Pratite nas

Komentar

MRŽNJA, LAŽ I PSOVKA TRI SU NAJVEĆA ZLA

Objavljeno

na

Jučer mi je jedan od prijatelja poslao internetsku poveznicu za tekst čija autorica je gospođa Vedrana Rudan , hrvatska književnica. Već nakon nekoliko redaka ostao sam u čudu gotovo šokiran količinom iskazane mržnje na nacionalnoj osnovi, nizom prostota i uvreda izrečenih u navedenom tekstu. Moram priznati da sam se odmah zapitao zašto je izostala reakcija meritornih institucija, a time i zakonom predviđena  sankcija. Za one koji s navedenim tekstom nisu upoznati prilažem poveznicu  pa pročitajte (Poveznica).

RIJEČ – KOMUNIKACIJA – KOLEKTIVITET

Riječ je zasigurno najmoćnije oružje koje postoji. Čovjeka prati od koljevke do groba permanentno oblikujući njegovo raspoloženje, ponekad do ushita, a ponekad do samog emocionalnog dna. Opći društveni razvoj s vremenom je oblikovao  ljudsko ponašanje, a isto tako i međusobno komuniciranje. Razvojem sloboda društvo je radi zaštite prava, časti  i dostojanstva uspostavilo određene norme koje se trebaju poštivati. Nažalost pojedinci su slobodu shvatili kao anarhiju pa tako ne poštuju društveno postavljene norme. Tada se život u  kolektivitetu pretvara u pakao. Riječ po riječ pa onda  uvreda za uvredom znaju dovesti do fizičkog obračuna koji  ponekad završi čak i tragično. Kad bi proanalizirali bilo koje kršitelje društvenih normi utvrdili bi kako su te osobe s nižim kvocijentom inteligencije ili pak imaju ozbiljne  psihičke smetnje.

KNJIGE O HRVATIMA I NJIHOVOJ POVIJESTI

Istina je, mi Hrvati nismo mnogobrojan narod što ne znači da imamo i malu povijest. Upravo suprotno . Kao jedan od najstarijih naroda na ovim prostorima imamo dugu i bremenitu povijest. Jedini smo narod na svijetu koji od 679.  godine ima ugovor o nastanku svoje države o čemu piše Konstantin VII Porfirogenet u zapisu „O upravljanju carstvom“ (lat.  De administrando imperio).  O našoj povijesti ima mnogo zapisa i knjiga pa tako svatko tko želi saznati tko su Hrvati to može vrlo lako. Sramota je da o našoj ranoj povijesti više znaju stranci nego mi sami. To da sam u pravu uvidjet ćete ako pročitate knjigu „VELIKA HRVATSKA“ čiji autor je ruski povjesničar Aleksandar V. Majorov. Teško da će netko tko ne voli hrvatsku posegnuti za tim knjigama.. Hrvatska povijest sasvim sigurno ne zanima osobe koje već u prvom razredu osnovne škole osvoje nagradu za sastav u kojem pišu o tome koliko vole Tita. Usput rečeno radi se o Josipu Brozu koji je od zapadne demokracije proglašen 10-tim mega zločincem u povijesti svijeta.. Takve osobe svoje nadahnuće traže u literaturi krivotvorene hrvatske povijesti fabricirane od strane partije. Najbolje im legle legenda o Mirku i Slavku.

SLOBODA IZRAŽAVANJA

Uistinu nemam problema s time što i kako će pisati gospođa Vedrana Rudan.  I osobno podržavam slobodu izražavanja no ona kao i sve druge slobode ima granice koje ne bi trebalo prelaziti.  Sam način pisanja neke osobe bit će njezino ogledalo. Oni pisci koji smatraju da će unošenjem psovki i prostačkog govora ulice uvećati ekspresivnosti književnog izražaja ili možda omogućiti realističniju karakterizaciju likova  u teškoj su zabludi.  Psovka, bilo bludna ili ne bludna, bilo dinamička ili statička uvijek za cilj ima samo jedno, a to je simboličko uništavanje tuđe časti. Oni koji posežu za psovkama i prostotama  nisu u stanju nešto izreći, a kada ih u tekstu ili govoru gomilaju onda pokazuju stupanj mržnje ili osobnog prostakluka. Od gospođe Rudan kao akademski obrazovane žene i dobro poznate aktivistice za prava žena očekivao sam više suptilnosti i ženstvenosti, a ne jezik nekog mačo muškarčine ili neškolovanog  kočijaša. O ukusima dakako ne treba raspravljati no o edukacijskim vrijednostima djela mora se svakako voditi računa.  Osobno smatram kako su tekstovi prepuni prostota i psovki književno bezvrijedni, čak što više opasni.

HRVATSKU SE NE MORA VOLITI NO NE TREBA JU NI VRIJEĐATI

Ama baš nitko na svijetu nije obvezan voljeti Hrvate i Hrvatsku ali isto tako nije lijepo vrijeđati Hrvate i Hrvatsku. Smještati Hrvate u nečiji anus stvarno je za svaku osudu.  Ono što je u anusu su fekalije i krajnje je bezobrazno koristiti se takvim aluzijama. Mislim da se tu radi onome što se zove homofobija koja generira međunacionalnu  mržnju i još više povećava podijeljenost društva. Drago mi je jedino to što se gospođa Rudan izjasnila kako nije Hrvatica. Uistinu, Hrvatice se tako ne ponašaju makar bi to neki vrlo rado prodali onim neupućenima. Nije mi jasno kako nije Hrvatica kad je koliko mi je poznato njezin otac Hercegovac, majka Ličanka, a rođena je u Opatiji. Dakako, njezino je pravo da se ne osjeća Hrvaticom. Danas je i tako moderno pa čak i legitimno proglašavati se nekim drugim. Žao mi je svakoga tko se u Hrvatskoj ne osjeća dobro jer su Hrvati nadaleko poznati po svom gostoprimstvu. Pitam se kako li im je teško onda živjeti u Hrvatskoj. Meni osobno je nezamislivo da i samo jednu minutu živim u nekoj zemlji koju ne bi volio, a jednako tako i njezine ljude. To dakako ne znači kako bi ona trebala nekamo otići ili kako ju netko ne daj Bože tjera.

ZLOČIN NEMA NACIJONALNO OBILJEŽJE

Svaki zločin je zločin i nije mu moguće pripisati nacionalnost. Dakako, svaki zločin  treba biti sankcioniran pa bilo tko ga je počinio. S tim nemam baš nikakvih problema. Generalizirati o nekoj  pojavi, a naročito o zločinu nije dobro. Time se  čitav niz decenija nameće kolektivna krivnja hrvatskom narodu. Kad pomno proučite tu pojavnost utvrdit ćete kako generaliziraju samo no koji nisu u stanju kodirati stvarnost ili pak na taj način žele iskazati svoju mržnju. Olako se razbacivati brojkama žrtava, svirepim zločinima  ili njihovim počiniteljima mogu sam neodgovorne ili nezrele osobe. Nažalost svjedoci smo takvog ponašanja u Hrvatskoj utemeljenog na ideološkim osnovama, a još je žalosnije što ga podstiču akademski obrazovane osobe  pokušavajući tako osvojiti političke poene. Institucije koje bi tave pojavnosti trebale sasjeći u korijenu šute. Nije li uistinu apsurdno da nacionalna akademija znanosti i umjetnosti simbole pod kojima je desetljećima teroriziran i pogubljivan njezin narod proglasi društveno prihvatljivim. Pod istim tim simbolima je nedugo i to u 20. stoljeću izvršena agresija na njezin narod i počinjen nezapamćeni zločin. Tko je tu lud, tko zbunjen, a tko normalan ili pak nenormalan. Poznata je izreka “Dok oružje govori, muze šute“ no oružje je odavno utihnulo, ali muze nisu progovorile.  Čije li su to muze?

MRŽNJA JE NAJVEĆE ZLO

I dalje ne mogu vjerovati s koliko mržnje je gospođa Vedrana Rudan začinila svoj uradak. Psiholozi kažu kako je mržnja najveće zlo koje na kraju samo sebe izjede. Mržnja  podstiče frustraciju čiji je krajnji cilj uništenje izvora frustracije. Poznato je kako na kraju mnoge takve osobe dignu ruku na sebe.

Mi vjernici svoju nade polažemo u molitve i Gospodin ih usliši jer je milosrdan i milostiv. Nauk vjere jasno nam govori koji su to smrtni grijesi, a živeći prema 10 zapovjedi slijedimo Gospodina. Svoje grijehe ispovjedimo jer je njihovo priznavanje jedini način koji nam omogućuje da se popravimo i više ne griješimo. Umjesto sijanja mržnje mi nudimo ljubav pa čak i prema našim neprijateljima. Mi uvijek imamo na umu riječi našeg dragog kardinala Franje Kuharića koji je rekao: „Ako neprijatelj spali tvoju kuću ti nemoj spaliti njegovu, ako neprijatelj ubije tvoje najmilije ti se nemoj osvećivati ubijajući  njegove. …“.  Iz naše vjere proizašla ne naša čvrstina, opstojnost i nepobjedivost. Istina, može se reći kako se radi o nepravednoj borbi jer je s nama Bog,  a neprijatelj je sam. A za pobjedu i duševni mir jedino je djelotvorna molitva koju preporučam svima pa tako i gospođi Rudan. Ona mora sama odlučiti i prihvatiti ili ostaviti. Hrvatsko društvo je demokratsko i svakom pruža mogućnost odabira. Nadam se kako ovim svojim tekstom nisam nikoga povrijedio jer mi to nije bilo ni na kraj pameti. Želio sam samo ukazati na neke ljudske anomalije  kako bi ih ljudi mogli izbjeći. Što se tiče gospođe Rudan neka ona samo i dalje piše onako kako smatra da je najbolje. Svaka knjiga pronalazi svoju publiku pa kakva god ona bila (ili knjiga ili publika).  Ja ih više sigurno neću čitati, a vjerujem da ni ona neće čitati moje tekstove.

Zoran Čapalija – Čaplja

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

DUJMOVIĆ: Bajaga je ili glup ili pokvaren!

Objavljeno

na

Objavio

Neki dan na tri stranice intervju Ivana Jakovčića u Večernjem, a da mu se nije postavilo jedno jedino pitanje koji bi mu svaki hrvatski građanin postavio “ kako gleda na činjenicu da je Bajaga koju noć prije Oluje pjevao Martićevcima u Kninu bodreći ih uoči Oluje u kojoj su nota bene sudjelovali i istarski Hrvati”? I po čemu je ta cinjenica irelevantna moralno i ljudski i danas i sutra? I kako u tom kontekstu sučeliti odluku da Bajaga u Arenu može, a Thompson ne može? Piše Tihomir Dujmović

Onda pak tekst u Jutarnjem gdje Bajagin menager detaljno raspreda gdje će sve Bajaga pjevati po Hrvatskoj ali opet, kao po nečijoj komandi, nema pitanja o sramnom Bajaginom koncertu u Kninu! Niti jednoj jedinog pitanja o meritumu! Kao da čitamo Borbu, komunistički Vjesnik ili beogradsku Politiku osamdesetih! Čisti agitprop! Branimo Bajagu pod svaku cijenu i prešutimo sve što ga kompromitira! No i brojni drugi mediji se prave blesavi!

Tko je bio u ovom ratu, tko je osjetio rat, tko je ikada doživio jednu granatu makar na sto metara od sebe, tko je ikada bio na prvoj crti bojišnice dok mu je žena u podrumu u samrtnom strahu privila dijete k sebi moleći se Bogu da grad ili selo ne padne znajući da će u tom slučaju biti zaklana, taj nikada neće zaboraviti da je topnike na drugoj strani koju noć prije Oluje pjesmom hrabrio i bodrio Momčilo Bajagic Bajaga!

On je sam u jednom intervjuu priznao da je pjevao i u Banja Luci i u Kninu 1994 godine dakle o toj činjenici nema dileme. Bajaga jedino tvrdi da je drzao humanitarni koncert za djecu bez roditelja, ali mi uvjjek u toj analizi protivničke strane cujemo da su tamo bili kuhari, bolnicari, eventualno strazari kad god nekoga iz tzv.. Krajjne pitate sto je radio u ratu. Svi su bili kuhari, kuriri, eventualno radio vezisti! Pa je onda i Bajaga pjevao humanitarno !!!Bajaga o tome na jednom mjestu kaze:” Zamislite, da li ima problema što sam u Banja Luci i Kninu pjevao humanitarno? Što bi onda bio pandan tome da se ljutim ako neki hrvatski bend svira za djecu Zrenjanina ili Niša! Pa za vrijeme rata su pjevali i hrvatski muzičari”.

‘Kreće armija srpska, i jednom zauvek, sve će da vas smrska’

Bajaga je ili glup ili pokvaren! Jer on je pjevao u okupiranom Kninu a njemu je to irelevantno! A to je srce problema!
Pjevali su i hrvatski glazbenici u ratu, veli Bajaga. Da, ali nije hrvatska vojska okupirala dio Srbije nego obratno! Nisu hrvatski glazbenici pjevali na okupiranom srbijanskom tlu! Ali je on pjevao u okupiranom Kninu. I njemu to ni onda ni danas nije problematično. Jeste li glupi gospodine ili ste pokvareni?

Bajaga bi htio biti američki liberal i demokrat i u isto vrijeme pjevati američkim vojnicima u Vijetnamu! Perverznije od toga je jedino činjenica da su se ovdje pojavila dva vijetnamca, Gibboni i Mile Kekin, koji brane agresorsko glazbalo!

Dujmović: Hrvati Istre, dok Vama u Areni pjeva Bajaga mom prijatelju Ivanu previjaju rane od tog “smrskanja”

Pjevati 1994 u Banja Luci i Kninu se nije moglo bez odobrenja Karađića i Martića, ali niti bez stanovitog Bajaginog političkog slaganja sa tim likovima! Vidite, Bajaga je na Martićev poziv pristao! Pristati pjevati u okupiranom Kninu, pristati pjevati u Karadžićevoj Banja Luci, to bez stanovitog razumijevanja tih politika nije moguće! A pjevati četnicima uoči Oluje, to ne može svatko I nije to ni napravio svatko! Ali, Bajaga jest!

Pjevati četnicima u Banja Luci i Kninu uoči Oluje znači poslati jasnu poruku: ja sam Vaš! Ja sam s Vama! Iz Beograda sam povukao da bih vam to dokazao! Kao što Mile Kekin pjeva Hrvatima “ ja nisam vaš! Moji su pobjedili 1945”!

Da ga je 1994 godine Gojko Šušak pozvao da svira za ne znam kakav humanitarni koncert Mile Kekin bi to odbio! Jer, je tadašnja hrvatska borba suprotna intimnim Kekinim uvjerenjima! “Ja nisam vas! Moji su pobijedili 1945”! Sve razumijemo: 1995 je nastala hrvatska, a 1945 jugoslavenska država! Ti dakle nisi za hrvatsku, Mili Kekinu fali jugoslavenska država.
Odnos dakle prema tom Bajaginom koncertu je odnos prema Domovinskom ratu. I stoga se Gibboni svojim držanjem prema Bajagi ušetao u minsko polje.

Gibonni je sjajan glazbenik, Gibboni je iznimno talentiran, no obzirom da se sada na Bajaginom koncertu u Puli pojavio sa superlativima o samom Bajagi, postavlja se pitanje zbog čega preko gore navedenih činjenica prelazi sa takvom lakoćom? Ako je ova tema borba za drustvenu moralnu normu, a jest,onda se moramo dogovoriti sto je moralno. Drzanje Olivera Dragojevic koji kao goli moralni ekstrakt kaze” nikad necu svirati u Beogradu” ili je moralna norma Tereza Kesovija koja je i nakon sto su joj cetnici srusili kucu i pred tv kamerama pokazivali sadrzaj njenog ormara kako bi je ponizili na svaki nacin, otisla u Beograd za bolji honorar i drzala koncert pod nazivom “ prijatelji stari gdje ste”?

Mi se moramo dogovoriti tko je tu moralan, a tko zasluzuje prijezir. Neka Gibonni obiđe hrvatske ratne vojne invalide, neka ih pogleda u oči i neka njima kaze da je covjek kojj je pjesmom stajao iza srpskog nišanđije sto je iduce jutro raznio ruku ili nogu hrvatskom branitelju “ jedan jako dobar covjek” kako je rekao za Bajagu u pulskoj areni!

Jer na dugom frontu pokušaja izjednačavanja krivnje za zadnji rat, na širokom frontu manipulacija na temu kako je to bio građanski rat nalazi se i nagazna mina pod nazivom Momčilo Bajagić Bajaga! Ako on ne treba snositi nikakvu moralnu odgovornost za svoj četnicki pjevački staž, onda je u određivanju moralnih kriterija vojnički receno, palo važno uporište i otvara se široko polje koje će popuniti vojska sličnih Martićevih i Karadžićevih pristalica! Jer, znate, nisu baš svi pjevali u Kninu! Niti su svi bili pozvani u Knin!

Nećemo dakle jednako tretirati nekog Balaševića i Bajagu! Nisu isto Tereza i Oliver! Ta ambicija da se sve gurne u isto blato, taj naglašeni moralni relativizam, ta koordinirana sutnja o Bajaginom koncertu u Kninu , to medijsko prešućivanje Oliverovog moralnog stava, sve je to jedna te ista melodija!

A ona se pjeva u isto vrijeme dok se Thompsonu zabranjuje pjevati.

“Bajaga je dobar čovjek”, imao je potrebu u sred pulske arene reći Gibboni, a je li Thompson dobar čovjek? Pogledajte tu solidarnost Gibonija i Mile Kekina prema nekome tko je pjevao četnicima uoči povijesne bitke i paralelni odijum prema bivšem branitelju koji se ne odriče pozdrava ZDS. Taj stav, taj gard, to uvjerenje da kad moraš birati izmedu ZDS i nekoga tko je nedvosmisleno bio na drugoj strani, ti podmetneš leđa za onoga tko je u ratu pjevao i Karadžiću i Martiću u korist, to je definicija hrvatskog jugoslavenstva i samo srce mentalnog gradanskog rata koji traje u ovoj zemlji. Nismo li taj film vec gledali?

Osim toga, činjenica da hrvatska glazbena scena cehovski ako nikako drugačije nije stala iza Thompsona a Gibboni i Hladno pivo tako srdačno i iskreno opraštaju Bajagi nešto neoprostivo, skandalozno je samo po sebi.

Tihomir Dujmović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Bujanec: Klasić na RTS-u – Kako odvratno ulizivanje ‘komšijama’

Objavljeno

na

Objavio

HRVOJE KLASIĆ UPRAVO NA RTS-u: Žali za Jugoslavijom, govori na tečnoj ekavici, relativizira se krivnja za rat, prikazuju traktorske kolone poslije ‘Oluje’, a “negativac” je čak i Zvonimir Boban – zbog napada na jugo-milicajca u Maksimiru!

Klasić je nastup u RTS-ovom specijalu povodom 60 godina televizije završio sa željom da jednog dana gleda Srbiju u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva!

Kako odvratno ulizivanje “komšijama”…

Sada čekamo Klasićev povratak iz Beograda i sličan nastup na Hrvatskoj televiziji, koja mu navodno, isplačuje čak i honorar, komentirao je Velimir Bujanec.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari