Pratite nas

Kronika

Mučen, proganjan, zatvaran, a na kraju i zaboravljen

Objavljeno

na

Hrvatski  književnik, novinar, publicist, nakladnik, pjesnik, putopisac, esejist, pa i slikar Zlatko Tomičić (Zagreb, 2. prosinca 1930.- Zagreb, 16. lipnja 2008.) danas, deset godina nakon njegove smrti, gotovo se više i ne spominje.

Čitav se život borio za pravdu, ali je nije dočekao. Proganjali su ga zbog njegova istinskog domoljublja, a poglavito u vrijeme kad je zajedno sa svojim suradnicima počeo objavljivati „Hrvatski književni list“, (HKL), što je, 1968., bila prava senzacija, tim prije jer mu je naklada dostizala vrtoglave visine. Izlazio je još jednu godinu, a nakon toga komunisti su ga zabranili. Kad je 1972. palo vodstvo Hrvatskog proljeća, uhićen je i osuđen na tri godine zatvora, da bi se ta kazna povisila početkom 1973. na pet godina strogog zatvora i četiri godine zabrane javne djelatnosti. Godinu dana proveo je u istražnom zatvoru u Petrinjskoj, a ostali dio kazne izdržao je u Staroj Gradiški. Zanimljivo je da mu je kazna povećana nakon jednog bljutavog i sramnog komentara Đorđe Ličine, koji na žalost još i danas nesmetano piše i objavljuje i koji nikada nije odgovarao za svoje grijehe. Svojedobno je objavio i knjigu „Gnjida“, a tako su baš o njemu razmišljali i svi oni koje je poslao u zatvor.

  • U Petrinjskoj i Staroj Gradiški pokušali su me ubiti, uništiti na razne načine, pokušali su me dokrajčiti svim silama: jodom, radio-aktivnim elementima, drogom, raznim injekcijama, za srce i mozak, ali me ipak nisu uspjeli ubiti. Svi ti pokušaju ostavili su na mene težak trag i ja sam iz Gradiške izašao kao 90 postotni invalid. Nalog Udbe  i Kos- a bio je ne samo uništiti Zlatka, nego razoriti i njegovu obitelj. Specijalni agenti okruživali su i moju bivšu ženu Anu i mojeg sina Tvrtka i obrađivali ih. Moj je sin Tvrtko pobjegao iz Jugoslavije godine 1979. Nije tada imao ni 17 godina. Prvo je otišao u Italiju, a odande u Francusku. Kad se vratio u Hrvatsku opet su ga proganjali – prisjećao se Zlatko, koji je umro mjesec i pol dana prije sinove smrti.

Početkom devedesetih  godina  Zlatko i moja malenkost obnovili su HKL. Naime, jednom smo sjedili u zagrebačkoj Kazališnoj kavani, kad mi je predložio da budem urednik tih novina, što sam, dakako, odmah prihvatio. Rekao mi je da  će mi donijeti na uvid sve brojeve  HKL-a. Nakon tog našeg susreta otišao sam u antikvarijat u Ilici, koji više ne postoji. Ispod stola ugledao sam vrpcom zavezane sve brojeve toga lista i naravno odmah sam ih kupio. Nikada prije ni poslije nisam vidio da netko prodaje sve brojeve  legendarnog HKL-a, zbog kojih  je Tomičić u tadašnjim komunističkim medijima bio gažen i ponižavan, pa čak i osuđen na stroge zatvorske kazne. Pričao mi je da su mu još početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća najveći neprijatelji bili Veselko Tenžera i Igor Mandić, koji su o njemu pisali da „nije nikakva vrijednost“ i tome slično. A kad je počeo izlaziti Hrvatski književni list počeli su još žešći Mandićevi politički napadaji i pozivi na linč.

  • Mandić je uvijek pisao tako da bi ugodio onoj vlasti, Partiji, CK, odnosno uvijek je nastojao pogađati što oni žele i što njima treba – govorio je Tomičić, kojeg nisu prestajali proganjati i u slobodnoj, samostalnoj i neovisnoj hrvatskoj državi, bez obzira što se i sam među prvima dragovoljno javio u Hrvatsku vojsku.

Naime, zbog njegova izraženog hrvatskog domoljublja i dalje su ga uhodili, pratili i napadali i izazivali i ometali u svemu, prešućivali, marginalizirali, uskraćivali mu većinu ljudskih prava. Žalio se svima, od najviših kao što je bio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, pa do nižih. O svemu tome i štošta drugome  objavio sam u knjigama „Hrvatski Orfej“ (1995.) i „Pisma na koja nisam nikad dobio odgovor“ (2013.), koja su naravno ostala prešućena.

Na jednoj od mnogobrojnih tribina koje sam organizirao s Tomičićem, od kojih su neke bile i u Hrvatskom slovu, netko ga je upitao: zašto ga nigdje nema? Odgovorio je:

  • Osim toga, pitaju me i zašto me nitko ne spominje, zašto me nema na televiziji, da li ja uopće pišem i izdajem, zašto se o mojim knjigama i revijama ne piše, itd.i tako redom. U Jugoslaviji sam bio persona non grata, ali su me bar napadali, stalno me kritizirali, a sada samo šutnja, muk, veo zaborava, pad u nepostojnost, iako sam ja tu, pišem, pa i objavljujem, ako nigdje u svojim revijama i zbornicima Kad sam bio mlad svi su me znali i priznavali i veličali. Što sam bio stariji sve sam manje poznat, sve se manje o meni piše, sve teže objavljujem. Časopisi me ne vole, nakladnici me ne će, osim rijetkih, samo u tri lista mogu objaviti priče. Sada kada najbolje pišem i najzrelije i kada sam u svijetu sve poznatiji – sada sam najnepoćudniji u Hrvatskoj i najnepodobniji. Zašto? – pitao se Zlatko, koji je poglavito bio razočaran, kada ga je počeo tužakati po sudovima i jedan varaždinski stihoklepac, koji se nije mogao pomiriti s ljudima koji su se i dalje nastavili boriti za hrvatsku državu.

Nekoliko godina pod kraj života iz Mošćeničke ulice u Zagrebu, odselio se u jedno selo nedaleko Karlovca, jer, kako je rekao, više nije mogao trpjeti razne špiclove i agente koji su ga neprestano pratili i izazivali, pa i fizički napadali. Cijeli je život, baš kao i Vesna Parun, očekivao da će mu riješiti stambeno pitanje, jer stan u kojem je obitavao bio je trošan i sve više neprimjeran za stanovanje, a kamoli za književni rad. Nu, to nikada nije dočekao.

Sve u svemu, činjenica je da su ovog velikog hrvatskog pisca neprestano proganjali oni koji su to činili i u vrijeme Jugoslavije. Udbaši, koji su poput  kameleona, okrenuli kapute i opet dobili značajna mjesta i u državnim institucijama, nastavili su svoj posao, a glavna meta, da ti pamet stane,  i dalje su im bili časni i pošteni Hrvati, poput Zlatka Tomičića, koji bi barem za desetu obljetnicu svoje smrti trebao dobiti i neku ulicu u Zagrebu.

Da se ne zaboravi!

Mladen Pavković/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Policija: Migranti stradali prilikom odrona kamenja

Objavljeno

na

Objavio

“Policija je jučer 12. kolovoza u šumskom predjelu na području Drežnice zatekla grupu migranata, odnosno 12 osoba od kojih su dvije osobe pronađene mrtve. Provedenim očevidom na mjestu događaja utvrđeno je da je do smrtnog stradavanja dvojice nepoznatih muškaraca došlo prilikom odrona kamenja s uzvišenja koje je palo na njih”, priopćila je karlovačka policija.

Nadležnom državnom odvjetništvu o ovom događaju bit će dostavljeno izvješće.

“Ostalih deset zatečenih stranih državljana izrazilo je namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnom zaštitom te su prepraćeni u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu”, priopćeno je također.

Podsjetimo, U šumskom predjelu na području Drežnice karlovačka policija jučer je zatekla skupinu migranata. Riječ je o 12 osoba, a dvije su pronađene mrtve. Policija je provela očevid kako bi se utvrdile okolnosti njihove smrti.

Na mjesto nesreće, 8 kilometara od sela Tomići, policiju su doveli sami migranti. Dvojica stradalih imala su, neslužbeno doznajemo, 24 godine. Prema riječima mještana jednome migrantu smrskan je prsni koš, a drugome je stradao kuk. Njega su uspjeli izvući na cestu i vjerojatno bi bio spašen da bilo brze intervencije hitne pomoći, kažu mještani. Dodaju kako se skupina od 12 mladića između 20 i 30 godina u selu pojavila još preksinoć. Kamo je ostatak grupe odvela policija – nije poznato, ali zna se da su migranti željeli domoći Trsta. Mještani kažu da su ih u posljednja dva i pol mjeseca više puta uočili oko sela. Do danas su zabilježene dvije provale u vikendicu i lovački dom u kojima su tražili hranu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Ekshumirani ostatci 265 osoba u Gračanima

Objavljeno

na

Objavio

Ministarstvo hrvatskih branitelja, u čijoj se nadležnosti nalazi Uprava za zatočene i nestale koji istražuje i neobilježene grobnice iz vremena Drugog svjetskog rata i poraća, u posljednjem je razdoblju istražila je niz lokaliteta. Među njima su i dosad neistražene i neobilježene masovne grobnice na području grada Zagreba.

Učiteljski fakultet, Tuškanac…

Prije nekoliko dana završena je prva faza iskapanja u dvorištu Učiteljskog fakulteta te su ondje pronađeni posmrtni ostaci najmanje 25 osoba. Iako su već godinama poznate informacije o velikom broju žrtava partizanskih egzekucija koji su ondje pokapani, tek se ove godine prvi put započelo s istraživanjima.

Javnost je također pozorno pratila vijest kada su u siječnju na zagrebačkom Tuškancu pronađeni posmrtni ostatci najmanje 24 osobe ubijene nakon Drugog svjetskog rata.

Ove su godine nastavljena istraživanja u zagrebačkim Gračanima, mjestu gdje su komunističke vlasti bez suđenja pogubile nekoliko stotina pripadnika pobijeđene vojske. Istraživanja u Gračanima prvi put su započeta 2011. godine u organizaciji Ureda za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon II. svjetskog rata, koji je ubrzo nakon toga, dolaskom SDP-ove Vlade Zorana Milanovića, ukinut te su od 17 poznatih lokacija grobnica, istražene sam 3.

U lipnju završila prva faza istraživanja u Gračanima

Ministarstvo branitelja krajem lipnja ove godine priopćilo je da je završilo prvu fazu istraživanja podsljemenske zone, u kojoj je istraženo 6 lokacija te su pronađeni i ekshumirani posmrtni ostatci ukupno 265 osoba.

Lokaliteti na kojima se nalaze grobnice poznate su nam zahvaljujući higijeničaru Miroslavu Haramiji kojega su komunisti angažirali da dezinficira grobove pobijenih, a koji je popisao ta mjesta te, nakon pada komunizma, 1991. javno objavio svoj popis.

Ministarstvo hrvatskih branitelja na sustavan i temeljit način pristupilo je istraživanju stradanja žrtava i obradi grobišta na širem području Gračana. Temeljem Zakona o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja te prikupljenih vlastitih istraživanja, Uprava za zatočene i nestale, uz sudjelovanje drugih nadležnih institucija, s prvom fazom terenskih istraživanja započela je 9. travnja 2018. godine, a istraživanja su u kontinuitetu trajala sve do 21. lipnja 2018. godine, priopćilo je Ministarstvo branitelja krajem lipnja.

U tom je razdoblju provedeno terensko istraživanje na šest lokacija pri čemu su ukupno ekshumirani posmrtni ostatci najmanje 265 osoba:

na lokaciji Obernjak ekshumirani su posmrtni ostatci najmanje 40 osoba
na lokaciji Gračani-Banjaluka ekshumirani su posmrtni ostatci najmanje 24 osobe
na lokaciji Pešćenka ekshumirani su posmrtni ostatci najmanje 99 osoba
na lokaciji Zlodijev breg ekshumirani su posmrtni ostatci najmanje 35 osoba
na lokaciji Zdenčec u tri grobne jame ekshumirani su posmrtni ostatci najmanje 67 osoba
na lokaciji Kod Marije-Bjelčenica probnim iskapanjem nisu pronađeni posmrtni ostatci

Prilikom obrade terena s ciljem utvrđivanja mjesta masovne grobnice pregledana je površina dimenzija 231 x 14 metara.

Posmrtni ostatci trenutno na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Zagrebu

Na gradskom groblju Mirogoj 19. lipnja 2018. godine preuzeti su posmrtni ostatci ekshumirani s lokacije Krivićev brijeg. Posmrtni ostatci najmanje 30 osoba bili su privremeno pohranjeni u kosturnici crkve Krista Kralja, a ekshumaciju je 2012. godine proveo tada nadležni Ured za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkog zločina nakon Drugog svjetskog rata.

Svi posmrtni ostatci ekshumirani tijekom ovih terenskih istraživanja otpremljeni su na Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Zagrebu na stručnu obradu i pripremu za dostojno i trajno zbrinjavanje, odnosno sahranu.

U tu svrhu održana su tri terenska sastanka svih sudionika uključenih u proces izgradnje grobnice, mjesta trajnog i dostojnog zbrinjavanja svih ekshumiranih posmrtnih ostataka s područja Gračana. Jedinica lokalne samouprave na čijem se području pronađu posmrtni ostatci žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja dužna je osigurati mjesto njihovog trajnog zbrinjavanja unutar mjesnog ili gradskog groblja, sukladno Zakonu o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja.

Nakon obrade, žrtve će biti sahranjene u cinktoru crkve sv. Mihaela u Gračanima

Nositelj projekta izgradnje grobnice je nadležni Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet dok Uprava za zatočene i nestale kordinira tijek cjelokupnog procesa. U zajedničkoj i kontinuiranoj suradnji s predstavnicima župne i lokalne zajednice usuglašeno je da lokacija buduće grobnice bude u cinktoru crkve sv. Mihaela u Gračanima.

Tijekom provođenja terenskih aktivnosti na području Gračana Uprava za zatočene i nestale predano je radila na prikupljanju, obradi i analizi saznanja o grobištima žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja. Aktivno su provođeni razgovori s primarnim svjedocima kao i ljudima koji imaju moguće spoznaje o događanjima toga vremena koje su koristile i uvelike pomogle prilikom obrade lokacija, a bit će od koristi i u daljnjim aktivnostima na ovom području.

Ostvarena je kvalitetna suradnja s lokalnom mjesnom i župnom zajednicom, predstavnicima udruge Falaček Prigorja te sa svim nadležnim državnim institucijama i gradskim službama uključenima u proces istraživanja gračanskih grobišta. Ovom prilikom Ministarstvo hrvatskih branitelja svima zahvaljuje na iskazanoj pomoći i podršci.

Misao vodilja u radu Ministarstva hrvatskih branitelja uvijek je bila da sve žrtve rata, civilne i vojne, imaju pravo na vječno i dostojno počivalište te da je postupanje s njihovim posmrtnim ostatcima obaveza države i hrvatskog društva.

Uprava se nastavlja aktivno pripremati za sljedeću fazu terenskih istraživanja na području Gračana. O daljnjim planiranim aktivnostima Ministarstvo će pravovremeno obavijestiti javnost, priopćeno je iz Minitarstva branitelja.

Izvor: narod.hr/branitelji.gov.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari