Pratite nas

Povijesnice

Na današnji dan 1992. Vatikan priznao Hrvatsku

Objavljeno

na

Smatra se da najveće zasluge za priznanje imao, inače vrlo oprezne i spore vatikanske diplomacije, u hrvatskom narodu omiljeni papa Ivan Pavao II.

Dana 13. siječnja 1992. Hrvatska je dobila međunarodno priznanje od Vatikana.

Priznanje Hrvatske i Slovenije, dviju katoličkih država bivše Jugoslavije, Vatikan je najavio još 20. prosinca 1991. i to posebnim dokumentom koji se jasno odredio prema zahtjevima za priznanje te dvije države.

Prilično je nepoznato da je vatikanska diplomacija je prva u svijetu, još 3. listopada 1991., javno objavila da radi na međunarodnom priznanju Hrvatske!

Time je Vatikan dao nemjerljiv doprinos međunarodnom priznanju i samostalnosti Hrvatske.

Uz Vatikan najveći doprinos priznanju Hrvatske dala je Njemačka koja je još 19. prosinca 1991. objavila priznanje Hrvatske koje je trebalo stupiti na snagu 15. siječnja 1992.

To je bio okidač za ostale zemlje EU da na taj dan objave međunarodno priznanje Hrvatske.

Dan iza Vatikana, 14. siječnja 1992. Hrvatsku je priznao San Marino.

Stoga je vatikanski korak svakako bio vrlo značajan jer je došao prije međunarodnog priznanja država EU koje se zbilo dva dana kasnije. Osim toga, to priznanje je imalo veliko simboličko i ohrabrujuće djelovanje na hrvatski narod čija je trećina domovine bila okupirana.

Smatra se da najveće zasluge za priznanje imao, inače vrlo oprezne i spore vatikanske diplomacije, u hrvatskom narodu omiljeni papa Ivan Pavao II.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

25. obljetnica stradavanja hrvatskih vojnika na Vran planini

Objavljeno

na

Objavio

Svake godine planinarsko društvo ‘Orlova stina’ organizira pohod do spomen obilježja na Prokosu, gdje su prije 25 godina uslijed snježne mećave kao pratnja generalu Hrvatske vojske Janku Bobetku stradala petorica pripadnika HV I HVO-a.

Nažalost ove godine pohod je otkazan, al` naši branitelji nisu zaboravljeni.

Govor (iz 2019.) generala zbora Stanka Sopte

Poštovani prijatelji!

Tog 30. ožujka 1995. godine planina je Vran na svojim padinama okrenutim Tomislavgradu, na proplanku  zvanom Prokos, pokazala svoje surovo lice. Kraj ožujka, kad je proljeće zagazilo pupovima biljaka i pjevom ptica i trebalo pričati o novom životu, iznenada se stvorila snježna oluja  i zamela je kolonu generala Janka Bobetka s pratnjom. Temperatura je živu spustila na -18 stupnjeva Celzijusa. Vjetar brzine 120 km/h napravio je strašnu mećavu.

Kolona nije mogla dalje,  zaustavila se i čekala pomoć 36 sati koju joj nitko nije pružio.

U ovom ratu toliko naših prijatelja žrtvovaše svoje živote za život svog naroda i sve su one osobite, sve su one nenadoknadive, svakoj smo se dužni pokloniti,  i svake se s tugom i ponosom sjećamo, jer su bile junačke i pune ljubavi.

Jasno danas recimo, dali su živote obavljajući odgovorno svoju dužnost!, a u današnje vrijeme, gdje je odgovornost, gdje je zadaća, što činimo danas?

U toj mećavi, štiteći svog ratnog zapovjednika, što im bijaše zadaća, živote dadoše:

Ivica Begić (1962., Posušje), VP HVO

Mladen Jakovljević (1968., Novska), ATJ-Lučko

Robert Krizmanić (1970., Ljubljana) ), ATJ-Lučko

Krešo Supina (1970., Zagreb), VP HV

Davor Zbiljski (1968., Zagreb) ), ATJ-Lučko

Zamrznuo se sustav grijanja u vozilu, te je u njega ulazio ugljen monoksid na kojeg ljuska osjetila ne reagiraju, i on bijaše njihov tihi ubojica, koji ih uguši.

Sjećajući se te obljetnice, želimo im zahvaliti za njihovu žrtvu. Na mjestu gdje su dali svoje živote spomen je znak s njihovim imenima. Sjeća se zima koje polako padaju na ovaj događaj, snjegova i magla koje nam ga neće oteti iz duše. I danas, na obljetnicu želimo im odati počast. Sjetiti se njihove žrtve, izraziti sućut i zahvalnost njihovim obiteljima.

Umro je i zapovjednik Bobetko. Mnogi su njihovi suborci još živi i ovaj događaj, ova žrtva je u našim srcima. Neka dragi Bog njihovu žrtvu pretvori u naše dobro, u dobro našem narodu i našoj zemlji. Počivali u miru Božjem. Neka im je laka zemlja planine Vrana na kojoj su za svoju Hrvatsku dali svoj život.

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

27. ožujka 1530. poginula Mila Gojsalić hrvatska mučenica i narodna junakinja

Objavljeno

na

Objavio

Mila Gojsalić hrvatska je mučenica i narodna junakinja, a podrijetlom je iz sela Kostanja iznad Omiša.

Danas je brojni nazivaju hrvatskom Ivanom Orlenaskom ili hrvatskom Juditom.

Brojnim se naraštajima Hrvata Dalmacije poslije 1530. pripovijedalo kako je „poljička cura nakon ljubavne noći, koju je silom provela u čadoru turskog vojskovođe, pred zoru u zrak digla barutanu i čador svoga neželjenog ljubavnika Ahmed-paše“.

Međutim, uzalud je u hrvatskim enciklopedijama tražiti najslavniju žensku osobu iz Zagore, Milu iz roda Gojsalića, gorštačku Ivanu Orleansku. Te poljičke renesanse heroine, koja je preslika Marulićeve “Judite”, nema u tim knjigama.

Turski osvajač Osman-paša okupio je 1530. godine veliku vojsku od oko 10.000 vojnika s namjerom da osvoji slavna Poljica. Mila Gojsalić bila je djevojka iz sela Kostanja u Dalmatinskoj zagori. Paša ju je oteo i u svom taboru silovao. Da bi se osvetila, ona je na današnji dan zapalila skladište baruta u osmanskom taboru.

Tom prilikom poginula je djevojka Mila, turski paša i mnogi njegovi časnici. Ostatak turske vojske bio je tako zbunjen da su ih Hrvati Poljičani uspjeli poraziti.

Mili Gojsalić u čast održava se u Kostanju svake godine manifestacija “Dani Mile Gojsalić”. Njenu skulpturu iznad Omiša izradio je slavni kipar Ivan Meštrović, o njoj je pisao August Šenoa, a Jakov Gotovac je 1951. na osnovu njene priče skladao operu, piše narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari