Connect with us

Kolumne

Muslimanski novinari ‘Slobodne Evrope’ i ‘Oslobođenja’

Published

on

Ni u koju provaliju se ne upada tako brzo, a ne izlazi tako sporo ili nikako, kao u onu nacionalističku, vjerski fundamentalističku. Potrebno je samo malo volje, i puno ljubavi prema svome, te još više mržnje prema onom drugom i drugačijem, i eto čovjeka, „vjernika“ u glibu nacionalizma i vjerskog fundamentalizma. Po oštrici tih strašnih provalija hodi gotovo svaki pojedinac, no na svu sreću kako za njega osobno tako i za njegov narod i svijet u cijelini, ne upadaju svi. Bila bi to kataklizma, bio bi to potop ljudske civilizacije, jer nema tako razorne ideologije kao one vjerske.

Tako je bilo u prošlosti, tako je u sadašnjosti, koja nam govori, po rušilačkim slikama islamskog vjerskog fundamentalizma  da će tako biti i u budućnosti. Čak je vjerska ideologija, vjerski fundamentalizam, koji je uvijek terorizam, terorističko rušilački, opasniji od nacionalističke.

Suvremeni svijet svjedok je toga. To nam potvrđuju isilovske svakodnevne tetorističko rušilačke, razorno brutalne slike stradalih građana i porušenih gradova. Islamski vjerski fundamentalizam iz temelja mijenja sliku suvremenog svijeta. Napose onog kršćanskog. A krenuo je od pojedinca, onog muslimanskog vjerskog vođe, i proširio se po cijelom svijetu, povukavši za sobom milijune muslimana u tu mržnjom prema kršćanima samoiskopanu vjersku provaliju.

Brzo su se jedan za drugim dragovoljno, po preporuci vjerskih muslimanskih vođa, svaljivali u taj glib mržnje i prijezira prema kršćanima. Nametnula se jedna međusobna  muslimanska utakmica tko će prije i dublje utonuti u vjerski radikalizam. Tko će biti veći musliman. Ne u vjeri već u ubijanju „nevjernika“. Išlo se i ide čak dotle da se postavljaju mjerila, tko više ubije kršćana i razruši njihovih crkava i gradova, tko je brutalniji i svirepiji u masakriranju i odsjecanju glava „nevjernicima“, kršćanima, taj je veči vjernik musliman.

Za nagradu im vjerske vođe obećavaju 12 djevica na drugom svijetu, koje ga čekaju poslije zločina nad „nevjernicima“ kršćanima.  Tim obećanjima zavode se najviše mladi, i oni su najbrutalniji u zlodjelima koja čine. Nerijetko se događa da one koji ne žele ubijati roditelji primoravaju, poznati slučaj djevojčice u Afganistanu, i guraju u te provalije, iz kojih nema izlaza. Žalosno ali istinito, djecu opasuju eksplozovima i upućuju ih na ulice u samoubilačke terorističke akcije.

U pripreme i obrazovanje budućih vjerskih terorista aktivno sudjeluju gotovo svi segmenti muslimanskih društava. Od roditelja, škola, političara i vjerskih institucija, i one su najuspješnije u tim sramotnim poslovima guranja djece i mladih u blato vjerske ideologije.

Začuđujuća je pojava rasta sve većeg broja i beha muslimanskih novinara koji, pa ne baš polako, padaju i tonu u prljavštinama provalija vjerskog radikalizma. I to pojedinci u godinama života koje se smatraju da ljude ne mogu mijenjati. Očito da to nikako nije pravilo, jer sve je više životno starijih beha muslimanskih novinara koji su vjerski zastranili, i stali u red medijskih džihadista.

Da problem bude još strašniji, i više zabrinjavajući, je činjenica da neki rade i u medijima bombastičnog imena  „Slobodna Evropa”. Više i ne iznenađuju muslimanski novinari koji rade u beha novinama, također zvučnog naziva „Oslobođenje”, budući da su te nekad uistinu svenacionalne  novine danas pozelenile do dna i da na, i ,u njima nema ni jedne kockice druge boje, boje drugog beha naroda.

IVO LUČIĆ: Kako sam izmislio ‘vjesticu’ koju Oslobođenje nije ali jest objavilo

Tako brz prelazak muslimanskih novinara iz bratstvo jedonstvenih rovova u radikalno islamske govori da su za te prljave i terorističke poslove pripremljeni od strane roditelja,  čekali i dočekali trenutak da ga pokažu i dokažu. I dobro to čine. Oni su danas u velikom broju glavni edukatori mladih muslimanskih vjerskih fanatika u BiH. Oni su zapravo njihove ubojice, ubojice njihove budućnosti, jednako kao što su ti muslimanski mladi ubojice sadašnjosti i budućnosti  kršćana i kršćanstva.

Za te u provaliju vjerskog fanatizma propale novinare ništa, ama baš ništa, nema vrijedno života izvan njihovih vjerskih dimenzija i nazora. Čak i žene kršćanke s kojima žive u braku ne cijene i ne prihvaćaju ravnima svojim vjerskim pogledima. Začuđujući  vjersko nacionalistički fanatizam odapinje  po “Slobodnoj Evropi” u zadnje vrijeme prema beha Hrvatima katolicima novinar  nekadašnjeg  ju „Oslobođenja”, koji je pobjegao u Ameriku i od tamo radikalizira ionako  radikalizirano muslimansko društvo. Samo kad mu treba sakriti neke crne planove ističe  da mu je žena kršćanka.

Novinar koji je nekada pisao o snošljivosti beha razlika navodeći osobni primjer da je oženio beha kršćanku i živi u ju bratstvo jedinstvenom braku, odnosno u beha multikonfesionalnom.  Brzo i prebrzo se otkotrljao u provaliju islamskog novinarskog terorizma, ne srameći se ni vlastite žene. Gotovo je postao najradikalniji napadač na beha kršćane, napose na katolike, i svako njegovo pisanje je osuđivanje i klevetanje Hrvata katolika. Svaki taj njegov pisani udarac na Hrvate katolike udarac je i na vjenčanu ženu, i eto pokazatelja jednakosti žena u muslimanskim društvima.

Ništa bolje nisu ni novinari muslimanskih novina koje su nekada opravdavale svoj naziv „Oslobođenje”. Nakon što su preoteli, tajkunizirali, te novine, kao i sve druge pisane i elektroničke medije u BiH, zbog čega se i protive osnivanju Hrvatske televizije i hrvatskih novina,  muslimanski novinari još brže su prešli u rovove islamskog radikalizma. Uzete su za primjer samo ove dvije novinske kuće, zbog simboličnih naziva, svi drugi su daleko radikalniji, i agresivniji u širenju mržnje prema beha kršćanima, no ništa manje i prema kršćanima u svijetu.

Šta je i čije je „Oslobođenje“ danas, kojem cilju vodi Bosnu i Hercegovinu kazuje činjenica da njegova glavna urednica, koja se hvali velikim poznavateljem muslimansko hrvatskog sukoba, zapravo muslimanske agresije na Hrvate i muslimansko etničko čiščenje, u  Srednjoj Bosni, još nikad nije otkrila muslimanske ubojice Hrvata u Maljinama, Miletićima, Grahovčićima, Gučoj Gori, Buhinim kućama, Križančevu selu.

Nikad još ništa nije napisala o muslimanskim isilovcima koji su ubili osmero hrvatske djece na viteškom igralištu, o rušiteljima crkve u Dolcu kod Travnika, u Putićevu, o komandi zločinačke Armije BiH smještene u uredu gučogorskog samostana. Ne otkriva ni mjesto masovne grobnice 36 poubijanih maljinskih hrvatskih civila i djece, a zasigurno zna i ubojice i onog (Genjca) koji je Hrvate u Travniku označavao i isporučivao mudžahedinima u zloglasni konclogor u Gluhoj Bukovici. Puno ona toga zna, ali cilj, muslimanska Bosna i Hercegovina, joj ne dozvoljava da o tome piše. Eto slike muslimanskih novinara, zamislite, „Slobodne Evrope“ i „Oslobođenja“.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari