Pratite nas

Povijesnice

Na današnji dan 1995. Srbi počeli genocid u Srebrenici koji je šokirao svijet

Objavljeno

na

U Bosni i Hercegovini je dan žalosti. Obilježava se 24. godišnjica genocida nad civilima u Srebrenici.

Dana 11. srpnja 1995. Srebrenicu su nakon više od tri godine opsade zauzele srpske snage.

Premoć u oružju koje je Srbima stavila na raspolaganje komunistička JNA najveći je krivac za pad Srebrenice.

Time JNA i komunistički vođe postaju direktni krivci za genocid nad Bošnjacima i drugim narodima Jugoslavije.

Mjesta kao Vukovar, Srebrenica i druga razbili su lažni mit o Jugoslaviji kao zajednici bratskih i ravnopravnih naroda i JNA kao zajedničkoj vojsci „naroda i narodnosti SFRJ“.

Iza Jugoslavije, i prve i druge, uvijek ostaju desetine tisuća nevinih žrtava ubijenih uglavnom iz ruku velikosrba obučenih u razne odore i razna znakovlja, ali uvijek sa istim ciljem – Velika Srbija.

Danas obilježavamo dvadeset i četvrtu godišnjicu genocida nad srebreničkim Bošnjacima što su ga 1995. počinili pripadnici tadašnje vojske i policije bosanskih Srba pod zapovjedništvom Ratka Mladića, bivšim visokim oficirom JNA koji je u toj odori počinio i brojne zločine po Hrvatskoj 1991.

Postrojbe kojima je zapovijedao Mladić zaštićenu zonu Srebrenice napale su 6. srpnja 1995. Pri tom su naišli na slab otpor nizozemskih vojnika iz sastava UNPROFOR-a kojima je zbog političkih prijepora i neodlučnosti UN-a bila uskraćena i zračna potpora borbenih zrakoplova bez čega nije bilo moguće zaustaviti prodor srpskih snaga.

Konačni pad Srebrenice slijedio je 11. srpnja nakon čega su nizozemski vojnici Mladićevom snagama predali sve Bošnjake koji su spas potražili u bazi u Potočarima.

Istodobno je trajao zvjerski progon i ubijanje bošnjačkih muškaraca koji su se kroz šumske predjele pokušali izvući prema teritoriju pod nadzorom Armije BiH u pravcu Tuzle.

Masovne likvidacije zarobljenih Bošnjaka počele su 13. srpnja, a više od 23 tisuće srebreničkih žena i djece protjerano je. Područje Srebrenice u cijelosti je etnički očišćeno.

Taj su zločin Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodni sud pravde (ICJ) okvalificirali kao genocid sukladno odredbama konvencije o sprečavanju genocida iz 1948. godine.

Nakon pada Srebrenice prijavljen je nestanak 8372 osobe bošnjačke nacionalnosti i jednog Hrvata, Rudolfa Hrena.
ICTY je zbog odgovornosti za srebrenički genocid osudio 14 osoba, od toga trojicu zapovjednika vojske bosanskih Srba doživotno.

Radovan Karadžić – vođa Srba odgovoran za genocid u Srebrenici

‘Vi Radovane Karadžiću niste krivi po točki 1. ali ste krivi za progon kao zločin protiv čovječnosti, istrebljenje, ubojstva, ubojstvo kao kršenje zakona ratovanja, deportaciju, nehumana djela i prisilno premještanje, širenje terora, protupravne napade na civile te uzimanje talaca kao kršenje zakona.

Pretresno vijeće osuđuje vas na jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora’, rekao je prilikom izricanja kazne predsjednik sudskog vijeća O-Gon Kwon.

Raspravno vijeće utvrdilo je da je Karadžić kriv za genocid u Srebrenici i višegodišnje teroriziranje Sarajeva kao i za uzimanje pripadnika UN-a za taoce, a utvrdilo je da nije bilo genocida u sedam općina – Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku te ga je oslobodilo krivnje za taj dio optužnice.

Sud je utvrdio da je postojao plan sudionika udruženog zločinačkog pothvata za eliminaciju stanovništva Srebrenice kroz prisilno premještanje žena, djece i starijih muškaraca te ubijanje i mučenje muškaraca što je dosegnulo razmjere genocida.

Krvavo srbijansko 20. stoljeće

Veliki dio krivice za genocid u Srebrenici, kao i za ubijanja u Hrvatskoj tijekom domovinskog rata, snosi međunarodna zajednica (osobito Europa i EU) koja je prilično pasivno promatrala krvavi pir Srba po državama bivše Jugoslavije. Do zuba naoružani oružjem JNA, koje su u vrijeme Jugoslavije za JNA kupovali i Hrvati i Bošnjaci i Albanci (a koje je JNA predala Srbima) napadali su gotovo goloruke branitelje gdje god su stigli.

Nakon osvajanja pojedinih mjesta počele bi masovne likvidacije i etničko čišćenje svih stanovnika – muškaraca, žena, djece, staraca – u cilju stvaranja Velike Srbije. Tako je na pragu 21. stoljeća Europa (in)direktno kriva za strašne zločine srpske vojske na zacrtanim teritorijima Velike Srbije.

Ono što čudi jest čuđenje Europe. Nakon Balkanskih ratova, I. svjetskog rata, II. svjetskog rata i zločina nad Bugarima, Albancima, Turcima, Makedoncima, autohtonim Crnogorcima, muslimanima Sandžaka, pa kasnije muslimanima Bosne i Hercegovine, Hrvatima Bosne, Hercegovine i Hrvatske jedino čuđenje jest – zašto se Europa nakon svega čudila?

Ovo je ionako bio samo nastavak i pokušaj stavljanja točke na ‘i’ krvavog srbijanskog 20. stoljeća.

U tome bi i uspjeli da na čelu Hrvatske nije stajao ratni vođa Hrvata dr. Franjo Tuđman, te izuzetno motivirani i hrabri hrvatski branitelji koji su jednom zauvijek ovaj fašistički projekt Velike Srbije riješili – Olujom!

Petar Horvatić / narod.hr

 

24. godišnjica genocida u Srebrenici – Neka se nikada i nikome ne ponovi

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1991. – Osnovana Specijalna jedinica policije PU Zagrebačke ‘ALFA’

Objavljeno

na

Objavio

Krenuli su iz Zagreba 1991. ne znajući što ih čeka. Sudjelovali su u svim najvažnijim vojnim akcijama za obranu naše domovine.

Specijalna jedinica policijske uprave zagrebačke ALFA osnovana je 23.7.1991. godine. U Domovinskom ratu prešla je gotovo sva ratišta Banovine, Zapadne slavonije, Like pa sve do Dubrovnika.

U Alfama je bilo 369 aktivnih i 454 pričuvna djelatnika. To su bili uglavnom dragovoljci i ljudi koji su radili u policiji.

U borbenim akcijama ubijeno je 8, a ranjeno 100 pripadnika. Zahvaljujući profesionalizmu Alfe su jedna od rijetkijh jedinica čiji je odnos gubitaka nanesenih neprijatelju 10 puta veći od gubitaka.

Jedinica je pohvaljena Ukazom predsjednika dr. Franje Tuđmana 1991. za osvajanje vojarne Velika Buna. Odlikovana je i Grbom grada Zagreba, Medaljom Grada Zagreba i Redom Nikole Šubića Zrinskog. Alfe su odigrale i značajnu ulogu u Oluji, ulazak u Zagreb su okarakterizirali kao najsretniji dan za njih.

 

9. kolovoz 1995. – Doček Specijalne Jedinice Policije ALFA u Zagrebu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

21. srpnja 1992. – Predsjednici Tuđman i Izetbegović potpisali sporazum o prijateljstvu i suradnji Hrvatske i BiH

Objavljeno

na

Objavio

21. srpnja 1992. predsjednici Franjo Tuđman i Alija Izetbegović potpisali su u Zagrebu Sporazum o prijateljstvu i suradnji Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Ugovor je u zajedničkom interesu obje ratom zahvaćene države potpisan mjesec dana nakon što je Predsjedništvo BiH proglasilo ratno stanje i opću mobilizaciju, a kao agresore imenovalo Srbiju, Crnu Goru, „bivšu JNA“ i ekstremistički dio bosanskih Srba.

Sporazum je omogućavao vojno djelovanje hrvatskih snaga u pograničnim područjima, a što je pospješilo napadajne akcije Hrvatske vojske na Južnom bojištu.

Prigodu potpisivanja važnog sporazuma državna delegacija BiH iskoristila je kako bi zahvalila Hrvatskoj na zbrinjavanju izbjeglica iznad njezinih mogućnosti

Naime, uz 260 tisuća prognanika sa svojih okupiranih područja, Hrvatska je već u prva dva mjeseca rata primila 270 tisuća izbjeglica iz BiH. Sporazumom je oružani dio Hrvatskog vijeća obrane sastavni dio jedinstvenih oružanih snaga BiH.

S obzirom na to da velikosrpska agresija nije jenjala, Tuđman i Izetbegović su 23. rujna 1992. u New Yorku potpisali Dodatak Sporazumu o prijateljstvu i suradnji između Hrvatske i BiH kojim su predviđene zajedničke vojno-obrambene aktivnosti protiv srpskoga agresora.

Oba sporazuma nisu podrazumijevala cjelovito vojno savezništvo, kao Splitski sporazum koji je potpisan tri godine poslije i koji je bio temelj za oslobađajuće operacije na teritoriju Hrvatske i BiH, stoga ostaje nagađati u kojoj mjeri je taj nedostatak u ugovorima utjecao na sukob Bošnjaka i Hrvata koji je uskoro uslijedio.

No unatoč silnom stradanju Bošnjaka i Hrvata, Izetbegović je nakon potpisivanja sporazuma u srpnju 1992. izjavio da još nije vrijeme za vojni sporazum, jer bi to srpski narod „sigurno shvatio kao prijetnju“, te da bi „bilo bolje ostaviti još malo prostora za djelovanje međunarodnih faktora“.

(HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari