Pratite nas

Kolumne

MUDROST NARODA, VJEČNA I POSTOJANA

Objavljeno

na

Preradović slobodno prevodeći grčku izreku “Panta rei” (sve teče) davnih dana reče: „Stalna na tom svijetu samo mijena jest”. Što više starimo postajemo to više svjesniji kako je jedina konstantna – promjena.  Ljudi ulaze i izlaze iz naših života. Stvari se mijenjaju. Ponekad se čini kako najbolji ljudi iz naših života odlaze najbrže, a loše situacije nikako. Iskustvo je čudna stvar, nekada sili da reagirate, a nekada vas nagna da jednostavno čekate, jer izvan je vaše kontrole.

[ad id=”93788″]

Ljudi većinom teže konstantama ili ravnoteži, budući da se na taj način troši najmanje energije. A nitko ne voli rasipati energiju, jer ipak nije neograničena barem ovdje na zemlji. Još manje volimo kada nam drugi troše naše dragocjene zalihe. A ravnotežu je najlakše izgubiti kada se krene u različitim pravcima čineći pri tom potpunu disharmoniju. Upravo to gledamo i slušamo od konstituiranja ove Vlade – disharmonične zvukove i tek poneki harmoničan. Izvrgnuta napadima hijena koje se hrane strvinama, a koje sada ostadoše bez plijena, slušamo političku “elitu” (koju najvećim dijelom čine oni koji oružjem nisu branili Hrvatsku) kako im je nacionalni interes, poštenje, politička korektnost na prvom mjestu. Brinu ti licemjeri o budućnosti. A što je sa sadašnjosti gospodo. Ako doista mislite kako hrvatski narod ne vidi što radite, grdno se varate. Vrč ide na vodu dok se ne razbije, stara je narodna. Ne bi vam bilo na odmet baciti oko na stare hrvatske narodne poslovice, mnogo je tamo narodne mudrosti skupljeno, ne iz glave, niti jer su Bogu krali dane. Nastala je mudrost naroda na muci i krvavom iskustvu, kao svjedočanstvo nedaćama koje su Hrvati proživjeli i preživjeli.

Preživjeti ćemo i opet, i vjerojatno iznjedriti nove poslovice koje će obilježiti ovo doba kada su licemjeri oni isti ili njihovi potomci koji su svim silama uprli protiv stvaranja ove države 90-tih godina, to čine i sada, poput vukova u krznu janjećem glume kako štite nacionalne interese ove države. No koliko god se trudili ne mogu sakriti bijes što Hrvatska još uvijek postoji kao samostalna i suverena država. Probali su je rušiti na sve moguće načine, izmjenama zakona, ucjenama raznoraznih međunarodnih institucija, domaćim izdajicama školovanim o našem trošku u brlozima antihrvatstva i antikatoličanstva. I nisu uspjeli. Konačno su shvatili što trebaju razbiti, rastočiti, raščetvoriti i čine to godinama bezuspješno izvana. No sada su se maskirani brigom za Hrvatsku dokopali i dijela vlasti odakle uspješno do sada osporavaju svaki napredak i boljitak koji se pokuša probiti kroz tu vješto isprepletenu mrežu.

Shvatili su kako je jedan pokret nastao krajem 80-tih kao stoljetna težnja za samostalnom, suverenom i neovisnom Hrvatskom najveći jamac upravo iz jednog razloga zbog kojeg je i stvoren, kojim je postao i ostvario se – državotvorni. Mnogo će Hrvatica i Hrvata s lakoćom izreći tu riječ, no oni kojima zapinje poput kosti u grlu shvaćaju stvarno značenje, postojanost i neumitnost te riječi.

Državotvornost, silna riječ, riječ s pokrićem. Shvaćate li sada zašto ovako bjesomučni napadi na Hrvatsku demokratsku zajednicu, shvaćate li sada zašto je poput stabla duboko ukorijenjenog u zemlju žele iščupati. Nisu njima problem vrhovi koji se ponekad i njišu na vjetru ili budu odneseni snažnijim uraganom. Jer dok je zdravo korijenje, grane će se obnoviti, izrast će nove mladice. I zato se toliko trude iščupati to korijenje, jer ono je zdravo. Stoljetnim hrastovima, kada ih srušite teško ćete iščupati korijenje, a upravo takav je hrvatski narod onaj koji je težio slobodi i neovisnosti, onaj koji je po cijenu života, a mnogi su je i platili stvarao i osnivao pokret koji je postao državotvoran. Jeste li ikada čuli kako je pripadnik nekadašnje KPJ koja se transformirala u SDP onu istu koja je prije 25 godina napustila sabornicu Hrvatskog državnog sabora i odbila glasovati za proglašenje samostalnosti Hrvatske, jeste li čuli ikada da je i jedan SDP-ovac bio mučen i ubijen samo zato jer je pripadnik te partije. Niste i nećete. Ali itekako je poznato da su članovi pokreta hrvatske zajednice ubijani i mučeni samo zato jer su HDZ-ovci. Da, gorka istina.

I sada taj pokret koji je bio zalog opstojnosti ove hrvatske države koju izboriše hrvatski branitelji s krunicom oko vrata, s vjerom u Boga za dom i domovinu, ponovo je na meti onih koji Hrvatsku nikada nisu željeli, kojima možda niti Jugoslavija nije više bila po mjeri, koji željeli nešto posve drugo i to ne dobiše. Dok se Hrvati naučeni stvarati svojim znanjem i imanjem, baviše izgradnjom porušene domovine, za to vrijeme oni izgradiše mrežu te nas poput otrovnih paukova pokušavaju loviti i uloviti. No iako su te mreže koje raspleše doista impozantne ne samo veličinom nego i gustoćom, neka imaju na umu da nas je ipak više, i nikakva raseljavanja, dovođenja na rub egzistencije, socijalna, materijalna, psihološka i emotivna iscrpljivanja neće im pomoći, jer zaboraviše na ono s početka ovog teksta – narodnu mudrost nastalu na muci i krvi kroz stoljeća.

Hrvatski narod će preživjeti, jer to je narod sa zdravim korijenima duboko ukorijenjenim u hrvatsku zemlju, preživjeti će i pokret koji je stvoren, postao i ostao državotvoran, a izdajice i oni koji su pokušali podmetnuti ovom narodu završiti će zaboravljeni u ropotarnici povijesti. Jer kako reče Preradović „Stalna na tom svijetu samo mijena jest” a onaj koji je odan Bogu i domu vječan je i postojan – svoj na svome.

Zorica Gregurić/Kamenjar.com

30.svibnja 2016.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Višnja Starešina: Migranti između velike Njemačke, Velike Kladuše i male Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

foto: RTV USK

Dok je velika koalicija u Bundestagu usvajala paket zakona koji će na novi način regulirati pitanja deportacije migranata kojima je odbijen azil u Njemačkoj, kao i pitanja zapošljavanja migranata bez odobrenog azila, u Velikoj Kladuši su među migrantima sijevale šake, noževi, toljage i slična oruđa.

Nakon politike otvorenih vrata Angele Merkel, koja je cijelu Europu, a ne samo Njemačku, suočila s izazovom koji političke elite najprije nisu znale prepoznati, kasnije nisu željele priznati, a danas se nisu u stanju s njime nositi, Njemačka je ipak pribjegla racionalnom i razumnom zakonskom rješenju.

Olakšali su deportacije migranata kojima je odbijen azil. Novim zakonskim promjenama Njemačka je, s druge strane, olakšala pristup tržištu rada migrantima koji su u postupku dobivanja azila.

Onima koji nađu posao i znaju njemački jezik zapravo su širom otvorena vrata za ostanak. Time je Njemačka uistinu povukla “ručnu” u odnosu prema ilegalnim migrantima, ali i pružila šansu onima koji žele postati dio njemačkog tržišta rada.

Čak je i veliku Njemačku u sigurnosnom i političkom smislu značajno promijenio migrantski pohod, koji traje već četvrtu godinu. Ali velika Njemačka ipak ima snage učiniti zaokret, ne dopustiti da nekontrolirana migracija ozbiljnije ugrozi njezinu sigurnost, sustav socijalne skrbi i mirovinski sustav. No, što ćemo s Velikom Kladušom?

Velika Kladuša, očekivano, vrije nakon požara u prihvatilištu za migrante i njihovih učestalih međusobnih sukoba.

Lokalne su vlasti nemoćne.

Kantonalni ministar unutarnjih poslova Nermin Kljajić najavljuje uvođenje izvanrednog stanja i obranu granica svoga kantona nastavi li se dolazak migranata, a za pogoršanje stanja krivi sarajevsku vlast. Navodi da je samo u prvih pet mjeseci u Unsko-sanski kanton stiglo oko 13.000 migranata, a mjesta u improviziranim prihvatilištima ima samo za njih 3200.

Velika Kladuša je suviše mala da bi mogla nositi teret migrantskog tranzitnog centra, posljednje stanice prema željenim ciljevima u EU-u.

Preko Velike Kladuše, uz samu hrvatsku granicu, organiziranim švercerskim rutama migranti se upućuju preko Hrvatske, Slovenije, dalje na Zapad. I brojka od samo 13.000 u ovoj godini vjerojatno je jako podcijenjena.

Zaštita granica

Migranti su potpuno promijenili život u Velikoj Kladuši: stanovnici žive u strahu, izlaze iz kuća samo kad moraju i nikako noću, raste stopa kriminaliteta… Ono što je u početku izgledalo kao unosan biznis, pretvorilo se u nesigurnost i noćnu moru.

Ispričat će vam svjedoci događanja kako su i u Velikoj Kladuši isprva srdačno i veselo dočekali početak migrantske rute: iznajmljivali su im sobe, doduše skuplje nego da su u središtu Pariza, biznis je cvjetao, priča kako treba pomoći muslimanskoj braći u nevolji koju su na dalek put natjerale zapadne imperijalne politike nailazila je na razumijevanje… Ali nakon što su migranti pokorili dotadašnji način života u Velikoj Kladuši, srdačnosti je nestalo, a ostala su mnoga pitanja vezana uz narav ovih migracija koja ostaju neodgovorena i u velikoj Njemačkoj i u Velikoj Kladuši.

Prvo, o kojoj spontanosti i bijegu od životne ugroženosti govorimo kada na put kreću gotovo isključivo muslimani iz islamskih zemalja koje nisu u ratu, kad im taj put netko nekim novcem plaća, kada ih kriminalne mreže provode iz države u državu, kada točno znaju da je cilj stići u Njemačku i uključiti se u njezin sustav socijalne skrbi pa potom poraditi na spajanju obitelji? Je li to spontanost ili projekt? O kojoj humanosti govorimo ako ona vrijedi samo za migrante, a ne i za stanovnike Velike Kladuše?

O kojoj pravnoj državi (BiH) govorimo kada nije u stanju zaštititi svoje granice od migrantskih tura kojima na operativnoj razini upravljaju lokalne, kombinirajući ih sa švercom droge i sličnim aktivnostima, niti pružiti sigurnost stanovnicima Velike Kladuše? I što će biti s Velikom Kladušom i drugim malim mjestima u malim državama tranzita nakon što je velika Njemačka povukla ručnu za ilegalne migracije, nakon što izabere one koji joj trebaju?

E ovo posljednje je pitanje koje traži ozbiljan državni odgovor. Ne samo u Velikoj Kladuši, nego i u maloj Hrvatskoj, koja je u neposrednom susjedstvu, na Banovini, u Gorskom kotaru, u Lici. Jer, ono što veliku Njemačku tek malo razbudi, Veliku Kladušu ili malu Hrvatsku može potopiti. Ili ozbiljno destabilizirati.

Mala Hrvatska, koja se rugala slovenskoj, mađarskoj ili austrijskoj niskoj žilet-žica ogradi na granicama, sada podiže visoku ogradu sa šiljcima. Ali to, uz migrantski pritisak s bosanskohercegovačke strane granice – više nije odgovor.

Višnja Starešina/Slobodnadalmacija.hr

 

Šola: Ovo je smišljeni plan, invazija, pomno planirana i financirana od ‘filantropa’ Sorosa koji stoji iza svega toga

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Miklenić: Medijsko stvaranje ‘predsjedničkih kandidata’

Objavljeno

na

Objavio

Sve snažnije kao glavnu temu hrvatskoj javnosti mediji nameću predsjedničke izbore, a do njihova održavanja najmanje je još šest mjeseci ili čitavih pola godine! Čim je apsolvirana tema izbora za Europski parlament, kreatori javnoga mnijenja u Hrvatskoj okrenuli su se predsjedničkim izborima odnosno kandidatima za predsjedničke izbore, a u stvarnosti baš ni jedan jedini političar nije definitivno objavio da želi sudjelovati u nadmetanju na tim izborima. Očito je da mediji i njihovi skriveni usmjerivači i tu temu zlorabe da bi ljudima odvraćali pozornost od onoga što je sada bitno, što se sada događa. Istodobno, s obzirom na predsjedničke izbore, mediji odnosno njihovi usmjerivači postaju glavni kreatori političkih zbivanja, kao da u Hrvatskoj ne postoje državne i druge društvene institucije, kao da ne postoje političke stranke, pa medijski usmjerivači dižu, a često i ruše, »predsjedničke kandidate« koje su sami stvorili i nametnuli javnosti.

Budući da su mediji po svojoj naravi zapravo jedna od industrijskih grana koja kao i svaka druga ima zadaću ponuditi svojim klijentima robu koju će oni htjeti i tako proizvesti profit, aktualni politički protagonizam većine medije očita je zloporaba, neetičko instrumentaliziranje sredstava društvenoga priopćavanja za parcijalne političke svrhe. Takvo neprimjereno ponašanje medijskih usmjerivača, urednika i nekih novinara očit je znak neslobode, upravo ovisnosti, medija u Hrvatskoj, a medijski djelatnici i njihove cehovske udruge o tome šute.

Traže se ideološki poćudne osobe

Budući da su predsjednički izbori postali top-tema gotovo šest mjeseci prije raspisivanja tih izbora, moglo bi se zaključiti da je za medijske usmjerivače i medije uloga predsjednika države u Hrvatskoj doista iznimno važna. No, pogleda li se malo preciznije i pozornije stvarni odnos većine medija prema instituciji predsjednika države Hrvatske, posve je očito da medijima institucija predsjednika kao državna institucija, uostalom kao i druge državne institucije, uopće nije važna. Štoviše mnogim medijskim usmjerivačima i medijima uopće nije važna čak ni Republika Hrvatska kao samostalna država. Njima je važno samo to je li na položaju u instituciji predsjednika, kao i na drugim funkcijama u državnim institucijama, skrivenim moćnicima, koji su stvarni upravljači glavnih procesa u Hrvatskoj, poćudna, politički i ideološki bliska osoba.

Kad bi medijima bila važna institucija predsjednika kao takva, mnogo bi sadržajnije i bogatije prenosili često vrijedne govore i sadašnje Predsjednice, npr. one o hrvatskim demografskim problemima, objektivnije bi izvještavali o njezinim susretima kako na međunarodnoj, odnosno međudržavnoj političkoj sceni tako i o susretima na domaćem terenu. No to se ne događa u Hrvatskoj, i to čak ni na javnom mediju, a samo malo bolje informirani pamte da su prethodni predsjednici, posebno od 2000. godine, uživali posve drugačiji tretman, što medijima skida masku neovisnosti i vjerodostojnosti.

Pozicija predsjednika

Prema ustavnim odredbama nositelj dužnosti predsjednika države u Hrvatskoj nema velikih ovlasti, što je paradoks s obzirom na to da se na tu funkciju dolazi s većim izbornim legitimitetom negoli na ikoju drugu državnu funkciju u Hrvatskoj. Po sadašnjim ovlastima najjača poluga upravljanja nositelja dužnosti predsjednika Republike Hrvatske je riječ, govor, javno obraćanje, uvjeravanje, apeliranje na svijest i savjest, a medijski moćnici ne daju za to dovoljno prostora u medijima.

Istodobno dok se govori nositeljice predsjedničke državne institucije u medijima često marginaliziraju, izruguju, a ona kao osoba potiskuje u svijet estrade, mediji »stvaraju« svoje nove predsjedničke kandidate i nameću ih ljevici i desnici, grubo manipulirajući svojim gledateljima, slušateljima i čitateljima. Nitko nema pravo nikomu ograničavati pravo na kandidaturu za predsjednika države ako ispunjava standardne uvjete, no vrlo je problematično kad se nekoga medijski pretvori u predsjedničkoga kandidata a da on to sam nije odlučio postati. Naime, činjenica je da se do sada ni jedna jedina osoba nije javno očitovala da se definitivno kandidira na budućim predsjedničkim izborima, a mediji »zabavljaju« javnost anketama koje su sami naručili i u kojima su istaknuli imena konkretnih osoba kao predsjedničkih kandidata, kao da su te osobe već donijele odluku da se stvarno kandidiraju.

Takvim postupanjem kreatori tih medijskih anketa najgrublje manipuliraju imenima osoba koje navode kao predsjedničke kandidate, a još više onima koje anketiraju jer traže da se izjasne što će sa zecom na ražnju dok je zec još u šumi. Nedopustivo manipuliraju općom javnošću koju na taj način zapravo parcijalno interesno politički indoktriniraju, ne mareći pritom nimalo za opće dobro. U hrvatskoj stvarnosti ima jako puno vrlo aktualnih tema koje bi trebalo otvoriti i razrađivati da bi hrvatsko društvo ozdravljalo, da bi osobna sloboda mišljenja i uvjerenja postala stvarnost za svakoga hrvatskoga građanina, a da zbog toga ne bude ni u čemu nepravedno zakinut, da bi državne institucije počele stvarno služiti realnim potrebama svih ljudi u Hrvatskoj…

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari