Pratite nas

Kolumne

MUDROST NARODA, VJEČNA I POSTOJANA

Objavljeno

na

Preradović slobodno prevodeći grčku izreku “Panta rei” (sve teče) davnih dana reče: „Stalna na tom svijetu samo mijena jest”. Što više starimo postajemo to više svjesniji kako je jedina konstantna – promjena.  Ljudi ulaze i izlaze iz naših života. Stvari se mijenjaju. Ponekad se čini kako najbolji ljudi iz naših života odlaze najbrže, a loše situacije nikako. Iskustvo je čudna stvar, nekada sili da reagirate, a nekada vas nagna da jednostavno čekate, jer izvan je vaše kontrole.

[ad id=”93788″]

Ljudi većinom teže konstantama ili ravnoteži, budući da se na taj način troši najmanje energije. A nitko ne voli rasipati energiju, jer ipak nije neograničena barem ovdje na zemlji. Još manje volimo kada nam drugi troše naše dragocjene zalihe. A ravnotežu je najlakše izgubiti kada se krene u različitim pravcima čineći pri tom potpunu disharmoniju. Upravo to gledamo i slušamo od konstituiranja ove Vlade – disharmonične zvukove i tek poneki harmoničan. Izvrgnuta napadima hijena koje se hrane strvinama, a koje sada ostadoše bez plijena, slušamo političku “elitu” (koju najvećim dijelom čine oni koji oružjem nisu branili Hrvatsku) kako im je nacionalni interes, poštenje, politička korektnost na prvom mjestu. Brinu ti licemjeri o budućnosti. A što je sa sadašnjosti gospodo. Ako doista mislite kako hrvatski narod ne vidi što radite, grdno se varate. Vrč ide na vodu dok se ne razbije, stara je narodna. Ne bi vam bilo na odmet baciti oko na stare hrvatske narodne poslovice, mnogo je tamo narodne mudrosti skupljeno, ne iz glave, niti jer su Bogu krali dane. Nastala je mudrost naroda na muci i krvavom iskustvu, kao svjedočanstvo nedaćama koje su Hrvati proživjeli i preživjeli.

Preživjeti ćemo i opet, i vjerojatno iznjedriti nove poslovice koje će obilježiti ovo doba kada su licemjeri oni isti ili njihovi potomci koji su svim silama uprli protiv stvaranja ove države 90-tih godina, to čine i sada, poput vukova u krznu janjećem glume kako štite nacionalne interese ove države. No koliko god se trudili ne mogu sakriti bijes što Hrvatska još uvijek postoji kao samostalna i suverena država. Probali su je rušiti na sve moguće načine, izmjenama zakona, ucjenama raznoraznih međunarodnih institucija, domaćim izdajicama školovanim o našem trošku u brlozima antihrvatstva i antikatoličanstva. I nisu uspjeli. Konačno su shvatili što trebaju razbiti, rastočiti, raščetvoriti i čine to godinama bezuspješno izvana. No sada su se maskirani brigom za Hrvatsku dokopali i dijela vlasti odakle uspješno do sada osporavaju svaki napredak i boljitak koji se pokuša probiti kroz tu vješto isprepletenu mrežu.

Shvatili su kako je jedan pokret nastao krajem 80-tih kao stoljetna težnja za samostalnom, suverenom i neovisnom Hrvatskom najveći jamac upravo iz jednog razloga zbog kojeg je i stvoren, kojim je postao i ostvario se – državotvorni. Mnogo će Hrvatica i Hrvata s lakoćom izreći tu riječ, no oni kojima zapinje poput kosti u grlu shvaćaju stvarno značenje, postojanost i neumitnost te riječi.

Državotvornost, silna riječ, riječ s pokrićem. Shvaćate li sada zašto ovako bjesomučni napadi na Hrvatsku demokratsku zajednicu, shvaćate li sada zašto je poput stabla duboko ukorijenjenog u zemlju žele iščupati. Nisu njima problem vrhovi koji se ponekad i njišu na vjetru ili budu odneseni snažnijim uraganom. Jer dok je zdravo korijenje, grane će se obnoviti, izrast će nove mladice. I zato se toliko trude iščupati to korijenje, jer ono je zdravo. Stoljetnim hrastovima, kada ih srušite teško ćete iščupati korijenje, a upravo takav je hrvatski narod onaj koji je težio slobodi i neovisnosti, onaj koji je po cijenu života, a mnogi su je i platili stvarao i osnivao pokret koji je postao državotvoran. Jeste li ikada čuli kako je pripadnik nekadašnje KPJ koja se transformirala u SDP onu istu koja je prije 25 godina napustila sabornicu Hrvatskog državnog sabora i odbila glasovati za proglašenje samostalnosti Hrvatske, jeste li čuli ikada da je i jedan SDP-ovac bio mučen i ubijen samo zato jer je pripadnik te partije. Niste i nećete. Ali itekako je poznato da su članovi pokreta hrvatske zajednice ubijani i mučeni samo zato jer su HDZ-ovci. Da, gorka istina.

I sada taj pokret koji je bio zalog opstojnosti ove hrvatske države koju izboriše hrvatski branitelji s krunicom oko vrata, s vjerom u Boga za dom i domovinu, ponovo je na meti onih koji Hrvatsku nikada nisu željeli, kojima možda niti Jugoslavija nije više bila po mjeri, koji željeli nešto posve drugo i to ne dobiše. Dok se Hrvati naučeni stvarati svojim znanjem i imanjem, baviše izgradnjom porušene domovine, za to vrijeme oni izgradiše mrežu te nas poput otrovnih paukova pokušavaju loviti i uloviti. No iako su te mreže koje raspleše doista impozantne ne samo veličinom nego i gustoćom, neka imaju na umu da nas je ipak više, i nikakva raseljavanja, dovođenja na rub egzistencije, socijalna, materijalna, psihološka i emotivna iscrpljivanja neće im pomoći, jer zaboraviše na ono s početka ovog teksta – narodnu mudrost nastalu na muci i krvi kroz stoljeća.

Hrvatski narod će preživjeti, jer to je narod sa zdravim korijenima duboko ukorijenjenim u hrvatsku zemlju, preživjeti će i pokret koji je stvoren, postao i ostao državotvoran, a izdajice i oni koji su pokušali podmetnuti ovom narodu završiti će zaboravljeni u ropotarnici povijesti. Jer kako reče Preradović „Stalna na tom svijetu samo mijena jest” a onaj koji je odan Bogu i domu vječan je i postojan – svoj na svome.

Zorica Gregurić/Kamenjar.com

30.svibnja 2016.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Kolumne

Vučić kao Milošević: Nitko ne smije da vas bije, osim vaše milicije

Objavljeno

na

Objavio

Ovog su tjedna pozornost svjetskih medija privukle slike žestokih obračuna između prosvjednika i policije na ulicama Beograda.

U direktnom smo prijenosu mogli vidjeti prosvjednike koji probijaju policijski kordon i upadaju u zgradu Narodne skupštine, dok policija odgovara brutalnom silom. Ti su prizori mnoge podsjetili na scene od prije dvadeset godina, kada je srušen režim Slobodana Miloševića.

Zbog toga su se mnogi počeli pitati je li ovo kraj vladavine Aleksandra Vučića? No, kako se povijest uglavnom ponavlja kao farsa, tako se i ovdje ubrzo uvidjelo kako, osim nekoliko evokativnih momenata, malo što u ovoj situaciji može sugerirati rasplet događaja sličan onome iz listopada 2000. Milošević je tada već bio isluženi “vožd” koji je izgubio sve ratove koje je započeo, s haškom optužnicom za vratom, izoliran od međunarodne zajednice i poražen na izborima čije rezultate nije želio priznati.

Upad naroda u skupštinu bio je tek “završni čin” kojim je samo potvrđeno stvarno stanje stvari. Iako sličnog doktrinarno-autokratskog profila kao i Milošević, situacija u kojoj se Vučić trenutno nalazi čini se potpuno drugačija. Njegova je stranka upravo osvojila apsolutnu vlast na izborima, a međunarodni akteri još uvijek ga doživljavaju kao “faktor stabilnosti” na Balkanu.

U Parizu i Berlinu Vučić je ovih dana u pregovorima oko Kosova, pri čemu ga tamo nitko neće pitati zašto se njegova policija brutalno obračunava s prosvjednicima na beogradskim ulicama. Vučićev “razvojni put” usko je vezan za pitanje Kosova.

Naime, nakon pada Miloševića on se kao posilni “četničkog vojvode” Šešelja i Slobin ministar propagande, našao u dubokoj oporbi. Kada je Kosovo 2008. proglasilo neovisnost i priznato od većine zapadnih zemalja, postalo je jasno da će to kad-tad morati uraditi i Srbija, jer se priznanje Kosova pojavilo kao glavni uvjet primanja Srbije u EU. Zato se radi politički inženjering kako bi taj posao bio obavljen.

Tadašnji predsjednik Tadić vadi iz političkog naftalina Šešeljeve radikale i nudi im suradnju u zamjenu za podršku “europskom putu Srbije”. Ovi to prihvaćaju, svjesni kako se s radikalskih pozicija nikada neće domoći vlasti, i prave zaokret prema “naprednjačkoj” poziciji. Iako je Tadićeva namjera bila tek stvoriti “lojalnu oporbu” na desnici, koja bi mu pomogla da se priznanje Kosova obavi bez velikih političkih turbulencija, Vučić i Nikolić shvaćaju kako oni to mogu i sami, pa nude Zapadu sebe u zamjenu za Tadića.

Zapad tu ponudu prihvaća i nekadašnji se radikali uspinju na vlast u europskom novom ruhu. Ali, kada se domogao vlasti, Vučić je počeo žonglirati i sjediti na tri-četiri stolca, kako bi kroz razlike međunarodnih aktera oko Kosova pronalazio izgovore za sebe da odgađa isporučivanje dogovorenog. Vučiću je to žongliranje dobro išlo sve dok se u priču nisu uključili Amerikanci, gurajući pragmatičan pristup u vidu bilateralnog priznanja i zamjene teritorija, kako bi se stvar konačno riješila.

Čekalo se da Vučić na izborima osvoji većinu potrebnu za mijenjanje ustava, pa je jasno zašto se Zapad nije osvrtao na bojkot izbora od strane oporbe. Oporba pak računa na to kako će Vučićeva “predaja Kosova” biti njima temelj za preuzimanje vlasti. A onda je, uoči samog sastanka u Washingtonu, uslijedio hladan tuš iz Haaga, odakle je stigla optužnica protiv Hašima Tačija, pa je sve obustavljeno i vraćeno na “izvorne”, europske postavke. Tko god na kraju bio posrednik, jedino je izvjesno kako za Vučića dolazi vrijeme naplate.

Nasukan na sprud vlastite apsolutne vlasti Vučić, dok mu se izmiču svi stolci, očajnički pokušava prebaciti odgovornost na druge – prosvjednike ili čak hrvatske službe. Valjda pri tome misli na puštanje Kapetana Dragana, koga je Crvena Zvezda proglasila počasnim članom, pa on sada s navijačima ruši Vučića s vlasti? Ili su ga možda hrvatske službe nagovorile da uvede policijski sat i mlati ljude koji sjede u parku, pa kad se dohvate jednog mora ga svaki policajac udariti?

Apsolutna vlast znači i apsolutnu odgovornost, pa je jasno kako će sada svaki novi Vučićev izgovor biti sve apsurdniji i neuvjerljiviji. Apsurd je sada jedino ogledalo njegove vlasti. Jer, ne kaže se uzalud – “trenutak tvoga trijumfa bit će trenutak i tvoje propasti”.

Borislav Ristić / Večernji list

Vučić o Hrvatskoj: Naravno da su angažirali sve svoje snage kako bi urušili našu zemlju

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Analiza izbornih rezultata – presjek po segmentima društva

Objavljeno

na

Objavio

Odmah nakon predsjedničkih izbora, uslijed iznova izmiješanih karata i novonastale konstelacije političkih snaga postalo je jasno kako će Andrej Plenković moći sastaviti vladu samo dobije li više mandata od RESTART koalicije i Domovinskog pokreta Miroslava Škore zajedno. U ozračju stvaranom temeljem ispitivanja javnog mišljenja, u kojima je HDZ u pravilu zaostajao i za samim RESTART-om, taj se zadatak doimao gotovo nedostižnim. Ipak, Plenković, koji se tijekom mandata u više navrata pokazao na muci junakom, pri čemu su dvije najveće muke zacijelo bile slučaj Agrokor i izbor vodstva Europske komisije, ni sad nije iznevjerio. Ne samo što je omjerom mandata 66:57 potukao političke grupacije koje su kumovale dolasku Zorana Milanovića na Pantovčak, bilo zaokruživši u završnom krugu predsjedničkih izbora broj 1, bilo broj 3, nego je HDZ-ova lista dobila i više glasova nego te dvije zajedno. To se vidi iz zbirnog prikaza glasova na razini čitave Hrvatske i Hrvata izvan nje, s time da u izračun postotaka nije uzeto tridesetak tisuća glasova u izdvojenoj izbornoj jedinici za nacionalne manjine, budući se tamo nacionalne liste nisu natjecale, piše Grgur S./Kamenjar.com

Iz objavljenih rezultata, poglavito onih na posebnim, izdvojenim biračkim mjestima, moguće je približno razaznati kako su glasovale pojedine društvene skupine. Primjerice, puno se nagađalo kako je opća zdravstvena situacija oko globalne pošasti COVID-19 pogodovala vladajućima zbog straha koji se uvukao napose u birače starije životne dobi. Stoga je zanimljivo vidjeti kako su glasovali štićenici domova za starije i nemoćne osobe, dakle, oni najranjiviji, bolestima posebno podložni. To, naravno, ne znači da je taj uzorak reprezentativan za sve starije osobe, ali ipak predstavlja znakoviti indikator.

Vidljivo je kako je HDZ-ova lista dobila zamjetno više u odnosu na državni prosjek, no možda i ne toliko više koliko bi se očekivalo, SDP je prošao blago bolje, a oni koji su se na ovaj ili onaj način zalagali za „švedski model“ borbe protiv korona virusa, koji je štićenike tamošnjih domova desetkovao, primjetno slabije nego među ostalim biračima.

Znatno zamjetnije odstupanje od državnog prosjeka uočava se u glasovanju pripadnika Hrvatske vojske.

Među hrvatskim vojnicima raskorak između nominalno desnog i lijevog političkog pola je najizraženiji (85% desnica, 7% ljevica).

Zanimljivo je pogledati i kako su glasovali pomorci na brodovima, ponajprije zato što se, unatoč svim visokotehnološkim komunikacijskim mogućnostima koje ovo doba pruža, ipak radi o ljudima izoliranima od sredine u kojoj prebivaju. Pritom je bitno navesti i kako približno 80% glasova pomoraca pripada dvjema dalmatinskim izbornim jedinicama.

Vidi se kako su pomorci, usporedi li ih se s ostalim biračima, moguće zbog prisutnijeg avanturističkog duha manje skloni velikim strankama, a više takozvanim trećim opcijama.

A nakon zatvorenika brodova zgodno je pogledati kako su glasovali i zatvorenici u užem smislu te riječi.

Unatoč medijski raširenoj percepciji, čini se da HDZ u tim krugovima ipak ne kotira baš onako dobro kako se uvriježilo misliti, štoviše, dobiva gotovo 10% manje od prosjeka. Dotle Škorin pokret tu uživa čak dvostruko veću popularnost nego u općoj populaciji. A valjda im je srca osvojio lajt-motivom kampanje, uspješnicom „Sude mi“. Pritom bi netko mogao pomisliti i kako ih je zbližilo što i oni, barem kad su djela posrijedi, svoje vole približno jednako uvjerljivo poput autora te pjesme. Slično kao kod starijih osoba, i ovdje nemilosrdni borci za svekoliku pravednost stoje slabije od prosjeka. Očito se zatvorenici ne nadaju kako bi im s tih strana mogla biti udijeljena bilo kakva amnestija.

No, ako se nečije glasovanje stubokom razlikuje od matice birača, onda su to svakako studenti, pri čemu analiza uzima u obzir samo one koji su se na izborni dan zatekli u Zagrebu, a prebivalište im je u drugim izbornim jedinicama kojima su njihovi glasovi naposljetku i pribrojeni. Naime, priloženi graf, koji pokazuje zbirne rezultate glasovanja na posebnim biračkim mjestima u gimnaziji u Križanićevoj, toliko odudara od prosjeka da ne ostavlja mjesta drugom zaključku nego da se doista radi o „poštenoj inteligenciji“.

Za razliku od prethodno analiziranih društvenih skupina, ovdje upada u oči znatna prevaga ljevice u odnosu na desnicu, izraženo postotcima u omjeru 60:38. No, ta je premoć posve izvjesno i veća. Naime, iako je Možemo vodeća lista među studentima u baš svim izbornim jedinicama osim pete (obuhvaća dio Slavonije bliži Savi nego Dravi), treba uzeti u obzir kako su u analizi znatno zastupljeniji studenti iz krajeva udaljenijih od Zagreba (najviše iz Dalmacije, pa potom iz Slavonije, te Istre i Hrvatskog primorja), među kojima ljevica, iako također preteže, ipak nije toliko dominantna kao među kolegama im iz izbornih jedinica bliže Zagrebu. Također, analiza uopće ne obuhvaća studente iz Zagreba i bliže okolice budući su oni glasovali na redovitim biračkim mjestima u mjestima prebivališta. Uzevši to u obzir, može se pretpostaviti kako među studentima prevaga u korist ljevice iznosi barem 70:30.

U nastavku slijedi analiza glasovanja hrvatskih državljana s prebivalištem u Hrvatskoj, koje je izborni dan zatekao u stranim zemljama. Ovdje, dakle, nije riječ o posebnoj jedinici za Hrvate izvan Hrvatske, nego o Hrvatima koji su i dalje prijavljeni u Hrvatskoj, a borave u inozemstvu radi studija, povremenog ili stalnog posla, ili je, pak, riječ o umirovljenicima koji dio godine žive u Hrvatskoj, a dio u zemlji u kojoj su proveli radni vijek. Ove rezultate je smislenije gledati nego one u 11-toj izbornoj jedinici za Hrvate izvan Hrvatske, zato što uključuju i RESTART koaliciju, koja se iz načelnih razloga tamo ne kandidira, te Domovinski pokret koji u toj jedinici također nije nastupio nego je podržao listu generala Glasnovića. K tome, uočljivo je i kako se rezultati po državama bitno ne razlikuju u odnosu na one u 11-toj jedinici.

Irsku i Veliku Britaniju, kao stjecišta nove hrvatske dijaspore, razložno je prikazati zajedno, prije svega zbog malog uzorka (svega 164 glasa), pri čemu se ni rezultati promatrani po državama pojedinačno bitno ne razlikuju.

Ukratko, dominacija ljevice poprilično podsjeća na onu među studentima.

Zanimljivo je promotriti i kakva je situacija u Belgiji, budući se u Bruxellesu zadnjih godina skrasilo podosta Hrvata, ponajviše u sklopu administrativnog aparata Europske unije.

Unatoč tome što gotovo trećina ljudi na licu mjesta ipak uviđa i glasom honorira agilnost i postignuća hrvatske vlade u središtu europske moći, u konačnici ovdje ipak blago prevladava ljevica, čija je perjanica pomodno, zeleno Možemo, dok euroskeptične stranke, poglavito DOMPOK, čuče u zapećku, gdje bi i Hrvatsku pozicionirale u odnosu na Europu.

Tradicionalna odredišta hrvatske dijaspore prirodno je podijeliti na njemačko govorno područje u Europi (Njemačka, Austrija i Švicarska) i prekooceansko, englesko govorno područje (SAD, Kanada i Australija). Evo i tih rezultata:

 

Osim što ovdje ljevica uživa za nijansu veću popularnost nego među hrvatskim vojnicima, uočljivo je i kako u oba navedena područja pobjeđuje pokret Miroslava Škore, osjetno izraženije tamo gdje su SAD i Kanada (a i Australija pride), pa to možda posluži njegovu čelniku kao putokaz.

Naposljetku, promotrimo kako su glasovali Hrvati s prebivalištem u Hrvatskoj koji su se na dan izbora našli u BiH, odakle su, razložno je pretpostaviti, znatna većina i porijeklom.

Znakovito je kako hrvatska ljevica ovdje dobiva otprilike onoliko glasova koliko i Željko Komšić glasova Hrvata u utrci za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. A i na desnici su stvari kristalno jasne.

Evidentan raskorak u glasovanju između Hrvata u BiH i klasične dijaspore u zapadnoj Europi (gdje također prevladavaju Hrvati porijeklom iz BiH), te prekooceanskim anglofonskim zemljama, odraz je razlika u razmišljanju Hrvata kojima je očito predobro u tuđini pa bi izdaleka eksperimentirali na sunarodnjacima u domaji, te Hrvata koje kruta stvarnost tjera na ozbiljnost budući se bore za goli opstanak na rodnoj grudi. A i među Hrvatima u Hrvatskoj je konačno prevladala svijest o potrebi okupljanja oko dokazano najboljih, koja im nažalost proradi tek kad bude stani-pani.

Grgur S./Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari