Connect with us

Povijesnice

Na današnji dan 1914. godine umro Antun Gustav Matoš

Objavljeno

-

Antun Gustav Matoš (Tovarnik, 13. lipnja 1873. – Zagreb, 17. ožujka 1914.), bio je hrvatski pjesnik, novelist, feljtonist, esejist i putopisac. Rođen u Srijemu, u Tovarniku, na petak trinaesti, 1873. godine.

Djed s očeve strane, Grgur Matoš (1812. – 1899.), bio je iz Kaćmara, kao i obitelj Matoš, koja se onamo doselila tijekom 18. stoljeća iz Turjaka južno od Sinja, a podrijetlom su iz Rame u Hercegovini.

Grgur Matoš bio je učitelj namješten u Plavni kraj Vukovara, gdje se iz braka s Mađaricom Ersebeth Orovecz iz Kaćmara rodio njegov sin August Matoš (1847. – 1914.).

August je završio učiteljsku školu u Đakovu te isprva službovao u Našicama gdje se vjenčao sa sudetskom Njemicom Marijom Schams (1851. – 1944.) iz Našica, čiji je djed Franjo Schams bio ugledni farmaceut i autor niza cijenjenih knjiga o vinima i vinogradarstvu panonske Mađarske i Hrvatske.

August Matoš bio je učitelj i orguljaš. August je kao učitelj bio premješten u Tovarnik gdje su im se rodila prva dva sina: Feliks (preminuo 1877. godine) i Antun; zatim je 1875. godine premješten na učiteljsku školu u Zagrebu gdje se seli s obitelji. S njima se seli i djed Grgur s dvogodišnjim Antunom. Stoga je Matoš za sebe znao reći: ‘Ja sam dakle Bunjevac porijeklom, Srijemac rodom, a Zagrepčanin odgojem’.

Prvih deset godina Matoševi su stanovali u današnjoj Tomićevoj ulici 12. (prije izgradnje uspinjače), a 1885. godine su kupili prizemnicu u Jurjevskoj ulici br. 10 na čijem su mjestu 1904. godine sagradili dvokatnicu koja se i danas ondje nalazi.

Otac August radio je u gornjogradskoj osnovnoj školi kao učitelj sve do umirovljenja. Uz taj posao bio je orguljaš u crkvi sv. Marka, a uvečer je podučavao pjevanje u obrtnoj ili šegrtskoj školi.

U Zagrebu su se rodili Matoševa sestra Danica (1876. – 1962.), pijanistica i operna solistica, poslije profesorica u glazbenoj školi u Gundulićevoj ulici, te braća Leon (1878. – 1947.), profesor zemljopisa i violinist te Milan (1884. – 1960.), financijski činovnik koji je nakon bratove smrti skrbio o njegovu djelu i rukopisima.

Godine 1879. krenuo je u prvi razred Zagrebačke opće pučke škole, a 1883. godine završio je četvrti razred i krenuo u prvi razred gimnazije. Do sedmoga razreda gimnazije bio je učenik Klasične gimnazije u Zagrebu. Sedmi razred polazio je dva puta. Ocjenu nedovoljan osim iz fizike i propedeutike dobio je i iz Hrvatskoga jezika kod profesora Ivana Broza. Pjevao je u dječjem zboru u crkvi sv. Katarine te je polazio Školu Hrvatskog zemaljskog glazbenog zavoda gdje je naučio svirati violončelo.

Pokušaj studiranja na Vojnomu veterinarskom fakultetu u Beču svršio je neuspjehom. Izgubio je stipendiju zbog nepoloženog kolokvija.

Godine 1893. odlazi u vojsku, ali sljedeće 1894. godine dezertira nakon osam mjeseci službe u Kutjevu, pa iz Hrvatske tj. Austrije bježi u Srbiju. Najprije u Šabac, a zatim u Beograd.

Mladi Antun ljeta je provodio kod rođaka u Brezovici (što je opisao u pripovijetci Nekad bilo – sad se spominjalo), a obiteljski zavičaj i Tovarnik, kao i rodbinu u Senti i Bačkoj, posjetio je tek tijekom bijega u Srbiju 1894. godine, kad se neko vrijeme skrivao i kod djeda Grgura, koji je redovito ljetovao na obiteljskom imanju.
Konačno, 1908. godine, poslije trinaestogodišnjeg izbivanja iz Hrvatske, nakon amnestije, pomilovan od austrougarskih vlasti, definitivno vraća se u Zagreb.

Godine 1911. i 1913. putuje u Italiju – prvi put u Firencu, a drugi put u Rim, gdje piše svoje posljednje djelo, Rimske feljtone. U toj kasnoj fazi posvađan je sa svim književnim i političkim opcijama u Hrvatskoj.

Godine 1909. istupio je iz Čiste stranke prava i javno se razišao s Josipom Frankom, polemizirao je s naprednjacima i projugoslavenskim strujama, a 1910-ih se družio mahom s mladim piscima (npr. Tin Ujević, Vladimir Čerina, Ljubo Wiesner, Fran Galović, Nikola Polić i inima).

Umro je u Zagrebu 17. ožujka 1914. godine od karcinoma grla, zbog pogrješnog liječenja (tretiran je za benigni tumor umjesto za rak), ostavivši iza sebe dvadesetak svezaka sabranih djela tiskanih tek 1973. godine: pripovijedaka, feljtona, putopisa, pjesama, kritika, političkih članaka, polemika, humoreski, satira, epigrama, pisama i bilježnica.

Smatra ga se prvim modernim Hrvatskim likovnim, glazbenim, književnim, ali i plesnim kritičarem.

Cijeli je život bio izrazito domoljuban, a u politici je bio naklonjen Čistoj stranci prava, tj. izvornom pravaštvu, odnosno starčevićanstvu, po njegovim riječima: ‘Stekliš sem bil i stekliš bokibokme bum vumrl’.

Za Antu Starčevića rekao je: ‘Isto što nam je zemlja naša, narod naš, riječ naša, naše pravo: on je naša trobojnica!’.

Umro je s knjigom u ruci, s knjigom Ksavera Šandora Gjalskoga ‘Na rođenoj grudi’, pokušavši pred samu smrt nešto na unutarnjoj strani korica napisati, ali što je htio napisati ostat će zauvijek tajna. Ruka mu više nije imala snage da razgovjetno ‘naslika’ ni jedno slovo.

Sprovod i pokop bio mu je 19. ožujka 1914. godine. Pokopan je na Zagrebačkome groblju Mirogoju. Nad njegovim grobom govore održali su Julije Benešić u ime Društva Hrvatskih književnika, Zvonimir Vukelić u ime Hrvatskog novinarskog društva, Ljubomir Maštrović u ime ‘Mlade Hrvatske’, a u ime Hrvatskih sveučilištaraca Milan Anić i Salih Baljić.

Djela

Balkon
Baudelaire
Božićna priča
Bura u tišini
Camao
Čestitka
Cvijet sa raskršća
Duševni čovjek
Iglasto čeljade
Iverje
Jesenska idila
Kip domovine leta 188*
Lijepa Jelena
Ministarsko tijesto
Miš
Moć savjesti
Moć štampe
Nekad bilo – sad se spominjalo
Nezahvalnost?
Novo iverje
O tebi i o meni
Oko Lobora
On
Osveta ogledala
Pereci, friški pereci…
Poštenje
[Posveta]
Prijatelj
Put u ništa
Samotna noć
Sjena
U čudnim gostima
Ubio!
Ugasnulo svjetlo
Umorne priče
Vrabac

Pjesme

19. svibnja 1907.
1909.
Acta apostolorum
Alegorija
Arhiloh
Aventuros
Balada
Balada o suncokretu
Basna
Bjesomučnik
Bogorodica i donator
Canticum canticorum
Capriccio
Čarobna frula
Čuvar
Čuvida
Djevojčici mjesto igračke
Domovini iz tuđine
Doña Muerte
Dva kentaura
Elegija
Epitaf bez trofeja
Erotica biblion
Familijarna maska
Feljton “Malih novina”
Fragmenat
Gnijezdo bez sokola
Gospa Marija
Grički dijalog
Grob bajadere
Hrastovački nokturno
Ima kod nas, brate, novinara
Indijska priča
Iseljenik
Ispovijest
Jednoj i jedinoj
Jesenje veče
Jutarnja kiša
Kada umre…
Kazališna revija
Kod kuće
Kometi
Kraj druma
Krinolina
Labud
Lakrdijaš
Lamentacije
Lijepa smrt
Ljubavnik sramežljiv
Maćuhica
Mefistov zvuk
Menažerija
Metamorfoza
Mističan sonet
Mladoj Hrvatskoj
Mòra
Naoblačeni mjesec
Napast
Naše životinje
Nekad i sad
Nemoć
Notturno
Ovo nije obična gnjavaža
Per pedes apostolorum
Pjesnik
Pod florentinskim šeširom
Poslanica svojima u Zagrebu
Poznata neznanka
Prababa
Pravda
Pri Svetom Kralju
Prkos
Prosjak
Prvi stihovi
Relikvija
Revija I.
Revija II.
Revija III.
Samotna ljubav
Savremeni simbol
Serenada
Serenada (Od Toleda pa do Avinjona)
Sirotica
Sonet Ljubi Babiću Đalskome
Srodnost
Stara pjesma
Suza
Tajanstvena ruža
Tuga vidika
U bolnici
U travi
U vrtu
U zatvoru sam bio ja
Umoran već stigo…
Utjeha kose
Živa smrt
Zvono

I.G./Facebook

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari