Pratite nas

Povijesnice

Na današnji dan, 5. veljače.1905. god. umro je ANDRIJA (Andrijica) ŠIMIĆ

Objavljeno

na

Na današnji dan, 5.veljače.1905.god. umro je ANDRIJA (Andrijica) ŠIMIĆ , znameniti hajduk, zvan “kralj gorskih klanaca”. Svojim djelovanjem postao je legendom među Hrvatima. Najčešće je hajdukovao na potezu Imotski – Vrlika, na Kamešnici te po hercegovačkim mjestima gdje je napadao turske karavane, trgovce i kiridžije. Smatra se da je njegova hajdučija ohrabrila tamošnje pučanstvo na ustanak protiv turskih vlasti (ustanak u Gabeli).

Austrougarske vlasti 31. kolovoza 1872. osudile su harambašu Andrijicu Šimića i njegovu družinu, ukupno 25 hajduka, na dugogodišnje kazne zatvora. Nakon izdržanih 30 godina i 40 dana zatvora, na intervenciju mnogih znamenitih osoba, pušten je iz zatvora u 68 godini života. I nakon tolikih godina provedenih u zatvoru, kad je izašao, bio je živom legendom. U središtu Splita, na Rivi priređen mu je veličanstven doček, dok je on po selima bio tretiran kao živa legenda, pričajući svoje priče do kraja života.

U razgovoru za splitski “Pučki list” 1905. izjavio je: „’Bio sam griešnik, ali niesam odmetnik. Sirote niesam cvilio, siromaha sam pomagao, a žensku sam čast uviek cienio…Otimao sam onome tko ima, a davao onome tko nema’.

andrijica-simic-m1Andrija (Andrijica) Šimić, hercegovački Robin Hood i znameniti hajduk, zvan “kralj gorskih klanaca”, rodio se u siromašnoj obitelji u Alagovcu, nedaleko od Gruda, 2. listopada 1833. Imao je brata i pet sestara. Svojim djelovanjem postao je legendom među južnim Hrvatima, s obije strane granice (i austrijske i turske). Kao dječak radio je deset godina kmetovske poslove u age Tikvine u Mostaru. U hajduke se odmetnuo nakon što su mu turski poreznici opljačkali oca, a kadija, kojemu se obratio nije htio intervenirati nego je umalo i njega uhitio.

Najčešće je hajdukovao na potezu Imotski – Vrlika i zadržavao se na planini Kamešnici, gdje se i danas pokazuje njegova pećina: Povremeno se zalijetao i do Kupresa, Glamoča, Duvna i Mostara, čak Sarajeva i Travnika. Kada je oko 1870. boravio u Vranu, Čvrsnici i drugim hercegovačkim planinama i odande napadao turske karavane, trgovce i kiridžije, u narodu se, posebno među Muslimanima, počelo vjerovati da je neranjiv i da ima nadnaravne moći.

Ipak, kako su zaredale tužbe i s austrijske i s turske strane, raspisana je za Šimićem tjeralica uz pozamašnu nagradu. Izmoren od potjera i skrivanja jednoga dana sklonio se u Runovićima kod Ante Garca i njegove žene Kate.

Oni su mu dali tvrdu riječ da ga neće izdati. Kad je umorni Andrijica zaspao, Garac i njegovih šest susjeda na prevaru svezaše Šimića i predadoše ga vlastima. Vele da je tom prigodom Šimić prokleo svog izdajnika riječima: „Moje noge nad vašim glavama bile”.

Austrougarske vlasti 31. kolovoza 1872. osudile su harambašu Andrijicu Šimića i njegovu družinu, ukupno 25 hajduka, na dugogodišnje kazne zatvora. Teretilo ih se za pljačku, razbojstva, iznude, ranjavanja i otimačine, ukupno 86 kaznenih djela, uglavnom građana Austro-Ugarske iz Imotskoga i Sinja, premda je Šimićeva družina hajdukovala i u Hercegovini.

Izvedeno je čak 310 svjedoka. Šimić je osuđen na doživotnu robiju i poslan 1873. u zatvor u Kopar. Nakon izdržanih 30 godina i 40 dana zatvora, na intervenciju mnogih znamenitih osoba, od biskupa Paškala Buconjića do ljubuškoga gradonačelnika Sadikovića, pušten je iz zatvora u 68 godini života.

Kada je brodom došao u Split, dočekala ga neviđena masa svijeta. Nosili su ga na rukama od Rive do Marjana. Na putu za rodne Grude Andrijicu dočekuju i slave u svakom selu. Sinjani ga časte sedam dana, proglašavaju ga počasnim sudionikom Alke, čak naručuju fotografa koji ga slika u hajdučkoj odori. Ta je fotografija sačuvana do danas.

U razgovoru za splitski “Pučki list” 1905. izjavio je: „’Bio sam griešnik, ali niesam odmetnik. Sirote niesam cvilio, siromaha sam pomagao, a žensku sam čast uviek cienio…Otimao sam onome tko ima, a davao onome tko nema’. Umro je 1905. i postao nacionalna legenda.

Nakon raspada Jugoslavije njegovim imenom nazvane su mnoge ulice – u Imotskom, Kninu, Grudama, Ljubuškom. U Imotskome, uza zid gdje mu je pozlilo, postavljena je spomen-ploča s natpisom ‘Na ovom mjestu umro je 5. II. 1905. hrvatski hajduk Andrija Šimić’.

Kada je umro u džepu su mu našli jednu krunu i dvije pare. Ukopan je na groblju u Runovićima, i to u grob svoga izdajice, koji je umro dva dana prije njega. Tako se ostvarila Andrijina kletva “Moje noge nad vašim glavama bile”.

Andrijica Šimić opjevan je u epskim i lirskim pjesmama, središnji je lik je u dramama i romanima, HTV je 1995. godine prikazala dokumentarni film „Hrvatski hajduk Andrija Šimić” autora Ivana Jukića, a 1995., povodom 100. obljetnice smrti priređen je znanstveni skup o Šimiću i njegovu dobu. Nakon svečana dočeka u Splitu 1901., prema riječima prof. Josipa Baraća, nekoliko godina nakon njegove smrti čuveni splitski nogometni klub dobio je ime “Hajduk”.

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Blažene Drinske mučenice

Objavljeno

na

Objavio

Danas slavimo spomen smrti pet časnih sestara, poznatijih u narodu kao Drinske mučenice.

Ubijene su poslije mučenja od srpskih četnika 15. prosinca 1941. u Goraždu, u vrijeme četničkog masakra nad 8000 tisuća Hrvata i Bošnjaka Podrinja.

Dvije sestre bile su Hrvatice, dvije Slovenke i jedna Austrijanaka. Najmlađa je imala 29 godina, a najstarija 76.

Za vrijeme rata, 1941., u samostanu Marijin dom na Palama živjele su poglavarica s. M. Jula Ivanišević (Hrvatica, 48 g.), s. M. Berchmana Leidenix (Austrijanka, 76 g.), s. M. Krizina Bojanc (Slovenka, 56 g.), s. M. Antonija Fabjan (Slovenka, 34 g.) i s. M. Bernadeta Banja (Mađarica iz Hrvatske, 29 g.). Iako su svima činile dobro, a ponajviše susjedima i mještanima pravoslavcima, predvečer 11. prosinca 1941. četnici su opkolili samostan i svih pet sestara nasilno odveli u pravcu Goražda. Samostan Marijin dom nakon toga opljačkali su i zapalili.

Vjerne i bogobojazne kršćanske duše

Zloglasno mjesto Pale pored Sarajeva poznato je javnosti kao snažno četničko i logističko uporište u posljednjem ratu odakle je četiri godine srpska vojska terorizirala i ubijala građane Sarajeva, prenosi Kamenjar.com

No to je i mjesto gdje su katoličke časne sestre Družbe kćeri Božje ljubavi imale prije 1. svjetskog rata svoj Marijin dom s kapelicom Majke Divne, te školu koju su uz katoličku, pohađala pravoslavna i muslimanska djeca. Škola je djelovala do stvaranja prve Jugoslavije kada je velikosrpski kraljev režim zabranio njezino djelovanje.

Sestra su ostale na Palama skrbeći za bolesne i siromašne, bez obzira na nacionalnost.

Dana 11. prosinca 1941. bosanski četnici opkolili su samostan, te zarobili časne sestre i svećenika Franca Meška kojeg su nacisti s brojnim drugim svećenicima potjerali iz Slovenije. Sve njih počeli su voditi prema Goraždu, gdje je upravo na djelu bio pokolj Hrvata i Bošnjaka Podrinja, o čemu svjedoči rođeni Goraždanin don Anto Baković. Put od 65 km trajao je danima.

Dok su svećenika pustili, časne sestre su zatvorili u jednu prostoriju, s namjerom da ih siluju i obeščaste.

Predvečer 15. prosinca u Goraždu, opijeni alkoholom i potocima krvi zaklanih koji su tekli Drinom, došli su u sobu te ih počeli udarati i trgati odjeću s njih. Sestra Jula Ivanišević naglo je otvorila prozor i uz povik: „Isuse, spasi nas!“ skočila u noć. Isto su učinile i druge sestre slijedeći Julin primjer. Budući da visina nije bila velika, nisu poginule na mjestu, nego polomile udove i ostale ležati.

Četnici su pojurili iz kuće u noć, te ih izboli noževima dok su polomljene ležale na hladnom podrinjskom tlu, te ih odvukli do obala Drine gdje su ih ostavili. Jedna od sestara, sestra Berchmana koja je tada imala 76 godina, ostala je na životu i došla do sela u blizini Carevih voda. Ondje su je ljudi primili i počeli liječiti, no četnici su to saznali i 23. prosinca je zaklali.

Jednoj djevojci u selu su naredili da od njenog habita napravi četničku zastavu s mrtvačkom glavom.

Tako su svoj život završile vjerne i bogobojazne kršćanske duše, časne sestre s Pala pored Sarajeva. Blažene Drinske mučenice beatificirane su 2011. u Sarajevu.

U međuvremenu, pravosuđe Srbije je rehabilitiralo četnički pokret i proglasila Dražu Mihajlovića jednim od prvih boraca protiv nacista u Europi.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Na današnji dan prije 22 godine potpisan Daytonski sporazum

Objavljeno

na

Objavio

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini poznatiji kao Daytonski mirovni sporazum potpisan je na današnji dan 1995. godine u Parizu čime je okončan četverogodišnji rat u BiH.

Prethodno je Daytonski sporazum 21. studenog 1995. godine parafiran u Wright-Patterson bazi kod Daytona, u američkoj državi Ohio.

Ovaj sporazum rezultat je diplomatske inicijative američke vlade koju je otpočeo tadašnji glavni američki posrednik Richard Holbrooke u vrijeme kampanje tadašnjeg predsjednika Billa Clintona.

Konferencija se održala od 1. do 21. studenoga 1995. Glavni su sudionici bili Alija Izetbegović (predsjednik Republike BiH), Slobodan Milošević (predsjednik Republike Srbije, Srbija i Crna Gora, ondašnja SR Jugoslavija) i Franjo Tuđman (predsjednik Republike Hrvatske), predstavnici triju država nastalih iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te glavni američki pregovarač, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995. Najveći uspjeh Daytonskog sporazuma je što je njime okončan rat.

Predsjedatelj Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović izjavio je medijima će nakon izbora 2018. godine u BiH morati doći do političkog dogovora u vezi Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je na današnji dan 1995. godine potpisan u Parizu.

Sporazum je bio kočnica rata, ali kroz sljedećih 22 godine pokazalo se da Daytonski sporazum stvara mnoge probleme. Postao je izvor nesuglasja triju strana. Tumačio se na razne načine. Donio je ustavne i pravne odredbe koje vrijede i danas. U mnogim odredbama postao je kočnica suživota. Daytonski sporazum nije bio stalan, nego ga se mijenjalo tiho i prešutno kroz 22 godina, često na štetu Hrvata.

– Od Daytona je ostao Dayton koliko god je skrnavljen kroz neke faze 2001., 2003. godine… Oko toga mislim da ćemo svi veoma brzo morati sjesti. To će biti jedan politički dogovor koji ćemo uraditi mislim ne do izbora 2018. godine, jer evidentno će to biti jedna drugačija utakmica, nego nakon izbora – kazao je Čović. Uvjeren je da će HDZ BiH biti na vlasti na svim razinama nakon izbora, kada će “oko navedenih stvari precizno zauzeti stav“.

– Naš cilj je osigurati konstitutivnost sva tri naroda i to je minimum da bi država mogla funkcionirati – rekao je Čović nakon sastanka stranačkih delegacija HDZ-a BiH i SNSD-a na Jahorini. Tom prilikom, i predsjednik Republike Srpske i SNSD-a Milorad Dodik komentirao je Daytonski sporazum, koji je za njega “srušen voljom međunarodnog faktora“, smatrajući da su uništene i bazične vrijednosti tog sporazuma.

– Eliminirani su entiteti i konstitutivni narodi u značajnim projektima i odlučivanju, a nametale su se i špekulativne prakse koje su recimo u vezi onoga što govorimo u vezi Izbornog zakona – da jedan narod bira svoje predstavnike i da drugi narod ne može izabrati. Srbima uporno u Federaciji drugi odnosno druge političke stranke biraju predstavnike. Zato ne vidimo da je to doprinos stabilizaciji BiH – smatra Dodik.

Kazao je da je sasvim logično što HDZ BiH, “koji predstavlja političku volju Hrvata u BiH i zagledan u matičnu zemlju Hrvatsku”, podržava ulazak BiH u NATO. SNSD razumije što HDZ promovira tu vrstu integracija isto kao što, navodi Dodik, HDZ vjerojatno razumije da su “Srbi i srpski narod zagledani u politike globalnih regionalnih integracija u vezi onoga što radi Srbija”.

– Dok god vodimo ove politike, NATO integracije nisu naš cilj i nećemo davati naše suglasnosti na razini BiH o tome – poručio je Dodik novinarima.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari