Pratite nas

Povijesnice

Na današnji dan prije 27 godina donešena odluka o povjeravanju obrane Mostara HVO-u

Objavljeno

na

Posljednjih dana se, uz suradnju i pokroviteljstvo županijskih dužnosnika iz izvršne i zakonodavne vlasti, zloupotrebljavaju prostorije pojedinih osnovnih škola u Mostaru u kojima se govori o agresiji „ustaških zločinaca iz HVO-a“ i ratu u Mostaru koji je „u pravom smislu počeo 09.05.1993“.

Uzalud je zlonamjernike podsjećati svake godine kako je njihov otac nacije Alija Izetbegović samo malo prije tih 27 godina, zajedno s njima samima, još uvijek vagao je li to njegov rat ili ne, misleći kako će srpski agresor ispoštovati sporazum Zulfikarpašić – Karadžić iz srpnja 1991.

Uzalud im je i pokazivati dokumente potpisane, također, od oca nacije Alije Izetbegovića koji je odlukama iz 04.04.1992 i 27.04.1992. „obranu i zaštitu grada Mostara i Hercegovine povjerio HVO-u“, kada je shvatio kako razorena, spaljena i ubijana Hercegovina znači zvjerski rat na koji on nije bio spreman.

Budući da je sve to uzalud, umjesto demantiranja laži, pričekali smo današnji dan. Naime, prije točno 27 godina, dana 29.04.1992., na osnovu Odluke Predsjedništva BiH potpisane od strane Alije Izetbegovića i Skupštine općine Mostar, zaštita grada Mostara u stanju neposredne ratne opasnosti se prepušta HVO-u.

Pričekali smo ovu obljetnicu kako bi, čestitali braniteljima iz postrojbi HVO-a općinskog stožera Mostar obljetnicu osnutka njihove postrojbe. Tadašnji krizni štab Mostar je, po nalogu Predsjedništva BiH, a zbog „stanja djelomične okupacije od strane JNA i paravojnih formacija, koje vrše oružane napade po civilnim objektima, istovremeno pljačkajući gospodarske subjekte i obiteljske kuće, odvodeći u zarobljeništvo civile…“ obranu grada Mostara službeno predao u ruke HVO-a Mostar, kao tada jedine organizirane vojske.

Postrojbe HVO-a Mostar najzaslužnije su za obranu grada Mostara od JNA, s čime je dat obol obrani ne samo Hercegovine, nego i južne Hrvatske. Dok su se poslijeratni „heroji“ skrivali po podrumima i gledali kako trgovali humanitarnom pomoći koju je osiguravao HVO preko Republike Hrvatske, kao što su prije rata trgovali ukradenim umjetninama, branitelji HVO-a su ginuli i gubili dijelove svoga tijela kako bi obranili grad od JNA. Ti isti branitelji će 17.04.1993., nakon niza incidenata doživjeti vrhunac izdaje od strane svojih dotadašnjih suboraca kada je mučki iz zasjede pala prva žrtva besmislenog bošnjačko-hrvatskog sukoba pokojni Ivica Talić, pripadnik HVO-a.

Dragi i poštovani branitelji HVO-a grada Mostara, mi koji imamo privilegiju baštiniti vašu žrtvu, ovim putem vam zahvaljujemo za sve. Ponosni smo na ideale koji su vas vodili tada i nećemo dopustiti da ih itko okalja, bilo da dolazi iz reda hrvatskog naroda, bilo da dolazi od drugih.

Na današnju obljetnicu zaslužili ste svečanost i javno priznanje, ali očigledno današnje dužnosnike hrvatskoga naroda vode neki drugi ideali i motivi. No, mi smo dokaz da niste i nikada nećete biti zaboravljeni. Nije bilo uzalud!

GO Mostar HRS
Silvio Bubalo

 

Operacija ‘Lipanjske zore’ i HVO promijenili su tijek rata u BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1991 – Oboren prvi zrakoplov ‘JNA’

Objavljeno

na

Objavio

Pripadnik vukovarske 204. brigade Luka Andrijanić oborio je 24. kolovoza 1991. prvi neprijateljski zrakoplov koji je pao kod Bogdanovaca

Najmoderniji dio “JNA” prije izbijanja velikosrpske agresije bilo je ratno zrakoplovstvo “JRV” i protuzračna obrana PVO, koji je raspolagao najsuvremenijom vojnom tehnikom i najškolovanijim ljudstvom u “JNA” (piloti, zapovjednici postrojbi i tehničko osoblje).

“JRV” je raspolagao 1991. s oko 450 zrakoplova i 190 helikoptera, od toga 286 bili su suvremeniji borbeni zrakoplovi (16 MIG29, 100 MIG21, 90 NJ, J22 Orao i 70 G4 SuperGaleb), a ostalo su bili zastarjeli borbeni zrakoplovi ( J1 Jastreb, G2 Galeb i P2 Kraguj) te transportni i školski zrakoplovi.

U svom planu provođenja velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH zapovjedni vrh “JNA” i velikosrpski političari najviše su se, uz oklopnomehanizirane postrojbe, oslanjali na ratno zrakoplovstvo.

Razlog vjerovanja u superiornost “JRVa” nalazi se u činjenici da hrvatske snage (MUP i ZNG ) nisu imale ratno zrakoplovstvo, a protuzrakoplovno naoružanje kojim su raspolagali u lipnju 1991. bilo je više simbolično, nego opasno za njihove protivnike (oko 30 PZO topova 1x20mm i 3x20mm, 2530 lakih PZO sustav STRELA 2M ).

Dana 24. kolovoza 1991. u LUKA ANDRIJANIĆVukovaru, kod silosa Đergaj, dragovoljac Domovinskog rata Luka Andrijanić srušio je prvi zrakoplov neprijateljske JNA u Domovinskom ratu.

Luka Andrijanić bio je dragovoljac iz okolice Bosanskog Broda. U Zbor narodne garde javio se s 19 godina nakon služenja vojnog roka u JNA, gdje je dobio brojne nagrade kao najbolji protuavionac u klasi.

Majci je rekao da odlazi na sezonske radove u polje za zaradom, jer joj nije imao snage reći da odlazi braniti zemlju u kojoj nije rođen, ali koju je osjećao svojom.

Bio je prvi zapovjednik protuzračne obrane grada Vukovara i srušio 4 zrakoplova JNA. Poginuo je u Vukovaru 20. rujna 1991., tri dana prije 20-og rođendana.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

24. kolovoza 1947. – Ubijen svećenik Miroslav Bulešić

Objavljeno

na

Objavio

Poslije osvajanja vlasti nakon Drugog svjetskog rata komunistima su posebno smetale brojne crkvene procesije i velike slave, pa su organizirali demonstracije da bi ustrašili narod i odvratili ga od crkve.

Takvih nereda bilo je i u Istri, gdje je domoljubno hrvatsko svećenstvo, jednako kao i u doba fašističke vladavine, stalo u obranu hrvatskog naroda.

Najveći izgred dogodio se u Lanišću prilikom krizme, 24. kolovoza 1947. u kojem je ubijen svećenik Miroslav Bulešić. Krvava krizma, kako je kasnije prozvana, organizirana je sat ranije nego što je bilo zakazano. To je razbjesnilo komuniste jer je nisu uspjeli spriječiti, kao dan ranije u Buzetu, pa su nahrupili u župni dvor i ubodima noža u grlo ubili Bulešića, te pretukli župnika Ceka i monsinjora Ukmara.

Miroslav Bulešić rodio se 1920., u istarskom selu Čabrunići, u župi Svetvinčenat. Sjemenište je polazio u Gorici i Kopru, a studirao na Gregorijani u Rimu gdje njegovo školovanje podupire tadašnji zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, 1943. postao je svećenik i župnik u Baderni. U Istri tada djeluju tri vojske: partizani, fašisti i Nijemci.

No kroz cijelo to vrijeme mržnje, uz istinsko rodoljublje, Bulešić je sačuvao univerzalnost i principijelnost katoličkog svećenika te je ispod bilo koje vojničke odore uvijek gledao čovjeka kao Božju sliku, o čemu svjedoči njegova izjava: «Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji ih zatraže: i Hrvatu i Nijemcu i Talijanu.»

Zbog takvog odvažnog, dosljednog i načelnog djelovanja Bulešiću stižu prijetnje s raznih strana. Progoniteljima, pak, poručuje: “Moja osveta je – oprost”.

U jesen 1945. imenovan je župnikom u Kanfanaru, a potom za podravnatelja i profesora u Biskupijskom sjemeništu u Pazinu. Nakon ubojstva u Lanišću, vlasti nisu dopustile da se Bulešić pokopa u rodnoj župi u Svetvinčentu, nego su odredili da bude pokopan u Lanišću. Tek je 1958. omogućeno da se njegovi tjelesni ostaci prenesu, a dvije godine prije biskup Dragutin Nežić počeo je službeni postupak za proglašenje Miroslava Bulešića baležnim što se dogodilo 2013. u Puli.

 

MUČENIK KOJI JE OPROSTIO SVOJIM KRVNICIMA – ISTARSKI BLAŽENIK MIROSLAV BULEŠIĆ

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari