Pratite nas

Kronika

Mučen, proganjan, zatvaran, a na kraju i zaboravljen

Objavljeno

na

Hrvatski  književnik, novinar, publicist, nakladnik, pjesnik, putopisac, esejist, pa i slikar Zlatko Tomičić (Zagreb, 2. prosinca 1930.- Zagreb, 16. lipnja 2008.) danas, deset godina nakon njegove smrti, gotovo se više i ne spominje.

Čitav se život borio za pravdu, ali je nije dočekao. Proganjali su ga zbog njegova istinskog domoljublja, a poglavito u vrijeme kad je zajedno sa svojim suradnicima počeo objavljivati „Hrvatski književni list“, (HKL), što je, 1968., bila prava senzacija, tim prije jer mu je naklada dostizala vrtoglave visine. Izlazio je još jednu godinu, a nakon toga komunisti su ga zabranili. Kad je 1972. palo vodstvo Hrvatskog proljeća, uhićen je i osuđen na tri godine zatvora, da bi se ta kazna povisila početkom 1973. na pet godina strogog zatvora i četiri godine zabrane javne djelatnosti. Godinu dana proveo je u istražnom zatvoru u Petrinjskoj, a ostali dio kazne izdržao je u Staroj Gradiški. Zanimljivo je da mu je kazna povećana nakon jednog bljutavog i sramnog komentara Đorđe Ličine, koji na žalost još i danas nesmetano piše i objavljuje i koji nikada nije odgovarao za svoje grijehe. Svojedobno je objavio i knjigu „Gnjida“, a tako su baš o njemu razmišljali i svi oni koje je poslao u zatvor.

  • U Petrinjskoj i Staroj Gradiški pokušali su me ubiti, uništiti na razne načine, pokušali su me dokrajčiti svim silama: jodom, radio-aktivnim elementima, drogom, raznim injekcijama, za srce i mozak, ali me ipak nisu uspjeli ubiti. Svi ti pokušaju ostavili su na mene težak trag i ja sam iz Gradiške izašao kao 90 postotni invalid. Nalog Udbe  i Kos- a bio je ne samo uništiti Zlatka, nego razoriti i njegovu obitelj. Specijalni agenti okruživali su i moju bivšu ženu Anu i mojeg sina Tvrtka i obrađivali ih. Moj je sin Tvrtko pobjegao iz Jugoslavije godine 1979. Nije tada imao ni 17 godina. Prvo je otišao u Italiju, a odande u Francusku. Kad se vratio u Hrvatsku opet su ga proganjali – prisjećao se Zlatko, koji je umro mjesec i pol dana prije sinove smrti.

Početkom devedesetih  godina  Zlatko i moja malenkost obnovili su HKL. Naime, jednom smo sjedili u zagrebačkoj Kazališnoj kavani, kad mi je predložio da budem urednik tih novina, što sam, dakako, odmah prihvatio. Rekao mi je da  će mi donijeti na uvid sve brojeve  HKL-a. Nakon tog našeg susreta otišao sam u antikvarijat u Ilici, koji više ne postoji. Ispod stola ugledao sam vrpcom zavezane sve brojeve toga lista i naravno odmah sam ih kupio. Nikada prije ni poslije nisam vidio da netko prodaje sve brojeve  legendarnog HKL-a, zbog kojih  je Tomičić u tadašnjim komunističkim medijima bio gažen i ponižavan, pa čak i osuđen na stroge zatvorske kazne. Pričao mi je da su mu još početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća najveći neprijatelji bili Veselko Tenžera i Igor Mandić, koji su o njemu pisali da „nije nikakva vrijednost“ i tome slično. A kad je počeo izlaziti Hrvatski književni list počeli su još žešći Mandićevi politički napadaji i pozivi na linč.

  • Mandić je uvijek pisao tako da bi ugodio onoj vlasti, Partiji, CK, odnosno uvijek je nastojao pogađati što oni žele i što njima treba – govorio je Tomičić, kojeg nisu prestajali proganjati i u slobodnoj, samostalnoj i neovisnoj hrvatskoj državi, bez obzira što se i sam među prvima dragovoljno javio u Hrvatsku vojsku.

Naime, zbog njegova izraženog hrvatskog domoljublja i dalje su ga uhodili, pratili i napadali i izazivali i ometali u svemu, prešućivali, marginalizirali, uskraćivali mu većinu ljudskih prava. Žalio se svima, od najviših kao što je bio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, pa do nižih. O svemu tome i štošta drugome  objavio sam u knjigama „Hrvatski Orfej“ (1995.) i „Pisma na koja nisam nikad dobio odgovor“ (2013.), koja su naravno ostala prešućena.

Na jednoj od mnogobrojnih tribina koje sam organizirao s Tomičićem, od kojih su neke bile i u Hrvatskom slovu, netko ga je upitao: zašto ga nigdje nema? Odgovorio je:

  • Osim toga, pitaju me i zašto me nitko ne spominje, zašto me nema na televiziji, da li ja uopće pišem i izdajem, zašto se o mojim knjigama i revijama ne piše, itd.i tako redom. U Jugoslaviji sam bio persona non grata, ali su me bar napadali, stalno me kritizirali, a sada samo šutnja, muk, veo zaborava, pad u nepostojnost, iako sam ja tu, pišem, pa i objavljujem, ako nigdje u svojim revijama i zbornicima Kad sam bio mlad svi su me znali i priznavali i veličali. Što sam bio stariji sve sam manje poznat, sve se manje o meni piše, sve teže objavljujem. Časopisi me ne vole, nakladnici me ne će, osim rijetkih, samo u tri lista mogu objaviti priče. Sada kada najbolje pišem i najzrelije i kada sam u svijetu sve poznatiji – sada sam najnepoćudniji u Hrvatskoj i najnepodobniji. Zašto? – pitao se Zlatko, koji je poglavito bio razočaran, kada ga je počeo tužakati po sudovima i jedan varaždinski stihoklepac, koji se nije mogao pomiriti s ljudima koji su se i dalje nastavili boriti za hrvatsku državu.

Nekoliko godina pod kraj života iz Mošćeničke ulice u Zagrebu, odselio se u jedno selo nedaleko Karlovca, jer, kako je rekao, više nije mogao trpjeti razne špiclove i agente koji su ga neprestano pratili i izazivali, pa i fizički napadali. Cijeli je život, baš kao i Vesna Parun, očekivao da će mu riješiti stambeno pitanje, jer stan u kojem je obitavao bio je trošan i sve više neprimjeran za stanovanje, a kamoli za književni rad. Nu, to nikada nije dočekao.

Sve u svemu, činjenica je da su ovog velikog hrvatskog pisca neprestano proganjali oni koji su to činili i u vrijeme Jugoslavije. Udbaši, koji su poput  kameleona, okrenuli kapute i opet dobili značajna mjesta i u državnim institucijama, nastavili su svoj posao, a glavna meta, da ti pamet stane,  i dalje su im bili časni i pošteni Hrvati, poput Zlatka Tomičića, koji bi barem za desetu obljetnicu svoje smrti trebao dobiti i neku ulicu u Zagrebu.

Da se ne zaboravi!

Mladen Pavković/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Policija u New Yorku ispalila 22 metka na bh. državljanina Dženana Čamovića, istražuju veze s terorizmom

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Twitter

Muškarac na kojeg je policija pucala u New Yorku nakon što ih je napao nožem trenutačno je pod istragom zbog moguće povezanosti s terorističkim skupinama. Osumnjičeni je identificiran kao 20-godišnji Dženan Čamović. Bit će provjereno njegovo kretanje te svi kontakti u proteklom razdoblju. Istražitelji kažu da je Čamović imigrant te da je moguće da je iz Bosne i Hercegovine.

Federalni agenti u četvrtak su izvršili pretres u Čamovićevoj kući, koja je nešto više od jednog kilometra udaljena od mjesta napada, javlja New York Post, prenosi VečernjiList

Video: Pljačkaši bježali iz trgovine na Manhattanu pa autom udarili policajca

– Šokiran sam kad sam čuo da je nožem ubo policajca, da su ga upucali i da je još živ. To je nevjerojatno. Izgledao je kao tih i dobar momak. Ne znam zbog čega je to napravio. Nikad se nije činio ljutitim – rekao je njegov susjed David Song.

Rođak osumnjičenog, koji je želio ostati anoniman, naglasio je da poveznice s terorizmom ne dolaze u obzir.

Policajci su ispalili 22 hica na Čamovića koji je pogođen s osam metaka. Iz policije kažu da nije jasno je li Čamović, koji je uspio oduzeti pištolj policajcu, zaista pucao na policiju.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Bivša državna tajnica Rimac dovedena u Uskok na ispitivanje

Objavljeno

na

Objavio

foto HINA

Smijenjena državna tajnica u Ministarstvu uprave Josipa Rimac dovedena je u petak navečer na ispitivanje u Uskok gdje je ranije tijekom dana zbog sumnji u počinjenje kaznenih djela protiv službene dužnosti i gospodarskog kriminaliteta s obilježjima korupcije ispitan predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Krunoslav Jakupčić.

Izvori bliski istrazi ističu da se Rimac sumnjiči za trgovinu utjecajem i primanje mita od 45.000 eura kako bi pogodovala tvrtki C.E.M.P. koja je gradila vjetroelektranu kod Knina. Uz to, sada već bivša državna tajnica sumnjiči se da je radila pritisak na Hrvatske šume kako bi promijenili negativno mišljenje koje je C.E.M.P. dobio oko izgradnje vjetroelektrane Krš-Pađane.

Uskok sumnja su predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Krunoslav Jakupčić i Ivan Melvan iz splitske ispostave Hrvatskih šuma bili ti koji su u konačnici početkom godine dali pozitivna mišljenja za vjetroelektrane. Jakupčićev odvjetnik Vladimir Terešak je kazao da je njegov branjenik iznosio aktivnu i opširnu obranu te da se njega tereti da je sve rado po nalogu Josipe Rimac.

“Moj branjenik je poricao krivnju za ono što mu se stavlja na teret. Radi se o trgovačkom društvu i izgradnji vjetrolektrane u okolici Knina. Jakopčić je naplatio dug po osnovi korištenja. Taj dug seže od 2015, od bivše uprave. Dakle, Hrvatske šume su naplatile dug od bivše uprave, terete ga da ta šteta nije naplaćena. On je naplatio 6 milijuna duga, ali ostala je još neka šumska šteta”, rekao je Terešak.

Tvrka C.E.M.P. oglasila se u petak priopćenjem u kojem odbacuje bilo kakve nezakonite radnje, tvrdeći da to može dokazati iz postojeće dokumentacije pri svim nadležnim tijelima u ovom projektu.

”Što se tiče odnosa investitora i Hrvatskih šuma, ne samo da Hrvatske šume nikada ni po čemu nisu pogodovale investitoru u ovom projektu, već su svojim odlukama i radnjama činile izravnu financijsku štetu društvu te onemogućavale provedbu projekta odgađanjem izdavanja uporabne dozvole te primopredaje izgrađenih šumskih putova”, tvrdi tvrtka.

Policijskom akcijom je obuhvaćeno ukupno 13 osoba, među kojima je i HDZ-ova načelnica Gračaca Nataša Turbić te pomoćnica ministra gospodarstva, poduzetništva i obrta Ana Mandac, koja je odlukom Vlade RH također smijenjena u petak. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari