Pratite nas

Vijesti

Muke u pamćenju…..

Objavljeno

na

 

…nakon silovanja bila sam samo umorna i željna sna. Osjećala sam se da nisam rođena od svoje majke, da nisam bila niti dijete, niti curica, nego sam se nalazila među poganima, gdje sam u navratima gledala kroz ključanicu, željnu utješnih i vjernih riječi, ljupkih pogleda iz punoće oka. Svjesna svoje prve ljubavi , mladih dana, velike pozornosti i nježnosti, glasa iz samo jednih usta što su se spajala s mojim srcem poput nekog stubišta ugodna zvuka nadahnuća mladosti koja je u okruženju svjedočne tišine čudnih boja, pa i tvoga glasa, dragi m., iz punoće usta, iz vidljiva osmjeha prikladna za šaputanje..Danas  ovo nije moja priroda, moja radost, ovo je moj umor ispunjen teškim životnim stanjem koji se u različitim oblicima, kao ražanj vrti, vrti u meni teži od bola od žeđi, od izričaja sužanj..Sada sam s ružnim mislima u crnoj noći bez pogleda na svijet u nekom smrdljivom prostoru. Krvoločni ljudi (nazivam iz ex-izumi ) kao vuci sa svojim grozničavim krvavim očima ispiru nam duhovnost i mozak, mekim opušcima peku kožu na trbusima..Bože, kakva je to odvratnost kakav prizor ! Svatko od nas pomišlja kad ćemo i kako umrijeti, pomišljamo na sudbinu i bolove svakog ljudskog stvora. Ti se bolovi s mukama vrte ljepljivo, kao da će udariti krv iz tijela i učiniti izljev krvi na mozak. Raspeti  smo između bolova i onoga što ex-izumi čine svojim bolesnim izumom, usprkos ljudskog glasa i izmjenjiva lika, usprkos ljudskih prava !

U kutu prostorije jedna žena je jaukala takvim glasom kakvog još nikad nisam čula. Što je jauk bio dublji, to je čujno naricanje žene postajalo sve glasnije..sigurno je to neka „novoizabrana“ pomislih.Počinje slikovita drskost ex-izuma i neizmjerljiva praznina s bolnim stanjem..Ta me istina skamenila. Skamenilo se sve u mojem tijelu, u srcu za cijeli život. Treba li uopće gledati na ovakav život, na silovanje ? treba li uopće misliti na te muke u pamćenju? Svijet dopušta sve krvnicima (!) poticajno „žaljenjem „, jer je za takav svijet to normalno ! Oni u sebi nose nasuprot NAS ograničeni stupanj individualnosti! Za njih to nije potpuno odgovorno, ne postoji u njima uljudbeno ponašanje kada kažu „ Nismo mi policajci svijeta „ Što su oni ? Jedna profinjenost s užicima. Mi  smo u tome neke nemoćne kapljice; kapamo žalosnu žalost i molimo za život. Tko to prihvaća ? ovi nikako, i oni jaki isto tako ! Oni imaju praznu dušu i prazninu u srcu, neku neizvjesnost gdje prestaje oštroumnost . Svijet bi mogao-ne će ! nema interesa. To se zna. Kroz takvo ponašanje pokazuje se prijeteća stvarnost koja otvara put većem zlu. Zasigurno ovaj je obrazac za nas neshvatljiv, za naše utjelovljenje čežnji i straha, jer ništa nije tako čudesno kao duša, a poglavito kad je sama, pa je tada i velika (ne nalazi ništa veće izvan sebe ). Tek sada dragi M. svojim bićem shvaćam one prijetnje iz 1992. god. od strane susjeda Krnete:“Dolje s hrvatskom zastavom! Inače ode vam glava ! „ I što smo mogli učiniti: sačuvati živu glavu ili zamećati „kavgu“ (svađu) ?

..prisjećanja se nižu…ne znam kome to govorim i tko mi može pomoći ? Moja ljestvica sjećanja će mi pomoći, posve polako i nečujno kroz sive i guste mreže pune gluhoće. Taj zazbiljni sablasni privid prolazi kroz moju tragičnost, ovdje u hangaru u kojem su lica skrivana, a jadna tijela povrijeđena. To su prokletstva! Svijet mora biti bijedan, taj svijet koji se skriva iza deklarativnih žaljenja

Ovdje je obilje muka s kojima je oblik krikova kao da dolaze iz dubine zemlje. Neki glas stiže do mene: silovana ti je kćer M. Glas se podmuklo ceri..zatim šutnja koja raste i koja je gora od straha. Šutnja možda čuva tajne i sve dane u čekanju nade.Šutnja se uspinje i proteže u teška usta puna vike, dreke i  krikova..zatim me probode neka bol kao oštra furija. Žena koja je nasuprot mene sva je blijeda u licu pilji u mene vrlo nadmoćno..opet onaj grozni glas.silovana ti je kći M….

Ova je ženskica sigurno od nekog doznala..gledala me žalosno i patetično..to nemože biti, nije li to laž, obična laž koja muči i traje, mislila sam…

Našu sreću, dragi M, ljepšu od svih zelenih vlati, nježniju od svih nježnih lica, silovali su žbiri bolesne krvi, krvosilovatelji u kojima nema nikakve ljudske vrijednosti, a kamoli ikakva srca! Vjekovni žbiri, paraziti na čudnom obrascu mržnje ..silovana je naša petnaestgodišnja  kći u cvatu svojih godina, željna majčinih usana i očeva pogleda, širokih prostora i razgovora, obilja života gdje su ruke prihvat sreće..sada su joj ex-izumi oduzeli sva nadanja, u bol je pokopali, i majčino srce uništili do gorčine. Čini mi se da smo se sjedinile u izgubljenom životu koji nas baca u ponor čija nas dubina oblikuje u čuđenje pa tražimo u sebi i duboki odgovor ! On glasi : u sebi svatko ima mnogo smrti, umiranje jest što naš život ima..tako kaže Rilke koji otkriva nagnuća k bespravnom odnosu smrti u oči –čovjeku

Živiš li još kćeri moja? Tvoje odalje uho čuje li otkucaje majčina srca ? čuje li moje vapaje koje zemlja daje ? nismo same-tu je N, mlada kao i ti, V malo starija od tebe, E, I  i još mnogo drugih. Tu je tjeskoba, teškoća i nada napete žalosti. Tu je i usud bitan za mučenje ! još je važniji interijer u hangaru, nitko ne zna što predstavlja. Njegovom uporabom završava se život još malo živog čovjeka ! U jednom mračnom kutku u obliku raširenih orlovskih krila koja prkose čudnoj i osjetilnoj ljudskoj ravnodušnosti, smješten je reflektor. Njegova mijena i taktičnost služi za mučenje..ovo nas naravno vodi do razmišljanja do koje su mjere došli nehumani ex-izumi. Ekstremno njihovo oduševljenje spremno je da ubija prikriveno:mrakom, hladnoćom, jakim zrakama čija jakost osljepljuje čovjeka i dopire duboko u drhtavo ljudsko tijelo..

Bože je li čovjek utjelovljeno biće civilizacije ?! neugodno je priznati da nije ! to su klonuli ljudi od svoga naroda odrezani ex.izumi i ništa više.

Čuje se glas nekog žbira, silovatelja: Diži se ženo „ skidaj se..! Viče jednom dvaput triput..lezi i reci mužu koliko si puta legla.

Bože strahote! Sve to strašljivije: gledanje u neki predmet, držanje ravnoteže u krugu čudnih boja, držanje glasa u sebi, u jadu koji se nataložio u iscrpljena osjetila..sve je crno u ženi..a onda gledanje unaokolo..duboka zamisao na proživjelo, pomisao na brak i vjernost, pomisao na sve  misli koje su odlutale, daleko od svih želja s mukama od svih želja s mukama u pamćenju. Užas jedan ! sve to nosimo-samo to ne nose ex-izumi

Njihova svakodnevna nazočnost u zbivanju postaje pohota za užicima Njihova svakodnevna nazočnost u zbivanju postaje pohota u očajnoj formi osjećaja. Stravično ex-izumsko divljanje…

Htjela sam dragi M…, da živimo veseli i slobodni bez objašnjenja bilo kakvih nepogoda i neprilika i onih zgoda i nezgoda oko nas. Onda, iznenada dođe ex-izumsko divljanje koje smo zajedno gledali s prozora naše sobe, njihove tenkove koji su za sobom ostavljali tutnjavu i smrdljivi dim. Gledali smo ih jutrima i večerima..Gledali smo kako našem susjedu Krneti Sili iz vozila , preko ograde u dvorište izbacuju puške i drugo oružje..i tako redom u označena dvorišta..to nisam odmah shvatila-bar u to vrijeme-sve dok, dragi M…nisu došli po tebe. Ti si s mukom gledao u njih, a ja sam se čudila zapitkujući „zbog čega to susjedi ? Kako znaš, jedan od njih je odgovorio „zbog nečega! Drugi put kad dođemo poći ćeš s nama i ti i tvoja kćerka „ Šutjela sam u strahu. Što sam drugo mogla? Sasvim sam na domaku pamćenju, na domaku nekog poznatog pravca gdje se ne mogu zaboraviti glavni događaji kojima treba dati pozornost. Tako u nekoj protkanoj viziji ponekad zazrcali tvoj osmijeh.

Ovaj put njega nema nestao je taj osmijeh, možda se sledio zajedno sa srcem, sledio se u koprenu bez ikakva znaka. Pritišćem svoje srce da ojača u ovoj kušnji sramnog života puna plača i tuge. Ovo je neshvatljivo kao jednosmjerna mržnja koja je izrasla iz zlomislenosti.Ovdje u hangaru, dragi M…sve je gore i gore, sve teško i nepoznato.Pogledi i strahovi povijaju se kao suho lišće na suhim granama. Ostala sam i dalje tvoja , ostala sam tvoja u teškoćama koje mogu učiniti život samotnim ….

Ulomak iz djela-muke u pamćenju

facebook komentari

Vijesti

UNATOČ KIŠI: Više od tisuću studenata predalo zahtjeve i tisuće potpisa za Hrvate u BiH!

Objavljeno

na

Objavio

Unatoč jakoj kiši danas je u Zagrebu na prosvjednom skupu u organizaciji hrvatskih studenata iz Hrvatske i BiH bilo prisutno više od 1 000 studenata.

Studenti s drugim građanima okupili su se u utorak 12. prosinca na Trgu bana Josipa Jelačića u 13 sati odakle su krenuli prema Trgu sv. Marka s glavnim transparentnom „S prijezirom odbacujemo vaše podaništvo“.

Nakon okupljanja na Markovom trgu, ispred Hrvatskog sabora, otpjevana je hrvatska himna te je održana minuta šutnje u čast svim poginulim i preminulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu te svim žrtvama rata.

Studenti su naglasili kako su se okupili i prije četiri godine na istom mjestu, samo nekoliko dana nakon prvostupanjske presude hercegbosanskoj šestorki, pod geslom „Još nije kasno!“. Ipak, kako su istaknuli, vlasti su zanemarivale vrlo važne činjenice, što je dovelo do smrti „čovjeka koji je s prijezirom odbacio laži, gledao na nepravdu i koji je prezirao nelogičnost i nerad dobrog dijela predstavnika njegovog naroda, za koji je na kraju i život dao!“

Studenti su uspjeli prikupiti preko 6000 potpisa za svoje zahtjeve koje su pročitali na skupu. Naglasili su kako ne žele dozvoliti da se „Hrvatska ponižava zbog sitnih interesa“ te da iznose konkretne zahtjeve kako bi se zaštitili sunarodnjaci u Bosni i Hercegovini, jer je vrijeme da dođe „do oštrog suprotstavljanja onima koji gaze ljudska, politička, ekonomska i sva ustavna prava Hrvata u Bosni i Hercegovini“.

Među potpisnicima našli su se i saborski zastupnici iz kluba zastupnika HDZ-a, Mosta, Hrasta, nezavisni zastupnici, HSS-a,  zastupnici Europskog parlamenta, generali HV-a i HVO-a, mnogi sveučilišni profesori, akademici i javni intelektualci.

Studente je u Hrvatski sabor, gdje je i službeno predana predstavka s potpisima, primilo izaslanstvo HDZ-a na čelu s Božom Ljubićem, Mosta na čelu s Božom Petrovom i drugima,  Hrasta na čelu s Hrvojem Zekanovićem, Neovisnih za Hrvatsku na čelu sa zastupnikom Željkom Glasnovićem te Ivicom Mišićem kao zastupnikom stranke Promijenimo Hrvatsku.

Na sastanku je, kako doznajemo, više puta naglašeno kako je za Hrvate u BiH važan konsenzus političkog Zagreba. Mladi su zastupnicima istaknuli kako žele da se zajedništvom nadiđe dnevna politika po pitanju Hrvata u BiH, a sudeći po podršci iz gotovo svih parlamentarnih stranaka, to su i uspjeli.

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

Ivica Šola: Gospodine Plenkoviću, trebate se malo zamisliti

Objavljeno

na

Objavio

Kako je (tradicionalna) ljevica padom Berlinskog zida politički poražena i utopila se u bezličnost sveprisutnog političkog centrizma, sukladno Gramscijevu “receptu”, spas pokušava pronaći prebacujući se na područje kulture (kulturkamf) i obrazovanja.

Tako je i kod nas HNS, kao i SDP prije s Jokićem, inzistirao na tim resorima sa zadnjim motivom koji nemaju veze ni s kulturom niti obrazovanjem, već s preodgojem naroda i pojedinaca, rušenjem milenijskih vrednota i tradicija, zahvaćeni nietzscheanskim delirijem “prevrednovanja svih vrijednosti”. U tome, kako kod nas, tako i posvuda po svijetu, djeluju netolerantno i isključivo, piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Ideološka podvala

Podsjećamo da je Jokić kao uvrijeđena frajla dao ostavku samo zato jer se njegovu radnu skupinu željelo pluralizirati, dodati stručnjake i znanstvenike s drugih instituta i institucija, a on, koji se krio iza demagoškog slogana “struka, a ne politika”, u svojoj isključivosti to odbio, prema poznatom milanovićevskom “aksiomu” “ili mi ili oni”. Isti taj Milanović razotkrio je Jokićevo skrivanje iza “struke”, rekavši da je on njihov (politički) izbor, točnije njegovog savjetnika Nevena Budaka, zadnjeg šefa Komunističke partije na Filozofskom u Zagrebu.

Potom ministrica Divjak kao “nezavisna” zajedno s HNS-om uvjetuje Plenkovića, inzistirajući da oni vode glavnu riječ u reformi obrazovanja, da bi u “demokratskom i pluralnom” duhu počeli “čistke”, pri čemu je hajka na profesoricu Vican u duhu “tolerancije” zrcalo ljevičarske isključivosti i agresivnosti koje, naravno, pripisuju drugima, pa u ime slobode guše slobode, u ime tolerancije provode netoleranciju, u ime pluralizma nameću vlastiti svjetonazor na totalitarni način, gdje se svaki drukčiji glas etiketira, omalovažava i isključuje.

I njezina zavodljiva krilatica koja zvuči jako pametno “tehnologija, a ne ideologija” je čista ideološka podvala, jer promovira pristup koji bi i pripadnici ljevičarske frankfurtske škole, od Marcusea do Habermasa nazvali opasnim, upravo – ideološkim, ili pak glupošću na tragu fahidiotizma.

Kada je odgojno-obrazovna reforma u pitanju, s ljevice se rasprava vodila ili etiketama ili floskulama, manje argumentima, kao i prepotentno umišljenoj, samodoznačenoj mesijanskoj ulozi progresista nasuprot zatucanim tradicionalistima. Ove snobovske, progresističke ambicije ljevice Chesterton je još početkom prošlog stoljeća rasturio u samo dvije rečenice.

Prva: “I progresisti su tradicionalisti, samo pripadaju različitoj tradiciji.” I druga: “Što je to progresist? To je osoba koja vjeruje da je četvrtak bolji samo zato što dolazi poslije srijede.”

U ovu orwellovsku situaciju u kojoj je laž istina, čistke su tolerancija (Vican), totalitarizam i isključivost pluralizam, došla je u četvrtak poruka hrvatskih biskupa pod naslovom “Založiti se za temeljne vrjednote obrazovanja i obitelji”, gdje upravo daju svoj prinos raspravi glede nastavnog uputnika (kurikul) i procesa reforme obrazovanja i odgoja.

Nasuprot niže spomenutoj isključivosti, biskupi se zalažu za pluralizaciju odgojno-obrazovnog procesa kada su svjetonazorske odrednice u pitanju (ne matematika, fizika, biologija…), kako to roditeljima jamči i naš Ustav, ne dirajući bilo kojoj svjetonazorskoj skupini u društvu da kroz građanski ili zdravstveni odgoj bira program koji želi, ali isto to ne može se uskratiti ni vjerskim zajednicama, budući da je sloboda savjesti temelj svakog demokratskog društva.

Kakva je to država?

Potom, u duhu najbolje sekularne tradicije, biskupi posebno ističu važnost humanističkih i društvenih znanosti u kontekstu razvijanja kritičkog mišljenja u pluralnim i demokratskim društvima, kao i istine o povijesti u kontekstu nacionalne memorije i identiteta, što su već istaknuli i mnogi javni intelektualci, napose Slaven Letica, upozoravajući da tehnika i tehnologija ne mogu razvijati “kritičku misao”.

I na koncu, u kontekstu tzv. Istanbulske konvencije i problematične, fluidne rodne teorije, biskupi nikome u pluralnom i demokratskom društvu ne osporavaju da sukladno tome odgaja svoju djecu, ali da isto ne mogu osporavati “vjerskim zajednicama da odgajaju djecu u skladu s vlastitim kršćanskim naukom”, jer je to kršenje hrvatskog Ustava i napad na slobodu vjeroispovijesti. U tom smislu, u demokratskom duhu, za razliku od ljevičarskih dogmi i dogmatizma i njihove (medijske) inkvizicije, pozivaju na javnu raspravu.

Poruka hrvatskih biskupa je otvorena, uključiva, tolerantna i nikoga ne vrijeđa. No ona ujedno zabrinjava i plaši iz jednog razloga. Tragikomično je da biskupi u Hrvatskoj 2017. godine nasuprot političarima i vlastodršcima (sekularnoj vlasti) moraju braniti temeljne sekularne vrijednosti zapadne civilizacije: pluralizam, slobodu kritičkog mišljenja, vjerske slobode i demokraciju. Naime, isto to su pod progonima branili i u totalitarnom komunističkom sustavu.

Nad ovom “opasnom” porukom, paradoksom, predsjednik Vlade treba se malo zamisliti: g. Plenkoviću, kakva je to država u kojoj biskupi brane sekularne i demokratske vrijednosti od sekularista (nominalnih) demokrata!?

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

 

HITREC: Hrvatska stenje od tereta veleizdajnika i sitnije medijske izdajničke klateži

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari