakle, čeka suočenje neiskustva nove vlasti i golemog, zahtjevnog grada, nekorisnog ideologiziranja i životnih nevolja, lakih lijevih fraza i teške stvarnosti, žestokih svađa ljevice na vlasti i desnice ponižene teškim porazom koje bi se mogle pretvoriti i u konflikte ili krize, ali zacijelo nas čeka i opravdavanje teškoća i neuspjeha naslijeđem koje je ostavio Bandić. I možda je najvažnije pitanje – hoće li se neiskusna nova vlast održati četiri godine?

Milan Ivkošić/

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari