Pratite nas

BiH

Mudronosne analize nacionalizma u Hrvata

Objavljeno

na

Završena je ‘majka’ svih utakmica u Regionu! Hrvatska je uhvatila bod na beogradskoj Marakani. Objektivna beogradska publika izvjesila je kilometarsku srpsku zastavu na kojoj je ćirilicom pisalo ‘Vukovar’. Naši beogradski prijatelji oduševljeno su pjevali hrvatsku himnu s nešto izmijenjenim tekstom ‘šaljite salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate’ i ‘nož, žica, Srebrenica’. U ozračju tradicionalne balkanske tolerancije spaljeno je nekoliko hrvatskih zastava, a na Šimunića kad je bio isključen, pastoralni gledatelji su bacali stolice, flaše i upaljače…

Kako je tim neriješenim rezultatom Hrvatska ostavila Srbiju devet bodova iza sebe, i kao nositeljica skupine, osigurala kvalifikacije za svjetsko prvenstvo, hrvatski su novinari odmah zatražili ostavku Igora Štimca. Gledajući sa čisto športskog aspekta Štimac i nije sasvim bez grijeha. Neoprezno je dopustio da nam nacionalna vrsta u jednom razdoblju padne na sramotno četvrto mjesto na svijetu dopustivši Španjolskoj, Njemačkoj i Argentini da se ugnijezde ispred nas. Osim toga, snimljen je ne jedanput s provokativnom krunicom u ruci umjesto da je na glavu nabio partizanku. Vodio je ‘vatrenei na pripreme u Međugorje umjesto u Vrnjačku banju. Nakon utakmice u Beogradu, šireći međunacionalnu mržnju, pozdravio je Vukovar i Hrvate diljem svijeta. Time je ogorčio ne samo gledatelje Žikine dinastije nego i Olivera Frljića, Milu Kekina, Davora Butkovića i američkog veleposlanika u Beogradu koji se diplomatski neutralno derao za vrijeme utakmice ‘Naprijed Srbija!’. Zato se i ja odmah spremno pridružujem zahtjevu da se Štimca mora odmah smijeniti, a da novog selektora imenuje ministar športa Željko Jovanović u liku progresivnog Dinamovog trenera Branka Ivankovića. Dotični nas je mudro podučio kako u Vukovaru moraju biti ćirilični natpisi jer je on, kao svjetski putnik, to vidio u razvijenom i kulturnom svijetu! Bravo Brankić!!! Baš si faca! Treća sreća kad te Mamić po treći put izabrao za trenera Dinama! Brankec je, gostujući u Rusiji, vidio u bivšem Staljingradu natpise na njemačkom jer je tamo poginulo puno Nijemaca za vrijeme II. svjetskog rata. Vidio je on i u Armeniji kako su svi natpisi na armenskom i turskom jeziku jer su Turci i Armenci dva bratska naroda – nešto k’o Srbi i Hrvati u Vukovaru! Dobro, Tanac je napokon trener koji će Dinamu donijeti jednu novu liberalno-politički prihvatljivu dimenziju i napokon neke simpatije ministra Jovanovića.

Međutim, neće Srbi zbog svega što se događalo u Beogradu proći ‘lišo’. Svoja pera su naoštrili Miljenko Jergović I Branimir Profuk. Sjećam se kako su ta dvojica boraca za Dražu i Beogradsku filharmoniju bili ogorčeni prigodom ovogodišnje utakmice istih protivnika u Zagrebu. Doznali tada Miljenko i Brana da srpski navijači, pitomi i umiljati kakvi već jesu, neće moći ‘da deluju na fudbalskoj utakmici u Zagrebu’. Brana Profuk, prosto ne vjerujući, upitao se tada u Večernjaku hoće li uopće srpskim igračima biti dopušteno tu u Zagrebu da zabiju gol. Imao je zapravo dobar nos! Srbi nisu zabili u Zagrebu gol – zabranili im hrvatski nacionalisti, na čelu sa Pletikosom. Sad će ta dvojica objektivnih kolumnista Jutarnjeg (Pofuk samo na posudbi u Večernjaku) tako oštro reagirati i na sve ono što se nedavno dogodilo u Beogradu i Borovom selu za vrijeme juniorskog europskog prvenstva košarkašica? Možda i neće? Ne mogu vjerovati da će na sve to odmučati! Usput rečeno, Pofuk i Beogradska filharmonija postali su čista destilirana istina o kulturnom i totalnom suživotu dvaju bratskih naroda. Ovih je dana glavni dirigent Beogradske filharmonije postao ministar u srpskoj vladi, nešto kao naša Andrea Zlatar, samo s manje rumenila na nosu. Dirigent je sada ministar u srpskoj vladi koja ima jedinstven stav o Oluji kao najvećem genocidu nakon II. svjetskog rata u kojoj 2/3 ministara misli I govori kako je Vukovar srpski, a o Dubrovniku da i ne govorimo. Ministar je u vladi u kojoj vjerojatno većina ministara još pritajeno sanja staru velikosrpsku granicu Virovitica-Zadar-Karlobag te da bi cijelu Hrvatsku trebalo moći vidjeti s tornja zagrebačke katedrale. Čekam sa zanimanjem hoće li se kolumnistička ergela u Jutarnjem osvrnuti na festival bratstva I jedinstva u Beogradu ili će svoj raskošni antitalenat idalje trošiti tek na Štimca i njegovu krunicu. A Štimac svoj cilj zna! Henry Ford je jednom rekao: ‘Prepreke su one strašne stvari koje možete vidjeti tek kad maknete oči sa cilja!’

Davor Butković je uvjeren kako je u Vukovaru na djelu industrija mržnje. HDZ je najprije uništio industriju u Hrvatskoj, a sada – radikalni nacionalisti povezani s HDZ-om – industrijaliziraju mržnju prema pastoralnim Srbima koji autobusima dolaze u Vukovar samo na glasovanje i prema ćirilici protiv koje, kako kaže Premijer, nikada nismo ratovali. Čak su i ogromne čahure kojima je JNA razarala Vukovar imale dvojezične natpise na ćirilici i latinskom. U Jutarnjem od 7. rujna o.g., Bule nam otkriva genezu ustašoidnosti Hrvata. Kirurški precizno Bule nas  srpom i čekićem operira od bolesti zvane ‘hrvatski nacionalizam’. On je pedantan s pamćenjem nosoroga. Tako se sjeća splitske rive i 100 000 zajapurenih nacionalista koji su tvrdili kako su svi oni Mirko Norac. To još i danas zbunjuje A. Tomića koji se ponekad noću probudi u lokvi znoja vičući kako on nije Mirko Norac već vodnik I klase. To što je na splitskoj rivi tada bilo 170 000 ljudi koji su dostojanstveno prosvjedovali protiv početka progona generala pobjedničke Hrvatske vojske – toga se Bule ne sjeća jer mu u takvim stvarima uvijek zakaže memorija pamćenja! Sjeća se, međutim, kad je Gotovina bio uhićen i predan Haškom sudu da je na protestu protiv vlasti bilo samo 10 000 ljudi. Sjećam se kako je i mene tada bio razočarao tako mali broj prosvjednika.

No, sada nam Bule, u svom člančiću, napokon otkriva strogo čuvanu tajnu do koje je on ipak dopro. Veliki se lovac na Gotovinu, njegov prijatelj Ivo Sanader, dogovorio sa splitskim nadbiskupom Barišićem za takozvanu ‘pacifikaciju’ prosvjeda. Kaže da mu se tom crkveno-hadezeovskom transakcijom pohvalio osobno sam Sanader. Valjda ne kao i kad mu je onda jednom navodno dao intervju koji je Bule izmislio. Bule nepoderivom logikom zaključuje kako su branitelji željezna šaka HDZ-a. Znači i Fred Matić! Dobro sad bar napokon znamo da je Fred zapravo HDZ-ova peta kolona u kukurikavskoj koalicijskoj vlasti. Kao svi ‘veliki’ analitičari, Bule nije zaboravio ni ulogu koju u svemu tome po njemu igra Katolička crkva. Podsjeća nas kako župnici i biskupi zaboravljaju da je papa Ivan Pavao II. još 1994. g., poručio kako Hrvati ne smiju mrziti Srbe već ih trebaju poštivati. Umjesto toga, veli naš Bule, svećenici ‘razjaruju najgoru vrstu nacionalizma!’ Amen! U tom komentaru Bule nije našao za potrebno ni zucnuti o svemu što se dešavalo u Beogradu I u Borovom selu za vrijeme košarkaške utakmice. Ni riječi o parolama koje su nosili Srbi kao npr: ‘Ovo je Srbija’, ‘Vukovar je Srbija’, ‘Nož, žica, Srebrenica’, ‘Kosovo je srce Srbije’ itd.

U svojoj mudrosnoj analizi nacionalizma u Hrvata naš Bule nije našao vrijednim ni spomenuti zašto nitko nije kažnjen zbog vjerske, rasne i međunacionalne mržnje. Ma siguran sam da bi Bule pisao naveliko o tome kad bi se bar moglo nekako progurati da su i iza tih svih dogođaja u Beogradu i Borovu selu stajali HDZ i Katolička crkva. Kaže naš vrli Bule kako samo deset godina nakon čuvenog Sanaderovog ‘Hristos se rodi!’ svjedočimo brzom rastu industrije mržnje. Bule silno žali što se internet kod nas, kao u Kini, ne može kontrolirati. Po njemu su glavni protagonisti internetske mržnje mladi ljudi koji nemaju pojma što se na ovim prostorima zbivalo prije 15, a kamoli prije 30 ili 60 godina. Bule je uvjeren kako bi se ti mladi ljudi sigurno drugačije ponašali kad bi znali sve o Bleiburgu, Jazovkama, marševima smrti, ubojstvima svećenika i novinara nakon 1945. g., likvidacijama tzv. neprijateljske emigracije, Golom otoku, Staroj Gradišci, zatiranju hrvatskog bunta i inteligencije 1970. g., te o deset godina tzv. Tuđmanovog mraka. Kad bi mladi sve to znali, oni bi sigurno žestoko osudili vulgarni hrvatski šovinizam i nacionalizam. Međutim, mladi i nisu tako blesavi kako se to čini našem mudrom Buletu i ljevičarskim novinarima. Mogu razni Butkovići, Jergovići, Tomići, Pavličići, Lovrićke i Pofuci pisati i mračiti po papiru koliko ih je volja, ali mladi ipak dobro znaju da je u tih deset godina tobožnjeg mraka nenaoružana Hrvatska, pod embargo koji je predložio da se donese u UN Buda Lončar, uspjela pobijediti u krvavom Domovinskom ratu i osigurati svoje granice dok je istodobno zbrinjavala preko milijun prognanika i izbjeglica. Buletovih deset godina mraka su deset najsvjetlijih godina u hrvatskoj povijesti, znaju to naši mladi, tako da to nikakvi mutikaše više ne mogu promijeniti ma koliko hračkali. Ne mogu to promijeniti ni ljevičarska novinarska falanga, ni desni detuđmanizatori tipa Sanadera, Šeksa i Kosorice, ni zabrana ili kontrola interneta, niti uvođenje ćirilice u Vukovar. Ta bitka je za oronule jugofile, orijunaše i one tobožnje antifašiste koji su u biti staljinisti, izgubljena konačno i potpuno za sva buduća vremena. Bez obzira na sve to, ne možemo šutjeti i ne reagirati na neokomunizam koji ovih dana jaše Lijepom našom. Arrturo Graf je napisao: ‘Ponekad treba zatvoriti jedno oko, ali zatvoriti oba dva u isto vrijeme nije baš mudro!’

Zvonko Bušić je izabrao radije otići negoli se miriti sa svom bijedom naše hrvatske zbilje. Odmah nakon njegovog odlaska u vječna lovišta javili su se razni Burkovići s tezom o tzv. kontroverznoj osobnosti hrvatskog junaka i teroriste u istoj osobi. Bez imalo stida, o tome pišu oni koji su bombaški proces Titu desetljećima slavili kao herojski čin borca za slobodu. Butković, Krešić, Jakovina i slične sjene iz Platonove špilje kao pokvareni telefoni ponavljali su ‘oteo avion’, ‘smrtno nastradao policajac’… Siguran sam da kad bi ti tipovi proveli samo 32 sata u zatvoru, cmizdrili bi k’o slijepa kuja na kiši. Nelson Mandela, Ernesto Che Guevara, niz izraelskih predsjednika države i vlade postali su od deklariranih terorista prvi ili najvažniji ljudi svojih država i kao takvi zapisani u povijesti. Samo u narodu pizdojalaca, zadrtih individualista bez ikakva osjećaja za nacionalno zajedništvo i u zemlji u kojoj nije nikada provedena istinska lustracija, raznorazni komunistički bijednici usuđuju se pljuckati po čovjeku koji je dao 32 najbolje godine svog života za san o samostalnoj državi svih Hrvata – državi u kojoj ti bijednici danas dobro žive, a mnogi je i dobro kradu za svoj lagodan život. Kad je vidio kakva su smeća danas uhvatila pozicije i sustavno upropaštavaju državu za koju je on i mnogi u ratu žrtvovali cijele svoje živote, nije imao više snage i rekao je ‘hvala’ te dostojanstveno otišao. I umjesto da mu se svi poklonimo bar sada kad ga više nema, oni pljuckaju po njemu zadovoljni što je eto još jedan naš manje! A Zvonko Bušić će nas i iz groba uvijek podsjećati na to da trebamo zadržati razum te govoriti i djelovati. To se ovih dana i ostvarilo u Vukovaru kad su branitelji progledali i usprotivili se ćirilizaciji Grada heroja! A. Schopenhauer je napisao: ‘Ako se teški grijesi okajavaju tek na onom svijetu, neka se barem glupi okaju na ovome!’

Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Sergej Lavrov u Sarajevu: Daytonskom sporazumu nema alternative

Objavljeno

na

Objavio

Foto: EPA

Ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov rekao je u petak u Sarajevu da Moskva neupitno podržava Daytonski mirovni sporazum, suverenitet i teritorijalni integritet BiH te je odbacio navode da podupire bilo koju političku stranku na skorašnjim izborima.

“Rusija polazi od bezalternativnosti Daytonskog sporazuma. Podržavamo suverenitet, teritorijalni integritet i ustavne ovlasti dva entiteta i tri naroda u Bosni i Hercegovini. Mi smo zainteresirani da se rezultati izbora zasnivaju na tim načelima”, rekao je Lavrov nakon sastanka sa svojim bosanskohercegovačkim kolegom Igorom Crnatkom u Sarajevu.

Vlast treba uključiti predstavnike svih naroda i doprinijeti konsolidaciji, rekao je Lavrov na konferenciji za novinare.

Prethodno je ruski šef diplomacije razgovarao sa sva tri člana BiH Predsjedništva, bošnjačkim Bakirom Izetbegovićem, srpskim članom državnog vrha Mladenom Ivanićem i hrvatskim članom Draganom Čovićem.

Upitan o tome ima li Moskva favorita na izborima zakazanima za 7. listopada u BiH, Lavrov je rekao da su ruski favoriti građani i da nemaju nijednu stranku ili političara kojega izravno podržavaju.

“Mi imamo svoje favorite. Ti favoriti su ljudi koji će glasovati za političare. Nikada nikome ne preporučujemo za koga će glasovati”, rekao je Lavrov čime je odbacio navode čelnika Republike Srpske Milorada Dodika da svojim posjetom podržava baš njega.

Lavrov je pozdravio razgovore između Kosova i Srbije izrazivši očekivanje da će se dogovor postići bez pritiska Sjedinjenih Država ili Europske unije.

“Mi pozdravljamo izravan dijalog Beograd – Priština, ali najvažnije je da se ono o čemu se razgovara zaista i realizira”, rekao je.

Ustvrdio je da Rusija zajedno s EU i SAD podupire Daytonski sporazum.

“I mi smo se suglasili da vanjski igrači na Balkanu ne trebaju stvarati konfrontaciju. Naša zemlja uvijek je lijepo surađivala s EU i SAD ovdje i u usuglašavanju Daytonskog sporazuma, ne vidim razlog da se ta suradnja mijenja”, rekao je ruski šef diplomacije.

Crnadak je ocijenio da Rusija ima principijelan stav kada je riječ o unutarnjim odnosima, posebice zbog potpore Daytonskom mirovnom sporazumu.

“Daytonski sporazum je dao dobru osnovu za mir i suživot. Zato nam je potpora Rusije važna. Rusija je bila jedan od kreatora ovog sporazuma”, rekao je Crnadak.

Ruski šef diplomacije posjet BiH nastavlja u Banjoj Luci gdje će obići mjesto rusko-srpskog centra koji se ondje gradi i razgovorom s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom okončati posjet BiH.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Ne može se Bosna i Hercegovina uređivati politikom jednog naroda, bez obzira koliko ga danas ima

Objavljeno

na

Objavio

Bosna i Hercegovina je politički mrtvac oko kojeg se okupljaju najviše oni koji očekuju što veču ostavštinu. Drži se na vještačkom životu samo kako bi svi uspjeli pročitati pismo oporuke i vidjeli koliko tko i šta dobiva. Svi se tobože bore za njeno zdravlje, a u isto vrijeme svi sa svoje strane udaraju ćavle u lijes, i poslije pilatovski peru ruke.

Još nitko od tih interesnih aktera u smrtnoj joj povorci nema hrabrosti otvoreno reći “car je gol”, pacijent je mrtav. Nitko ne smije preuzeti odgovornost za njenu smrt, a svi je eutanaziraju.

Rijedak, zapravo nema povijesnog primjera takve smrtne igre sa pacijentom, i toliki nedozvoljeni eksperimenata. No ono što je također beha politički specijalitet je činjenica da zemlju najviše, i najbrutalnije, mrtvari i ubija onaj njen narod koji se, navodno, najjače zauzima za njeno izliječenje i oživljavanje. A upravo taj narod kao danas najbrojniji u toj slojevitoj zajednici, liječi je lijekovima koji su u civiliziranim demokratskim i slobodnim zemljama davno zabranjeni.

Liječe je lijekom koji je podmuklo ubija. Politički lijek unitarizma i centralizma koji se u prošlosti pokazao smrtonosnim za slojevite zajednice, a danas jedna od najslojevitiji je upravo Bosna i Hercegovina, Bošnjaci koriste, ćime se na pacijentu politički iživljavaju. Iako je lijek unitarizma i centralizma zauvijek razorio čak i puno lakše, bolesno politički homogenija društva, Bošnjaci ga uz veliku političku laž koriste i pred svijetom skrivaju. I ako sve teže uspjevaju sakriti ga umotanog u multi kulti pakovanju, zbog ćega je i političkim slijepcima vidljiv, ne odustaju od njegove primjene.

A to nije ništa drugo negoli bošnjačka demomstracija apsolutnog prava na beha pacijenta, kao svoju djedovinu, kao svoj grunt i feud. Već ćetvrt stoljeća šerifski se ponašaju ne obazirući se na prava i drugi koji, jednakim pravom, mogu i moraju sudjelovati u liječenju beha pacijenta, i zajednički tražiti lijek.

Koji zapravo u svijetu već postoji-Konfederalna Švicarska. Liječenje BiH na taj način, lijekovima konfederalizma i demokratizma, jednakosti i ravnopravnosti, Bošnjaci nisu priznavali i primjenjivali nikada, a napose taj lijek ne prihvaćaju otkada je Bosna i Hercegovina vehabizirana, mudžahedizirana i islamizirana kao najveća opasnost Europi i europskoj budućnosti. O dubini islamiziranosti Bosne i Hercegovine, njene nekadašnje vjersko nacionalne šarolikosti, uz porast vehabijskih entiteta, islamskog vjerskog terorizma, povratka stari i dolaska novi islamista, govori i činjenica bošnjačke isključivosti prema nebošnjacima, i tijekovima koji se događaju u beha društvu, a da nisu prošli kroz bošnjački politički katalizator.

Naime, glavni zagovornici objave rezultata popisa stanovništva, koji je trebao rezultirati Cerićevom fetvom da svaka muslimanka mora roditi najmanje petero djece, dvoje za sebe a troje za Bosnu i Hercegovinu, znači za rat, cijelo vrijeme trogodišnjeg čekanja upravo su bili Bošnjaci. Taj rezultat koji su očekivali, i za koji tvrde da su ostvarili, preko 50% beha pučanstva, sa velikom, gotovo ratno pobjedničkom euforijom su objavili. I ne samo objavili već danas njime prijete nebošnjacima, i uzimaju si ga kao neprikosnoveno, apsolutističko pravo na cjelovito unitarizirano centraliziranu Bosnu i Hercegovinu.

S tom procentualnošću, koja malo začuđuje otkud ih toliki procenat nakon Izetbegovićevi lažni govora po svijetu da je više od milijun Muslimana žrtva građansko vjerskog beha rata za teritorij, zabranili su u svim gradovima gdje politikom vjerskog radikalizma vladaju, prodaju alkohola, svinjetine, obilježavanje Djeda Mraza, prekid predavanja i ispita na fakultetima petkom kako bi muslimanski studenti mogli obavljati klanjanja. I sve im je do samog kraja 2016, ta obznana rezultata popisa stanovništva odgovarala dok nisu uvidjeli da ti rezultati popisa odgovaraju i idu na ruku i Republici Srpskoj.

Jer u tom genocidnom entitetu, po kojem se, na mirnodopski način, klonira i beha Federacija, po bošnjačkoj politici unitarizma, centralizma i apsolutizma koji imaju temelj u preko pedesetnom procentu Srba, i vlast u tom beha dijelu može vladati istim načinima kakvima Bošnjaci nastoje vladati cijelom Bosnom i Hercegovinom.

Potpredsjedniku RS Ramizu Salkiću smeta “objavljivanje entitetskih popisnih rezultata” , jer je to bilo “sa ciljem da bude Bošnjaka i Hrvata što je moguće manje na prostoru ovog entiteta” . U kom cilju je bilo objavljivanje popisa na razini Bosne i Hercegovine već jedino da se pokaže kako je Bošnjaka najviše i da je time Bosna i Hercegovina muslimansko bošnjačka zemlja. Takvom bošnjačkom politikom diskriminacije i dominacije ne liječi se beha bolesnik. Ne nikako cjelovit, a mavodno je Bošnjacima do beha cjelovitosti.

Naravno do cjelovitosti u unitarizmu, centralizmu, i što je za beha budućnost, za njene nebošnjake najopasnije, u islamizmu. U islamizmu onih isilovskih povratnika i dolaznika koji su dobili sigurno utočište u vehabijskim entitetima Bosne i Hercegovine. Stoga ne može se Bosna i Hercegovina uređivati politikom jednog naroda bez obzira na procenat koliko ga danas ima. Zna li Salkič koliko je Hrvata bilo prije muslimanske agresije u Travniku, Zenici, Sarajevu, Bugojnu, Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i svim drugim gradovima i prostorima kroz koje je prošla zločinačka Izetbegovićeva takozvana Armija Bosne i Hercegovine.

Zasigurno da zna ali mu njihov današnji mali, gotovo zanemarivi procenat ne smeta, i ne smeta mu što je, po tim objavljenim rezultatima Lašvanska dolina danas muslimansko bošnjačka. Na prostorima sa koji su Muslimani protjerali i poubijali Hrvate, na kojima ubitstvom hrvatskih povratnika brane realizaciju Aneksa VII Daytonskog sporazuma, rezultati popisa su i njemu, i čelništvu SDA, i bivšem reisu Ceriću prihvatljivi.

A to nije ništa drugo već bošnjački nastavak muslimanskog etničkog čiščenja i berlinsko zidovske diobe Bosne i Hercegovine. Zar treba ikakav drugi dokaz o tome da je bošnjačka politika o mogućoj održivosti multi kulti Bosne i Hercegovine lažna, pa čak i s dimenzijama genocida budući da i četvrt stoljeće poslije beha sukoba brani povratak prognani Hrvata, da one koji se vrate ubijaju, da na jedan podal način nastavljaju sa etničkim čiščenjem hrvatskih prostora, ne vraćaju imovinu Katoličkoj crkvi, da štite ratne zločince iz reda svog naroda i da skrivaju masovne grobnice poubijanih i masakriranih Hrvata.

Entitetski rezultati popisa im smetaju, ali ne i bosanskohercegovački koji su nategli procenat Bošnjaka na više od 50% , kao pravo ma BiH. Zbog svega toga ovakva Bosna i Hercegovina nema nikakvu budućnost i ostaje trajno „bure baruta“, koje je moguće ugasiti jedino federaliziranjem ili konfederaliziranjem prostora i društva od tri nacionalna i vjerska entiteta.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari