Pratite nas

Komentar

MRŽNJA, LAŽ I PSOVKA TRI SU NAJVEĆA ZLA

Objavljeno

na

Jučer mi je jedan od prijatelja poslao internetsku poveznicu za tekst čija autorica je gospođa Vedrana Rudan , hrvatska književnica. Već nakon nekoliko redaka ostao sam u čudu gotovo šokiran količinom iskazane mržnje na nacionalnoj osnovi, nizom prostota i uvreda izrečenih u navedenom tekstu. Moram priznati da sam se odmah zapitao zašto je izostala reakcija meritornih institucija, a time i zakonom predviđena  sankcija. Za one koji s navedenim tekstom nisu upoznati prilažem poveznicu  pa pročitajte (Poveznica).

RIJEČ – KOMUNIKACIJA – KOLEKTIVITET

Riječ je zasigurno najmoćnije oružje koje postoji. Čovjeka prati od koljevke do groba permanentno oblikujući njegovo raspoloženje, ponekad do ushita, a ponekad do samog emocionalnog dna. Opći društveni razvoj s vremenom je oblikovao  ljudsko ponašanje, a isto tako i međusobno komuniciranje. Razvojem sloboda društvo je radi zaštite prava, časti  i dostojanstva uspostavilo određene norme koje se trebaju poštivati. Nažalost pojedinci su slobodu shvatili kao anarhiju pa tako ne poštuju društveno postavljene norme. Tada se život u  kolektivitetu pretvara u pakao. Riječ po riječ pa onda  uvreda za uvredom znaju dovesti do fizičkog obračuna koji  ponekad završi čak i tragično. Kad bi proanalizirali bilo koje kršitelje društvenih normi utvrdili bi kako su te osobe s nižim kvocijentom inteligencije ili pak imaju ozbiljne  psihičke smetnje.

KNJIGE O HRVATIMA I NJIHOVOJ POVIJESTI

Istina je, mi Hrvati nismo mnogobrojan narod što ne znači da imamo i malu povijest. Upravo suprotno . Kao jedan od najstarijih naroda na ovim prostorima imamo dugu i bremenitu povijest. Jedini smo narod na svijetu koji od 679.  godine ima ugovor o nastanku svoje države o čemu piše Konstantin VII Porfirogenet u zapisu „O upravljanju carstvom“ (lat.  De administrando imperio).  O našoj povijesti ima mnogo zapisa i knjiga pa tako svatko tko želi saznati tko su Hrvati to može vrlo lako. Sramota je da o našoj ranoj povijesti više znaju stranci nego mi sami. To da sam u pravu uvidjet ćete ako pročitate knjigu „VELIKA HRVATSKA“ čiji autor je ruski povjesničar Aleksandar V. Majorov. Teško da će netko tko ne voli hrvatsku posegnuti za tim knjigama.. Hrvatska povijest sasvim sigurno ne zanima osobe koje već u prvom razredu osnovne škole osvoje nagradu za sastav u kojem pišu o tome koliko vole Tita. Usput rečeno radi se o Josipu Brozu koji je od zapadne demokracije proglašen 10-tim mega zločincem u povijesti svijeta.. Takve osobe svoje nadahnuće traže u literaturi krivotvorene hrvatske povijesti fabricirane od strane partije. Najbolje im legle legenda o Mirku i Slavku.

SLOBODA IZRAŽAVANJA

Uistinu nemam problema s time što i kako će pisati gospođa Vedrana Rudan.  I osobno podržavam slobodu izražavanja no ona kao i sve druge slobode ima granice koje ne bi trebalo prelaziti.  Sam način pisanja neke osobe bit će njezino ogledalo. Oni pisci koji smatraju da će unošenjem psovki i prostačkog govora ulice uvećati ekspresivnosti književnog izražaja ili možda omogućiti realističniju karakterizaciju likova  u teškoj su zabludi.  Psovka, bilo bludna ili ne bludna, bilo dinamička ili statička uvijek za cilj ima samo jedno, a to je simboličko uništavanje tuđe časti. Oni koji posežu za psovkama i prostotama  nisu u stanju nešto izreći, a kada ih u tekstu ili govoru gomilaju onda pokazuju stupanj mržnje ili osobnog prostakluka. Od gospođe Rudan kao akademski obrazovane žene i dobro poznate aktivistice za prava žena očekivao sam više suptilnosti i ženstvenosti, a ne jezik nekog mačo muškarčine ili neškolovanog  kočijaša. O ukusima dakako ne treba raspravljati no o edukacijskim vrijednostima djela mora se svakako voditi računa.  Osobno smatram kako su tekstovi prepuni prostota i psovki književno bezvrijedni, čak što više opasni.

HRVATSKU SE NE MORA VOLITI NO NE TREBA JU NI VRIJEĐATI

Ama baš nitko na svijetu nije obvezan voljeti Hrvate i Hrvatsku ali isto tako nije lijepo vrijeđati Hrvate i Hrvatsku. Smještati Hrvate u nečiji anus stvarno je za svaku osudu.  Ono što je u anusu su fekalije i krajnje je bezobrazno koristiti se takvim aluzijama. Mislim da se tu radi onome što se zove homofobija koja generira međunacionalnu  mržnju i još više povećava podijeljenost društva. Drago mi je jedino to što se gospođa Rudan izjasnila kako nije Hrvatica. Uistinu, Hrvatice se tako ne ponašaju makar bi to neki vrlo rado prodali onim neupućenima. Nije mi jasno kako nije Hrvatica kad je koliko mi je poznato njezin otac Hercegovac, majka Ličanka, a rođena je u Opatiji. Dakako, njezino je pravo da se ne osjeća Hrvaticom. Danas je i tako moderno pa čak i legitimno proglašavati se nekim drugim. Žao mi je svakoga tko se u Hrvatskoj ne osjeća dobro jer su Hrvati nadaleko poznati po svom gostoprimstvu. Pitam se kako li im je teško onda živjeti u Hrvatskoj. Meni osobno je nezamislivo da i samo jednu minutu živim u nekoj zemlji koju ne bi volio, a jednako tako i njezine ljude. To dakako ne znači kako bi ona trebala nekamo otići ili kako ju netko ne daj Bože tjera.

ZLOČIN NEMA NACIJONALNO OBILJEŽJE

Svaki zločin je zločin i nije mu moguće pripisati nacionalnost. Dakako, svaki zločin  treba biti sankcioniran pa bilo tko ga je počinio. S tim nemam baš nikakvih problema. Generalizirati o nekoj  pojavi, a naročito o zločinu nije dobro. Time se  čitav niz decenija nameće kolektivna krivnja hrvatskom narodu. Kad pomno proučite tu pojavnost utvrdit ćete kako generaliziraju samo no koji nisu u stanju kodirati stvarnost ili pak na taj način žele iskazati svoju mržnju. Olako se razbacivati brojkama žrtava, svirepim zločinima  ili njihovim počiniteljima mogu sam neodgovorne ili nezrele osobe. Nažalost svjedoci smo takvog ponašanja u Hrvatskoj utemeljenog na ideološkim osnovama, a još je žalosnije što ga podstiču akademski obrazovane osobe  pokušavajući tako osvojiti političke poene. Institucije koje bi tave pojavnosti trebale sasjeći u korijenu šute. Nije li uistinu apsurdno da nacionalna akademija znanosti i umjetnosti simbole pod kojima je desetljećima teroriziran i pogubljivan njezin narod proglasi društveno prihvatljivim. Pod istim tim simbolima je nedugo i to u 20. stoljeću izvršena agresija na njezin narod i počinjen nezapamćeni zločin. Tko je tu lud, tko zbunjen, a tko normalan ili pak nenormalan. Poznata je izreka “Dok oružje govori, muze šute“ no oružje je odavno utihnulo, ali muze nisu progovorile.  Čije li su to muze?

MRŽNJA JE NAJVEĆE ZLO

I dalje ne mogu vjerovati s koliko mržnje je gospođa Vedrana Rudan začinila svoj uradak. Psiholozi kažu kako je mržnja najveće zlo koje na kraju samo sebe izjede. Mržnja  podstiče frustraciju čiji je krajnji cilj uništenje izvora frustracije. Poznato je kako na kraju mnoge takve osobe dignu ruku na sebe.

Mi vjernici svoju nade polažemo u molitve i Gospodin ih usliši jer je milosrdan i milostiv. Nauk vjere jasno nam govori koji su to smrtni grijesi, a živeći prema 10 zapovjedi slijedimo Gospodina. Svoje grijehe ispovjedimo jer je njihovo priznavanje jedini način koji nam omogućuje da se popravimo i više ne griješimo. Umjesto sijanja mržnje mi nudimo ljubav pa čak i prema našim neprijateljima. Mi uvijek imamo na umu riječi našeg dragog kardinala Franje Kuharića koji je rekao: „Ako neprijatelj spali tvoju kuću ti nemoj spaliti njegovu, ako neprijatelj ubije tvoje najmilije ti se nemoj osvećivati ubijajući  njegove. …“.  Iz naše vjere proizašla ne naša čvrstina, opstojnost i nepobjedivost. Istina, može se reći kako se radi o nepravednoj borbi jer je s nama Bog,  a neprijatelj je sam. A za pobjedu i duševni mir jedino je djelotvorna molitva koju preporučam svima pa tako i gospođi Rudan. Ona mora sama odlučiti i prihvatiti ili ostaviti. Hrvatsko društvo je demokratsko i svakom pruža mogućnost odabira. Nadam se kako ovim svojim tekstom nisam nikoga povrijedio jer mi to nije bilo ni na kraj pameti. Želio sam samo ukazati na neke ljudske anomalije  kako bi ih ljudi mogli izbjeći. Što se tiče gospođe Rudan neka ona samo i dalje piše onako kako smatra da je najbolje. Svaka knjiga pronalazi svoju publiku pa kakva god ona bila (ili knjiga ili publika).  Ja ih više sigurno neću čitati, a vjerujem da ni ona neće čitati moje tekstove.

Zoran Čapalija – Čaplja

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Milivoj Lokas: Prosvjed u VukoWaru 13.10.2018.

Objavljeno

na

Objavio

Svatko ima pravo iznositi svoja razmišljanja, stoga se usudim iznijeti i svoje osobno. O strahotama ne mogu pisati jer su one duboko urezane u svakog od nas, a najviše u javna svjedočenja žrtava agresije i terora s kojima se preživjele žrtve i danas moraju nositi, a to boli jako, jako, piše Milivoj Lokas:

Jako sam tužan, razočaran, šokiran,….

Najveći dio (skoro sve) sam izravno, na portalu Kamenjar.com prosvjed u VUKOWARU, gledao, slušao, srce mi se stezalo…..nisam mogao više izdržati od bola koji me prožimao i izišao sam u kratku šetnju, dovoljnu da smognem snage pogledati, poslušati nastavak.

U trenutku uključenja još za govornicom nije nastupio gradonačelnik grada VUKOWARA g. Ivan Penava.
Odslušao sam i njegov govor u cijelosti.

Poslije govora g. Ivana Penave izišao sam opet u malo dužu šetnju s mislima, razmišljanjima, svjedočenjima, …. i cijelom prosvjedu. Morao sam na sve moguće načine izbaciti osjećaje iz sebe da bih skupio snagu analizirati makar malenim dijelom cijeli prosvjed.

DAN POSLIJE

Danas sam opet uključio snimku i polako analizirao što se u stvari 13.10.2018. uopće dogodilo i što je rečeno, na kakav način, u kakvoj režiji, … …

Najupečatljivije je što sam duboko povrijeđen jer je ukupan dojam da sam danas velikim dijelom uvjeren da je braniteljska populacija još jednom podijeljena.

Svatko ima pravo iznositi svoja razmišljanja, stoga se usudim iznijeti i svoje osobno. O strahotama ne mogu pisati jer su one duboko urezane u svakog od nas, a najviše u javna svjedočenja žrtava agresije i terora s kojima se preživjele žrtve i danas moraju nositi, a to boli jako, jako.

Moram se osvrnuti na govor g. Ivana Penave koji je u 29 minuta i 0 sekundi (+- 4 sekunde) deset puta ponovio riječi: „27 godina“!

Slušao sam ga s punom pozornošću i čekao i čekao kad će završiti koju rečenicu. Neka mi bude oprošteno, ali kao da je kopirao jednog saborskog zastupnika nacionalnih manjina, ali ga je premašio u stankama između riječi.

To slušati dva puta za redom po 29 minuta mi nikako nije „sjelo“ već sam postavke na video uratku postavio na brzinu 1,25, ali ni to nije bilo dovoljno, tj. bilo je presporo. Prebacio sam na brzinu 1,5, ali ni to nije bilo zadovoljavajuće, već sam najbolji rezultat slušanja imao pri brzini 2,0.

To mi je pomoglo uopće i razumjeti kako je g. Penava izrekao to što je izrekao i još mi nije jasno, da ako je istina da se Predmet „Ovčara“ otvorio tek prošle godine tj. za vrijeme naše i njegove 14. Vlade RH, a on redom svaljuje krivicu na sve ….. Donekle bih i to razumio, ali ne želim razumjeti jer je g. Penava gradonačelnik GRADA HEROJA od 2014. godine, a ne od 2017.

Dobro, razumijem da to nije mogao napraviti tada, ali, ruku na srce mogao je to napraviti 2015. kao opomenu tadašnjoj i svim budućim Vladama RH, ali NIJE!

Nije čak to napravio ni 2016. godine, a mogao je. Mogao je i 2017., ali NIJE, već baš sad i to 2018. godine! Koliko tražio opravdanja i iz svog govora, opravdanja NEMA!

Poštovani gradonačelniče Grada HEROJA – NE VALJA VAM POSAO!

Kao potvrdu napisanog moram se osvrnuti i na riječi g. Tomislava Josića koji je rekao: „..27. godina nismo imali gradonačelnika…“! …. ???????????

Na prvu, čovjek ne pohvata sve rečeno jer osjećaji blokiraju razum, ali kad preslušate sve polako i smireno, (osim govora g. Penave koji sam morao „ubrzati“) onda se zapitate: „ Što to g. Josić uopće priča?! Zar je g. Ivan Penava postao gradonačelnikom tek 2017. godine, a ne 2014.?

Koliko mene sjećanje služi, a postavio sam pitanje i potražio (drugo mišljenje) Dr. Google, pa i on kaže da je g. Ivan Penava na Izborima za gradonačelnika grada Vukovara pobijedio u drugom krugu 29.06.2014. sa 191 glasom više od protukandidata i postao gradonačelnikom.

2014.????

Sad se opet moramo vratiti na riječi g. Tomislava Josića koji je rekao da „..27 godina nismo imali gradonačelnika…“ …..ma tko je tu sad „lud“ ili nekomu ne štima matematika!?!?

Danas je 2018. godina, a sad zamislimo da se ovaj „prosvjed“ dogodio 2015. godine i kako bi bilo jako lijepo slušati g. Ivana Penavu kad kaže : „…24. godine…“ i tako točno 10 puta.

Kad sagledamo tko je i iz „političke elite“ došao dati potporu i naslikavati se, jedno je jasno, tj. 2 + 2 : 2 = 222.

Iskoristiti žrtve terora sotonističke srbočetničke agresije za „jeftine političke bodove“, uistinu je ogavno!

Osobna potpora svim žrtvama i duboko suosjećanje s njihovim patnjama i traumama uz riječi:

„ Pravda jeste spora, ali je dostižna! (ako ne u ljudskom vremenu, a ono sigurno u Božjem jer On sve vidi i sve zna)!

Neka Vas Gospodin blagoslovi i vodi u sve dane života, a poginulima,nestalima, preminulima i onih kojih više nema: Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna svijetlila njima“! Počivali u miru Božjem!

Milivoj Lokas

Stavovi izneseni u kolumnama su stavovi autora te ne moraju nužno odgovarati stavovima portala Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Jesu li teške optužbe iz Vukovara stigle do onih kojih se to tiče?

Objavljeno

na

Nakon mirnog i dostojanstvenog skupa u Vukovaru, kojem je bilo nazočno na tisuće ljudi iz svih krajeva naše Domovine, ali i inozemstva, a na kojem smo ponovno čuli žalosnu šutnju hrvatske države na neprocesuirane zločine srbijanskog i inog agresora u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, postavlja se pitanje – a što dalje?

Ako sve ostane na iznesenim činjenicama, na iskazima svjedoka, koji su govorili i imena svojih mučitelja, koji su prstom ukazivali na one koji su ubijali nevine Hrvate (sic!), koji su pričali da pojedini ratni zločinci i dalje rade u hrvatskim državnim institucijama, da oni koji su trebali sve ove godine nisu privodili pravdi ratne i ine zločince, već što više cijelo su ih vrijeme marginalizirali i prešućivali, onda je nanesena još  jedna bolna rana onima koji su nevini pali za slobodnu, samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu.

Na ovom skupu, tražila se istina, koja se kad su ratni i ini zločini u pitanju, naprosto izgubila tijekom proteklih 27 godina. Međutim, još nije kasno, a to smo čuli i od preživjelih svjedoka, da se ne pronađe. Ako će se čekati, gospodo i drugovi, kako neki to očito i žele da se to nikada ne desi,  onda su uzalud pali i svi oni koji su se srcem i dušom borili za Domovinu.

Možemo li to dopustiti?

U svom govoru, gradonačelnik Grada Vukovara Ivan Penava, inače inicijator ovog potresnog skupa, među ostalim citirao je iz jedne knjige Vladimira Šeksa da je 1991. Hrvatska puštala na slobodu već uhićene srbijanske i ine ratne zločince-ubojice, koji su kasnije u odsutnosti osuđen, a nakon toga (da ti pamet stane) – abolirani!

Tko je to i zašto naredio, zašto se ne progoni te i takve izdajice-zločince, kao što se progoni i zatvara, hrvatske branitelje i po tzv. zapovjednoj odgovornosti?

Veličanstveni skup u Vukovaru zapravo je bio  – optužnica!

Jesu li je čuli oni koji su je trebali čuti, tim prije što tamo nismo vidjeli nikoga, ali baš nikoga koga se sve te teške riječi tiču.

Skup nije prenosila ni Hrvatska radio televizija, iako ima čak četiri programa. Oni su vjerojatno smatrali da ratni zločini iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata „nikoga“ ne zanimaju, a najmanje stotine tisuća onih koji im svakog mjeseca moraju plaćati pretplatu.

Prenose čak i trećerazredne loptoguračke utakmice, ali istinu za Hrvatsku – ne!

Dosta nam je zamagljivanja, marginaliziranja i povraćanja po nevinim žrtvama Domovinskoga rata, tim prije što je svaki pedalj vukovarske ili škabrnjske zemlje natopljen krvlju.

Vrijeme je da oni koji trebaju počnu raditi svoj posao, da se ratne i ine ubojice slobodno ne šeću vukovarskim i drugim ulicama, da se privedu pravdi oni koji su svakodnevno tisućama raketa gađali vukovarsku ratnu bolnicu, koji su nam ostavili najmanje 150 masovnih grobnica te da napokon  srbijanski i ini agresori nadoknade Hrvatskoj i hrvatskom narodu barem dio izgubljenog (poginule nam ne mogu vratiti) tijekom ratnih godina.

Vukovar je u subotu, 13. listopada 2018.  pokazao i dokazao da više ne će i ne može šutjeti.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari