Pratite nas

Komentar

Mustafa Cerić se boji za teroriste, a ne za žrtve islamskih terorista

Objavljeno

na

Bivši reis-ul-ulema Islamske zajednice u BiH, jedan od 50 najutjecajnijih muslimana u svijetu, ef. Mustafa Cerić, čovjek je koji je najviše radikalizirao beha muslimane i time ih gotovo zauvijek stjerao u novonacionalne i vjerske rezervate u Bosni i Hercegovini, a koje bi danas proširio po cijeloj zemlji i ujedino sa Sandžakom, Kosovom i Albanijom. Naime, Cerić se nije oglasio zbog zabrinutosti od islamskog vjerskog terorizma koji potresa kršćanski svijet i cijelu Europu. Napad Cerićevih islamista na civile u Londonu 3. 6. 2017. u kojem je ubijeno i ranjeno podosta nedužnih ljudi, žena i djece, nije bio povod Ceriću da se ispriča i osudi taj gnjusni teroristički čin u ime Alaha, već se oglasio pismom u kojem izražava zabrinutost za sigurnost muslimana i njihove djece u Europi.

Od tog največega Muslimana, kako voli da mu se laska, na beha prostorima od vremena turskog genocidnog zuluma na tom europskom kršćanskom teritoriju, suvišno je očekivati da će bilo kada osuditi islamski terorizam, kršćanofobiju koja svijet vodi u treći svjetski rat, budući da bi tim činom osudio samog sebe. I zato on ne osuđuje islamske teroriste što su te subote kombijem gazili šetače i noževima napadali policajce u Londonu, već se brine za sigurnost njihove djece. Ni riječi o osudi islamskog terorizma. Cerić se u objavljenom pismu ne brine za sigurnost kršćana i njihove djece u Europi koji su stalna meta njegovih islamista. Zaista za nevjerovati dokle ide ta kršćanofobija.

No, preplašio se Cerić za islamiste nakon što je britanska premijerka Theresa May kazala “sad je dosta!”. Britansko “sad je dosta!“ islamskom terorizmu je i europsko “sad je dosta!”, pa i cijelog slobodnog demokratskog svijeta. Ono nije upućeno samo islamskim teroristima već i onima koji iza tih zločina stoje. Budući da se Cerić promptno oglasio vjerojatno se prepoznao u toj grupi kojoj Europa kaže „sad je dosta!“ Čak ni građansko-vjerski sukob u Bosni i Hercegovini nije toliko politički, pa i vjerski uništio beha multi kulti društvo koliko ga je zauvijek razorila politika isključivosti Mustafe Cerića koju je širio i širi. Sve to govori o njegovoj nekad direktnoj a ponekad indirektnoj umiješanosti u islamski vjerski terorizam, u prvom redu u Bosni i Hercegovini.

Niti jedan teroristički islamski čin u Bosni i Hercegovini, od Zvornika, Bugojna, Sarajeva, Mostara, do ubojstva hrvatskih povratnika u Konjic, Dolac, Kakanj, Travnik, Zenicu, Ovnak…, Cerić ne samo da nije osudio i ogradio se od njega, već ih je uvijek opravdavao. Imao je i za najteže terorističke zločine riječi opravdanja. No sada kada je, konačno, Europa kroz usta britanske premijerke kazala “sada je dosta!” Cerića hvata strah za sigurnost terorista u Bosni i Hercegovini i u europskim zemljama koje su ih prihvatile kao političke, te u maloj mjeri ekonomske emigrante.

No zapravo svi, ili gotovo svi muslimanski emigranti koji su ušli na otvorena europska vrata su političko vjerske prodošlice obučeni i poslani da čine upravo ovo što čine, terorizam. Za njih se zabrinuo Cerić, za njihovu sigurnost, i sigurnost njihove djece, jer više se ne će moći kriti iza ljudski prava i sloboda koje bahato i drsko zlorabe. S pravom Europa najavljuje ograničenja tih vrijednota vjerskim islamskim teroristima. I to je razlog zbog kojeg je Cerić zabrinut.
U pismu kojim se obratio javnosti ni riječi žaljenja nedužnih žrtava i zabrinutosti za njihove živote, sigurnost njih i njihove djece. Od čovjeka politički i vjerski radikalnog kalibra kakav je Cerić ništa drugo i nije za očekivati. Cerić se obraća javnosti ne riječima osude izvedenog i izvedenih zločina u ime Alaha, već jadikovkama: “Sigurnost muslimana i njihove djece je ovakvim napadima ugrožena”. Gospodine Ceriću, što bi htjeli da islamske teroriste koji ubijaju nedužne ljude u njihovim zemljama, u njihovim kućama, povicima “ovo je za Alaha” da ih žrtve i njihova djeca nagrađuju za ta zlodjela, i oslobađaju ih svake odgovornosti. A odgovornost je velika, jer su brutalnostima i brojevima ubijenih prešli crvenu liniju iza koje ih više ne može spasiti ni Vaša briga za njihovu sigurnost i njihove djece. Nije pretjerano reći, pa i njihova djeca su potencijalne ubojice, jer jabuka pada ispod jabuke. Potvrđuje i činjenica da je otac vodio sina u Libiju u džihad, odakle se vratio i sudjelovao u tom terorističkom činu.

Zar i Vi gospodine Ceriću niste izdali fetvu da svaka beha Muslimanka mora roditi najmanje petero djece, dvoje za sebe i troje za Bosnu i Hercegovinu. Je li to znači tih troje kao buduće ratnike, ili teroriste, koji će ubijati ili koji već ubijaju hrvatske povratnike, kao djeca rođena za Bosnu i Hercegovinu. Svaka zapovijed data za rađanje djece za zemlju, znači rađanje ratnika, ubojica, terorista.

Nadalje u pismu poslanom javnosti, ispunjeno brigom za sigurnost muslimana i njihove djece u vrijeme dok oni ubijaju po europskim gradovima Cerić navodi: „Moj Alah nije ni mrzitelj, ni nasilan, moja vjera nije ni nož ni teror”. Gospodine Ceriću, kako to svojim vjernicima, mudžahedinima i vehabijama u beha županijama u kojima ne važe bosanskohercegovački zakoni niste objašnjavali kada ste ih slali u ubijanje Hrvata katolika u Bosni, kada su kao vjernici u Alaha ubijali hrvatsku djecu u Vitezu dok su se igrala na igralištu. Onda ste tim vjernicima, kao i danas kad ubijaju hrvatske povratnike, vjerojatno govorili o nekom drugom Alahu, o Alahu koji oprašta i nagrađuje ubojstva nevjernika, o onom u čije ime se ubijaju nemuslimani i u BiH i u Europi. Stoga gospodine Ceriću, Vaša briga za sugurnost muslimana i njihove djece u Europi dok svakim danom siju strah i žrtve po zemljama koje ih primile, znak je, tako se barem isčitava, da se solidarizirate sa njima i podupirete ih u tim zločinima. Kada su Vaši vjernici u ime Alaha ubijali i ubijaju po BiH nikad niste te zločine osudili, niti se zabrinuli za sigurnost kršćana i njihove djece u našoj i muslimanskoj i srpskoj i hrvatskoj Bosni i Hercegovini. Ni najsvirepije islamske vjerske zločine kako u ratu tako i u miru, ubojstvo hrvatske povratničke obitelji na Badnjak u Jablanici kod Konjica i mnogi drugi koji su nepojmljivi današnjoj europskoj civilizaciji, niste osudili niti se od njih ogradili.

Ništa novo od Vas, opet ista velika briga za teroriste. Valjda zato što oni zločin čine u ime Alaha i on je stoga opravdan. Jedino u ovom obraćanju europskoj javnosti što je iskreno od Vas je potvrda da i dalje stojite, to se iščitava iz pisma, iza islamskog terorizma, pa i na način da žalite za sigurnost zločinaca koja je za Vas daleko važnija od sigurnosti žrtava kojih je svakim danom sve više na europskom teritoriju. Dakako i Bosni i Hercegovini. Jer i svaki vehabijski entitet u Bosni i Hercegovini u koji ne smije ući beha policija i beha zakoni, je također oblik vjerskog islamskog terorizma, budući da se u njima neometano regrutiraju današnji i budući teroristi.

I na kraju izgleda Vas obuzima strah za vlastitu sigurnost glede odgovornosti i sudgovornosti za sva ta teroristička zlodjela, jer ste se uplašili europske prijetnje islamskom terorizmu “sad je dosta!”. Europsko „sad je dosta!“ je račun poslan svima onima koji na bilo koji način sudjeluju, pomažu i opravdavaju islamski terorizam, pa i svaki drugi terorizam, kao i kršćanofobiju ispred koje je nestalo cijelih kršćanskih zajednica u muslimanskim zemljama pa i na beha prostorima kroz koje je prošla muslimanska Armija Bosne i Hercegovine.

Vinko Đotlo

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Željka MARKIĆ: Zar nije žalosno da niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji

Objavljeno

na

Objavio

Harrisonovo cvijeće na HRT-u. Film je snimljen 2002. Zar nije žalosno da niti jedan ministar kulture, niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji poput ovog koji je snimio Francuz Eli Chouraqui?

O Vinkovicima, Osijeku, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Iloku, Dubrovniku, Karlovcu, Slanom, Hrvatskoj Kostajnici… Toliko ljubavnih, obiteljskih priča, toliko junačkih djela, toliko hrabrih, dobrih ljudi.

Nije li sramotno da mi, nakon što su stotine milijuna kuna našeg novca dodjeljivane po političkom ključu raznim “kulturnim” projektima – sjedimo 2017. sretni i zahvalni što u pozadini priče, koja opisuje veliku ljubav i hrabrost Amerikanaca, možemo vidjeti i opis strave i užasa kojem su u Vukovaru bili izloženi Hrvati?, komentirala je Željka Markić.

Podsjetimo Harrisonovo cvijeće (engleski Harrison’s Flowers) je francuska ratna drama iz 2000. koju je režirao Elie Chouraqui prema romanu “Diable a l’avantage” Isabel Ellsen. Radnja se odvija tijekom bitke za Vukovar, usred koje jedna Amerikanka (Andie MacDowell) traži svojeg nestalog supruga, novinara Harrisona, koji je nestao tijekom opsade grada. Film je sniman u SAD-u i Češkoj.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Tomislav Karamarko: Hvala vam, dragi Vukovarci i Škabrnjani, za sve što ste dali i dajete Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Došao je 18. studenoga, datum jakog pečata stradalništva, žrtve, ali i otpora i želje za životom jednoga grada i jedne zemlje.

U porušenom Vukovaru, gradu patnje i boli, niknula je taj dan klica života hrvatske domovine.

Još danas bole i razaraju srce prizori ostataka grada, prepunog leševa, i tužne ispaćene kolone naših sunarodnjaka koji napuštaju ognjišta. Bože dragi, zar opet kolone i križni putevi?

Hvala vam, dragi Vukovarci i Škabrnjani, za sve što ste dali i dajete Hrvatskoj. Hoće li vam ikada ovakva Hrvatska bar djelomično vratiti izgubljeno? Bar molitvu, ljubav i poštovanje, ali i brigu za neku novu djecu Vukovara i Škabrnje…

Zbog vas, ali i svih poginulih branitelja, moramo pobijediti sve one koji dovode u pitanje hrvatsku opstojnost i neovisnost, pa i vlastitu letargiju, bezvoljnost i obeshrabrenost.

“Hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu.”
(1 Kor 15, 57)

18. 11. 1991. – Pad Vukovara i Škabrnje (VIDEO)

Predsjednica objasnila zašto je u Kolonu sjećanja došla u žutim ‘zengama’

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari