Pratite nas

Povijesnice

Na današnji dan prije 159 godina, umro je ban Josip Jelačić

Objavljeno

na

Na današnji dan prije 159 godina, umro je ban Josip Jelačić. Jedna od najvećih osoba hrvatske povijesti danas uživa veliko poštovanje među narodom, a posvećena mu je poznata budnica ‘Ustani bane’. Grob mu se nalazi u Zaprešiću. Evo nekoliko činjenica koje možda niste znali o banu Jelačiću.

[ad id=”93788″]

Puno ime Josipa Jelačića je Josip Jelačić Bužimski.

Jelačići su stara hrvatska plemićka obitelj čiji su pojedini članovi imali značajnu ulogu u odvijanju presudnih političkih i vojnih događaja u hrvatskoj povijesti. Nosili su plemićki naslov Jelačići od Bužima ili Jelačići Bužimski, prema naselju koje je nekad bilo na području Turske Hrvatske, a danas je na krajnjem sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, uz granicu s Republikom Hrvatskom.

Prvi je počeo koristiti hrvatsku trobojnicu.

Revolucionarna godina 1848. je godina rođenja hrvatske zastave. Dotadašnje hrvatske zastave bile su ponajprije zastave hrvatskih banova, koje su kao simbol bana predstavljale Trojednu Kraljevinu. Pritom nije bilo nikakve mogućnosti masovnijeg korištenja takvih zastava, pa se može reći da u javnosti gotovo da i nije bilo prisutno ono što se može označiti hrvatskom zastavom. Jelačićeva instalacijska zastava je sve to promijenila. Tijekom sljedećih godina, hrvatska trobojnica (s grbom ili bez njega) masovno je korištena kao hrvatska nacionalna i državna zastava.Ban Jelačić nije ukinuo kmetstvo već samo potvrdio njegovo ukidanje.

Ban Jelačić proglašava 25. travnja 1848. godine ukidanje kmetstva. Zapravo, Jelačić samo potvrđuje da je kmetstvo ukinuto (‘akoprem je već u kraljevinah Hàrvatskoj i Slavonii proglašeno…’) i da nema obaveze tlake i daća, što se često nametalo, iako je kmetstvo ukinuo još Josip II. Zbog tog proglasa je Jelačić postao omiljen na selu.

Vojnici ga obožavali, Karl Marx prezirao.

Jelačić i njegovi kolege Windisch-Grätz i Radetzky bili su zbog gušenja revolucija toliko popularni među vojnicima Habsburške monarhije, da su ovi na svoje mačeve urezivali slova WIR (Windisch-Grätz, Iellachich , Radetzky). Karl Marx je Hrvate zbog pristanka uz Jelačića smatrao nazadnim reakcionarnim narodom koji ‘treba završiti u ropotarnici povijesti’, a Jelačića prezirao. Komunisti u Hrvatskoj prešutjeli su ovaj stav prema Hrvatima, ali nisu skrili svoju mržnju prema Jelačiću čiji su spomenik prvom prigodom uklonili.

Oženio je 16-godišnju groficu, jedina kćer im je umrla od kolere.

Grofica Sofija Jelačić (rođ. Stockau) rođena je 31. siječnja 1834. u mjestu Napjedla, Austrijsko Carstvo (današnja Češka Republika), u obitelja grofa Georga i Francizce Stackau. Imala je tri brata i jednu sestru te je još kao mala oboljela od kostobolje. Za svojeg boravka u Trojednoj Kraljevini često se liječila u Topuskom te je time pripomogla promoviranju tamošnjih toplica. Josipa Jelačića upoznala je u proljeće 1850. i u travnju iste godine su se zaručili da bi vjenčanje šesnaestogodišnje grofice s pedesetogodišnjim banom uslijedilo 22. srpnja 1850. godine u Napjedlu u Moravskoj. Sa Sofijom je imao jedno dijete, kćer koja umire 1855. godine od kolere, ne napunivši ni godinu dana od rođenja.

Govorio je šest jezika.

Pisma pretpostavljenih tijekom vojničke službe navode da govori i piše njemački, hrvatski, francuski i mađarski i prilično dobro talijanski i latinski, da je upućen u vojničke znanosti i da teži višoj naobrazbi, da je dobar mačevalac, izvrstan strijelac i izvanredan jahač, strateg, organizator, vojskovođa, da je spretan, radin, uslužan, blag, pravedan, brižan, šaljiv i vesele naravi.

Osnovao je prvo narodno kazalište.

Dana 13. prosinca 1851. godine upućuje poziv za izgradnju Hrvatskog kazališta, jer ‘bez narodnog kazališta ne ima nade da će se razviti naša književnost, dakle ni napredak našega duševnog izobraženja’. Vlada prikupljenim prilozima otkupljuje Stankovićevo kazalište (na križanju Ćirilometodske i Freudenreichove ulice) i prva predstava se priređuje 29. siječnja 1852. godine u tom u pravom smislu narodnom kazalištu u Hrvata.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan ustrojena legendarna brigada koja je bila jedna od ključnih u obrani Šibenika i Dalmacije.

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan, 19. lipnja 1991. godine, ustrojena je Brigada Zbora narodne garde Šibenik, koja je 28. lipnja preimenovana u 113. brigadu ZNG-a Šibenik.

Ta legendarna ratna postrojba bila je jedna od ključnih u obrani Šibenika i Dalmacije.

Prisjetimo se, prvi zapovjednik legendarne 113. šibenske brigade bio je Ante Ljubičić, a okosnicu brigade činili su pripadnici TO Šibenik i dragovoljci šibenskoga kraja u sklopu Policijske uprave Šibenik.

Kao i u većini brigada, i za 113. šibensku brigadu počeci su bili teški – oružja je nedostajalo te je većina djelovanja bila improvizacija. Ipak, osvajanjem vojarne JNA Mala bara kod Metkovića, krajem ljeta za Šibenčane pristiže 150 tona oružja i streljiva. S oko 1500 pripadnika s pješačkim naoružanjem dobivaju zonu odgovornosti obrane bojišnice duljine 120 kilometara te tako dočekuju rujanski rat.

JNA osvojila Šibenski most – Dalmacija i Hrvatska presječeni na dva dijela!

Naime, prodorom snaga JNA osvojen je šibenski most, čime je postignut cilj kojim je omogućen pristup od Šibenika do Beograda po teritoriju koji je bio pod srpskom kontrolom. Hrvatska je time podijeljena na dva dijela, i to od 16. do 21. rujna 1991. godine. Pripadnici 113. brigade, uz pomoć snaga iz Vodica i Zatona, organizirali su ljude i oružje te 22. rujna krenuli u proboj na šibenski most. Akcija je rezultirala time da su do 15 sati neprijatelji potisnuti do Čiste Velike, dok je do 20 sati akcija završena te je ponovo uspostavljena komunikacija Jadranskom magistralom, a Hrvatska više nije bila presječena na dva dijela.

Uspjesi u rujanskom ratu bili su od iznimne strateške važnosti u obrani Hrvatske, a 113. brigadi omogućili su lakši pristup u naoružanju koje je počelo pristizati iz cijele Hrvatske. Paralelno se sve više dragovoljaca počelo uključivati u brigadu te je započeta organizacija obuke za ročnike.

Šibenski junaci obranili Dalmaciju

U nastavku Domovinskog rata, 113. šibenska brigada djelovala je ne samo na području Šibenika, nego i na Južnom bojištu (kod Stolova i Dubrovnika), od Maslenice na sjeveru do Prevlake na jugu te od Smokvice do Oštrelja iznad Drvara. Brigada je sudjelovala usvim značajnijim operacijama Hrvatske vojske, zbog čega je velik broj njezinih pripadnika odlikovan i nagrađen.

Kroz brigadu je od osnutka prošlo oko 3.200 pripadnika te oko 18 000 ročnih vojnika. 113. šibenska brigada u legendu je otišla 15. travnja 2000. godine, kada je vojarnu Bribirski knezovi preuzelo Obučno središte za izobrazbu pješaštva Sinj, no velika i vrlo važna uloga ove brigade u Domovinskom ratu zauvijek će ostati zabilježena u hrvatskoj povijesti.

Poginula su 72 bojovnika 113. brigade, a ranjeno ih je više od 400. To su naši junaci koje Hrvatska nikada ne smije zaboraviti! (Braniteljski.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

18. lipnja 1991. – Započelo povijesno zasjedanje Hrvatskog sabora

Objavljeno

na

Objavio

Dana 18. lipnja 1991. započelo je povijesno zasjedanje Hrvatskog sabora koje je neprekinuto trajalo osam dana.

Naime, nakon referenduma o samostalnosti u svibnju, Vlada je pripremila više od 60 prijedloga zakona, a predsjednik Sabora Žarko Domljan sazvao je zasjedanje s obzirom na to da je Predsjedništvo Jugoslavije odbilo pregovore o razdruživanju.

Potrebu dugotrajnog zasjedanja Domljan je također objasnio činjenicom da tako važan korak nije dovoljno samo načelno deklarirati, nego je potrebno donijeti cijeli niz zakona i odluka kojima bi Hrvatska uistinu postala samostalna država.

Zanimljivo, 24. lipnja na skupnoj sjednici zastupnicima se obratio premijer Ante Marković koji se zauzimao za ostanak Hrvatske u Jugoslaviji, uvjeravajući kako međunarodna zajednica neće prihvatiti osamostaljivanje jugoslavenskih republika.

Kao odgovor na njegovo izlaganje došao je protuzahtjev zastupnika da se pokrene postupak utvrđivanja odgovornosti ministra vanjskih poslova Budimira Lončara koji je nekoliko dana prije toga u Berlinu, na sjednici Konferencije za europsku sigurnost i suradnju, uvjeravao međunarodne diplomate kako će u slučaju osamostaljivanja nove države uvesti totalitarizam.

Ipak, unatoč raspravama, hrvatski zastupnici postigli su opći konsenzus, te su donijeli cijeli niz državno-pravnih akata i važnih zakona.

Među stotinjak točaka odlučivalo se o zakonima o hrvatskom državljanstvu, prebivalištu i boravištu građana, osobnim i putnim ispravama, carinskim službama, međunarodnim i mnogim drugim obvezama koje mora ispuniti suverena država.

Najvažniji dio zasjedanja bila je svečana sjednica održana 25. lipnja na kojoj su proglašeni državno-pravni akti kojima je Hrvatska konstituirana kao samostalna i suverena država.

(HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari