Pratite nas

BiH

Na baušteli u Siriji

Objavljeno

na

„Prošlo je vrijeme kad se s brdovitog Balkana išlo, kako se to u skladno rimovanom poludvanaestercu običavalo govoriti, ‘trbuhom za kruhom’, daleko je vrijeme kad se odavde išlo u zapadnu Europu, ili preko oceana, u Ameriku i Australiju: nije naš čovjek više u inozemstvu na privremenom radu, danas je – mala je, beznačajna razlika – na privremenom ratu u inozemstvu“, piše Boris Dežulović u novoj kolumni za Oslobođenje. Objašnjavajući kako se danas, nakon što skoro 20 godina nije bilo „poštenog“ rata na Balkanu, odlazi „trbuhom za duhom“ u Siriju – Eldorado za vojsku, Dežulović zaključuje – „ekonomski obrazac je isti: kao što pedesetih ili šezdesetih u Jugoslaviji nije bilo posla, tako danas nema – rata“.

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Elem, otišao naš čovjek na pečalbu u Siriju, pa mu tamo dali da na frontu negdje oko Bab al-Hawe istovaruje municiju. Drugi dan, vidi komandant mjesne al-Kaide da svi na ramenima nose po dva sanduka municije, na svako rame po jedan, samo naš čova sve veselo zviždeći nosi – jedan sanduk. “Bogati, Jugoviću”, radoznalo će bradati komandant, “zašto samo ti nosiš po jedan sanduk, kad svi drugi mogu dva?” “To je zato što su lijenčine”, spustio ovaj sanduk, pa obrisao znoj. “Čista lijenost, dragi moj Jašare.” “Kakva bolan lijenost?!”, na to će komandant Jašar. “Kako ‘kakva’?”, odgovorio mu naš čovjek. “Mrsko je gospodi dva puta ići tamo-amo!”

Tako, eto, danas izgledaju vicevi o Jugovićima, našim ljudima na pečalbi, gastarbajterima našeg doba. Prošlo je vrijeme kad se s brdovitog Balkana išlo, kako se to u skladno rimovanom poludvanaestercu običavalo govoriti, “trbuhom za kruhom”, daleko je vrijeme kad se odavde išlo u zapadnu Europu, ili preko oceana, u Ameriku i Australiju: nije naš čovjek više u inozemstvu na privremenom radu, danas je – mala je, beznačajna razlika – na privremenom ratu u inozemstvu.

Neki unovačeni u selefije, dakle “trbuhom za duhom”, drugi kao klasični plaćenici, psi rata, “duhom za kruhom” – a svi zajedno “glavom za dupetom” – odlaze naši ljudi iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i ostalih republika u građanski rat u Siriju kao nekad na bauštelu u Njemačku. Ekonomski obrazac je isti: kao što pedesetih ili šezdesetih u Jugoslaviji nije bilo posla, tako danas nema – rata.

Brzo će tako punih dvadeset godina da nema na Balkanu čestitog rata, petnaestak je godina prošlo i od klanice na Kosovu i NATO-ovog bombardiranja Srbije, pa hiljade kvalificiranih vojnika, pješadinaca, artiljeraca, snajperista, inženjeraca, vezista i ostale zdrave ratne snage besposleno sviraju kurcu po birtijama i kladionicama, obilaze nesretnici s kalašnjikovima i ručnim bombama zemlju tražeći nekakav rat, ratić, sukob, pobunu, makar oružanu neku pljačku mjesne pošte, komšijski spor oko međe, bračnu svađu, bilo što, samo da ženi i djeci donesu polovni frižider, stari šporet, televizor, PlayStation ili iPhone.

Neki su, istina, otvarali svoje privatne, male ratove, ali sve je to životarenje i mučenje krajnje neizvjesne sudbine, nema od toga kruha ni televizora. Sa sjetom i nostalgijom prisjećali su se onda Jugoslaveni zlatnih vremena kad je ovdje ratovao svatko sa svakim, nije u Euroaziji bilo rata da je zaobišao Balkan, cijeli su najmoderniji, svjetski ratovi započinjali ovdje, i malo što su ovdje ratovati dolazili Amerikanci, Englezi i Rusi, nego su i Nijemci u ta doba odlazili u rat na Balkan!

Eh, to su bila vremena. A danas jebeni civili i za pištolj traže dozvolu. Zolje, ose, maljutke, kalašnjikovi i protuavionski mitraljezi skupljaju prašinu po tavanima i podrumima. Neki tip iz Novog Sada nekidan, čitali ste u novinama, mijenja ruski tenk T-55 za Golf “četvorku”! Ne isplati se više poštenom čovjeku držati tenk u garaži. Jedan mu građanski rat godišnje treba samo za gorivo i registraciju.

A onda se među Jugoslavenima pročulo da ima na Bliskom istoku čudesna jedna država, Eldorado za vojsku, Sirija se navodno zove. Bajke su pričali ljudi što su otišli tamo – doživotno, kažu, dvije hiljade eura mjesečne plaće, ima ih što su navodno dobili i dvije – i uskoro su na pečalbu u sirijski građanski rat krenuli prvi gastarbajteri, točnije gastburgerkrigeri.

Obavještajne službe Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine počele su javljati o desecima naših ljudi što odlaze ratovati u Siriju, tko za Ashadovu armiju ili Hezbollah, tko za opozicijsku Slobodnu sirijsku vojsku ili al-Kaidu, tko za Kurde, tko za Iračane – opet, kao nekoć, Udba prati naše gastarbajtere i maltretira im obitelji – a novine su u rubrikama s osmrtnicama stale objavljivati dirljive priče o povratnicima iz Sirije.

Točno šezdeset godina nakon što je Savezno ministarstvo privrede 1953. dogovorilo prvi posao na Bliskom istoku, a splitska građevinska tvrtka Pomgrad započela gradnju sirijske luke Latakija, započevši zlatno vrijeme jugoslavenske građevinske operative na nesvrstanim gradilištima, opet su jugoslavenski radnici s kacigama na glavama krenuli put Sirije.

I sve je opet kao nekad, iste su tegobne gastarbajterske sudbine, iste su priče: jedna iz Poljica u kladuškom selu Vrnograč, čitali ste i o njoj, ostavila muža i dvoje djece, pa otišla na privremeni rat u Siriju, a jedan, Srbin iz srca Šumadije, prešao na islam i upisao se u vehabije, pa se tamo zaposlio u al-Kaidi.

Iste su teške gastburgerkrigerske priče, isti je žanr, isti su vicevi. Čuli ste već onaj kad se Mujo vratio iz pečalbe i pohvalio novim mobitelom, pa da demonstrira to čudo telekomunikacije nazvao Fatu iz avlije u kuhinju, “hoćemol’ u krevet?”, a ona mu odgovorila “ne mogu, došao onaj moj konj iz Sirije”. Ili onaj kad su se u Bahariyi pripremali za kamenovanje, pa ukopavali izdajnike do pojasa u zemlju, kad je ono šef ratišta pobrojao da su braća iz Islamskog fronta ukopali devetoricu ćafira, ovi iz Fronta al-Nusra osmoricu, junaci iz brigada Ahfada al-Rasula bogami cijelu dvanaestoricu, a Mujo i Suljo – jednoga. Pa objasnili šefu: “Jest, al’ vidi koliko njima strše!”

Dolazit će, baš kao nekad, naši ratnici iz inozemstva na urlaub, za Bajram ili Božić, donosit će djeci s Bliskog istoka bombone, čokolade, kekse, maskirne jakne i male dječje kalašnjikove, a političari će njihove očeve pozivati da se vrate, da svoje bogato iskustvo i znanje ulože kod kuće, sve zlatousto obećavajući kako će jednog dana i njihova domovina biti Sirija.

Bit će rata za sve, i više nitko neće morati trbuhom za kuršumom.

 
Boris Dežulović

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Bošnjački logoraši najavili tužbe protiv Čovića i Ljubića zbog nijekanja haške presude

Objavljeno

na

Objavio

Udruženje bošnjačkih logoraša iz Mostara najavilo je u petak podnošenje kaznene prijave protiv predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića te zastupnika u Hrvatskom saboru i predsjednika Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH Bože Ljubića zbog navodnog nijekanja presude Haaškog suda.

”Čović i Ljubić su u više navrata prigodom javnih istupanja u medijima nijekali presudu Haaškog suda od 29. studenog koja je izrečena Prliću i ostalima”, navodi se u priopćenju Udruženja logoraša Mostar.

Nakon sjednice vodstva udruge naveli su kako će u najkraćem roku uputiti kaznenu prijavu nadležnom tužiteljstvu protiv dvojice hrvatskih dužnosnika.

„Udruženje logoraša Mostar poduzet će sve mjere, radnje i postupke za pokretanje kaznene prijave protiv Dragana Čovića i Bože Ljubića u skladu s kaznenim zakonom Federacije BiH“, navode iz udruženja.

Udruženje će se u prijavi pozvati na odredbe zakona u kojim se govori o izazivanju rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti za što je zaprijećena kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine.

Čović je ocijenio zločinom prema Hrvatima presudu Haaškog suda, dok je Ljubić ocijenio kako presuda nema utemeljenja, napose tvrdnje o postojanju udruženog zločinačkog pothvata. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Uhićenja osumnjičenih muslimana – Kazalište u režiji Bakira Izetbegovića

Objavljeno

na

Objavio

Bakir Izetbegović ne samo da je vrlo loš čovjek i još gori političar, nego dokazuje kako nema ni redateljskog dara, jer ovako naivne predstave pod radnim naslovom: „lov na potencijalne ratne zločince – bošnjake“ teško bi mogle proći kod djece predškolskog uzrasta, kamo li kod odraslih ljudi.

Tobožnje pompozno uhićenje 13-orice bivših pripadnika „Armije B i H“ zbog sumnji počinjenja ratnih zločina u Konjicu, kao i ovo zadnje vezano za „progon“ potencijalnih ubojica generala HVO-a Vlade Šantića (Hamdija Abdić zvani Tigar, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović – svi bivši pripadnici „Armije BiH“ koji su – kako javljaju mediji – već pušteni na slobodu nepunih 24 sata nakon privođenja!), trebali bi valjda amortizirati opravdano ogorčenje Hrvata u B i H sramotnom haškom presudom, pri čemu su muslimanski zločinci i islamske glavosječe ostali netaknuti, neoptuženi i neosuđeni. Naravno i svijetu treba pokazati kako sarajevska vlast njeguje „pravnu državu“, iako je očito na svakom koraku da od nje ni zametka nema.

Prozirna medijska kampanja koja sve to prati po diktatu Sarajeva, još otužnije djeluje promatra li se u kontekstu pojave brojnih dokumenata koji svjedoče o planskom etničkom čišćenju područja Žepča, Jablanice, Konjica i drugih, što ih je vrh „Armije B i H“ planirao i dogovarao međusobno, što potvrđuju njihovi telefonski razgovori i prepiska. Dakle, tamo gdje je očito kako su poznati nalogodavci (Sefer Halilović, Zulfikar Ališpaga Zuka i drugi) ne reagira se, nego se uhićuje one koji su bili obični vojnici i eventualno izvršitelji ponekog zločina.

Bosna i Hercegovina je samostalna i neovisna država (ili bi barem tako trebalo biti) već više od 25 godina, ali u njoj ni „p“ od pravne države. Sudovi pod patronatom Sarajeva (i bošnjačko-muslimanske klike na čelu s Bakirom Izetbegovićem), svojim bošnjacima-muslimanima za ratne zločine sude po Krivičnom zakonu bivše SFRJ (koji je blaži), a Hrvatima po novom, oštrijem (KZ Federacije iz 2003.).

I gdje su tu pravda i pravna država? Kako se u istoj zemlji metodom segregacije mogu usporedo primjenjivati dva zakonodavna instituta od koji jedan pripada nepostojećoj zemlji?

Toga nema nigdje u svijetu!

Sarajevska vladajuća klika predvođena Bakirom Izetbegovićem od B i H nastoji napraviti prvi europski kalifat i sad je dobila vjetar u leđa upravo zahvaljujući mešetarima iz haškog sudišta.

Sva ona lupetanja Alijinog nasljednika o „nepostojećim narodima – Srbima i Hrvatima“, o „fašizmu u Hrvata“, ratne prijetnje koje upućuje susjedima, ali i islamizacija što se u B i H puzajući provodi, sad dobivaju neku vrstu „legitimiteta“ ili se barem tako presuda haškog sudišta herceg-bosanskoj „šestorci“ tumači u Sarajevu.

Ima, doduše i bošnjaka-muslimana koji smatraju da je ta puzajuća islamizacija koja ima za cilj promijeniti mentalitet muslimanskog naroda na području B i H i vratiti ga šerijatskom pravu i džihadu dugoročno opasnija čak i od terorizma i bombaških napada. Jedan od njih poznati je diplomat, novinar (bio dopisnik iz Kaira, Beiruta, Alžira, Sirije, Libije, Jordana, Izraela), publicist, veleposlanik B i H u više islamskih zemalja (Jordan, Irak, Sirija, Libanon) i dobar poznavatelj ove materije Zlatko Dizdarević. On u uvodu jednoga od svojih tekstova s temom islamizacije B i H piše:

 „Novostvoreni ‘duhovni ekstremizam’ na temeljima ciljano krivih tumačenja ima širom otvorena vrata za ulazak i ljudi i ideja čiji su rezultati djelovanja već sada, da ne govorimo dugoročno, razorniji od prijetnji terorista pojedinaca“. (Vidi: https://ba.boell.org/bs/2017/01/26/islamizacija-bosne-na-kojoj-adresi-je-opasnost; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 14.12.2017.)

Kako god bilo, propusti međunarodnih tijela, posebice UN-a – poput ovih vezano za posljednju hašku presudu, objektivno su potpora provođenju agresivne islamizacije ove zemlje, sa svim onim negativnim i štetnim procesima što ih ona sobom donosi.

Od tih silnih „hapšenja“ muslimanskih osumnjičenika za ratne zločine i njihovog „kažnjavanja“, naravno, neće biti ništa, a što se islamskih glavosječa – mudžahedina (koji su, da ne zaboravimo, bili ustrojbenim dijelom „Armije B i H“; primjerice, odred „El Mudžahid“ pripadao je 7. brigadi, 3. korpusu), oni za sarajevskog bega i njegovu kamarilu ne postoje. U svojim krvavim pohodima ubili su stotine Hrvata, a njih 400 tako što su im u svojim opskurnim i barbarskim ritualnim obredima nakon mučenja odsjekli glave.

I to su za vlast u Sarajevu bili „pojedinačni“ zločini i oni „nemaju nikakve veze s regularnim snagama „Armije B i H“ – iako je odred „El Mudžahid“ po nalogu Alije Izetbegovića formirao sam Atif Dudaković i jako se dobro zna kako je ova najzloglasnija zločinačka postrojba sastavljena od „Allahovih mučenika“ bila dijelom te vojske, pa samim time i pod zapovjedništvom spomenutog Dudakovića.

Sramotna kazna od 3 godine zatvora za njega kao ratnog načelnika Glavnog štaba „Armije B i H“, pri čemu mu se niti jedan jedini dokazani zločin prema zapovjednoj odgovornosti nije stavio na teret, najbolji je pokazatelj „pravde“ koja je provođena, kako na haškom, tako i na bosansko-hercegovačkim sudovima.

Slučaj s Konjicem, kao i ovaj s tobožnjim uhićenjem Hamdije Abdića i družine osumnjičenih za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića, zasigurno nisu jedini. Bit će toga još – ovakvih fingiranih predstava koje su bacanje prašine u oči i alibi za one predstojeće akcije hapšenja Hrvata – „zločinaca“ koji su prava meta.

Da je u Sarajevu bilo imalo dobre volje, pitanje presuda za ratne zločine odavno bi već bilo riješeno, a ne bi se čekalo do danas. Ako se zauzme stav da su samo druge strane krive, a vlastiti narod bezgrešan, pomaka nema niti ga može biti.

Atmosfera u bošnjačko-muslimanskom političkom vrhu, njihovoj vodećoj stranci SDA i medijima koji su pod kontrolom Sarajeva sve je više nalik na euforiju uoči linča ili lova na vještice.

Bakir nikako da se okane bizantskih smicalica i šićardžijskog, šarlatanskog vođenja politike. To mu je babo Alija ostavio u amanet jer se i sam slično ponašao poučen taktikom svojih idola Slobodana Miloševića i Dobrice Ćosića s kojima je potajno dijelio Bosnu i nastojao stvoriti etnički čistu muslimansku državu na tlu B i H, dok se službeno cinično „zalagao“ za njezinu cjelovitost.

Zar sarajevski beg doista misli da će ove njegove sapunice (režirane lošije nego one turske u kojima se na groteskan način slavi i glorificira lik i djelo njegovog rahmetli babe Alije) bilo tko od Hrvata progutati?

A Europa?

Ona se bori protiv islamskog terorizma u svijetu, a u vlastitoj kući mu širom otvara vrata, hrabri ga i pothranjuje!? Bosna i Hercegovina je na najboljem putu da postane prva europska baza islamskog radikalizma i to upravo uz pomoć Europe!?

Kakvog li paradoksa!

Kako je moguće voditi tako nepromišljenu i u suštini autodestruktivnu politiku?

Moguće je, jer Europsku uniju vodi skupina diletanata koja donosi ad hoc rješenja od danas do sutra po diktatu vodećih zapadno-europskih država i SAD-a i njima je najvažnija supremacija nad ostalim članicama u skladu s trenutačnim interesima, bez ikakve vizije i predstave o budućnosti. Oni su na koncu tu Uniju i stvorili sebe radi i iz razloga osiguravanja svojih strateških i ekonomskih interesa, a nikako vođeni nekim višim ciljevima „pravde“, „demokracije“, „slobode“ i „napretka“, kako se s vremena na vrijeme znaju prigodničarski i razmetljivo hvaliti. Iza svega kriju se sebični interesi „velikih“. Sve drugo su floskule i tlapnje. Igrokaz.

Europa ima kratku pamet i nije joj prvi put da radi protiv vlastitih interesa. Dugoročno, od ovakvih poteza imat će goleme štete, ali to će kao i obično shvatiti tek kad bude kasno.

Kad im glavosječe i bombaši u još većem broju stignu u Berlin, London, Pariz, Amsterdam, Bruxelles…kad zaredaju novi teriristički napadi i kad njihovi građani više ne budu smjeli nosa promoliti iz svojih stanova i kuća ni u sred dana, tek onda će europskoj gospodi (možda) ponešto od svega biti jasnije.

Kao što je i Angeli Merkel možda poslije svega sinulo u glavu (mada to neće priznati) kako će Njemačku skupo koštati to što je ona osobno i velikodušno pozvala islamske migrante u svoju zemlju po sistemu navali narode.

Svaka škola se plaća.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari