Connect with us

Gost Kolumne

Muslimanske granate

Published

on

U nestajućoj, ruševnoj, propadajućoj, i ni po čemu održivoj nacionalno vjerskoj, kulturno civilizacijskoj beha zajednici, gdje više nikoga ne čudi i ne brine to bolno i sramotno umiranje teško bolesnog pacijenta, jedine dvije dinamičnosti koje se događaju je bošnjačka gradnja džamija i namjenska proizvodnja oružja.

Čak ni globalna pandemija korona virus sa svojim zastrašujućim posljedicama ne uspijeva bošnjačke političare zaustaviti u tim gradnjama. I po cijenu gladi i pandemijske pustoši političari ustrajavaju u tim svojim opasnim namjerama. Ne brine ih ni mogućnost da jednoga dana, poslije ove kataklizmičke virusne opasnosti, od koje nije ništa manje opasna od tih bošnjačkih ciljeva, da poslije ponovnog sukoba u zaoštrenoj bosanskohercegovačkoj suvremenosti, ne imadne tko dolaziti niti u džamije, niti koristiti proizvedeno oružje.

Jer već sad, kao posljedica bošnjačkog naoružavanja i nekontrolirane gradnje džamija dok je narod gladan, Bosna i Hercegovina postaje pusta zemlja, jer je napuštaju podjednako i oni koji prijete i oni kojima se prijeti. Demonstracija moći, kao oružja za zastrašivanje, širi se u bošnjačkim krugovima, šaljući prijeteću poruku susjedima kršćanima. Zastrašivanje koje proizvode u namjenskoj industriji, i gradnjom džamija dajući im imena stranih investitora, izluđuje i njihov bošnjački narod, tjerajući ga iz Bosne i Hercegovine, zatvarajući mu sva vrata povratka.

Ono što bošnjački narod, od kojeg se vlast u potpunosti odnarodila, i postala mu jednaka prijetnja kao svim nebošnjacima, drži u tom zatvoru gladi i straha je nemogućnost izlaska. Radikalna bošnjačka politika pod utjecajem fundamentalističkih islamskih zemalja, i pod krvavom rukom Sultan Erdogana kojem je zemlju ostavio u amanet najveći povijesni veleizdajnik Alija Izetbegović, Bosnu i Hercegovinu je pretvorila u položaj ratnog opkoljenog Sarajeva.

Danas su svi beha gradovi pod vlašću ratno huškačke politike ratnih zločinaca, i onih koji su se u ratu skrivali po bankovnim trezorima, od jedni opsjednutog, a od drugi danas osvojenog Sarajeva.

Za nekadašnji glavni grad nekadašnje Bosne i Hercegovine, kao i za njegov ostatak ostataka, hrvatski narod, i nema razlike između onih koji su ga držali opsjednutim i koji su ga rušili, i ovi drugi koji su ga okupirali i u, gotovo, svim njegovim nekadašnjim posebnostima u bojama i multibogomoljama, srušili i danas ga drže opsjednutim. Ako se džamije grade za takve rušitelje i okupatore Sarajeva, i širi namjenska proizvodnja oružja za njih, onda je siguran i kraj Bosne i Hercegovine kao što se dogodio i kraj Sarajeva. Izbije li se proizvodima namjenske industrije samo jedna opeka, jedan kamen iz jednog dijela stoljećima građene zgrade, urušava se i ona sama.

Sarajevo nisu uspjeli okupirati i srušiti sa okolnih brda ni velikosrbi, ni velikojugoslaveni, ni veločetnici, već su ga iznutra uspjeli okupirati i srušiti velikomuslimani, velikodžihadisti, velikoislamisti.

Načine i sredstva korištena u rušenju i osvajanju Sarajeva, Bošnjaci koriste i u procesu rušenja i okupiranja Federacije. U osvajanju Sarajeva prisilili su Srbe da i svoje mrtve odnesu, a u okupiranju Federacije ruše katolička groblja, i tako ne dozvoljavaju Hrvatima ni da svoje mrtve prenesu na sigurno i mirno počivalište. Time je bošnjačka agresija na hrvatski narod razornija od muslimanske. Posljedica je to velikog napretka namjenske industrije, kao jamca pobjede i dominacije, i broja izgrađenih džamija, za koje je kazao čovjek kojem je Izetbegović stariji Bosnu i Hercegovinu ostavio u amanet da su vojarne muslimana, ,Slika sve zelenije Federacije odgovara na pitanje zašto su Muslimani izvršili tako brutalno etničko čišćenje Hrvata, i zašto Bošnjaci nastavljaju tamo gdje su oni zaustavljeni.

Odgovor glasi da su im čisti muslimanski gradovi i teritorij bili potrebni za gradnju džamija i za tvornice namjenske industrije. Etnički očišćeno od hrvatskog naroda Bugojno, grad ratnog zločinca Mlaće, uz već islamizirano Sarajevo, prostor je velike koncentracije gradnje i džamija i tvornica namjenske industrije. Na tom gradskom teritoriju zbog toga se i skrivaju masovne grobnice Hrvata, zabranjuje zvonjenja crkvenih zvona, ubijaju hrvatski povratnici, ratni zločinac slobodno se kreče i prijeti svakom onome koji pokušava grad išarati starim nacionalnim i vjerskim bojama Hrvata katolika. Čak je stoga napredak namjenske industrije porastao u kratkom periodu za tri puta, a svaki drugi segment bilo koje proizvodnje umanjen stostruko. Za bošnjačke lidere namjenska industrija je jamac mira, a ne sit i zadovoljan narod.

Ta politika izgladnjivanja naroda nameće se i nebošnjacima, napose Hrvatima kao federalnom, zapravo obespravljenom i u velikom obimu okupiranom, partneru. Bošnjačka politika širenja namjenske industrije daje pravo i hrvatskom narodu da i oni pokrenu svoju namjensku industriju. Namjenska industrija u hrvatskog naroda uistinu bi mogla biti ne samo jamac mira, već i garancija hrvatske jednakopravnosti i ravnopravnosti, suverenosti i konstitutivnosti, slobode i budućnosti u svojoj domovini Bosni i Hercegovini.

Vinko Đotlo

* Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne moraju nužno odražavati stajališta portala

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari