Pratite nas

Kronika

NA DANAŠNJI DAN: 14. svibnja 1922. rođen je Franjo Tuđman

Objavljeno

na

Na današnji dan rodio se 14. svibnja 1922 u Velikom Trgovišću prvi predsjednik samostalne i neovisne hrvatske države Franjo Tuđman.

S obzirom na konkretna ostvarenja – stvaranje samostalne države Hrvatske u vrlo teškim prilikama zajedničke srbijanske i komunističke agresije – s pravom nosi ime „otac domovine“.
Njegovo životno djelo jest država u kojoj danas živimo.

[ad id=”93788″]

Njegova ideja pomirbe djece ustaša i partizana, nazvana tako simbolički kao izraz želje za jedinstvom hrvatskog naroda, došla je danas pod pitanje. Najveći razlog tome su upravo ljevičarski krugovi koji praktičnim djelovanjem i nasilnim etiketiranjem „fašizacije Hrvatske“ onemogućuju mir i jedinstvo naroda. U pozadini te ideje „razdijeli i vladaj“ uglavnom se kriju financijski, politički i drugi interesi vladajuće post-komunističke oligarhije koja se pažljivo rasporedila po hrvatskom javnom i političkom životu.

Franjo Tuđman stao je na čelo hrvatskog naroda u njegovim najtežim trenucima kada se rušila komunistička i velikosrpska tvorevina Jugoslavija u kojoj su svi ne-srbijanski narodi, a osobito hrvatski i albanski, imali podređen položaj u odnosu na dominirajući srpski narod. Ta činjenica bila je utkana u samu srž Jugoslavije od njenog stvaranja 1918. do njene propasti 1990., a srbijanski narod shvaćao je Jugoslaviju kao sredstvo dominacije nad drugim narodima.

Te 1990. pad totalitarne diktature komunizma i raspad višenacionalne jugoslavenske države donio je i posljednji od nekoliko pokušaja stvaranja Velike Srbije – agresiju Srbije i JNA na hrvatski narod i njegov povijesni teritorij.

U to vrijeme, u vrlo teškoj situaciji, kada su se mnogi skrivali i pokazivali oportunost i kukavičluk, jedan čovjek je imao viziju i san: samostalnu i neovisnu državu Hrvatsku izgrađenu na tekovinama zapadnoeuropske uljudbe kojoj Hrvatska kroz političku i vjersku tradiciju pripada do 1918. Taj čovjek bio je dr. Franjo Tuđman.

Tko je bio Franjo Tuđman?

Uoči sloma komunizma, u lipnju 1989. Franjo Tuđman osnovao je Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ) sa osnovnom idejom osamostaljenja Hrvatske i obrane od nadolazeće srbijansko-komunističke agresije. Sve druge bitne političke opcije u Hrvatskoj bile su za opstanak Jugoslavije, usprkos već otvorenim napadima komunističkog vođe Srbina Slobodana Miloševića koji je uspio vrlo lako udružiti zajedno komuniste, četnike, srpske nacionaliste i na njihovo čelo staviti do zuba naoružanu – JNA.

Upravo je ta stranka na izborima 1990. najjasnije izrazila višestoljetne želje hrvatskog naroda za slobodom, premoćno pobijedila i dobila preko 60% mjesta u Hrvatskom Saboru. Tuđman je izabran na poziciju tadašnjeg predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske, a hrvatski narod ga je prepoznao kao pravog vođu.
Još dva puta, 1992. i 1997. premoćno je pobijedio u prvom krugu predsjedničkih izbora sa 57% i 62% glasova. To je uspjelo do sada samo Franji Tuđmanu. Dužnost predsjednika Hrvatske obnašao je do svoje smrti 1999.

Bio je istinski vođa hrvatskog naroda u vrijeme Domovinskog rata i s pravom je dobio naziv „otac domovine“. Pod njegovim vodstvom Hrvatske je oslobodila okupirani teritorij i stekla značajan međunarodni ugled kao regionalna politička i vojna sila.

Vrhunac toga bila je vojna akcija „Oluja“ i njen nastavak kada je veliki dio Bosne i Hercegovine oslobođen od srpske okupacije. Daljnje napredovanje hrvatskih snaga bilo je zaustavljeno isključivo ultimatumom međunarodne zajednice.

Tuđmanova pomirba i izbjegavanje lustracije – da ili ne?

Pokojni predsjednik Tuđman je vrlo pragmatično i u najboljoj namjeri u vrijeme Domovinskog rata promovirao ideju „pomirbe djece ustaša i partizana“. Simbolički ta ideja je označavala želju da se Hrvati ujedine kao politička i narodonosna snaga, te tako ujedinjeni stupe u složene međunarodne i domaće prilike.
Za njegova života ta ideja je koliko-toliko zaživjela, posebice zahvaljujući domoljubnim Hrvatima koji su iz čistog patriotizma željeli mir u Hrvatskoj, pa tako čak i pristali na stopiranje lustracije i ne-procesuiranje tisuća komunističkih zločinaca i suradnika tajne totalitarističke milicije.

S vremenom su te snage, osobito kroz politički, medijski i gospodarski utjecaj, došle na položaje i vlast u svim važnim dijelovima društva. Otvoreno su počele progon neistomišljenika premrežavajući pritom cijelo društvo na razne načine: novine, TV, političke stranke, nevladine udruge, pozicioniranja u državnoj i lokalnoj upravi i slično.

Na taj način učinile su da je danas hrvatsko društvo podijeljeno više nego ikad, a to je situacija koja odgovara baš takvim manipulatorima koji su završili najbolje škole manipulacije još u komunizmu. Izmišljanjem afera, etiketiranjima, medijskim linčem i pravim ucjenama dovode hrvatsko društvo na rub propasti.

Ostale aspekte koristoljublja, prije svega financijskog, nećemo ovdje ni spominjati.
Tako je opći dojam u društvu da se pomirba više ne može vršiti na ovakav nepravedan način. Očito je potrebno ponoviti priču iz Edenskog vrta – lukavoj zmiji treba zgaziti glavu. Ili će te ona zavodljivošću i otrovom ubiti.

Tako ono što je primarno potrebno jest povijest prepustiti povjesničarima koji će javnom znanstvenom raspravom i otvaranjem arhiva „iskristalizirati“ diskutabilne teme, a hrvatskom društvu je potrebna – lustracija.

Hrvatska je, uz Sloveniju i Rumunjsku, jedina država u EU koja nije napravila prijeko potrebnu lustraciju. Rumunjska je ozbiljno krenula u obračun s korupcijom kao prvim korakom ka lustraciji i uhićuju se korumpirani parlamentarni zastupnici, a Slovenija i Hrvatska – stoje. Roman Leljak tvrdi da su iste strukture na vlasti u obje države i da to nije nimalo slučajno.

Zašto? Odgovor je nedavno dao Filip Petrovski, direktor Državnog arhiva Makedonije, koji je rekao da su pritisci za prekid lustracije dolazili čak iz EU. Imamo li mi Hrvati petlje koju imaju Makedonci ili Mađari? Petrovski tvrdi da bez lustracije nećemo krenuti naprijed i slobodno prodisati.

Lustracija jest danas pitanje svih pitanja – gospodarsko, političko, moralno i pravedno!

Izvor: Narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Legendarni Dudek preminuo u 88. godini

Objavljeno

na

Objavio

Rođeni Novigradec hrvatskoj je javnosti najpoznatiji kao Dudek iz serije Gruntovčani koja se snimala sredinom 70-ih godina diljem Podravine, najviše u Sigecu

Glumac Martin Sagner umro je u 88. godini života.

– Preminuo je doma nakon što je tri do četiri tjedna bolovao. Svi smo neutješni – rekla nam je njegova uplakana supruga Zorica Bajgot-Sagner.

Rođeni Novigradec hrvatskoj je javnosti najpoznatiji kao Dudek iz serije Gruntovčani koja se snimala sredinom 70-ih godina diljem Podravine, najviše u Sigecu.

Sagner je uz Gruntovčane imao uloge u serijama Kuda idu divlje svinje, Inspektor Vinko, a glumio je i u filmovima Duga mračna noć, Breza, Protest, Tamburaši, Priča iz Hrvatske i mnogim drugima, prenose 24sata.hr

Početkom 90-ih godina, u dva je mandata čak bio i zastupnik u Saboru, no odlučio je kako to nije za njega.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

7. listopada 1991. – Teroristički napad zločinačke ‘JNA’ na Zagreb i Banske dvore

Objavljeno

na

Objavio

Samo dan uoči isteka tromjesečnog moratorija i proglašenja hrvatske samostalnosti, zločinačka “JNA”  koja je sebe nazivala “narodnom” i “jugoslavenskom” raketirala je s dva ratna zrakoplova sjedište hrvatskoga predsjednika dr. Franje Tuđmana u vrijeme kad su se kod njega na radnom sastanku nalazili predsjednik Predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić i predsjednik SIV-a Ante Marković.

Šest navođenih raketa zrak-zemlja, tog je 7. listopada iza 15,00 sati pogodilo zagrebački Gornji grad uništivši dio Banskih dvora – uključujući i prostoriju za sastanke koju su dr. Tuđman i gosti napustili koju minutu ranije – i oštetivši još 72 objekta. Jedna je osoba poginula a četiri je ranjeno, dok je prouzročena šteta od preko 25 milijuna kuna.

Nakon punih 26 godina, procesuirano je 6 počinitelja ovog terorističkog akta (za ratni zločin i zločin protiv civilnog stanovništva), ali ni jedan od njih nije bio dostupan hrvatskim vlastima. Kao jedan od glavnih izvršitelja zločina, osumnjičen je hrvatski državljanin podrijetlom iz Požege, bivši pilot “JNA” Davor Lukić.

Davor Lukić, bivši pilot “JNA” (podrijetlom iz Požege) koji se sumnjiči kao jedan od glavnih izvršitelja terorističkog čina raketiranja Banskih dvora

Namjera velikosrpskog agresora bila je očita: obezglaviti Hrvatsku likvidacijom hrvatskog predsjednika i pobiti ključne savezne dužnosnike, nakon čega bi put ka uvođenju izvanrednog stanja u državi bio otvoren.

Dr. Tuđmana, Mesića i Markovića spasila je čista slučajnost, jer su iz prostorije koja je bila metom napada izašli nešto ranije nego je bilo planirano prema protokolu. Srpska je propaganda tvrdila da su „ustaše same postavile eksploziv kako bi za to optužile Srbe“, no, istina je ipak ubrzo izašla na vidjelo.

Na kraju su čak i službeni analitičari “JNA” – poput velikosrpskog vojnog propagandista Miroslava Lazanskog – priznali kako „raketiranje Banskih dvora nije namešteno od strane Hrvatske“ i da je akcija „zamalo uspela“.

Činjenica da su agenti KOS-a imali točne podatke o rasporedu prostorija u Banskim dvorima, vremenu sastanka, protokolu i drugim detaljima vezano za susret trojice političkih dužnosnika, rječito govori s čime se sve Hrvatska morala boriti na putu ka svojoj samostalnosti.

Već sredinom osamdesetih godina u kabinetu tadašnjeg predsjednika CK SKH, Stanka Stojčevića,  formiran je tzv. analitički tim (koji je formalno djelovao u okviru „Stručne službe“ ovog političkog tijela).

Na čelu tog „analitičkog tima“ bili su Slavko Malobabić (koji je u svojoj političkoj karijeri bio šef kabineta trojici predsjednika CK SKH: Miki ŠpiljkuStanku Stojčeviću i Ivici Račanu) i oficir JNA Čedomir Knežević. Bila je to ustvari uspostava paraobavještajnog sustava koji je bio vezan za centralu u Beogradu i izvršavao njezine naloge (u prvo vrijeme prikupljanje i analizu podataka o osobama nesklonim režimu, a kasnije specijalne operacije naoružavanja Srba u Hrvatskoj, stvaranje kriznih žarišta, praćenje „nepodobnih“ pojedinaca i skupina, terorističke akcije s ciljem kompromitiranja nove hrvatske vlasti, vođenje psihološko-propagandnog rata itd.).

Jezgro ove “Stručne službe” činili su agenti KOS-a “JNA” od kojih je uoči rata formirana špijunsko-teroristička skupina “Labrador”. Ona je odigrala vrlo važnu ulogu u dostavljanju podataka vezano za napad na Banske dvore (a izvela je i terorističke bombaške napade u Zagrebu – na sjedište Židovske općine u ul. Palmotićevoj i židovsko groblje na Mirogoju – 19. kolovoza 1991.).

Vrlo brojna i aktivna peta kolona koja se sastojala od tisuća komunističkih špijuna, doušnika i terorista (i služila među ostalim i za režiranje tobožnjih  „ustaških terorističkih napada“), od početka krize bila je uključena u specijalni rat protiv Hrvatske s ciljem diskreditacije nove vlasti i dokazivanja kako je u pitanju uspostava „fašističke NDH“. Takve propagandne laži ali i konkretne akcije  trebale su Hrvatsku kompromitirati u svijetu, nakon čega bi svaka težnja za samostalnošću bila onemogućena i sasječena u korijenu.

Teroristički napad na sjedište hrvatskog predsjednika kao i sve drugo što je agresor na području Republike Hrvatske u ljeto i jesen 1991. godine poduzimao u smislu razaranja gradova i sela te masovnih progona i ubojstava civila, čini potpuno bespredmetnim sve one konstrukcije uz pomoć kojih se  kasnije nastojalo „dokazati“ kako je rat u Hrvatskoj plod „dogovora Tuđmana i Miloševića“.

U to da bi netko dogovorio razaranje vlastite zemlje – pa i ubojstvo sebe samoga (!?), nitko razuman ne može povjerovati i takve tvrdnje  odraz su patološke mržnje prema Hrvatima i Hrvatskoj.

Zločin razaranja same jezgre Gornjeg grada i podmukli atentat na hrvatskog državnog poglavara, jedinstven je takav slučaj u novijom povijesti Europe, što također dokazuje s kakvim se zlom Hrvatska suočila u vrijeme svoje borbe za slobodu i državnu samostalnost.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari