Pratite nas

Religija i Vjera

Na današnji dan – 11. ožujka 2002. umro kardinal Franjo Kuharić

Objavljeno

na

Rođen u mnogobrojnoj hrvatskoj katoličkoj obitelji kardinal Kuharić je zajedno sa svojim sumještaninom Alojzijem Stepincem trajno obilježio povijest hrvatskog naroda i crkve u Hrvata u za njega vrlo teškom 20. stoljeću. Svim srcem i dušom uvijek je pristajao uz Evanđelje i nikada nije odustajao od evanđeoskih načela, čak i u najtežim trenucima po sebe i svoj hrvatski narod. Pokopan je tik do blaženog Alojzija Stepinca i tako na simboličan i doslovan način ostao putokaz hrvatskom narodu u budućnosti

11. ožujka 2002. umro je Franjo Kuharić, kardinal crkve u Hrvata i omiljeni zagrebački nadbiskup.
Franjo Kuharić rodio se u mjestu Gornji Pribić 1919., selu tik do Krašića gdje je rođen i hrvatski mučenik, blaženi Alojzije Stepinac, također kardinal i zagrebački nadbiskup. Tako je taj pitoreskni kraj nedaleko od Zagreba u smjeru Karlovca hrvatskom narodu i Crkvi dao dva velikana i istinska duhovna oca. Taj se kraj danas s pravom naziva “Dolina kardinala”.

Postao svećenik 1945. u vrijeme najvećih progona i ubijanja vjernika i svećenika

kardinal Franjo KuharićZanimljivo je da je Franjo Kuharić bio trinaesto, najmlađe dijete u obitelji. Školovao se u Klasičnoj gimnaziji na Šalati u Zagrebu, a u istom je gradu završio i studij teologije. Zaređen je za svećenika 1945. i to uz riječi kardinala Stepinca da ih šalje u „krvavu kupelj“. Bio je župnik u više hrvatskih župa, a 1946. dolazi u župu Rakov potok kod Zagreba. Kako je isti dan u susjednoj župi Sveti Martin pod Okićem iz zasjede ubijen župnik Pavao Bedenik, pod svoju upravu dobiva i tu susjednu župu. Na njega je dva puta organiziran atentat od strane komunističkih vlasti: 1947. godine u Rakovom Potoku (koji je dobio ime „mali Staljingrad“, kako je pokojnik znao reći u šali) i 1948. godine u Jakovlju u Hrvatskom Zagorju. Zbog toga je godinama spavao izvan župnog dvora kod pobožnih obitelji toga kraja u privatnim kućama, dok ga pod zaštitu nije uzela obitelj Razum kod kojih se trajno nastanio. Bio je i kamenovan zajedno sa vjernicima na jednom hodočašću u Mariju Bistricu.

Napadi na svećenike i vjernike bile su svakodnevna pojava godinama nakon Drugog svjetskog rata, po uzoru kako su to činili boljševici nakon Oktobarske revolucije kada su smaknuli preko 40 000 pravoslavnih svećenika i monaha, te spalili i uništili gotovo sve samostane i crkve u Rusiji. Sličnim boljševičkim metodama jugoslavenski (hrvatski) komunisti ubili su gotovo 800 svećenika, redovnika i redovnica, a napadi na njih trajali su još desetke godina nakon rata.

Providnost ga pozvala na mjesto nadbiskupa i kardinala

Srećom, dva atentata na pokojnog kardinala Franju nisu uspjela. Providnost i život doveli su ga do mjesta biskupa 1964., a zagrebačkim nadbiskupom postaje 1970. godine. Kardinalom je proglašen 1983. i za vrijeme komunističke vlasti bio je moralni autoritet hrvatskog naroda i katolika. Upravo u to teško vrijeme za Hrvate katolike i općenito vjernike, kardinal Kuharić je bio oslonac i utjeha mnogima, napose svojom blagošću i poniznošću. Svoju snagu crpio je iz Evanđelja i Kristova nauka te je vjerno prenosio hrvatskom puku.

U vrijeme Domovinskog rata isticao se pozivima na praštanje neprijatelju u skladu sa Kristovim naukom pa je iz tog vremena zapamćena njegova izjava:

“Ako netko sruši tvoju kuću, ti njegovu čuvaj. Ako ti netko ubije oca, ti nemoj njegovog”.

Te riječi su u to teško vrijeme ogorčile mnoge koji su stradali od neprijatelja, ali pokojni kardinal nije ni u najtežim trenucima nikada odustajao od evanđeoskih načela i principa.

Prvi kardinal u slobodnoj hrvatskoj državi

Franjo Kuharić je prvi hrvatski kardinal koji je u svom mandatu dočekao slobodnu hrvatsku državu.

2012. pokrenut je postupak za Kuharićevo proglašenje blaženim, a pokojni kardinal automatski dobiva naslov sluga Božji (lat. Servus Dei).

Pokopan je u zagrebačkoj katedrali, desno od oltara, tik do svog susjeda iz krašićkog kraja – Alojzija Stepinca. Tako je na simboličan i doslovan način: rođenjem u mnogobrojnoj siromašnoj hrvatskoj katoličkoj obitelji, kao i ukopom pored oltara zagrebačke katedrale, obilježen život dvojice velikana koji su ostavili neizbrisiv i trajan trag u biću hrvatskog naroda u 20. stoljeću.

Njegovo geslo je bilo uzeto iz poslanice svetog apostola Ivana: „Bog je ljubav“.

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Sveta Lucija

Objavljeno

na

Objavio

Sv. Lucija (umrla 304.) se slavi 13. prosinca. Zaštitnica je vida i očiju, zaštitnica je također okulista – očnih liječnika i proizvođača pomagala za vid, kao i električara.

 

Četiri su poznate velike djevice i mučenice u Prvoj Crkvi sa Sicilije: sveta Janja (Agneza), sveta Agata, sveta Cecilija i sveta Lucija. Lucijino ime veoma rano ulazi u Rimski kanon – posvetnu molitvu u Misi.

svetalucijaKršćanska tradicija nam donosi tri različita razloga zašto mi u bolestima očiju zazivamo svetu Luciju ili zazivamo njeni zagovor za naše zdrave oči. Jedan od razloga je i taj što njeno ime na latinskom znači svijetlo (lux, lucis). Možda je drugi razlog još jači i privlačniji kada joj je krvnik za vrijeme mučenja izvadio oči, što danas umjetnici najviše slikaju Luciju sa parom očiju na pladnju. Međutim postoji i onaj razlog da je ona sama izvadila oči i ponudila ih onom poganinu koji joj se udvarao i hvalio da ima lijepe oči.

 

Zagovorom svete Agate Lucija je izmolila zdravlje za svoju majku i pohodila gob mučenice u Kataniji, a Lucija je bila iz Sirakuze.
Kazna joj je bila da bude spaljena, ali je plamen nije ni dotakao. Mislio je jedan od časnika da će je nožem u grlo dokrajčiti, ali je takva čak dočekala svećenika i primila skramente umirućih i izdhnula blago u Gospodinu.

Na dan  Svete Lucije, 13. prosinca, sije se pšenica, simbol života u katolika.

Na dan zaštitnice vida, svetice i mučenice Svete Lucije, 13. prosinca, sije se pšenica, simbol života u katolika. Njezine proklijale vlati zasjat će uz svjetlost svijeća u svom zelenilu na sam Božić.

lucija_213. Prosinca je blagdan Svete Lucije i to je dan na koji se u svakoj katoličkoj kući već tradicionalno obavlja sijanje božićne pšenice. U našoj obitelji sijanje božićne pšenice mi djeca smo to posebno doživljavali jer kako nas je bilo mnogo pa je mama uvijek imala puno posla i obveza, tako da bi joj olakšali mi djeca smo preuzimali brigu oko pšenice i svaki smo dan do Božića zalijevali pšenicu provjeravajući da li dobro napreduje. Omogućimo takav doživljaj i danas svoj djeci ili unučadi. Stoga ne zaboravimo ovu našu lijepu tradiciju i običaj i nemojmo u trgovačkim centrima kupovati „gotove“ kineske pšenice nego to učinimo zajedno sa svojom djecom i unučadi.

Smisao sijanja božićne pšenice je u našem pučkom vjerovanju da će cijela nadolazeća godina biti uspješnija i plodnija ako se pšenica do Božića lijepo zazeleni i bude gusta i visoka.

Od svete Lucije do Božića ima još samo 12 dana. Ime Lucija znači “svijetla”. Ona kao da na neki način već naviješta veliko svjetlo božićne noći. U našem puku vlada i uvjerenje da će naredne godine u pojedinim mjesecima biti onakvo vrijeme kakvo je kroz 12 dana od Svete Lucije do Božića.

Djeca su nam sama po sebi svjetlo, obiteljska sreća, toplina, nježnost, nevinost i život, pa neka nam stoga današnja Sveta Lucija pomogne da budemo kao djeca.

Kako posijati pšenicu?

Pšenicu staviti u malo vode preko noći kako bi nabubrila i kasnije uspješno klijala. Sljedećeg dana ona se stavlja u posudu sa zemljom (dva prsta manje od vrha), raspoređuje se po rahloj zemlji po cijeloj površini, a u sredini se ostavi malo prostora za stavljanje svijeća. Zatim se posuda stavlja uglavnom u prozor radi svijetla i topline za klijanje.

Što je pšenica gušća godina će biti bolja, rodnija, bogatija…

Do Božića pšenica lijepo naraste u posudi ispunjenoj vodom, te ukrašava božićni stol, dok tijekom božićnog vremena stoji pod borom ili uz jaslice. Nakon Božića pšenica se daje pticama jer se ništa iz tog svetog doba ne smije baciti. Prema narodnom vjerovanju, gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati, predskazat će bolju ili lošiju žetvu iduće godine.

Običaji i tradicija

Običaj sijanja pšenice vezan je uz bijeg Svete Obitelji. Bogorodica je, naime, bježeći pred Herodovim vojnicima, kaže legenda, zamolila težaka koji je na svojoj njivi sijao pšenicu da kaže progoniteljima kako su tim putem prošli u vrijeme kad je sijao. Kad su progonitelji stigli, pšenica je čudesno izrasla, zbog čega su odustali od daljnje potjere.

Inače, spomendan Svete Lucije je usred došašća, a kako joj ime dolazi od latinske riječi “lux, lucis” i znači “svjetlo”, simbolizira svjetlo u zimskoj tami i navješćuje Božić, kao rođendan Svjetla. Puk je rado spominje kao navjestiteljicu boljih vremena jer iza njezina spomendana dani su sve duži, pa se kaže i “sveta Lucija, mrak ubija”. Štuje se kao zaštitnica očiju, slijepih i nevino osuđenih, a uz blagdan Sv. Lucije povezani su mnogi pučki običaji i razne pobožnosti.

Od Lucije do Božića je 12 dana pa se, prema “brojanicama”, može predvidjeti vrijeme svakoga mjeseca sljedeće godine. Neudane djevojke, kako bi saznale hoće li se sljedeće godine udati, i za koga, na dan sv. Lucije ispisuju 11 papirića s imenima momaka koje priželjkuju, a jedna ostaje prazna. Papirići se potom preklope i zalijepe, svaki dan se spali po jedan, a ime momka na posljednjoj ime je njezina budućega muža. Ako ostane prazan papirić, ništa od udaje u dolazećoj godini. Prosinac nosi baš to ime zbog, blagdana svete Lucije. Na taj dan bi momci djevojkama davali naranču, a ako im ona ne bi vratila do Božića iduće bi godine bila svadba.

Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

GOSPODINE NISAM DOSTOJAN

Objavljeno

na

Objavio

Još davno dok sam dijete bio
a svećenik bi misu govorio,
jednu rečenicu upamti lako,
vjerujte mi i danas je tako!

‘Gospodine nisam dostojan
da uđeš pod krov moj,
nego samo reci riječ
i ozdravit će sluga moj’ !

Ja sam rimski stotnik
i vladam snagom mača,
ali Tvoja riječ od smrti je jača,
tvoja riječ, riječ je živog Boga
dođi i ozdravi slugu moga.

Nisam ja dostojan ni pred tebe stati
ali Gospode moja duša pati
u njoj nema radosti ni smijeha,
puna je očaja i teškog grijeha.

Ozdravit ću i ja pored sluge svoga,
duša moja upoznat će Boga,
sići će na mene milost sa visina,
srce će moje upoznat Božjeg Sina.

Jer znam da si Sin živog Boga
a Otac će uslišat molbu Sina svoga,
Gospode milostiv mi budi,
oprosti i milosrdno sudi.

Zastade Sin živog Boga
i ispuni stotnikovu želju,
jer tolike vjere vidio nije
u čitavom Izraelu!

Od tad prođe dvi tisuće ljeta,
po cijelom svijetu se slavi Misa Sveta
na svakoj Misi ponavlja se slika
i riječi rimskog stotnika:

‘Domine ,non sum dignus’

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Hercegovina! Zemlja sunca, kamena i vina

Uzeše mi anđela čuvara, pa ja nemam koga zvati tata

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari