Pratite nas

Herceg Bosna

Na današnji dan 08. travnja 1992 utemeljeno Hrvatsko Vijeće Obrane

Objavljeno

na

Hrvatsko vijeće obrane (HVO) bilo je oružana snaga i najviše izvršno i upravno tijelo Hrvatske Republike Herceg-Bosne te, uz Hrvatske Obrambene Snage (HOS), glavna oružana snaga Hrvata u Bosni i Hercegovini za vrijeme Domovinskog rata. Osnovan je 8. travnja 1992. što se slavi kao Dan utemeljenja HVO-a. HVO je nakon Daytonskog mirovnog sporazuma definiran kao hrvatska komponenta Vojske Federacije Bosne i Hercegovine, a nakon reforme obrane 2005. godine, transformiran je u 1. pješačku (gardijsku) pukovniju, jednu od tri pukovnije u okviru Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.

>>Čestitka povodom 23. obljetnice utemeljenja Hrvatskog vijeća obrane

Hrvatsko vijeće obrane bilo je nositelj izvršne i upravne vlasti u Herceg-Bosni. U statutarnoj odluci, tu dužnost HVO je nosio privremeno do uspostave redovne izvršne i upravne vlasti i bilo je odgovorno Predsjedništvu Herceg-Bosne.

Na čelu Hrvatskog vijeća obrane bio je predsjednik, a ostalo vodstvo su činili dopredsjednici i tajnik HVO-a. Dužnosnici su mogli biti imenovani i smijenjeni po prijedlogu predsjednika HVO-a ili Predsjedništva Herceg-Bosne, dok je HVO imao isključivu ovlast u imenovanju i smjeni tajnika.

Predsjednik HVO-a imao je obvezu rukovoditi djelovanjem HVO-a za kojeg je snosio odgovornost, osiguravati jedinstvo političkog i upravnog djelokruga HVO-a, ostvarivati suradnju s drugim tijelima i organizacijama Herceg-Bosne te usmjeravati djelovanje HVO-a kao cjeline i njegovih članova pojedinačno. U slučaju odsutnosti ili spriječenosti predsjednika u djelovanju određeno je da ga zamijeni dopredsjednik po određenju predsjednika. Predsjednik i članovi HVO-a uživali su imunitet.
HVO je imao i ovlasti donositi uredbe, rješenja i zaključke kojima je uređivao gospodarske i druge odnose na području Herceg-Bosne. Zbog obavljanja određenih stručnih poslova u HVO-u su osnovana i tri stručna tijela: Komisija za propise, Komisija za obnovu i razvoj, te Komisija za pretvorbu vlasništva i rekonstruiranje privrede. Po potrebi je HVO mogao obrazovati i druga tijela.

hvo-610x250[ad id=”68099″]

Kao nositelj izvršne i upravne vlasti HVO je imao organizirane odjele u različitim segmentima:

Odjel obrane,
Odjel unutarnjih poslova,
Odjel gospodarstva,
Odjel financija,
Odjel društvenih djelatnosti,
Odjel pravosuđa i uprave.

HVO je imao ovlasti osnivati i druge odjele po potrebi. Na čelu odjela bio je predstojnik koji je imao ovlasti donositi pravne akte u okviru ovlasti odjela kojega je predstavljao. Odjeli su imali zadaću provoditi i primjenjivati opće pravne akte koji su vrijedili na području Herceg-Bosne. Imali su pravo dostavljati prijedloge u okviru svog djelokruga Hrvatskom vijeću obrane, a unutar svog djelokruga su donosili pravne akte i obavljali nadzor nad tijelima lokalne uprave te drugim tijelima koja su obavljala javnu vlast na području Herceg-Bosne.

HVO_2nd_Guard_Combat_Camera_12.7mm_machine_gun_on_T-55_Battle_TankDana 18. studenog 1991., hrvatsko političko vodstvo u Bosni i Hercegovini osniva Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu. Herceg-Bosna radi obrane Hrvata organizira Hrvatsko vijeće obrane (HVO) koji je službeno osnovan 8. travnja 1992. kao vrhovno tijelo obrane hrvatskog naroda u Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni i kao najviše izvršno i upravno tijelo Herceg-Bosne do uspostave redovite izvršne vlasti HVO-u je prvenstveni cilj bio obrana većinskih hrvatskih katoličkih područja u BiH od velikosrpske agresije, a u tome je imao potporu u financijama i naoružanju od strane Hrvatske vojske.

Dana 18. rujna 1991. godine, počinje obrana od agresije u Bosni i Hercegovini. Hrvati i Bošnjaci od 20. rujna 1991. godine počinju formirati seoske postrojbe HVO-a, a usporedno počinje formiranje i bolje opremljenih i pokretnijih vojnih postrojbi. Upravo te postrojbe sprječavaju daljnje napredovanje JNA i VRS-a. Jedinice HVO-a se bolje naoružavaju te se pokreću planovi za oslobodilačke akcije.

Dana 10. travnja 1992. godine, nadmoćniji srpski agresor zauzima Kupres, a tijekom spomenute bitke poginulo je ili nestalo 160 hrvatskih vojnika. Od 13. do 23. travnja 1992. godine, uspješno je obranjeno Livno. Dana 23. travnja 1992. godine oslobođena je čapljinska vojarna, prva vojarna u BiH oslobođena od srbočetničkog agresora. U lipnju 1992. godine kreće operacija oslobađanja doline rijeke Neretve poznatija kao Operacija Lipanjske zore. Operacija je počela 7. lipnja 1992. godine oslobođenjem desne obale rijeke Neretve. 14. lipnja 1992. godine počinje se oslobađati i lijeva obala Neretve, a akcija završava 26. lipnja kada je srpsko-crnogorski agresor odbačen na visove Veleža. Hrvatsko vijeće obrane sada kontrolira dolinu Neretve, zapadnu Hercegovinu, Livno i manji dio Livanjskog polja, prostor Srednje Bosne i dio Bosanske Posavine oko Orašja.

hvoZbog sve većeg jačanja Herceg-Bosne, HVO dolazi u sukob s HOS-om koji je bio lojalan predsjedništvu BiH. Nakon politički (od HDZ -a) naručenog ubojstva zapovjednika HOS-a general-bojnika Blaža Kraljevića, koje su izvršili pripadnici Kažnjeničke bojne, jedinice HVO-a, HOS se počeo raspadati da bi početkom 1993. kao organizacija prestao postojati, a njegovi pripadnici su većinom prešli u redove HVO-a. Odnosi između HVO-a i Armije BiH postaju sve zategnutiji, što će 1993. eskalirati u bratoubilačkom sukobu i brojnim zločinima pripadnika Armije nad Hrvatima, pogotovo u Srednjoj Bosni.

Nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma HVO je zajedno sa Hrvatskom vojskom, a u nekim akcijama i s Armijom Republike Bosne i Hercegovine počeo nizati ratne pobjede protiv srpskog neprijatelja.

U Operaciji Cincar, prvoj koordiniranoj akciji HVO-a i Armije BiH, koja je trajala od 1. studenog do 3. studenog 1994. godine, oslobođeno je područje ukupne površine 200 četvornih kilometara, a vojska bosanskih Srba je odbačena dalje od planine Cincar. Otvorena je cesta Bugojno – Livno te je oslobođen veći dio strateški važnog Kupreškog polja i sam gradić Kupres i okolna sela.

Operacija Zima ’94. odvijala se u razdoblju od 29. studenog do 24. prosinca 1994. godine na području Livanjskog polja i planine Dinare. U toj akciji postrojbe HV-a i HVO-a su oslobodili područje od 200 četvornih kilometara. Srpske snage su poražene na Dinari i veći dio Livanjskog polja našao se pod nadzorom HV-a i HVO-a, a posredno je spašena Bihaćka enklava.

U jednodnevnoj akciji HV-a i HVO-a pod nazivom Operacija Skok-1, 7. travnja 1995. godine, Srbi su ponovno poraženi na Dinari. Oslobođeno je dodatnih 75 četvornih kilometara. Hrvatske su se snage proširile bočno, prema zapadnoj strani, pa je time sigurnost postrojbi na Dinari postala stabilnija, a posebice sigurnost Livanjskog polja. Važan segment operacija na Dinari bio je zahtjevan i iznimno težak posao probijanja cesta na vrlo nepristupačnom planinskom području putem kojih se na najviše visove Dinare moglo dopremiti teško naoružanje – topovi i tenkovi. Probijanje cesta obavila je inženjerija HV-a i HVO-a pod vodstvom generala Ljube Ćesića Rojsa. Time je učinjen kolosalni strateški preokret – do tada nepristupačna planina Dinara postala je glavna cesta prilaza tenkovima HV-a, što će posebno doći do izražaja u predstojećoj operaciji “Oluja”.

1024px-HVO_Army_T-55_Glamoc_firing_MG

Operacija Skok-2 je izvedena je od 4. do 11. lipnja 1995. godine na Dinari i Livanjskom polju. Njome su hrvatske snage (HV i HVO) oslobodili dodatni prostor od 450 četvornih kilometara te je pod nadzor stavljeno cijelo Livanjsko polje. Otad se mogla nadzirati i Cetinska dolina te Vrličko polje, kao i dio Glamočkog polja te put Glamoč-Bosansko Grahovo.

Operacija Ljeto ’95. bila je uvertira u Oluju. Zauzeto je područje ukupne površine 1600 četvornih kilometara uključujući gradove Bosansko Grahovo i Glamoč. Zauzimanjem Bosanskog Grahova hrvatske snage izbile su na prilaze Kninu i presjekle jedinu komunikaciju koja iz Knina preko Drvara vodi prema Banji Luci. Vojska Republike Srpske odbačena je dublje u Bosnu, a Knin i cjelokupno područje Dalmacije pod okupacijom srpskih odmetnika gubi najvažniju prometnicu i dolazi u poluokruženje. Istovremeno, inženjerija Srpske vojske Krajine otpočinje danonoćnim radovima na osposobljavanju jedine preostale prometnice koja izvodi prema Bosni (Knin-Otrić-Srb-Gornji Lapac).

Uloga HVO-a i vodstva Hrvatske Republike Herceg-Bosne u akciji Oluja, najpoznatijoj i najvećoj pobjedi Hrvatske vojske, bila je značajna. HVO je u prethodnim akcijama u zapadnoj Bosni omogućio i u znatnoj mjeri olakšao HV-u da oslobodi okupirana područja u Hrvatskoj. Bosna i Hercegovina i Hrvatska bile su jedno ratište. Srpski agresor uopće nije poštivao granice tih dviju država. Naprotiv, on je prekrajao granice. S druge strane, akcije HV-a, kada je riječ o BiH, bile su u skladu s međudržavnim sporazumima BiH i Hrvatske. Nevezano za Oluju, Hrvati Bosne i Hercegovine su na početku rata agresora zaustavili na južnom pravcu. Već na samom početku rata u BiH, operacijom Lipanjske zore dijelom su spriječeni napadi srpskog agresora na južnu Dalmaciju, a u potpunosti na srednju Dalmaciju što je u potpunosti spasilo Dalmaciju od katastrofe.

 

U Maestralu, prvoj značajnijoj operaciji združenih snaga HV-a, HVO-a i Armije BiH u zapadnoj Bosni, zauzeti su veći prostori zapadne Bosne uključujući gradiće Drvar, Šipovo, Jajce, Bosanski Petrovac, Bosanska Krupa i Ključ. Trajala je od 8. rujna do 17. rujna 1995. godine, a taj hrvatsko-bošnjački udar je Republici Srpskoj odlomio komad po komad teritorija i donio na tisuće izbjeglica koje su se u kolonama slijevale prema Prijedoru i Banjoj Luci. Maestralom moral Srba je znatno oslabljen, diljem RS-a zavladala je panika.

Operacija Južni potez je bila posljednja operacija HV-a i HVO-a tijekom pobjedonosnog niza operacija nakon kojih je u potpunosti izmijenjena strateška situacija na prostorima Hrvatske i BiH. Bila je logički nastavak mjesec dana ranije izvedene operacije Maestral. Počela je 8. listopada 1995. godine. Tijekom operacije Južni potez zauzeto je područje ukupne površine 800 kvadratnih kilometara uključujući Podrašničko polje, selo Čađavicu, hidroelektranu Bočac i dijelove planine Manjače. Crta obrane postavljena je na planini Manjači, 23 kilometra od grada Banje Luke, što je bilo u dosegu hrvatskog dalekometnog topništva. Srpske snage su razbijene i u kaosu se povlače prema Banjoj Luci, a zajedno sa njima i nova kolona srpskih izbjeglica. Srpski vrh je u panici – eventualni pad Banje Luke psihološki bi odjeknuo poput pada Knina – padom Banje Luke praktički bi pala i cijela tzv. Republika Srpska jer bi vrlo brzo cijeli okupirani teritorij zapadno od Brčkog vjerojatno pao u ruke hrvatskih ili bošnjačkih snaga. Akcija Južni potez, prekinuta je na zahtjev međunarodne zajednice (SAD) 15. listopada 1995.

Potpisivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma krajem 1995. godine, službeno je završio Domovinski rat. Uslijedilo je razdoblje u kojem su se našle postrojbe HVO-a, koje karakterizira razdvajanje snaga na dva kilometra od dogovorenih crta razgraničenja, masovna demobilizacija, povlačenje u vojarne, skladištenje i redukcija oružja i opreme te ostale mjere koje su za svoj cilj imale smanjenje bojne moći, odnosno uspostave mira i povjerenja.

Jedna od odredbi Daytonskog sporazuma za cilj je imala i formiranje Vojske Federacije Bosne i Hercegovine (VFBiH), od Hrvatskog vijeća obrane i Armije Republike Bosne i Hercegovine, dojučerašnjih krvavih neprijatelja. Hrvatsko vijeće obrane je postalo hrvatska komponenta Vojske Federacije Bosne i Hercegovine. Taj cilj, koji je sebi postavila međunarodna zajednica, nije bio nimalo lak i jednostavan. Tražila su se nova odricanja i kompromisi, novi uvjeti te način života i rada, novi pogledi i razmišljanja. Sve je to bilo novi izazov za hrvatskog vojnika i časnika, na koji je mudro i odgovorno, bez sentimenta nepotrebnog gubljenja snage, odgovoreno.

Njegova zadaća je bila da zajedno sa bošnjačkom komponentom Vojske Federacije BiH štiti taj bošnjačko-hrvatski entitet u od rata, poplava, požara i sl. Uspostavom zajedničkog zapovjedništva, Glavni stožer Hrvatskog vijeća obrane, transformiran je u 1. hrvatski gardijski zbor, koji je svoje zapovjedništvo imao u vojarni Stanislav Baja Kraljević južno od Mostara.

HVO je i danas simbol ponosne i hrabre borbe Hrvata Herceg – Bosne za obranu Republike Hrvatske te očuvanje hrvatstva u Bosni i Hercegovini, autohtonom području hrvatskoga naroda i katoličke vjere koji su se u (posljednjem) Domovinskom ratu našli ugroženi kao nikada dosad. Zato je uloga Hrvatskoga Vijeća Obrane upravo povijesna, ne samo za Hrvate bosanskohercegovačkih područja, već i za Hrvatski narod u cjelini.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Na pomolu novo izrugivanje hrvatskim žrtvama u Bugojnu!?

Objavljeno

na

Objavio

Umjesto na optuženičkoj klupi zbog optužbi za etničko čišćenje Bugojna koje je uključivalo progon 15 tisuća Hrvata iz ovog grada, 311 ubijenih, dvije tisuće zatočenih, nasilna odvođenja i torture te činjenicu da tijela 19 nasilno odvedenih ni do danas nisu pronađena, Dževad Mlaćo, predsjednik Ratnog predsjedništva Bugojna uskoro bi se mogao okititi titulom počasnog građanina Bugojna

Na adresu Općinskog povjerenstva za izbor i imenovanja stigla su čak tri prijedloga za proglašenje Dževada Mlaće, počasnim građaninom Bugojna

Umjesto na optuženičkoj klupi zbog optužbi za etničko čišćenje Bugojna koje je uključivalo progon 15 tisuća Hrvata iz ovog grada, 311 ubijenih, dvije tisuće zatočenih, nasilna odvođenja i torture te činjenicu da tijela 19 nasilno odvedenih ni do danas nisu pronađena, Dževad Mlaćo, predsjednik Ratnog predsjedništva Bugojna uskoro bi se mogao okititi titulom počasnog građanina Bugojna. Na adresu Povjerenstva za izbor i imenovanja Općine Bugojno koje o Mlaćinoj kandidaturi odlučuje na sutrašnjoj sjednici, prijedloge za dodjelu počasne titule Mlaći poslala su tri predlagatelja.

Prvi je Mustafa Ugarak, danas neovisni vijećnik, bivši kadar SDA. Druga dva prijedloga potpisuju čelnici Patriotske lige Kemal Balihodžić te Udruge ratnih vojnih invalida Bugojna Sabahudin Velić, čovjek čije je postavljanje na dužnost osobno izlobirao Zukan Helez, bivši federalni ministar za pitanja branitelja i istaknuti kadar SDP-a. No, bez obzira jesu li naklonjeni SDA, SDP-u ili se predstavljaju neovisnim, svi su predlagatelji složni u jednom, Dževad Mlaćo, zbog brojnih zasluga, treba biti proglašen počasnim građaninom Bugojno u povodu Dana općine koji se slavi 20. svibnja.

U obrazloženju prijedloga navode se infrastrukturni projekti za koje predlagatelji tvrde da su realizirani zahvaljujući Mlaćinoj potpori. Među njima i Poslovna zona Podgaj izgrađena na zemljištu otetom Hrvatima.

Miroslav Zelić, bivši zatočenik bugojanski logora, danas predsjednik HVIDR-e u Bugojnu također je član Povjerenstva za izbor i imenovanja pred kojim će se nači prijedlog da se Mlaćo proglasi počasnim građaninom Bugojna. Novinari portala Art Info pitali su ga za reakciju na ovaj prijedlog. „Ovo je nastavak izrugivanja hrvatskim žrtvama koje se sustavno provodi već godinama. Umjesto da odgovara zbog svoje ratne ali i poratne uloge u progonu i gaženju prava Hrvatima, predlaže ga se za počasnog građanina. Ako se čašću smatra od Hrvata etnički očistiti Bugojno, a potom im otimati zemlju i na sve moguće načine opstruirati povratak, onda Mlaćo treba dobiti titulu“, ironično je odgovorio Zelić.

Predstavnici Udruga proizašlih iz Domovinskog rata Bugojna dosad su u više navrata pozivali odgovorne u Tužiteljstvu BiH da pokrenu proces prema dokazima koje imaju protiv Mlaće još od 2007. godine. Među ostalim i njegovom ratnom dnevniku u kojemu je zapisao „Ne smijemo imati službeno zarobljenih civila, a tajno, ekstremni dio zarobljenih vojnika da se likvidira“. Mlaćino svjedočenje u korist Enesa Handžića, jednog od malobrojnih procesuiranih za zločine nad bugojanskim Hrvatima, pred Sudom BiH je prekinuto kako bi ga se zaštitilo od kaznenog gonjenja. No, Mlaćo ni više od deset godina poslije nije kazneno gonjen niti ima naznaka da će biti. Umjesto iza rešetaka, vjerojatnije je da će uskoro ponijeti titulu počasnog građanina Bugojna, a s njezinim dobivanjem poslati poruku Hrvatima Bugojna da je zbog zločina koje je počinio nad ovim narodom nagrađen slobodom ali i svim mogućim počastima.

Dnevnik.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Heroji se ne zaboravljaju: Sjećanje na poginule i nestale branitelje Bosanske Posavine

Objavljeno

na

Objavio

Pod geslom „Heroji se nikad ne zaboravljaju“, održano je u subotu, 4. svibnja u župi sv. Ivana Krstitelja u Bijelom Brdu kod Dervente u Bosanskoj Posavini sedmo u nizu spomen sjećanje na poginule i nestale branitelje toga mjesta i cijele Bosanske Posavine.

O 27. obljetnici stradanja Hrvata Bosanske Posavine program je u organizaciji udruge „Posavljak“ započeo misom zadušnicom za 62 poginula branitelja iz Bijelog Brda kao i ostalih oko 2.500 hrvatskih branitelja poginulih u obrani Bosanske Posavine u posljednjem Domovinskom ratu. Koncelebrirano misno slavlje je predvodio Juro Babić, župnik u susjednoj župi Brusnica.

Nakon mise uslijedila je ceremonija odavanja počasti s polaganjem vijenaca i svijeća ispred spomen-obilježja poginulim braniteljima kod župne crkve.

Znakovitu svijeću upaljenu na uskrsnoj svijeći u procesiji su iz crkve do spomen-obilježja donijela djeca poginulih branitelja.

Potom su vijence i cvijeće polagali, majke, supruge i djeca branitelja, preživjeli branitelji, predstavnici udruga proizišlih iz Domovinskog rata, visoki dužnosnici te predstavnici vojnih i društveno-političkih vlasti iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Bjelobrđani su ove godine oko spomen obilježja zasadili 62 čempresa u znak sjećanja za svakog svog poginulog branitelja. Druženje je i ove godine uz zajednički ručak nastavljeno u Mjesnom domu.

Misija / IKA

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari