Pratite nas

Povijesnice

Na današnji dan 2002. – Umro znameniti hrvatski kardinal Franjo Kuharić

Objavljeno

na

Na današnji dan 11. ožujka 2002. umro je znameniti hrvatski kardinal Franjo Kuharić. U trenutku smrti bio je u 82. godini života (rođen je 1919. godine u Gornjem Pribiću u poznatoj “Dolini Kardinala”).

Kardinal Franjo Kuharić otišao je kao zagrebački nadbiskup u mirovinu 1997., premda je uvjete za umirovljenje stekao već 1994. navršivši 75 godina starosti.

Papa Ivan Pavao II. ostavio je kardinala Kuharića na mjestu aktivnog nadbiskupa Zagrebačke biskupije još tri godine. Kardinal Kuharić dobio je titulu zagrebačkog nadbiskupa u miru (emeritus) i proživio je u mirovini još gotovo 5 godina.

Rođen u mnogobrojnoj hrvatskoj katoličkoj obitelji Franjo Kuharić je zajedno sa svojim sumještaninom Alojzijem Stepincem trajno obilježio povijest hrvatskog naroda i Crkve u Hrvata u za njega vrlo teškom 20. stoljeću.

Svim srcem i dušom uvijek je pristajao uz Evanđelje i nikada nije odustajao od evanđeoskih načela, čak i u najtežim trenucima po sebe i svoj hrvatski narod.

Franjo Kuharić – zaređen krvave 1945.

Zanimljivo je da je Franjo Kuharić bio trinaesto najmlađe dijete u obitelji. Školovao se u Klasičnoj gimnaziji na Šalati u Zagrebu, a u istom je gradu završio i studij teologije. Zaređen je za svećenika 1945. i to uz riječi kardinala Stepinca da ih šalje u „krvavu kupelj“.

Bio je župnik u više hrvatskih župa, a 1946. dolazi u župu Rakov potok kod Zagreba. Kako je isti dan u susjednoj župi Sveti Martin pod Okićem iz zasjede ubijen župnik Pavao Bedenik, pod svoju upravu dobiva i tu susjednu župu.

Na njega je dva puta organiziran atentat od strane komunističkih vlasti: 1947. godine u Rakovom Potoku (koji je dobio ime „mali Staljingrad“, kako je pokojnik znao reći u šali) i 1948. godine u Jakovlju u Hrvatskom Zagorju.

Zbog toga je godinama spavao izvan župnog dvora kod pobožnih obitelji toga kraja u privatnim kućama, dok ga pod zaštitu nije uzela obitelj Razum kod kojih se trajno nastanio.

Bio je i kamenovan zajedno sa vjernicima na jednom hodočašću u Mariju Bistricu.

Napadi i ubijanja svećenika i vjernika bile su svakodnevna pojava još godinama nakon završetka Drugog svjetskog rata, po uzoru kako su to činili boljševici nakon Oktobarske revolucije kada su smaknuli preko 40 000 pravoslavnih svećenika i monaha, te spalili i uništili gotovo sve samostane i crkve u Rusiji. Sličnim boljševičkim metodama jugoslavenski (hrvatski) komunisti ubili su gotovo 800 svećenika, redovnika i redovnica.

Uopće, masovno ubijanje svećenika, časnih sestara i vjernika bio je „specijalitet“ gotovo svih revolucija od Francuske, preko Meksičke i Španjolske, a osobito uspješno provedenih komunističkih revolucija u zemljama poput Jugoslavije (Hrvatske i Slovenije).

Omiljeni kardinal Hrvata

Srećom, dva atentata na pokojnog kardinala Franju nisu uspjela. Providnost i život doveli su ga do mjesta biskupa 1964., a zagrebačkim nadbiskupom postaje 1970. Kardinalom je proglašen 1983. i za vrijeme komunističke vlasti bio je moralni autoritet hrvatskog naroda i katolika Jugoslavije uopće.

U vrijeme Domovinskog rata isticao se pozivima na praštanje neprijatelju u skladu sa Kristovim naukom pa je iz tog vremena zapamćena njegova izjava:
“Ako netko sruši tvoju kuću, ti njegovu čuvaj. Ako ti netko ubije oca, ti nemoj njegovog”.

Te riječi su u to teško vrijeme ogorčile mnoge koji su stradali od nemilosrdnog neprijatelja, ali pokojni kardinal nije ni u najtežim trenucima nikada odustajao od evanđeoskih načela i principa koje je još kao dječak dobio u pobožnoj obitelji krašićkog kraja.

Godine 2012. pokrenut je postupak za Kuharićevo proglašenje blaženim, a pokojni kardinal automatski dobiva naslov sluga Božji (lat. Servus Dei).

Dvojica velikana iz „Doline Kardinala“, blaženi Alojzije Stepinac i sluga Božji Franjo Kuharić, rođeni su blizu jedan drugog. Ukopani su još bliže, jedan pored drugog, u zagrebačkoj Katedrali koju Hrvati pohode časteći i moleći za zagovor na grobovima velikana teškog hrvatskog 20. stoljeća.

Mrtvi na Zemlji, i kao žive duše u Bogu, oni stoje kao vječni spomen na protekla bremenita vremena i snaga hrvatskog naroda za buduća vremena koja su pred nama.

Iz oporuke kardinala Kuharića

“Kao zagrebački nadbiskup i metropolita, molim svoju veliku duhovnu obitelj – Zagrebačku nadbiskupiju i cijelu Crkvu u hrvatskom narodu da čuva i živi cjelovitu katoličku vjeru, vjeru u osobnom, obiteljskom i narodnom životu. Istina će vas osloboditi! Božje zapovjedi su temelj života svakog čovjeka, obitelji i naroda.”

(Narod.hr / Kamenjar.com)

Franjo Kuharić – kardinal ljubavi i dobrote

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1992. u obrani Posavine poginuo legendarni Lovac na tenkove, Andrija Andabak

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji je dan 1992. u obrani Posavine poginuo legendarni Lovac na tenkove, Andrija Andabak. Ovaj je heroj Domovinskog rata u samo 8 mjeseci ratovanja uništio 32 neprijateljska oklopna vozila. Neka mu je vječna hvala i slava!

Danas se sjećamo jednog od brojnih znanih i neznanih junaka Domovinskog rata koji je uništio čak 32 srbijanska tenka – Andrije Andabaka.

Na današnji dan 7. srpnja 1992. u Bosanskoj Posavini poginuo je jedan od junaka Domovinskog rata Andrija Andabak. Taj heroj Domovinskog rata proslavio se svojim uspjesima u uništavanju neprijateljskih tenkova.

Andrija Andabak je rođen u Splitu 1956., ali je odrastao i živio u Nuštru kojeg je i branio u Domovinskom ratu. Rukovati protuoklopnim naoružanjem naučio je kao ročnik JNA u Makedoniji, gdje je radio s raketama 9M14 Maljutka.

Kad je počeo Domovinski rat, prijavio se kao dragovoljac i već je 28. rujna 1991. uništio prvo oklopno vozilo.

Nakon 15 uništenih oklopnih ciljeva postao je slavan među hrvatskim vojnicima, te je pozvan čak i u Banske dvore kod predsjednika Franje Tuđmana gdje su ga ugostili i generali Anton Tus i Janko Bobetko. Nastavio je s uspjesima u uništavanju tenkova, tako da je 10. travnja 1992. godine uništio već svoj 31. tenk tipa M-55.

Poginuo je na današnji dan u Bosanskoj Posavini, prethodno uništivši i 32. tenk tipa T-84, najbolji i najsuvremeniji tenk komunističke JNA.

Posmrtno je odlikovan činom bojnika, a naknadno i pukovnika. U čast Andrije Andabaka, ali i svih poginulih nuštarskih branitelja svake godine održava se memorijalni turnir koji nosi njegovo ime. (narod.hr/kamenjar)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 2007. godine – Preminuo jedan od najvećih heroja Domovinskog rata Marko Babić

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan, prije trinaest godina, u 42. godini života, prerano nas je napustio pukovnik Marko Babić, heroj obrane Trpinjske ceste i junak obrane Vukovara.

Marko Babić ( 16. veljače 1965. – 5. srpnja 2007.) legendarni hrvatski branitelj Domovinskog rata i pukovnik Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Na današnji dan 2007. godine preminuo je Marko Babić, hrvatski branitelj i heroj obrane grada Vukovara. Umro je od posljedica moždanog udara. I to u 42. godini života. Sahranjen je pokraj posljednjeg počivališta generala Blage Zadre (kojem je bio ratni zamjenik) i njegova sina na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru.

Jedan od onih po kojima bi ulice trebale dobivati imena. Bio je zamjenik zapovjednika 3. bojne 204. vukovarske brigade i jedan od najbližih suboraca te zamjenik legendarnog zapovjednika, general-bojnika Blage Zadre.

Marko će ostati i upamćen po tome da je u jednom danu uništio na Trpinjskoj cesti čak 14 neprijateljskih tenkova. Nakon pada Vukovara borio se na mnogim bojištima sve do konačnog oslobođenja Republike Hrvatske.

Marko Babić je nekoliko godina proveo na privremenom radu u Švicarskoj. Uoči agresije na Hrvatsku u travnju 1991. godine vraća se u Vukovar. Priključuje se hrvatskim braniteljima na Trpinjskoj cesti. Bio je zamjenik zapovjednika 3. bojne 204. vukovarske brigade i jedan od najbližih suboraca i zamjenik legendarnog zapovjednika, general-bojnika Blage Zadre.

Pukovnik Marko Babić je napustio HV-u do 1997. godine kada se časno skinuo. Zajedno s redateljem Eduardom Galićem i producentom Dominikom Galićem, producirao je dokumentarac Heroji Vukovara. Umro je od posljedica moždanog udara. Marko Babić pokopan je na vukovarskom Memorijalnom groblju Hrvatskih branitelja 9. srpnja 2007.

Epizoda “Groblje tenkova 2” dokumentarca “Heroji Vukovara” je o Marku Babiću, koji je sam uništio 14 neprijateljskih tenkova, najviše od svih branitelja u obrani Vukovara. U detalje je opisan način na koji su tenkovi uništeni, metode kojima su se Marko i njegovi suborci služili da bi došli u poziciju da unište tenk.

Analizira se i kronološki tijek i način ratovanja na slavnoj Trpinjskoj cesti. Ljudi prikazani u ovoj epizodi promijenili su doktrinu ratovanja istoka i zapada. Poslije Trpinjske ceste tenk više nije imao jednaku ulogu u ratu kao prije. Glavni akteri ove epizode su Marko Babić, Iva Leutar, Stipe Majić-Pipe, Mirko Brekalo, Zoran Janković, Ivan Mlinarić, Marko Petrovecky.

Njegovi suborci sjećaju ga se kao velikog borca, ali i čovjeka velikog srca. Bio je, kažu, čovjek koji je pomagao svakom koji je pomoć zatražio. Sjećaju ga se s tugom, ali i ponosom.

Otvoreno novoustrojeno Središte za razvoj vođa ‘Marko Babić’ u Udbini

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari