Pratite nas

Kronika

Na Kamešnici kod Husine jame održana komemoracija za nevine žrtve jugokomunističke vlasti

Objavljeno

na

H/ferata.hr

Oko dvije tisuće vjernika okupilo se u subotu na Vagnju između Sinja i Livna kraj Husine jame, gdje su krajem Drugog svjetskog rata i u poraću ondašnje jugokomunističke vlastiti ubile i u jamu bacile više stotina  neistomišljenika, a za taj masovni zločin do sada nitko nije odgovarao.

Inicijator i organizator komemorativne molitve koja se održava 18. godinu za redom, fra Božo Norac Kljajo rekao je da je prema dosadašnjim saznanjima u Husinu jamu  od listopada 1944. do razdoblja nakon završetka Drugog svjetskog rata bačeno između 500 i 1500 osoba.

Istaknuo je da je Husina jama 1968. godine bila duboka 170 metara, ali je deset godina kasnije njena dubina bila 50 metara, pošto su je ondašnje jugoslavenske komunističke vlasti zatrpale da bi prikrile “stravične razmjere ondje počinjenih zločina”  i žrtava bačenih u tu jamu.

Predvodeći Misu zadušnicu Vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj mons. Jure Bogdan naglasio je da je nestanak stradalnika u Husinoj jami zabetoniran šutnjom sve do naših dana te je upitao kako to da nitko nije odgovarao za ove zločine.

“Kako se moglo dogoditi da je naša Domovina na kraju Drugog svjetskog rata postala jedno veliko stratište i groblje? Dobiva se dojam da imamo više masovnih grobnica i kostiju poslije Drugog svjetskog rata nego li u samom ratu dok su još trajali ratni sukobi,” kazao je vojni ordinarij Bogdan.

Pozdravio je rad državnih institucija koje, kako je rekao, u posljednje vrijeme ulažu velike napore da se istraže i iskopaju masovne grobnice nastale u Drugom svjetskom ratu i u poraću.

Bogdan: Čemu i zašto otpori osvjetljavanju komunističkih zločina, krvave stranice povijesti

“Što se to događa u ljudskoj psihi da čovjek udari na čovjeka jer je jači, jer je pobjednik ili je na strani pobjednika, do te mjere da slabijega želi uništiti?”, upitao je Bogdan.

Upitao je i kako je  moguće da ljudsko biće obuzme mržnja na svoga bližnjega sve do istrebljenja, te izrazio  čuđenje zbog otpora koji se pružaju u rasvjetljavanju zločina jugoslavenskih komunističkih vlasti.

“Čemu i zašto otpori osvjetljavanju ove krvave stranice iz naše povijesti, usprkos Rezolucije Vijeća Europe iz 2006. kojom se snažno osuđuju zločini komunističkih režima, Praške deklaracije od 3. lipnja 2008. godine i Rezolucije Europskog parlamenta od 23. rujna 2008., koje nas podsjećaju na moralnu obvezu suočavanja s teškim i bolnim naslijeđem svih zločinačkih ideologija koje su obilježile 20. stoljeće. Riječ je o – nacizmu, fašizmu i komunizmu,” istaknuo je Bogdan.

 

Vojni ordinarij ocijenio je da samo ljudi otupjele svijesti i bezbožnošću pomračena uma mogu priječiti da se ovakva stratišta istraže i mrtvi dostojno pokopaju.

“To vrijedi za sve jame i za sve žrtve, na bilo kojoj strani da su se dogodile. Ako smo mogli prokopati Velebit, Kapelu i Biokovo, možemo sigurno istražiti i sve ovakve jame i iz njih izvaditi kosti i dostojanstveno ih pokopati,” poručio je mons. Bogdan u propovijedi.

Također je upozorio da iako “duboko ranjeni u duši zlom masovnih ubojstava nevinih i dragih osoba u Husinoj jami, ne smijemo dopustiti da naše srce obuzme razorna sila osvete i mržnje.”
Mons. Bogdan je blagoslovio i fresku na Spomen kapelici kod Husine jame, koju je od kamena izradio restaurator i likovni umjetnik Miroslav Falak a kojom se ilustrira Isusova patnja na križu i odvođenje zarobljenih na likvidiranje u Husinu jamu.

Govoreći o svojoj freski Felak je rekao kako su nevino pobijeni u Husinoj jami veliki mučenici, a na njihova mrtva tijela je bačen otpad.

Inicijator i organizator obilježavanja mučkih stradanja u Husinoj jami, fra Božo Norac Kljajo je nazočne pozdravio riječima “Faljen Isus i za dom spremni.”
“Faljen Isus i za dom spremni su dva starokršćanska pozdrava, to su dobronamjerni, ljudski, kršćanski pozdravi kojima nema ni kapi mržnje i osvete,” rekao je fra Božo, dodavši da “riječi iz tog pozdrava nisu uperen ni protiv koga”.
“Oslobodimo se više tih nameta s istoka koje su nam nametnuli oni koji su nas željeli uništiti,” dodao je.

Fra Božo Norac Kljajo je također za nedavni prosvjed u Zagrebu, na kojem je izraženo protivljenje promjeni naziva Trag maršala Tita, rekao kako je to bio “vampirski slet na kojem su se vijorile zastave zatirača Hrvatske a nigdje Hrvatske zastave.”

Među nazočnima na današnjoj komemorativnoj molitvi kod Husine jame bila je i 80-godišnja Vinka Teklić, živuća svjedokinja zbivanja u Husinoj jami.

Ona je rekla da su se djeca među kojima je i ona bila, u studenom 1945. krišom približavala Husinoj jami te su čuli stravične krike iz dubine jame . “Okolo jame su se vidjeli ugrušci izgorjele krvi koju su polijevali benzinom i zapaljivali s namjerom da se ne vide tragovi zločina ,” rekla je Teklić.

Brojna izaslanstva lokalnih tijela vlasti Cetinske krajine i Livanjskog kraja položila su vijence u neposrednoj blizini Husine jame, a među njim izaslanik splitsko-dalmatinske županije Damir Gabrić, predstavnici Ministarstva hrvatskih branitelja i saborski zastupnici Miro Bulj (Most), Ivan Šikić (HDZ).

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Kotorvaroški Hrvati se osjećaju prevarenim

Objavljeno

na

Objavio

Kotor-Varoš
MUKE PO POVRATNICIMA

Na području općine Kotor varoš prije rata živjelo je nešto više od 10 tisuća Hrvata,a nakon nemilih događanja 90-tih na svoja ognjišta vratilo se njih svega 200. Loša stopa povratka nije uvjetovana nezainteresiranošću, kako se želi u javnosti prikazati, nego nemogućnošću ostvarenja osnovnih uvjeta za  povratak. Jedan je od zaključaka sastanka povratnika i onih koji su izrazili želju za povratkom su loši uvjeti. Ali,  loši uvjeti povratka nisu samo problem u Kotor Varoši nego cijeloj Republici Srpskoj, u kojoj je prije rata živjelo oko 250 tisuća Hrvata, a danas ih je tamo manje od pet tisuća.

Hrvata na području Kotor Varoši je do početak rata bilo oko deset tisuća (10000), a  danas u cijeloj Općini Kotor Varoš živi svega oko 200 Hrvata.

„Kotorvaroški Hrvati koji se žele  vratiti u ovaj grad u svoja sela su zapostavljeni“, zaključak je sastanka Hrvata povratnika u Kotor Varoš i onih koji se žele vratiti. Prema riječima Tomislava Čolića, za loš povratak odgovorne su osobe koje skoro ništa ne rade za povratak Hrvata. On ističe da je u ovom trenutku na području entiteta RS registrirano više od 5000 zahtjeva hrvatskih obitekji, koji žele da im se obnove kuće. Ističe da je osobno predao zahtjev i potpisao ugovore ali kako materijal nikada nije vidio. Kaže da je upoznao Davora Čordaša, ministra za raseljene i prognane osobe RS, ali i Zvonka Milasa, predstojnika Državnog ureda za Hrvate izvan RH, ali rezultata nema.

– Ljudi se osjećaju prevarenim. Ništa nije obnovljeno. Nema nikakvih objašnjenja niti informacija, niti ja više znam koga bi išta pitao, kaže Čolić.

Prema riječima kotorvaroških Hrvata sredstava za povratak je bilo, ali nije bilo političke volje da se taj problem riješi te da se bosanski Hrvati vrate svojim kućama. Volje za povratkom od strane potencijalnih povratnika ima napretek,  ali sredstava i političke potpore i dalje nema.

Ministar Davor Čordaš često je u javnosti iznosio podatke kako je za obnovu kuća u entitetu u kojem obnaša dužnost entitetskog ministra izdvojio milijune za obnovu kuća. No,  hrvatski se povratnici osjećaju prevarenim, jer im 20 i nešto više godina obećavaju isto, a ništa ne bude ispunjeno. U Kotor Varoši ističu da je i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik često isticao isto, ali konkretnih poteza još uvijek nema.

Anto Pranjkić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Obilježena 25. godišnjica stradanja Hrvata u Trusini

Objavljeno

na

Objavio

FENA

U Trusini kod Konjica u ponedjeljak je obilježena godišnjica ratnog zločina u kojem su pripadnici Armije RBiH 16. travnja 1993. ubili 22 mještana tog sela hrvatske nacionalnosti, civila i pripadnika HVO-a.

U znak sjećanja na žrtve zločina vijence je položilo izaslanstvo obitelji ubijenih Hrvata Trusine, izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH, predvođeno predsjednikom Federacije BiH Marinkom Ćavarom, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, predstavnici Ministarstva obrane BiH, Oružanih snaga BiH te općinska izaslanstva Konjica i Prozor-Rame.

Predsjednica Udruge poginulih, umrlih i nestalih hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu Konjic Dragica Tomić kazala je kako su se okupili u Trusini, na godišnjicu zločin, kako se nevine žrtve ne bi zaboravile.

– U isto vrijeme, ovo je i opomena za buduće generacije da se ovakvo zlo nikad i nigdje ne ponovi – istaknula je Tomić.

Na poziv Udruge obitelji poginulih, umrlih i nestalih hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu Konjic, a u organizaciji Centra za nenasilnu akciju, komemoraciji u Trusini ove godine nazočili su ratni veterani Armije BiH, HVO, HV-a, JNA, VJ i VRS-a.

– Ovdje smo, prije svega, da izrazimo solidarnost sa žrtvama i da poručimo nadležnim institucijama da ratni zločini moraju biti procesuirani – kazao je Amer Delić, veteran Armije BiH i aktivist Centra za nenasilnu akciju Sarajevo-Beograd.

Podsjetio je da od 2008. godine Centra za nenasilnu akciju organizira posjet veterana stratištima u BiH, Hrvatskoj i Srbiji.

– Tu smo da pošaljemo poruku mira. Mi koji smo nekad ratovali sada promičemo ideju nenasilja i suživot na ovim prostorima – dodao je Delić.

Nakon komemoracije misu je na mjesnom groblju predvodio biskup Pero Sudar.

Zločin u Trusini dogodio u jutarnjim satima 16. travnja 1993. godine, a počinili su ga pripadnici jedinice za posebne namjene Armije BiH “Zulfikar”.

Za taj zločin pred Sudom BiH pravomoćno su osuđeni Edin Džeko na 13 godina, Rasema Handanović na pet i pol, Mensur Memić na deset, Nedžad Hodžić na 12 i Nihad Bojadžić na 15 godina zatvora.

Dževad Salčin i Senad Hakalović pravomoćno su oslobođeni odgovornosti za zločine.

Za zločin u Trusini optužen je i Zulfikar Ališpago, ali je zbog njegovog zdravstvenog stanja suđenje bilo prekinuto.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati