Pratite nas

Događaji

Na HVU održan okrugli stol o ratnom ministru Gojku Šušku

Objavljeno

na

Foto: MORH / M. Čobanović

Na Hrvatskom vojnom učilištu (HVU) “Dr. Franjo Tuđman” u četvrtak je održan okrugli stol “Političko djelovanje ratnog ministra obrane Gojka Šuška“, na kojem je istaknuta važnost ministra Šuška u stvaranju slobodne i neovisne Republike Hrvatske, te kako je susret s prvim hrvatskim predsjednikom dr. Tuđmanom i njegova vizija stvaranja hrvatske države, motivirala Šuška da svoj život posveti tome ostvarenju.

Ranije danas u sklopu dvodnevnog obilježavanja 20. obljetnice Šuškove smrti, izaslanstva Ministarstva obrane i Oružanih snaga RH na zagrebačkom groblju Mirogoj položila su vijence i zapalila svijeće na posljednjem počivalištu ratnog ministra obrane Gojka Šuška.

Okruglom stolu “Političko djelovanje ratnog ministra obrane Gojka Šuška”, uz njegovu obitelj, nazočilo je izaslanstvo predsjednice Republike Hrvatske  i vrhovne zapovjednice Oružanih snaga RH predvođeno Vladom Galićem, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general zbora Mirko Šundov i brojni uzvanici, priopćeno je iz Ministarstva obrane RH.

Ministar obrane Krstičević istaknuo je važnost ministra Šuška u stvaranju slobodne i neovisne Republike Hrvatske, čak i u vrijeme  kada je bio daleko od domovine, opisavši ga kao čovjeka iznimne osobnosti i visokih moralni načela, skromnog i smirenog, čovjeka velike odlučnosti i odgovornosti.

“Prekretnica u njegovom životu sigurno je bio susret s prvim predsjednikom Republike Hrvatske, dr. Franjom Tuđmanom, čija je vizija stvaranja i uspostave hrvatske države motivirala Gojka da svoj daljnji život posveti ostvarenju te vizije”, rekao je Krstičević.

Prisjetio se najvažnijih zasluga ratnog ministra, istaknuvši prije svega Šuškov angažman kako bi, uz embargo na naoružavanje koje je nametnula međunarodna zajednica, naoružao i ustrojio Hrvatsku vojsku.

“Bilo je to djelovanje u kojem je trebalo pokazati nepokolebljivu odlučnost, a Gojko Šušak imao je tu odlučnost. Imao je i karizmu te pokretačku energiju kojom je svoje suradnike motivirao na krajnje fokusirani rad, a sve za obranu i kasnije za oslobođenje Hrvatske”, istaknuo je ministar Krstičević.

 Šuškov doprinos priznanju Republike Hrvatske od strane SAD-a

Naglasio je da je Šušak zasigurno jedan od najzaslužnijih ljudi za uspješno vođenje i pobjedonosni završetak hrvatskog Domovinskog rata.

U svom uvodnom obraćanju Krstičević se osvrnuo i na Šuškovu ulogu u planiranju pobjedničke operacije Oluja, rekavši kako je ratni ministar obrane bio u sve uključen od prvih trenutaka, a presudan je bio i njegov utjecaj na procese izgradnje pobjedničke Hrvatske vojske i prije 1995. godine.

“Naš ministar bio je škrt na riječima, ali velik djelima. Pamtim prijavak koji je nakon Oluje predao hrvatskom predsjedniku dr. Tuđmanu: ‘Gospodine predsjedniče, zadaća izvršena!’. Upravo takav je bio naš Gojko Šušak, hrvatska, ljudska veličina”, prisjetio se ministar obrane Krstičević.

Podsjetio je i na Šuškov doprinos prilikom priznanja Republike Hrvatske od strane Sjedinjenih Američkih Država.
“Bio je osoba koja je povezivala, koja je otvarala za nas u početku čvrsto zatvorena vrata. Trebalo je graditi mostove, ali i raditi svakodnevno u mijenjanju percepcije međunarodne zajednice prema Republici Hrvatskoj. Kad imate jasan cilj, kakav su imali ministar Šušak i predsjednik Tuđman, i kada tu energiju znate prenijeti na hrvatskog čovjeka, onda su bili mogući i Bljesak i Oluja, onda je bila moguća i Republika Hrvatska kao članica NATO-a i Europske unije”, zaključio je Krstičević.

Načelnik Glavnog stožera OS RH general Šundov, podsjetio je kakvo je povjerenje ratni ministar obrane Šušak  imao u mlade ljude u Hrvatskoj vojsci.

“Sigurno je da bi bio zadovoljan brzinom kojom smo se integrirali u NATO, kako njegujemo odnose s SAD-om, da imamo organiziranu vojsku koja je bliska demokratskim standardima”, rekao je Šundov.

Beljo: Značaj hrvatskog iseljeništva u stvaranju Hrvatske

O značaju Šuška i hrvatskog iseljeništva u stvaranju Republike Hrvatske na okruglom stolu govorio je bivši zastupnik u Hrvatskom saboru Ante Beljo, koji je istaknuo da je ratni ministar bio neumoran lobist za samostalnost Hrvatske.

Šuškov bivši zamjenik Krešimir Ćosić u svom je izlaganju govorio o njegovom djelovanju kada je obnašao dužnost ministra te je naglasio: “Gojko Šušak uvijek je  tražio rješenje, odnosno ljude koji su se znali nositi s problemom. Uspio je i pobijedio u ratu za kojeg su svi vojni stručnjaci smatrali da ga Hrvatska vojska neće moći dobiti”.

Kako su vojnici doživljavali svog ministra govorio je predsjednik Zajednice branitelja HDZ-a “Gojko Šušak”, umirovljeni general Miljenko Filipović.

“Obrani domovine bio je posvećen 24 sata na dan. O braniteljima je brinuo kao o vlastitoj obitelji. Prepoznali smo ga kao osobu na koju smo se mogli osloniti. Uvijek je govorio da Hrvatsku vojsku treba graditi kao veliku obitelj u kojoj će se svatko osjećati kao kod kuće”, rekao je Filipović.

Bušić: Hrvatskom narodu u nasljeđe ostavio vojnu silu koja izaziva poštovanje saveznika, a respekt kod neprijatelja

Okupljenima je o ratnom ministru govorila i Zdravka Bušić, državna tajnica u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija.

“Hrvatskom narodu je u nasljeđe ostavio hrvatsku državu i vojnu silu koja izaziva poštovanje saveznika, a respekt kod neprijatelja”, poručila je.

Ministar Krstičević na kraju okruglog stola zaključio je kako je ministar Šušak, postavši desna ruka predsjednika Tuđmana, provodio njegovu viziju o slobodnoj i nezavisnoj Republici Hrvatskoj, stavljajući pritom cijeli svoj dosadašnji rad, svoj život i život svoje obitelji na kocku.

Naglasio je da će se i dalje raditi na afirmiranju hrvatskih nacionalnih simbola, kako bi se sačuvale uspomene na važne događaje i kako bi se odala počast svima koji su žrtvovali svoj život i zdravlje za našu slobodu.

Krstičević je podsjetio kako se sposobnosti Hrvatske vojske sustavno unaprjeđuju te se razvija sustav domovinske sigurnosti, sustav koji počiva na sinergiji i zajedništvu cjelokupnog hrvatskog naroda koje je Šušak čvrsto zagovarao u Domovinskom ratu.

Jedna od tih sposobnosti je, naglasio je, višenamjenski borbeni avion koji će obavljati zadaće zaštite hrvatskog zračnog prostora, a ako zatreba i borbene zadaće.

“To je odluka za buduće generacije koja otvara nove mogućnosti, pogotovo za tehnološki razvoj i napredak cjelokupnog hrvatskog društva”, zaključio je ministar Krstičević.

Na  Okruglom stolu vojni izaslanik SAD-a brigadir Mathers

Okruglom stolu nazočio je i vojni izaslanik SAD-a brigadir Robert Mathers, koji je istaknuo kako je odnos ratnog ministra obrane s tadašnjim američkim ministrom obrane Williamom Perryjem bio ključan u razvoju odnosa između Hrvatske i SAD-a u prvim danima Domovinskog rata.

“Da je danas živ, ministar Šušak bio bi oduševljen kada bi vidio da je Hrvatska članica NATO-a, ali i činjenicom da postoji sposobna vojska koja se, kao što kaže naš državni tajnik, bori znatno iznad svoje kategorije. Ono što Hrvatska radi danas je upravo ono što je bila vizija ministra Šuška”, zaključio je brigadir Mathers, navode iz MORH-a.

(Hina)

03. svibnja 1998. godine – Umro jedan od najboljih sinova hrvatskog naroda, legendarni Ministar Obrane Gojko Šušak

 

Prikazan dokumentarni film ‘Gojko Šušak – Pobjednik iz sjene’ (VIDEO)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Obilježeno 27 godina od osnutka 204. vukovarske brigade

Objavljeno

na

Objavio

Polaganjem vijenaca kod spomen-obilježja na Memorijalnome groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru, svetom misom za poginule u Župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova te svečanom akademijom, u subotu je u Vukovaru obilježena 27. obljetnica ustroja 204. vukovarske brigade, postrojbe koja je branila Vukovar u Domovinskom ratu.

Potpredsjednik Udruge veterana 204. vukovarske brigade Vinko Mažar podsjetio je na svečanoj akademiji održanoj u Hrvatskome domu kako je zapovijed za osnivanje vukovarske 204. brigade stigla 25. rujna 1991. iako je rat, istaknuo je, na vukovarskome području počeo još “početkom 1990., odnosno nakon mitina na Gazimestanu”.

Uz napomenu kako su se pri ustrojavanju Hrvatske vojske brigade imenovale po brojevima – počevši od broja 100,  Mažar je ustvrdio kako je vukovarska brigada “greškom” imenovana kao 204.

“Netko je očito progriješio i tako je tom logikom ovo brigada ‘s greškom’. Da, 204. vukovarska brigada je brigada ‘s greškom’. Iako formalno nakon dugo vremean priznata, u praksi i odnosu prema njeznim pripadnicima još uvijek nepriznata”, ustvrdio je Vinko Mažar.

Govorio je i vukovarski gradonačelnik Ivan Penava koji je članovima brigade poručio da ne posustaju u borbi za ono što smatraju da im pripada te drugi gosti i uzvanici među kojima su se nalazili  i izaslanik predsjednice Republike Ante Deur, predsjednika Hrvatskog sabora Marijana Balić te predsjednika Vlade Zvonko Milas. Prikazan je i dokumentarni film Nade Prkačin “Štafeta smrti”.

Po podatcima braniteljskih udruga, kroz 204. vukovarsku brigadu prošlo je oko 5500 branitelja tadašnje općine Vukovar od kojih je 921 branitelj poginuo ili nestao dok ih je 1600 ranjeno, a oko 2500 branitelja je završilo u srpskim koncentracijskim logorima. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Profesor Gjidara: ‘Francuska nikad neće pristati na federalnu Europu!’

Objavljeno

na

Objavio

U petak, 14. rujna pred gotovo punom dvoranom Dominikanskog samostana u Splitu održana je tribina pod nazivom “O državi i o izbornom i političkom pravu Hrvata” u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt. Na tribini su, neposredno nakon završetka znanstvenog simpozija na splitskom sveučilištu Hrvatsko-francuski upravno-pravni dani, sudjelovali profesor emeritus s francuskog sveučilišta Paris II, Marc Gjidara i dr. sc. Neven Šimac, koji su zajedno inicirali i utemeljili ovaj stručno-znanstveni simpozij. Razgovor je moderirao politički komentator i publicist Marko Ljubić.

U ime organizatora tribinu je otvorio prigodnim pozdravnim riječima predsjednik Hrvatske udruge BenediktVide Popović, koji je predstavio sudionike tribine, profesora Gjidaru i dr. Šimca te Marka Ljubića.

Nekoliko je iznimno važnih naglasaka publika mogla čuti u tome nadasve zanimljivom i sadržajnom razgovoru s dvojicom vrhunskih intelektualaca međunarodnog ugleda, koje na žalost izvan najužih stručnih, znanstvenih i intelektualnih krugova hrvatska najšira javnost rijetko ili gotovo nikada nema prigodu čuti. Nakon uvodnih pitanja Marka Ljubića o upravo završenim francusko-hrvatskim upravno-pravnim danima, koje su i profesor Gjidara i dr. Šimac komentirali od samoga razvoja prvotne ideje, iznoseći čitav niz nerazumijevanja, ignoriranja, zatim razvojnih nesporazuma, prvenstveno u okviru zagrebačkog sveučilišta, pa do mišljenja o aktualnoj znanstveno-stručnoj razini simpozija u Splitu, tijek razgovora usmjeren je u raspravu o samoj biti pojma država, izbornom i političkom sustavu, suverenitetu država u okvirima međunarodnih asocijacija, do identiteta naroda i same Europe.

I profesor Gjidara i dr. Šimac su, na pitanje o smislu države i smislu povijesnih žrtava za vlastitu državu, jasno istakli, da su usprkos vrhunskim društvenim i akademskim, time i egzistencijalnim pozicijama u Francuskoj, naglašavajući da je sveučilište Paris II na kojemu uživaju vrhunski status, apsolutno najbolje pravno sveučilište u Francuskoj i među najboljima u Europi, snažno podupirali, često i uz rizike nerazumijevanja okoline, proces stvaranja hrvatske države. Na pitanje voditelja zašto, oba su istakli da je to temeljno pitanje identiteta, da je stoga to i temeljno moralno pitanje svakoga Hrvata, da im je potreba afirmacije osobnog identiteta bila važnija od statusnih privilegija, da identitet nije moguće sačuvati i afirmirati bez nacionalne države, te da je pravo na upravljanje vlastitom slobodom u punini, temeljni smisao i svrha postojanja države. Time su i jasno odgovorili da se država ne smije identificirati samo s materijalnim vrijednostima, što se u Hrvatskoj često s anacionalnih političkih pozicija pokušava nametnuti. Jasno su naglasili i profesor Gjidara i dr. Šimac nužan racionalan respekt prema materijalnim resursima naroda i društva, bez kojih se ne može ostvariti uspješna afirmacija nacionalnog identiteta, ali s kategoričkih polazišta da u temeljima postojanja države mora biti pitanje identifikacije naroda i prirodnog prava na upravljanje svim narodnim potencijalima, nematerijalnim i onim materijalnim. Iz razgovora o tom temeljnom polazištu postojanja samostalne nacionalne države, profesor Gjidara je posebno apostrofirao ostvarivanje političkih prava svakoga državljanina, ističući da je vrhunski demokratski uzor što veća politička participacija državljana bez obzira na mjesto prebivališta ili življenja, u odlučivanju o nacionalnim politikama u Saboru, pa mu je stoga nevjerojatno da aktualna hrvatska Vlada ne namjerava omogućiti dopisno i elektronsko glasovanje državljanima izvan Hrvatske, čak i usprkos zakonodavne rezolucije Europskog parlamenta.

I profesor Gjidara i dr. Šimac su istaknuli da bi to država morala uvesti radi jačanja državne legitimnosti i razvoja demokratskih standarda, bez obzira na stavove i zahtjeve bilo koga u međunarodnoj zajednici, jer se, kako su istaknuli, radi o temeljnom interesu svake dobre države.

Dr Šimac je naglasio u kontekstu razgovora o biti države, osvrćući se na postavljeno pitanje o smislu osobnog zalaganja za samostalnu državu hrvatskog naroda, te umjetnu dvojbu između identitetskih i tzv. materijalnih ciljeva, da je upravo zbog toga,  zbog ostvarivanja vrhunskih materijalnih ciljeva radi afirmacije identitetskih ciljeva, što čini po njegovim riječima neraskidivu ciljanu cjelinu, iznimno bitno kako se upravlja državom. Naglasio je da se u Hrvatskoj već kronično zanemaruju znanje i uvažavanje struke i znanosti u upravljanju državom te da s toga imamo sve više problema u svim sferama društva. “Primjena vrhunskih znanja je ključno pitanje u današnjoj Hrvatskoj, jer iz upravljanja državom zapravo se razvijaju i očituju sve slabosti hrvatskoga društva.”, naglasio je dr. Šimac, a profesor Gjidara je apostrofirao upravno pravo kao temeljnu znanost bez koje je nezamislivo uspješno i dobro upravljati državom i društvom.

U tom kontekstu razgovor je išao prema dva nužna pitanja – o ostvarivanju političkih prava hrvatskog naroda u cjelini i gledajući pojedinačno, s pozicija državljana, te o korištenju znanja u upravljanju državom, s konačnim osvrtom na ulogu hrvatskih sveučilišta i akademske zajednice u donošenju i kreiranju nacionalnih politika. Voditelj je upravo ta pitanja potencirao naglašavajući nepostojanje jednoga elitnog nacionalnog strateškog instituta s najumnijim Hrvatima iz cijeloga svijeta, ali i s najboljim umovima uopće, koji bi bio izvorište potrebnih i konkurentnih znanja nacionalnim politikama. Potencirajući pitanja ostvarivanja izbornog i političkog prava državljana voditelj se referirao na znanstvene radove profesora Gjidare o izbornom i političkom pravu te znanstvene i stručne radove dr. Šimca o pitanjima tzv. političkog predstavništva.

I jedan i drugi su istakli vrlo ozbiljne nedostatke hrvatskog izbornog i političkog sustava, potpuno neodrživu situaciju da milijuni Hrvata izvan Hrvatske ne mogu ostvariti svoja temeljna politička prava te da je neodrživa činjenica da im je ustavno čak ograničena politička ravnopravnost s državljanima koji žive u Hrvatskoj. Dr. Šimac se vrlo oštro osvrnuo na neznanstvenu, necivilizacijsku i karikaturalnu formu tzv. poreznog obveznika u raspravama o izbornom i političkom pravu, s upozorenjem da takva kategorija ne postoji u politološkoj znanosti o političkim pravima, te da je to vrlo opasan pokušaj slabljenja samih temelja državne legitimnosti. Istaknuo je da je neodrživo da se u zakonodavnom domu hrvatskog naroda zastupnici ponašaju kao zastupnici regija, nekakvih interesnih grupa, manjina, predstavnici svojih, kako je rekao, lokalnih sredina, općina i gradova, s naglaskom da u Saboru svaki zastupnik mora predstavljati ukupan hrvatski narod, sve državljane bez obzira gdje živi i da je to temeljna zadaća zakonodavnog doma i svakoga njegovog člana.

S tim u svezi, voditelj je potencirao pitanje modela izbornoga sustava i načina izbora zastupnika, naglasivši da je pri ovakvom izbornom modelu s deset plus dvije izborne jedinice, zastupnik temeljem izborne odgovornosti prema onima koji ga biraju zapravo nužno usmjeren na zastupanje separatnih interesa nasuprot svenacionalnih, ističući čak i one antagonizirane kao u slučaju Pupovca i politike manjine, koja njega bira u Sabor. I dr. Šimac i profesor Gjidara su izričito zastupali s uvjerljivom znanstvenom, pravnom i politološkom argumentacijom, nužnost kreiranja izbornog modela koji će osigurati nacionalnu odgovornost zastupnika i stvaranje pretpostavki za kreiranja nacionalnih politika u interesu svih državljana Republike Hrvatske.

S tim u svezi profesor Gjidara je jasno naglasio svoju već publiciranu tvrdnju u znanstvenim radovima, iznesenu kroz pitanje jesu li Hrvati izvan Hrvatske ranjiva skupina prema praksi suda za ljudska prava u Strasbourgu, stavljajući to u kontekst pitanja o presudi suda u Muenchenu Perkoviću i Mustaću i prirodi osuđenog režima, da Republika Hrvatska mora sve učiniti kako bi se institucionaliziralo političko pravo hrvatskih državljana izvan Hrvatske i omogućilo im se prije svega kroz izborni sustav pravo potpune participacije u državnim politikama. Dr. Šimac je naglasio da njega ne zanima jedan ili tri preferencijalna prava, da je to kozmetika, te da on kao državljanin sa sviješću o svojim političkim pravima želi odlučivati o svakom zastupniku u Hrvatskom saboru. To je smisao pune demokracije u jednoj nacionalnoj državi, zaključio je dr. Šimac.

Profesor Gjidara je s tim u vezi, a u okviru pitanja o načinu donošenja najviših državnih odluka i kreiranju nacionalnih politika, snažno naglasio, navodeći nevjerojatne primjere iz osobnoga iskustva s hrvatskim sveučilišnim profesorima, pojam lojalnosti prema državi i narodu, kao civilizacijsku paradigmu, ali i standard obveznosti. Nazočnima je ispričao prispodobu s jednim zagrebačkim kolegom, kome je isticao lojalnost kao nužnu formu obveznosti i u konačnici pitanje osobnog morala, a koji mu je obveznost pokušavao tumačiti kao odnos znanstvenika i fakulteta na kojemu radi. “Taj čovjek uopće ne shvaća da njemu plaću samo prosljeđuje fakultet, on ne shvaća da ga plaća hrvatska država i da je njegova lojalnost prvenstveno određena obvezom prema hrvatskom narodu i državi, a ne prema fakultetu.”, rekao je profesor Gjidara. S tom prispodobom zapravo je uz dodatna objašnjenja i navodeći primjere iz osobnog iskustva iz Francuske, snažno upozorio na nevjerojatne činjenice da profesori s hrvatskih sveučilišta izravno sudjeluju u međunarodnim destrukcijama i klevetanju hrvatskoga naroda. I Gjidara i Šimac su istakli da je to činjenica koju ne bi tolerirala ni jedna moderna demokratska država.

U razgovoru, pitanjima koja je potencirao voditelj razgovora, a kasnije i kroz čitav niz pitanja sudionika tribine iz publike, valja istaknuti kategoričan, pomalo iznenađujući stav, profesora Gjidare da Francuska nikada neće pristati na federalni koncept Europske unije koji zastupa Njemačka. Iznenađujući zbog javne percepcije u Hrvatskoj, da su Macron i Merkel zapravo nositelji te ideje. I Gjidara i Šimac su jasno istakli da Europska unija ne može opstati bez uvažavanja suvereniteta nacionalnih država, a na eksplicitno pitanje voditelja može li Europa, a u okviru nje i Hrvatska kao država opstati bez kršćanske kralježnice, i dr. Šimac i profesor Gjidara su jasno naznačili da nitko i ništa ne može opstati bez uvažavanja svoga istinskog identiteta, pri čemu je dr. Šimac istaknuo snažnu kršćansku poziciju Roberta Schumanna, kao utemeljitelja suvremene Europske unije. Bilo je tu čitav niz zanimljivih detalja i informacija koje sudionici nisu imali prigode nikada čuti niti pročitati u hrvatskim medijima, primjerice da Sud Europske unije u Luksemburgu rješenja i sve procese vodi isključivo na francuskom jeziku, pa da je imperativ svih studija europskog prava, koje je upravo Gjidara bio ustanovio na zagrebačkom Pravnom fakultetu, a koji su prestali postojati na žalost, frankoponska upravna i pravna tradicija, vrhunsko poznavanje francuskog jezika, pri čemu je istaknuo još jedan paradoks suvremene Hrvatske da je dr. Siniša Rodin, hrvatski predstavnik u tom sudu europsko pravo završio u SAD-u na engleskom jeziku!? Gjidara je tu činjenicu iznio kako bi ilustrirao model upravljanja hrvatskom državom, improvizaciju i nužne loše rezultate u svim oblastima, gdje se u samome sustavu zanemaruju temeljna znanja i racionalna i znanstvena polazišta. Valja svakako naglasiti, prvenstveno zbog potencijalnog interesa javnosti sklone osobnu znatiželju usmjeravati prema imenima ljudi, da je profesor Gjidara na voditeljevo pitanje o očitoj podcjenjenosti upravnog prava u Hrvatskoj, koje se gotovo ni ne spominje u javnom i akademskom diskursu, naglasio da je to pravo apsolutno najvažnije za upravljanje državom te da je u Hrvatskoj otac Vesne Pusić, pokojni akademik Eugen Pusić „grobar“ upravno-pravne znanosti i struke.

Tijekom jedno i pol satnog razgovora, s voditeljem i publikom, profesor Gjidara i dr. Šimac istaknuli su čitav niz iznimno zanimljivih činjenica, stavova i iskustava te usvojenih znanstvenih uporišta o najbitnijim aspektima hrvatske državne realnosti, koje je publika rijetko kad i gdje imala prilike čuti pa su i pitanjima, a pogotovo nakon tribine sudionici s neskrivenim zadovoljstvom zahvaljivali organizatoru, a pogotovo gostima na, kako su isticali svi od reda, rijetko kvalitetnom i sadržajnom razgovoru i događaju.

Izvor: hu-benedikt.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari