Pratite nas

Povijesnice

Na današnji dan uhićen bl. Alojzije Stepinac

Objavljeno

na

Poslije preuzimanja vlasti, komunistički režim u Jugoslaviji tražio je za svjetsku i domaću javnost uvjerljiv povod da uhiti zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, predvodnika Katoličke Crkve u Hrvatskoj i branitelja vjere dokazanog hrvatskog uvjerenja.

U rujnu 1946. pružila mu se najpogodnija prilika.

Nedugo prije u Beogradu je na smrt osuđen četnički vođa i ratni zločinac Draža Mihajlović, što je uznemirilo Srbiju. Bilo je potrebno uspostaviti ravnotežu i na hrvatskoj strani. Kad je na suđenju ustaškom pukovniku Erihu Lisaku i nekolicini svećenika otkriveno da je Lisak anonimno i protiv volje Stepinca posjetio Nadbiskupski dvor, državni tužitelj Jakov Blažević dao je uhititi zagrebačkoga nadbiskupa.

Agenti su 18. rujna u 5.30 sati zatekli Stepinca u pripremama za jutarnju misu. Neprestano izložen prijetnjama, nadbiskup je znao o čemu je riječ, pa je mirno rekao:
“Idem s vama. Ako ste žedni moje krivi, eto me!”

Tužitelj Blažević vrlo je brzo iznio složenu optužnicu, što je dokaz da je režim unaprijed pripremio sudski proces. Poslije se saznalo da je Tito već u svibnju 1945. na Bledu zapovijedio UDB-i da prikupi svu potrebnu dokumentaciju o navodnim vezama Stepinca i ustaške vlasti. Cijelu je akciju vodio Aleksandar Ranković, šef svih sigurnosnih službi.

Nadbiskup je već tada prvi put uhićen i zatim pušten. Primio ga je i Tito, koji je tražio da se svećenstvo odvoji od Vatikana i Svetoga Oca. No, Stepinac je to odlučno odbio.

Režim je određeno vrijeme pustio nadbiskupa da slobodno djeluje, pa ga čak pozivao na državne svečanosti. Kako se, međutim, njegov glas protiv komunističkog nasilja nije mogao ušutkati, proces Lisaku bio je samo uvod u unaprijed pripremljen, konačni obračun.

“Optužnica je bila složena više za javnost nego za zakonitost!”, priznao je poslije glavni državni tužitelj Josip Hrnčević. Na iskonstruiranom procesu nadbiskup Stepinac osuđen je na dugogodišnju robiju, što je izazvalo ogorčenje katoličkih vjernika i međunarodne javnosti.

Komunistička vlast smatrala je takvu presudu svojom velikom pobjedom, ali je vrijeme pokazalo da se golom silom ne mogu slomiti ni Stepinac niti naklonost Hrvata katoličkoj vjeri.

Blaženi Alojzije Stepinac će biti proglašen svetim!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

14. prosinca 1995. – Potpisan Daytonski mirovni sporazum

Objavljeno

na

Objavio

Daytonskim mirovnim sporazumom koji su 21. studenog 1995. parafirali tadašnji predsjednici BiH Alija Izetbegović, Hrvatske Franjo Tuđman i Srbije Slobodan Milošević službeno je okončan troipogodišnji rat u Bosni i Hercegovini.

Nakon gotovo mjesec dana pregovora, u Parizu je 14. prosinca 1995. svečano potpisan „Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini“, poznatiji kao „Daytonski sporazum“.

Time je završen strahovit oružani sukob u Bosni i Hercegovini, tijekom kojeg je poginulo oko 105 tisuća ljudi, dok je dva milijuna raseljeno.

Mirovni sporazum u Elizejskoj palači potpisali su predsjednici Hrvatske Franjo Tuđman, Srbije Slobodan Milošević i Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović.

Uz njih su bili i šestorica svjedoka: premijer Španjolske, koji je predsjedao Europskom Unijom, Filipe Gonzales, predsjednik SAD Bill Clinton, predsjednik Francuske Jacques Chirac, njemački kancelar Helmuth Kohl, premijer Velike Britanije John Major i premijer Rusije Viktor Černomidin, kao i drugi najvažniji svjetski i europski dužnosnici.

Nakon što su združenim udarima hrvatske snage i one Armije BiH u oslobodilačkim operacijama nanijele velike poraze bosanskim Srbima, srpska strana bila je prisiljena napokon pristupiti mirovnim pregovorima. Inicijativom službenog Washingtona Mirovna konferencija održana je u zrakoplovnoj bazi White-Patterson u Daytonu.

U nimalo lakim pregovorima, postignut je sporazum kojim zaraćene strane priznaju BiH kao suverenu državu sastavljenu od dva, u velikoj mjeri, autonomna entiteta: muslimansko-hrvatske federacije BiH i Republike Srpske.

Hrvatskoj je pak donio garanciju da će se okupirano područje istočne Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema vratiti u sklopu procesa mirne reintegracije.

Zanimljivo, u vrijeme potpisivanja mirovnog sporazuma o BiH Srbi su s položaja u okupiranome naselju Grbavica ispalili četiri tromblonske mine prema hotelu „Holliday Inn“ u središtu Sarajeva.

To je na neki način simbolično najavilo da će mirovni dokument potpisan na Pariškoj konferenciji, kojim je završen rat u BiH, u stvarnosti zbog brojnih nedostataka biti vrlo teško provediv bez daljnjih napetosti između tri naroda te države.

 

Ukoliko dođe do opstrukcije duha i slova Daytonskog sporazuma bilo bi logično vraćanje na pravno-politički status ante

 

 

Ivan Vukoja: ‘Bošnjački unitaristi izveli su udar na državu i Dayton’

 

 

Inzko ne razumije Ustav BiH, niti Daytonski sporazum

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

14. Prosinca 1939. SSSR izbačen iz Lige naroda zbog agresije na Finsku

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što je potpisao sporazume s Hitlerom o nenapadanju, suradnji, prijateljstvu i demarkaciji u Europi (kolovoza/rujna), Staljin je 30. studenoga 1939. godine započeo invaziju na Finsku.

Kako bi se pribavio kakav-takav alibi za očitu agresiju, Sovjeti su 26. studenoga inscenirali incident otkuda su topništvom tukli vlastiti teritorij (selo Mainilu) prikazujući to kao “agresiju Finske”. Ispaljeno je ukupno 7 projektila u dubinu od 800 metara unutar državnog područja SSSR-a, a te su aktivnosti pratili i finski graničari. Poslije toga, sovjetski je državni vrh tražio ispriku od Finske i zahtijevao povlačenje njihovih vojnih snaga 20-25 kilometara od granice – unutar finskog teritorija.

Ipak, nisu uspjeli zavarati svijet, pa je SSSR 14. prosinca iste (1939.) godine isključen iz Lige naroda (preteča UN-a).

Godinama poslije, sovjetski predsjednik Nikita Hruščov otkrio je detalje vezano za režirani incident kod Mainile i ustvrdio kako ga je isplanirao i zapovjedio Grigory Kulik, načelnik topništva Crvene Armije (kasnije maršal SSSR-a).

Prije nego su započeli agresiju na Finsku, Sovjeti su natjerali Baltičke države (Litvu, Latviju i Estoniju) da im ustupe svoje zračne i mornaričke baze.

SSSR je napao ovu zemlju iako je s njome imao potpisan sporazum o nenapadanju od 1932. godine, a 1934. je on produljen za sljedećih 10 godina, što je Staljin prekršio već 1937. blokirajući finsko trgovačko brodovlje na prostoru između jezera Ladoge i Finskog zaljeva.

Mada su bili neusporedivo jači (imali su 3-4 puta brojniju vojsku, 200-tinjak puta više tenkova i 30-ak puta više zrakoplova), Sovjeti su poraženi u “Zimskom ratu”, ali su okupirali dio finskog teritorija (neka manja područja na sjeveru i teritorij oko jezera Ladoga).

Rat je završen potpisivanjem Moskovskog mirovnog sporazuma, 12. ožujka 1940- godine.

Iako su Finci pobijedili i stekli simpatije cijelog svijeta požrtvovnom obranom svoje zemlje, iz tog su rata izašli kao gubitnici jer su dio svoga državnog područja morali prepustiti Hitlerovom savezniku Staljinu.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari