Pratite nas

Kronika

Mučen, proganjan, zatvaran, a na kraju i zaboravljen

Objavljeno

na

Hrvatski  književnik, novinar, publicist, nakladnik, pjesnik, putopisac, esejist, pa i slikar Zlatko Tomičić (Zagreb, 2. prosinca 1930.- Zagreb, 16. lipnja 2008.) danas, deset godina nakon njegove smrti, gotovo se više i ne spominje.

Čitav se život borio za pravdu, ali je nije dočekao. Proganjali su ga zbog njegova istinskog domoljublja, a poglavito u vrijeme kad je zajedno sa svojim suradnicima počeo objavljivati „Hrvatski književni list“, (HKL), što je, 1968., bila prava senzacija, tim prije jer mu je naklada dostizala vrtoglave visine. Izlazio je još jednu godinu, a nakon toga komunisti su ga zabranili. Kad je 1972. palo vodstvo Hrvatskog proljeća, uhićen je i osuđen na tri godine zatvora, da bi se ta kazna povisila početkom 1973. na pet godina strogog zatvora i četiri godine zabrane javne djelatnosti. Godinu dana proveo je u istražnom zatvoru u Petrinjskoj, a ostali dio kazne izdržao je u Staroj Gradiški. Zanimljivo je da mu je kazna povećana nakon jednog bljutavog i sramnog komentara Đorđe Ličine, koji na žalost još i danas nesmetano piše i objavljuje i koji nikada nije odgovarao za svoje grijehe. Svojedobno je objavio i knjigu „Gnjida“, a tako su baš o njemu razmišljali i svi oni koje je poslao u zatvor.

  • U Petrinjskoj i Staroj Gradiški pokušali su me ubiti, uništiti na razne načine, pokušali su me dokrajčiti svim silama: jodom, radio-aktivnim elementima, drogom, raznim injekcijama, za srce i mozak, ali me ipak nisu uspjeli ubiti. Svi ti pokušaju ostavili su na mene težak trag i ja sam iz Gradiške izašao kao 90 postotni invalid. Nalog Udbe  i Kos- a bio je ne samo uništiti Zlatka, nego razoriti i njegovu obitelj. Specijalni agenti okruživali su i moju bivšu ženu Anu i mojeg sina Tvrtka i obrađivali ih. Moj je sin Tvrtko pobjegao iz Jugoslavije godine 1979. Nije tada imao ni 17 godina. Prvo je otišao u Italiju, a odande u Francusku. Kad se vratio u Hrvatsku opet su ga proganjali – prisjećao se Zlatko, koji je umro mjesec i pol dana prije sinove smrti.

Početkom devedesetih  godina  Zlatko i moja malenkost obnovili su HKL. Naime, jednom smo sjedili u zagrebačkoj Kazališnoj kavani, kad mi je predložio da budem urednik tih novina, što sam, dakako, odmah prihvatio. Rekao mi je da  će mi donijeti na uvid sve brojeve  HKL-a. Nakon tog našeg susreta otišao sam u antikvarijat u Ilici, koji više ne postoji. Ispod stola ugledao sam vrpcom zavezane sve brojeve toga lista i naravno odmah sam ih kupio. Nikada prije ni poslije nisam vidio da netko prodaje sve brojeve  legendarnog HKL-a, zbog kojih  je Tomičić u tadašnjim komunističkim medijima bio gažen i ponižavan, pa čak i osuđen na stroge zatvorske kazne. Pričao mi je da su mu još početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća najveći neprijatelji bili Veselko Tenžera i Igor Mandić, koji su o njemu pisali da „nije nikakva vrijednost“ i tome slično. A kad je počeo izlaziti Hrvatski književni list počeli su još žešći Mandićevi politički napadaji i pozivi na linč.

  • Mandić je uvijek pisao tako da bi ugodio onoj vlasti, Partiji, CK, odnosno uvijek je nastojao pogađati što oni žele i što njima treba – govorio je Tomičić, kojeg nisu prestajali proganjati i u slobodnoj, samostalnoj i neovisnoj hrvatskoj državi, bez obzira što se i sam među prvima dragovoljno javio u Hrvatsku vojsku.

Naime, zbog njegova izraženog hrvatskog domoljublja i dalje su ga uhodili, pratili i napadali i izazivali i ometali u svemu, prešućivali, marginalizirali, uskraćivali mu većinu ljudskih prava. Žalio se svima, od najviših kao što je bio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, pa do nižih. O svemu tome i štošta drugome  objavio sam u knjigama „Hrvatski Orfej“ (1995.) i „Pisma na koja nisam nikad dobio odgovor“ (2013.), koja su naravno ostala prešućena.

Na jednoj od mnogobrojnih tribina koje sam organizirao s Tomičićem, od kojih su neke bile i u Hrvatskom slovu, netko ga je upitao: zašto ga nigdje nema? Odgovorio je:

  • Osim toga, pitaju me i zašto me nitko ne spominje, zašto me nema na televiziji, da li ja uopće pišem i izdajem, zašto se o mojim knjigama i revijama ne piše, itd.i tako redom. U Jugoslaviji sam bio persona non grata, ali su me bar napadali, stalno me kritizirali, a sada samo šutnja, muk, veo zaborava, pad u nepostojnost, iako sam ja tu, pišem, pa i objavljujem, ako nigdje u svojim revijama i zbornicima Kad sam bio mlad svi su me znali i priznavali i veličali. Što sam bio stariji sve sam manje poznat, sve se manje o meni piše, sve teže objavljujem. Časopisi me ne vole, nakladnici me ne će, osim rijetkih, samo u tri lista mogu objaviti priče. Sada kada najbolje pišem i najzrelije i kada sam u svijetu sve poznatiji – sada sam najnepoćudniji u Hrvatskoj i najnepodobniji. Zašto? – pitao se Zlatko, koji je poglavito bio razočaran, kada ga je počeo tužakati po sudovima i jedan varaždinski stihoklepac, koji se nije mogao pomiriti s ljudima koji su se i dalje nastavili boriti za hrvatsku državu.

Nekoliko godina pod kraj života iz Mošćeničke ulice u Zagrebu, odselio se u jedno selo nedaleko Karlovca, jer, kako je rekao, više nije mogao trpjeti razne špiclove i agente koji su ga neprestano pratili i izazivali, pa i fizički napadali. Cijeli je život, baš kao i Vesna Parun, očekivao da će mu riješiti stambeno pitanje, jer stan u kojem je obitavao bio je trošan i sve više neprimjeran za stanovanje, a kamoli za književni rad. Nu, to nikada nije dočekao.

Sve u svemu, činjenica je da su ovog velikog hrvatskog pisca neprestano proganjali oni koji su to činili i u vrijeme Jugoslavije. Udbaši, koji su poput  kameleona, okrenuli kapute i opet dobili značajna mjesta i u državnim institucijama, nastavili su svoj posao, a glavna meta, da ti pamet stane,  i dalje su im bili časni i pošteni Hrvati, poput Zlatka Tomičića, koji bi barem za desetu obljetnicu svoje smrti trebao dobiti i neku ulicu u Zagrebu.

Da se ne zaboravi!

Mladen Pavković/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Aluminiju rok do 14 sati

Objavljeno

na

Objavio

Aluminiju, kojem zbog ogromnih dugovanja prijeti gašenje, Nezavisni operator sistema u BiH dao je rok do 14 sati da pronađe novog, odnosno alternativnog opskrbljivača električnom energijom.

U protivnom će Aluminij s prijenosne mreže isključiti noćas, točno u ponoć.

Skidanje s elektromreže imalo bi za poduzeće pogubne posljedice, s obzirom na to da bi za eventualno ponovno pokretanje ćelija trebalo razdoblje od dvije godine.

Inače, Uprava Aluminija uspjela je u nedjelju kupiti još 24 sata za život Aluminija, odnosno odgoditi ”skidanje” Aluminija s naponske mreže.

Isključenje bi, kako je rekao Direktor korporativnih komunikacija Aluminija, Darko Juka, ”značilo smrt Aluminija u roku od tri sata”.

”Nakon hlađenja tekućeg aluminija došlo bi do nesagledivih havarija, pa čak možda i do eksplozija, a da ne pričamo o ugrožavanju života naših radnika”, rekao je Juka.

Radnici su pak u nedjelju simbolično prosvjedovali kod trafostanice na Čulama te su poručili kako neće dozvoliti gašenje tvrtke.

Generalni direktor Aluminija Dražen Pandža rekao je kako pokušavaju izbjeći na sve moguće načine i našim sredstvima pokušavamo iznaći rješenje.

”Dosta je teško i neizvjesno. Ako smo kupili jedan dan, pokušat ćemo kupiti još jedan dan, ali opet ponavljam bez direktnog uključenja Vlade i nadležnih organa situacija se neće riješiti”, rekao je Pandža.

Povodom situacije u Aluminiju nisu se službeno oglasili s bilo koje razine vlasti, niti su bilo što rekli hrvatski dužnosnici u BiH. Reagirali su drugi sindikalisti poručivši kako su spremni dignuti cijelu Hercegovinu na noge, piše Bljesak.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Okončana akcija MUP-a USK u Bihaću – Migrantima oduzeto 49 komada hladnog oružja

Objavljeno

na

Objavio

Okončana je akcija MUP-a USK-a, čiji su službenici od jutros pretresali privremeni migracijski centar Đački dom u bihaćkom naselju Borići.

49 komada različitih veličina hladnog oružja, noževa, britvi, zatim šipke kojima se mogu nanositi tjelesne povrede, više paketića ‘zeljaste materije’ ‘koja asocira na marihuanu’. Privedeno je više osoba nad kojima je provedena kriminilastička obrada, a koji su sinoć sudjelovali u masovnoj tuči u Đačkom domu.

Podsjetimo, sinoć je grupa od desetak migranata napala i policijske službenike MUP-a USK-a koji su bili pozvani da zaustave masovnu tučnjavu do koje je došlo prilikom dijeljenja večere u Domu.

Tom prilikom, da bi zaštitio sebe, kolege, zaštitare koji rade na osiguravanju Doma te ostale migrante, policijski službenik je ispucao hice upozorenja.

Oštećeni su i službeni policijski automobili, kao i vozilo zaštitarske službe.

 

Priopćenje MUP-a USK:

Sa svakodnevnim povećanjem broja migranta na područje Unsko-sanskog kantona, došlo je i do pogoršanja sigurnosne situacije a posebno na području grada Bihaća gdje je povećan broj krivičnih djela počinjenih od strane migranta. Uprava policije MUP USK-a poduzima sve mjere i radnje na kontroli i nadzoru ilegalnih migranta te kako bi održala povoljnu sigurnosnu situaciju.

Sinoćni ( op.a. 08.10.2018), masovni fizički sukob migranta smještenih u Đačkom domu u Borićima, i nakon što je veća grupa migranta upotrebom podesnih predmeta i kamenja napala policijske službenike i tom prilikom oštetili službeno vozilo MUP USK-a i vozilo zaštitarske agencije, policijski službenik je ispalio četiri hitca upozorenja kako bi zaštitio život policijskih službenika i svoj život.

U vezi navedenog događaja, dana 09.10 .2018 godine, po naredbi Općinskog suda u Bihaću, policijski službenici Uprave policije MUP USK-a, otpočeli su još jednu policijsku akciju „Pretres“ lica i objekta koje koriste migranti a radi se o objektu „ Đački dom“ u Borićima kao i šatorskog naselja pored same zgrade s ciljem pronalaska predmeta koji potiču iz krivičnog djela, predmeta koji mogu poslužiti u izvršenju krivičnog djela kao i predmeta koji se oduzimaju u skladu sa Zakonom o prekršajima.

U provođenju ovih aktivnosti Uprava policije MUP-a USK angažirala je oko 170 policijskih službenika – pripadnika Jedinice policije za podršku, Policijske stanice Bihać, svih ostalih Policijskih stanica u sastavu Uprave policije te Sektora kriminalističke policije.

Prilikom pretresa, policijski službenici pronašli su i privremeno izuzeli: određenu količinu zeljaste materije koja svojim izgledom asocira na opojnu dr0gu „Cannabis sativa L“, 49 noževa raznih veličina, džepni noževa, više metalnih šipki, kao i drugih predmeta pogodnih za nanošenje povreda. Više lice za koje postoji osnovi sumnja da su učesnici sinoćnjeg masovnog fizičkog obračuna su privedeni u policijsku stanicu Bihać gdje je nad istima provedena kriminalistička obrada, priopćeno je iz MUP-a USK.

Masovna tuča među migrantima u Bihaću, policija morala uporabiti oružje

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari