Pratite nas

Reagiranja

MUP: Izvješće Human Rights Watcha ne sadrži nikakve konkretne dokaze

Objavljeno

na

Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) u petak je priopćilo da izvješće organizacije Human Rights Watch (HRW) sadrži vrlo općenite tvrdnje o navodnom nehumanom postupanju hrvatske policije prema migrantima te ne sadrži nikakve konkretne dokaze.

“Važno je uzeti u obzir da migranti, zbog toga što su od strane policijskih službenika odvraćeni od ulaska u Hrvatsku ili je prema njima proveden drugi propisani postupak kojim su vraćeni u zemlju iz koje su nezakonito ušli, najčešće lažno optužuju policijske službenike za nasilje, očekujući da će im takve optužbe pomoći u novom pokušaju ulaska i nastavku puta prema zemljama odredišta”, kažu u MUP-u.

Ističu da u primjeni odvraćanja na vanjskoj granici EU, a koje se očito pokazalo učinkovitim, zagovornici nezakonitih prelazaka granice i nezakonitih ulazaka u EU već dulje vrijeme u javnost plasiraju informacije o navodnom nezakonitom postupanju hrvatske policije prema migrantima na državnoj granici te o postupanju policije prema migrantima općenito.

“U stvarnosti riječ je o upravo suprotnome. BiH je više puta priznala da ne može štititi svoje granice prema Srbiji i Crnoj Gori poradi nedostatnih kapaciteta. U takvoj situaciji gotovo nekontroliranog priljeva migranata, državna tijela BiH ih usmjeravaju na područje Unsko-sanskog kantona.

Prema tom području postoji organizirani prijevoz kroz BiH, a nije nevažno napomenuti i koincidirajuću činjenicu kako je željeznička veza između Sarajeva i Bihaća uspostavljena nakon 27 godina baš u vrijeme usmjeravanja migranata prema granici sa RH.

Unatoč naporima međunarodne zajednice pa i RH kao članice EU koja je financirala humanitarni smještaj u BiH, migrante se dodatno smješta u kamp Vučjak, udaljen samo 6 km od granice s RH, braneći migrantima mogućnost kretanja po gradu Bihaću i okolici, usmjeravajući ih direktno u ilegalni prelazak državne granice. Čak je i prema zakonima BiH takav put prema RH ilegalni prelazak i kao takav podložan odgovarajućem prekršajnom ili kaznenom postupku”, navode u MUP-u.

Postupanje prema migrantima sukladno Zakonu o strancima

Dodaju da HRW pritom nije ništa od tih činjenica prikazao u svojoj reportaži.

“Zaista su rijetke ili nikakve vijesti o nesmetanom ulasku u BiH iz pravca Srbije ili Crne Gore što je stvarno vrlo neobično, obzirom kako je upravo to uzrok sadašnjeg stanja u BiH, a stanje u Vučjaku ili Bihaću samo posljedica za koju policija RH ni na koji način nije odgovorna”, navodi MUP.

Dodaju i da se prema migrantima koji nezakonito prijeđu državnu granicu postupa sukladno Zakonu o strancima.

“Ako migrant izrazi namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu primjenjuju se odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te se u skladu sa standardnim operativnim procedurama za postupanje prema tražiteljima međunarodne zaštite službeno zaprima izjava o izraženoj namjeri i osobu se smješta u Prihvatilište za tražitelje azila”.

Povjerene sve prijave o nasilju

U MUP-u kažu i da su sve prijave nevladinih udruga i drugih organizacija o navodnoj uporabi sredstava prisile prema migrantima provjerene, imajući pri tom na umu da te prijave u pravilu ne sadrže dovoljno podataka potrebnih za kriminalističko istraživanje.

“U svim navedenim slučajevima provedene su detaljne terenske provjere u policijskim upravama i pritom u do sad niti jednom nije utvrđeno da su policijski službenici prema migrantima uporabili sredstva prisile. Također, ni u jednom slučaju nisu potvrđeni navodi da su policijski službenici na štetu državljana trećih zemalja počinili kaznena djela krađe. U dosadašnjem ispitivanju navoda iz optužbi uočeno je više slučajeva lažnog prijavljivanja”, tvrde u MUP-u.

Pritom navode slučaj državljanina Sirije iz 2018. koji je lažno prijavio da ga je hrvatska policija razdvojila od njegove maloljetne kćeri pa je propušten u Hrvatsku kako bi se istražili njegovi navodi. “Isti je ubrzo pobjegao iz RH, a kasnije je utvrđeno da se dijete nije niti nalazilo u njegovoj pratnji, odnosno da nije niti napustilo Libanon.”

Drugi značajniji slučaj je lažna optužba iz članka pod nazivom “Željezo se kuje dok je vruće” iz 2019. da je hrvatska policija nanijela migrantu povrede, a nedavni slučaj s teškim opekotinama potkoljenice je potvrdio da se zapravo radi o obrascu međusobnog obračunavanja među migrantskom populacijom, osobito između državljana Afganistana i Pakistana.

Policija često i spašavala migrante 

MUP temeljito ispituje sve navode o neprofesionalnom postupanju policije, koji često ne sadrže dovoljno informacija koje je moguće provjeriti, a u slučaju sumnje da je počinjeno kazneno djelo obavještava se državno odvjetništvo koje provodi postupanje iz svoje nadležnosti. U MUP-u podsjećaju i da je zabilježeno više slučajeva kada je hrvatska granična policija spašavala migrante na državnoj granici.

“Čak i današnjeg dana, zahvaljujući brzoj reakciji hrvatske policije, na području Korenice zbrinuta je peteročlana obitelj, među kojom se nalazila trudnica u visokom stupnju trudnoće s troje djece. Trudnica je zbrinuta u gospićkoj bolnici, a njen suprug s troje djece prebačen je u policijsku postaju te je izrazio namjeru podnošenja zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Hrvatskoj”, navode u MUP-u.

Ističu da MUP ima nultu stopu tolerancije na nezakonitu uporabu sredstava prisile od strane hrvatske policije naspram bilo koje populacije, kao i nultu stopu tolerancije nad neprocesuiranjem bilo kojeg kaznenog djela ili prekršaja počinjenog od strane policijskih službenika. (Hina)

 

Migranti opljačkali kuću pokraj Samobora: ‘Ušli su mi u kuću i ukrali ušteđevinu’

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Majkama uvijek moramo biti zahvalni

Objavljeno

na

Vrijeme neumitno teče. Stigla je još jedna obljetnica rođenja najponosnije Majke u Hrvata Kate Šoljić (Vukšić Donji kod Brčkog, 23. 2. 1922.-Zagreb, 8.7.2006.). I ovog puta moramo se zapitati: kako je danas majkama koje su u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata čekale svoje junake a koje su im umjesto žive dopremali u mrtvačkim sanducima i rekli – njihova će imena biti zapisana zlatnim slovima?

A gdje su danas te majke koje su poput Kate Šoljić dale sve za Lijepu našu ili bolje rečeno Lijepu njihovu? Neke pod zemljom, a neke svakodnevno s krunicom u ruci kraj grobova ili kraj kreveta teško bolesnih sinova, supruga i kćeri za koje su rekli da će biti Junaci hrvatskog Domovinskoga rata.

Ne, mi nikada ne smijemo zaboraviti žrtvu ne samo Kate Šoljić, koja ni do smrti na žalost nije saznala za sudbinu svoje braće nakon II. svjetskoga rata, kad su Broz i njegovi pomozbog junaci već tada gazili Hrvate, mi se neprestano trebamo sjećati svih hrvatskih majki, i odati im iznimnu zahvalnost za njihove najmilije, bez kojih bi većina, osobito oporbenih političara i politikanata mogla samo da se „slika“.

Obitelj Šoljić je simbol stradanja u Domovinskome ratu. Njih nisu progonili samo srpski i ini okupatori, već, i onaj koji je imao najljepši trg usred Zagreba. Taj zločinac po imenu Josip Broz Tito počeo je pokolj nad Hrvatima, a neslavno ga je završio balkanski krvnik Slobodan Milošević.

Dobro se sjećamo da je najponosnija Majka u Hrvata često govorila da im nikada neće zaboraviti zla koja su počinili, ali da im ne može ni oprostiti jer se nikada nisu pokajali.
Katu Šoljić, ali i sve ostale majke u Hrvata nikada ne smijemo zaboraviti.

Mladen Pavković

23. veljače 1922. Kata Šoljić – Znaš li sine tko je Šoljić Kata

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Zadužio je Hrvate ali i Srbe

Objavljeno

na

Dok Hrvati i dalje polemiziraju o tome kako je Josipa Lisac otpjevala (zavijala) hrvatsku himnu na inauguraciji predsjednika Republike Zorana Milanovića, Srbi više pišu i komentiraju – tko je autor „Lijepe naše domovine“ – Josip Runjanin (Politika, 21. 2. 2020.).

Tako nas među ostalim podsjećaju da je ovaj skladatelj, inače srpski oficir i graničar u tadašnjoj austrougarskoj vojsci, zadužio i Srbe, jer im je skladao pjesmu „Rado ide Srbin u vojnike“, koju su često pjevali i kad su devedesetih godina prošlog stoljeća odlazili ubijati, rušiti, pljačkati i protjerivati Hrvate, od Vukovara do Škabrnje i dalje.

Runjanin je rođen u Vinkovcima 8. 12. 1821., a umro 2. veljače 1878. a podrijetlom je iz sela Runjani kod Loznice. Djed mu je bio prota, a otac kapetan. Bio je najstariji od sedmero djece u obitelji. U Novi Sad je došao dvije godine pred smrt, nakon što je kao oficir morao otići u mirovinu. Kažu da se isticao kao ratnik, ali da je imao i nježniju stranu. Oženio se Otilijom, kćerkom kapetana Tome Perakovića, i s njom imao kćer koja se zvala, isto kao i kćerka Vuka Karadžića – Vilhelmina.

Sahranjen je na Uspenskom groblju u Novom Sadu, na kojem počivaju i druge osobe iz srpske povijesti, poput Svetozara Miletića, Vase Stajića, Koste Trifkovića, Jovana Hadžića…Čak ni mnogi Novosađani ne znaju gdje se nalazi to staro pravoslavno groblje.

Godinama nitko nije vodio skrb o njegovu posljednjem počivalištu. Prije deset godina delegacija Zagreba bila je u posjeti Novom Sadu i tada je dogovoreno da će Zagreb održavati Runjaninov spomenik, s obzirom na to da nema potomaka i da je bio u dosta lošem stanju.
Pjesmu koja je postala hrvatska himna Runjanin je skladao u Glini 1846., na tekst hrvatskog književnika Antuna Mihanovića, s kojim se navodno nikada nije upoznao, već je stihove uzeo iz časopisa Ljudevita Gaja „Danica“.

Antun Gustav Matoš napisao je za tu pjesmu da je nikada nitko ne bi znao da nije bilo melodije.
S obzirom na povijesnu važnost „Lijepe naše domovine“ možda bi trebalo razmisliti da se autorima postavi i jedan zajednički spomenik. Da se ne zaborave!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari