Pratite nas

Povijesnice

Na današnji dan 1999. godine umro Hrvatski general-bojnik Mate Šarlija

Objavljeno

na

Mate Šarlija Daižda (15. ožujka 1929 – 31. siječnja 1999.)

31. siječnja 1999. godine umro je Hrvatski general-bojnik Nijaz Batlak-Daidža, također poznat kao Mate Šarlija.

Njegov ratni put ga je kao mladog čovjeka pratio kroz stvaranje i obranu Nezavisne Hrvatske Države. Te nakon pada Hrvatske 1945.g. u emigraciji surađuje i sudjeluje sa Hrvatskim emigrantima u rušenju Jugoslavije te stvaranju nove Hrvatske države. U kojoj sudjeluje u obrani kao pripadnik Hrvatskih snaga.

Oduvijek je zasebe tvrdio da je Hrvat Islamske vjeroispovijesti. Među prvima je upozoravao Muslimane u BIH na opasnost od Jugoslavenstva i atonomaštva koje je zastupao Izetbegović.

Daiža se protivio Hrvatsko-Muslimanskom sukobu, vječna želja mu je bila granica na Drini te kao pravi Hrvatski domoljub nije vjerovao niti Bobanu niti Izetbegoviću. Visoko odlikovan od Hrvatskog predsjednika i vrhovnika F. Tuđmana.

Pravo ime mu je Nijaz Batlak. U Hrvatsku dolazi 1991. Promaknut je u čin brigadira i postavljen za zapovjednika Sektora Dubrovnik. Početkom 1992. Daidža je postao zapovjednik pukovnije „Kralj Tomislav“, postrojbe HVO-a, s kojom je namjeravao preko Igmana deblokirati Sarajevo „za dva dana“.

Obitelj mu je podrijetlom iz okolice Goražda, u istočnoj Bosni. Otac mu je radio na željeznici. Rođen je u Konvalima pored Dubrovnika. Tajanstvene je prošlosti.

U njegovim službenim dokumentima stajalo je da je rođen 15. ožujka 1929. u Zvekovici pored Cavtata. Također, Batlak je tvrdio da se od 1941. do 1945. borio u formacijama NDH kao zastavnik Ustaških jurišnika, da je sudjelovao u bitci na Lijevče polju.

Nakon te bitke partizani su ubili njegova oca tako što su ga potkovali i bacili u jamu a njega su, kako je kazao, zarobili i poslali u kakanjski rudnik koji je u to vrijeme bio partizanski logor na zlu glasu. Nakon toga je sve do 1956. proveo u vojnom zatvoru u blizini Mostara.

Nadimak Daidža dobio je po ujaku (daidža) s kojim je provodio dječačke dane. Od 1941. do 1945. bio je pripadnik u vojnim formacijama NDH. Borio se kao zastavnik Ustaških jurišnika. S njima je sudjelovao u bitci na Lijevče polju, kada je uhićen.

Pred njegovim očima partizani Srbi su mučili njegovog oca. Potkovali su ga i takvog ga bacili u jamu. Mladog Nijaza Batlaka su poslali u zatočeništvo u kakanjski rudnik koji je onda bio partizanski logor na zlu glasu. Biva zatvoren do 1956. godine u vojnom zatvoru u blizini Mostara.

O njegovom bijegu iz Jugoslavije, odlasku u Španjolsku gdje je završio vojnu akademiju, kao i emigrantskom životu u SAD-u se zna vrlo malo. Vjeruje se da je bio ratnim plaćenikom u Južnoj Americi i na Bliskom istoku. U Americi je upoznao kasnijeg hrvatskog predsjednika Tuđmana. O tome je govorio: “Pružali smo mu punu potporu i dali do znanja da cijelo iseljenisšvo stoji uz njega. U njegovu sam ideju pomirbe svih Hrvata vjerovao kao u samog Boga.”

U Hrvatsku je došao 1991.. Dočekao ga je Gojko Šušak. U veljači iste godine je otišao u Sarajevo jer je želio organizirati obranu Sarajeva. Potom se pod lažnim identitetom ušao u Crnu Goru, odakle je snimao neprijateljske položaje i pregovarao s mjesnim Albancima u Baru i Ulcinju.

Nakon toga slijedi ratnički angažman u dubrovačkoj okolici i Čepikućama. Imenovan je prvim zapovjednikom južnog bojišta, a koncem listopada 1991. ga se promiče u čin brigadira HV-a.

Osnovao je dobrovoljačke pukovnije “Kralj Tomislav”, kasnije preustrojenu u elitnu HVO-ovu postrojbu “Ludvig Pavlović”, i “Crvenkapice”, koja se kasnije preustrojila u elitnu HVO postrojbu “Nahid Kulenović”, čiji su bojovnici, njih 160, otvorili obruč oko Goražda i ušlo u taj grad. “Bojna Krajišnika” iz te pukovnije kasnije se pridružila obrani Bihaća.

U svibnju 1992. je Mate Šarlija namjeravao sa svojim postrojbama preko Igmana deblokirati Sarajevo. Uvjeren u svoje profesionalno ratničko iskustvo i sposobnost svojih vojnika, jamčio je da će za dva dana razbiti obruč oko Sarajeva.

Međutim, zapovjedništvo Armije BiH je zabranilo HVO-u prolaz kroz Konjic i time spriječilo Šarlijine namjere. Izlika zapovjedništvu Armije BiH za to je bila “da ih ustaše neće oslobađati”.

Nedugo potom doživo je prometnu nesreću u Ljubuškom. Dok se oporavljao krajem 1992. premješten je u Zagreb, u logistiku. Nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma, radio je u hrvatskom veleposlanstvu u Sarajevu kao savjetnik za međunacionalne odnose.

Umirovljen je 1996. Umro je 31. siječnja 1999. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj uz najviše vojne i državne počasti.

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan Hrvatska se plasirala u finale Svjetskog prvenstva

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan prije dvije godine hrvatska nogometna reprezentacija u produžetku je pobijedila Englesku s 2:1 (0:1, 1:1) i plasirala se u finale Svjetskog prvenstva u Rusiji.

Vatreni su time ostvarili svoj najbolji rezultat u povijesti. Zanimljivo, na današnji dan Vatreni su osvojili i broncu 1998. na svjetskoj smotri u Francuskoj.

Englesku je u vodstvo doveo Trippier već u 5. minuti, ali pogocima Ivana Perišića u 68. minuti i Marija Mandžukića u 109. minuti na Perišićevu asistenciju, Hrvatska se probila u finale u kojem ih je čekala Francuska.

Zanimljivo, Hrvatska je i treći susret u nizu u fazi na ispadanje igrala najmanje produžetke i sve tri utakmice je dobila. Vatreni su u osmini finala boljim izvođenjem jedanaesteraca pobijedili Dansku, potom su u četvrtfinalu, također nakon udaraca s kreča bili bolji od Rusije, da bi u polufinalu nakon 120 minuta igre srušili Englesku, prenosi HRT

Njihov plasman u finale pamtiti ćemo i po veličanstvenom dočeku.

– Htio sam mijenjati igrače, ali nitko nije želio izaći, svi su govorili da mogu. To je karakter. Zbog toga hvala i liječnicima i fizioterapeutima. Neki igrači su igrali s ozljedama, a dvojica su bila takoreći s pola noge, ali to se nije vidjelo, rekao je tada izbornik Zlatko Dalić.

Ulazak hrvatske reprezentacije u finale izazvo je euforiju u ‘Lijepoj našoj, ali ludovalo se i u Argentini, SAD, Australiji, Njemačkoj, Irskoj… Hrvatski navijači diljem svijeta ‘vatreno’ su slavili.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Prvi oklopnjak u Domovinskom ratu ‘TIN’

Objavljeno

na

Objavio

Jedan od najvećih problema pred kojima se Hrvatska našla u začecima formiranja oružanih snaga bio je nedostatak naoružanja.

Nezahvalna situacija nagnala je mnoge da sami krenu u izradu naoružanja i sredstava za obranu od nadolazeće velikosrpske agresije.

Među tim sredstvima našla su se i oklopna vozila koja su uglavnom bila namijenjena opskrbi i zaštiti pripadnika hrvatskih snaga. Takva vozila izrađivana su u poduzećima koja su imala potrebnu tehničku opremu, a čast izrade prvog improviziranog oklopnjaka pripala je tvornici ferolegura iz Dugog Rata.

Iz nje je 11. srpnja 1991. izašlo prvo oklopno vozilo TIN, nazvano po akronimu Tuđman i narod. TIN je uskoro dospio na naslovnice svjetskih vojnih časopisa, a izazvao je i reakcije iz Beograda koji je naložio da se TIN mora uništiti. Iako je imao značajnu ulogu u borbenim djelovanjima 4. gardijske brigade, njegova važnost bila je u pokazivanju da je Hrvatska u stanju izraditi sredstva te vrste, što je bilo od neprocjenjivog značaja za moral, kako branitelja tako i svih građana.

U Hrvatskoj je izrađeno preko 250 različitih improviziranih oklopnih vozila koja su nastajala na svim vrstama podvozja, od traktora, buldoždera, kamiona ili autobusa pa sve do vlakova. Zarobljavanjem većih količina borbene tehnike Jugoslavenske narodne armije, značaj improviziranih vozila je opao, a njihova je izrada prestala.

Nerijetko su takva vozila sudjelovala u najtežim borbama Domovinskog rata poput zasjede u selu Kusonje pokraj Pakraca u kojoj je oklopnjak TOP 1 zaustavljen pogotkom rakete iz ručnog bacača.

Mnoga od vozila ipak su dočekala kraj rata, no ne i TIN koji je uništen u listopadu 1991. pri napadu na selo Briševo u zadarskom zaleđu, piše HRT

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari