Pratite nas

Komentar

MRŽNJA, LAŽ I PSOVKA TRI SU NAJVEĆA ZLA

Objavljeno

na

Jučer mi je jedan od prijatelja poslao internetsku poveznicu za tekst čija autorica je gospođa Vedrana Rudan , hrvatska književnica. Već nakon nekoliko redaka ostao sam u čudu gotovo šokiran količinom iskazane mržnje na nacionalnoj osnovi, nizom prostota i uvreda izrečenih u navedenom tekstu. Moram priznati da sam se odmah zapitao zašto je izostala reakcija meritornih institucija, a time i zakonom predviđena  sankcija. Za one koji s navedenim tekstom nisu upoznati prilažem poveznicu  pa pročitajte (Poveznica).

RIJEČ – KOMUNIKACIJA – KOLEKTIVITET

Riječ je zasigurno najmoćnije oružje koje postoji. Čovjeka prati od koljevke do groba permanentno oblikujući njegovo raspoloženje, ponekad do ushita, a ponekad do samog emocionalnog dna. Opći društveni razvoj s vremenom je oblikovao  ljudsko ponašanje, a isto tako i međusobno komuniciranje. Razvojem sloboda društvo je radi zaštite prava, časti  i dostojanstva uspostavilo određene norme koje se trebaju poštivati. Nažalost pojedinci su slobodu shvatili kao anarhiju pa tako ne poštuju društveno postavljene norme. Tada se život u  kolektivitetu pretvara u pakao. Riječ po riječ pa onda  uvreda za uvredom znaju dovesti do fizičkog obračuna koji  ponekad završi čak i tragično. Kad bi proanalizirali bilo koje kršitelje društvenih normi utvrdili bi kako su te osobe s nižim kvocijentom inteligencije ili pak imaju ozbiljne  psihičke smetnje.

KNJIGE O HRVATIMA I NJIHOVOJ POVIJESTI

Istina je, mi Hrvati nismo mnogobrojan narod što ne znači da imamo i malu povijest. Upravo suprotno . Kao jedan od najstarijih naroda na ovim prostorima imamo dugu i bremenitu povijest. Jedini smo narod na svijetu koji od 679.  godine ima ugovor o nastanku svoje države o čemu piše Konstantin VII Porfirogenet u zapisu „O upravljanju carstvom“ (lat.  De administrando imperio).  O našoj povijesti ima mnogo zapisa i knjiga pa tako svatko tko želi saznati tko su Hrvati to može vrlo lako. Sramota je da o našoj ranoj povijesti više znaju stranci nego mi sami. To da sam u pravu uvidjet ćete ako pročitate knjigu „VELIKA HRVATSKA“ čiji autor je ruski povjesničar Aleksandar V. Majorov. Teško da će netko tko ne voli hrvatsku posegnuti za tim knjigama.. Hrvatska povijest sasvim sigurno ne zanima osobe koje već u prvom razredu osnovne škole osvoje nagradu za sastav u kojem pišu o tome koliko vole Tita. Usput rečeno radi se o Josipu Brozu koji je od zapadne demokracije proglašen 10-tim mega zločincem u povijesti svijeta.. Takve osobe svoje nadahnuće traže u literaturi krivotvorene hrvatske povijesti fabricirane od strane partije. Najbolje im legle legenda o Mirku i Slavku.

SLOBODA IZRAŽAVANJA

Uistinu nemam problema s time što i kako će pisati gospođa Vedrana Rudan.  I osobno podržavam slobodu izražavanja no ona kao i sve druge slobode ima granice koje ne bi trebalo prelaziti.  Sam način pisanja neke osobe bit će njezino ogledalo. Oni pisci koji smatraju da će unošenjem psovki i prostačkog govora ulice uvećati ekspresivnosti književnog izražaja ili možda omogućiti realističniju karakterizaciju likova  u teškoj su zabludi.  Psovka, bilo bludna ili ne bludna, bilo dinamička ili statička uvijek za cilj ima samo jedno, a to je simboličko uništavanje tuđe časti. Oni koji posežu za psovkama i prostotama  nisu u stanju nešto izreći, a kada ih u tekstu ili govoru gomilaju onda pokazuju stupanj mržnje ili osobnog prostakluka. Od gospođe Rudan kao akademski obrazovane žene i dobro poznate aktivistice za prava žena očekivao sam više suptilnosti i ženstvenosti, a ne jezik nekog mačo muškarčine ili neškolovanog  kočijaša. O ukusima dakako ne treba raspravljati no o edukacijskim vrijednostima djela mora se svakako voditi računa.  Osobno smatram kako su tekstovi prepuni prostota i psovki književno bezvrijedni, čak što više opasni.

HRVATSKU SE NE MORA VOLITI NO NE TREBA JU NI VRIJEĐATI

Ama baš nitko na svijetu nije obvezan voljeti Hrvate i Hrvatsku ali isto tako nije lijepo vrijeđati Hrvate i Hrvatsku. Smještati Hrvate u nečiji anus stvarno je za svaku osudu.  Ono što je u anusu su fekalije i krajnje je bezobrazno koristiti se takvim aluzijama. Mislim da se tu radi onome što se zove homofobija koja generira međunacionalnu  mržnju i još više povećava podijeljenost društva. Drago mi je jedino to što se gospođa Rudan izjasnila kako nije Hrvatica. Uistinu, Hrvatice se tako ne ponašaju makar bi to neki vrlo rado prodali onim neupućenima. Nije mi jasno kako nije Hrvatica kad je koliko mi je poznato njezin otac Hercegovac, majka Ličanka, a rođena je u Opatiji. Dakako, njezino je pravo da se ne osjeća Hrvaticom. Danas je i tako moderno pa čak i legitimno proglašavati se nekim drugim. Žao mi je svakoga tko se u Hrvatskoj ne osjeća dobro jer su Hrvati nadaleko poznati po svom gostoprimstvu. Pitam se kako li im je teško onda živjeti u Hrvatskoj. Meni osobno je nezamislivo da i samo jednu minutu živim u nekoj zemlji koju ne bi volio, a jednako tako i njezine ljude. To dakako ne znači kako bi ona trebala nekamo otići ili kako ju netko ne daj Bože tjera.

ZLOČIN NEMA NACIJONALNO OBILJEŽJE

Svaki zločin je zločin i nije mu moguće pripisati nacionalnost. Dakako, svaki zločin  treba biti sankcioniran pa bilo tko ga je počinio. S tim nemam baš nikakvih problema. Generalizirati o nekoj  pojavi, a naročito o zločinu nije dobro. Time se  čitav niz decenija nameće kolektivna krivnja hrvatskom narodu. Kad pomno proučite tu pojavnost utvrdit ćete kako generaliziraju samo no koji nisu u stanju kodirati stvarnost ili pak na taj način žele iskazati svoju mržnju. Olako se razbacivati brojkama žrtava, svirepim zločinima  ili njihovim počiniteljima mogu sam neodgovorne ili nezrele osobe. Nažalost svjedoci smo takvog ponašanja u Hrvatskoj utemeljenog na ideološkim osnovama, a još je žalosnije što ga podstiču akademski obrazovane osobe  pokušavajući tako osvojiti političke poene. Institucije koje bi tave pojavnosti trebale sasjeći u korijenu šute. Nije li uistinu apsurdno da nacionalna akademija znanosti i umjetnosti simbole pod kojima je desetljećima teroriziran i pogubljivan njezin narod proglasi društveno prihvatljivim. Pod istim tim simbolima je nedugo i to u 20. stoljeću izvršena agresija na njezin narod i počinjen nezapamćeni zločin. Tko je tu lud, tko zbunjen, a tko normalan ili pak nenormalan. Poznata je izreka “Dok oružje govori, muze šute“ no oružje je odavno utihnulo, ali muze nisu progovorile.  Čije li su to muze?

MRŽNJA JE NAJVEĆE ZLO

I dalje ne mogu vjerovati s koliko mržnje je gospođa Vedrana Rudan začinila svoj uradak. Psiholozi kažu kako je mržnja najveće zlo koje na kraju samo sebe izjede. Mržnja  podstiče frustraciju čiji je krajnji cilj uništenje izvora frustracije. Poznato je kako na kraju mnoge takve osobe dignu ruku na sebe.

Mi vjernici svoju nade polažemo u molitve i Gospodin ih usliši jer je milosrdan i milostiv. Nauk vjere jasno nam govori koji su to smrtni grijesi, a živeći prema 10 zapovjedi slijedimo Gospodina. Svoje grijehe ispovjedimo jer je njihovo priznavanje jedini način koji nam omogućuje da se popravimo i više ne griješimo. Umjesto sijanja mržnje mi nudimo ljubav pa čak i prema našim neprijateljima. Mi uvijek imamo na umu riječi našeg dragog kardinala Franje Kuharića koji je rekao: „Ako neprijatelj spali tvoju kuću ti nemoj spaliti njegovu, ako neprijatelj ubije tvoje najmilije ti se nemoj osvećivati ubijajući  njegove. …“.  Iz naše vjere proizašla ne naša čvrstina, opstojnost i nepobjedivost. Istina, može se reći kako se radi o nepravednoj borbi jer je s nama Bog,  a neprijatelj je sam. A za pobjedu i duševni mir jedino je djelotvorna molitva koju preporučam svima pa tako i gospođi Rudan. Ona mora sama odlučiti i prihvatiti ili ostaviti. Hrvatsko društvo je demokratsko i svakom pruža mogućnost odabira. Nadam se kako ovim svojim tekstom nisam nikoga povrijedio jer mi to nije bilo ni na kraj pameti. Želio sam samo ukazati na neke ljudske anomalije  kako bi ih ljudi mogli izbjeći. Što se tiče gospođe Rudan neka ona samo i dalje piše onako kako smatra da je najbolje. Svaka knjiga pronalazi svoju publiku pa kakva god ona bila (ili knjiga ili publika).  Ja ih više sigurno neću čitati, a vjerujem da ni ona neće čitati moje tekstove.

Zoran Čapalija – Čaplja

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marijan Knezović: Predlažem da se u ‘državi’ BiH ukinu sve institucije

Objavljeno

na

Objavio

Nakon protuustavne odluke SIP-a o popunjavanju Doma naroda FBiH koja omogućuje preglasavanje Hrvata i koje se ne bi postidili ni nacisti, predlažem da se u “državi” BiH ukinu sve institucije, počevši od ministarstava, agencija, parlamenata, sveučilišta, sudova uključujući i onaj ustavni, ukinimo i škole i bolnice, zabranimo i džamije i crkve, zapalimo ustav i jednostavno odlučimo prepustiti sve SIP-u, odnosno Bakiru Izetbegoviću, njegovoj doživotnoj i ne baš atraktivnoj hostesi, visokom predstavniku Valentinu Inzku i njihovom potrčku koji je zabrijao da je predsjednik – Željku Komšiću.

Notorne su gluposti teze kako Hrvati ili Srbi uništavaju BiH. To radi spomenuti trio, koji će bez pola muke i puno brže od lakrdija države napraviti pepeo državu. Držimo im fige.

 

Slaven Raguž: Ova odluka SIP-a je u biti krčenje puta za kreiranje nove Platforme

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Fra Mario Knezović: Komšić za zločinca Tita ima mjesto, a za zastavu Hrvata i Srba nema

Objavljeno

na

Objavio

Na razini cijele, kako je zovu, uljuđene Europe osuđeni su totalitarni sustavi: Fašizam, Nacizam, Komunizam. No, unatoč tomu i danas postoje zli duhovi koji promiču vođe totalitarnih i zločinačkih sustava.

Tako u uredu Željka Komšića, koji zbog zloporabe zakona obnaša dužnost člana Predsjedništva BiH, visi umjetnički portret Josipa Broza Tita. Po meni to je veće zlo nego to što je bez volje Hrvata biran u predsjedništvo.

Držati u uredu notornoga zločinca, kakav je bio Tito, znači obračunavati s demokracijom u koju se kune Komšić i po kojoj je izabran u predsjedništvo. Uz to, Komšić kaže da u predsjedništvu trebaju biti samo službena obilježja BiH koja su propisana uredbom.

Tako smatra da u zgradi Predsjedništva nema mjesta zastavama Hrvata i Srba. To bih čovjek u nekoj logici prihvatio da sam Komšić ne krši te odredbe jer nigdje ne piše da se zločinci, poput Tita, drže u službenim državnim prostorijama.

Tito, a to bi morao Komšić znati, premda on malo toga zna, je bio čovjek koji je, osim drugih naroda, zatvarao, protijerivao i ubijao muslimansku inteligenciju i političke vođe tadašnjih Muslimana, danas prozvanih Bošnjaka.

Ako bošnjački milje, koji je Komšića birao, smatra da je Alija Izetbegović najzaslužniji za očuvanje BiH, onda moraju znati da je upravo Tito na robiju slao tog istoga Aliju Izetbegovića i brojne druge koji su tražili veće prava za Bošnjake. Dakle, moraju se odlučiti za žrtvu Izetbegovića ili za zločinca Tita. Komšić je izabrao Tita.

Potpuno sam uvjeren, sa razboritošću i trezvenošću tvrdim, da su u današnjem vremenu, kad imamo mogućnost doći do podataka i istine, promicatelji Tita i komunizma opasniji od krvoločnih fašista i nacista koji su, mnogi od njih, zbog histerije, neznanja i ludila činili zločine koje osuđujem.

Danas je razvidno jasno da su komunizam i Tito bili totalitarni sustav koji je gušio slobodu, demokraciju, ljudska prava, vjersku praksu, drukčije mišljenje itd.

Stoga, svi koji misle da BiH s Titovim likom u BiH ima budućnost, srljaju u ideološku propast, nagoviješćuju zločin, promoviraju jednoumlje i niječu istinu.

Čudim se stranim izaslanicima, ako se uopće više tim tipovima i može čuditi, da pristaju održavati sastanke ispod Titove zločinačke slike?

 

Komšić je mahalaški titoistički prevarant koji uništava BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari