Connect with us

BiH

Na Bošnjacima i Izetbegoviću odgovornost za rješenje krize

Objavljeno

-

Foto: EPA

– Ne radi se ni na kakvoj pripremi izjave iz EU-a kojom bi se hrvatska i bošnjačka strana tijekom susreta s predsjednikom Europskog vijeća Charlesom Michelom obvezale na nastavak razgovora o izbornoj reformi nakon održanih izbora, nego je to želja i taktika čelnika SDA Bakira Izetbegovića da pokuša još jednom izigrati postizanje dogovora s hrvatskom stranom – rekao je to za Večernji list hrvatski dužnosnik koji je uključen u organiziranje diplomatske misije bivšeg belgijskog premijera koji se nalazi na čelu formalno najutjecajnijeg tijela Europske unije.

Iako će mu ona biti središnji dio posjeta, Michel, kako doznajemo, ne dolazi samo u Bosnu i Hercegovinu, nego će ranije posjetiti Srbiju te Sjevernu Makedoniju kako bi iskazao potporu EU-a ovome dijelu Balkana.

U Bosni i Hercegovini će predsjednik Europskog vijeća biti 20. svibnja, kada se očekuje susret s više institucija, ali i političara uključenih u izbornu reformu. Kako doznajemo, detalji protokola, ali i susreta dogovoreni su još prošloga tjedna, kada je Michelovo izaslanstvo iz Bruxellesa posjetilo Mostar odnosno Sarajevo kako bi sve zapravo pripremilo za još jedan brzi krug razgovora o izbornoj reformi.

Čelnik SDA Bakir Izetbegović, uz tvrdnje kako je prošlo vrijeme za dogovor, ponudio je “kompromisno rješenje”, o čemu je jučer dio medija u BiH izvijestio kao o stavu EU-a, da se izborna reforma zamrzne do vremena nakon održavanja općih izbora koji su raspisani za 2. listopada. Na to bi se političari, očito kako bi Izetbegović izbjegao kritike zbog stalnog bojkotiranja razgovora o izbornoj reformi, obvezali potpisanom izjavom.

Hrvatski politički predstavnici i ne pomišljaju udovoljiti takvoj “inicijativi” jer se do sada u nekoliko navrata čelnik SDA pokazao kao netko tko potpisuje sporazume, a kasnije ih izigra. Zato je posjet čelnika Vijeća EU-a iznimno važan kako bi se konačno pozicionirala krivnja za izostanak dogovora i svjesno izazivanje ozbiljne političke i institucionalne krize koja se valja očekivati nakon sljedećih izbora. Pa zbog toga obvezivanje na reformu zapravo predstavlja još jedan pokušaj izigravanja dogovora.

Hrvatski premijer Andrej Plenković naznačio je zapravo kako ova, vjerojatno posljednja misija iz EU-a kako bi se izbjegla kriza u BiH, predstavlja trenutak istine gdje će se pokazati tko će biti odgovoran za eventualne posljedice daljnjeg radikaliziranja stanja u zemlji.

– Ako i ti završni razgovori koji dolaze s najviše razine Europske unije na poticaj Europskoga vijeća završe tako da Bošnjaci kažu: “Mi ne želimo dogovor”, onda je teret odgovornosti za nepravedne, nepoštene izbore u listopadu po postojećim okolnostima na njima, a ne na Hrvatima – rekao je Plenković.

Doznaje se kako bi se u Sarajevu trebao održati susret hrvatske i bošnjačke strane uz posredovanje EU-a kako bi se pronašao model rješenja. A to sigurno nije novo odugovlačenje s potpisivanjem novih dokumenata koji ni do sada nisu obvezivali jednu stranu – bošnjačku. O tome, naime, govori i više neispunjenih sporazuma kojima su se političari, ponajprije hrvatski i bošnjački, obvezali da se prestane s antidaytonskom praksom preglasavanja i poništavanja izborne volje manje brojnih konstitutivnih naroda. Ponajprije se to odnosi na Hrvate.

Naime, sporazum koji je potpisan u Mostaru sredinom 2020. godine o legitimnog političkom predstavljanju u Domu naroda i Predsjedništvu BiH te provedbi presude Ustavnoga suda BiH u predmetu “Ljubić” nikada nije realiziran. Čak i unatoč tome što su potpisu čelnika najveće hrvatske i bošnjačke stranke – predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića i SDA Bakira Izetbegovića – svjedoci bili tadašnji veleposlanici SAD-a, EU-a i Ujedinjenog Kraljevstva, ali i OHR-a odnosno Misije OESS-a. Dio toga sporazuma o Mostaru i održavanju izbora, u kojem su svoje zahtjeve imali Bošnjaci, ispunjen je, no ne i onaj koji se tiče prestanka prakse preglasavanja Hrvata.

Nije to jedini dokument koji je bošnjačka strana izigrala. I ne samo na papiru nego i u praksi. U Bruxellesu su 2013. čelnici više bošnjačkih i hrvatskih stranaka (HDZ BiH, HDZ 1990., SDA, SDP BiH, SBB, PDP, SNSD), uz nazočnost tadašnjeg povjerenika za proširenje Europske komisije Štefana Fülea, potpisali izjavu 2013. o izbornoj reformi po kojoj jedan narod neće birati predstavnike drugom narodu.

Pet godina kasnije SDA je logistički pomogao Željku Komšiću ponovno ući u Predsjedništvo BiH. Ovoga puta ponuda iz Europske unije za iskorak i postizanje dogovora o izbornoj reformi u BiH mogao bi biti kandidacijski status i trasiranje puta stabiliziranja unutarnjih odnosa. To bi, naime, bila “nagrada” za provođenje triju od 14 točaka koje je Europska komisija postavila BiH kao cilj za kandidacijski status.

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari