Pratite nas

Kronika

Na Kamešnici kod Husine jame održana komemoracija za nevine žrtve jugokomunističke vlasti

Objavljeno

na

H/ferata.hr

Oko dvije tisuće vjernika okupilo se u subotu na Vagnju između Sinja i Livna kraj Husine jame, gdje su krajem Drugog svjetskog rata i u poraću ondašnje jugokomunističke vlastiti ubile i u jamu bacile više stotina  neistomišljenika, a za taj masovni zločin do sada nitko nije odgovarao.

Inicijator i organizator komemorativne molitve koja se održava 18. godinu za redom, fra Božo Norac Kljajo rekao je da je prema dosadašnjim saznanjima u Husinu jamu  od listopada 1944. do razdoblja nakon završetka Drugog svjetskog rata bačeno između 500 i 1500 osoba.

Istaknuo je da je Husina jama 1968. godine bila duboka 170 metara, ali je deset godina kasnije njena dubina bila 50 metara, pošto su je ondašnje jugoslavenske komunističke vlasti zatrpale da bi prikrile “stravične razmjere ondje počinjenih zločina”  i žrtava bačenih u tu jamu.

Predvodeći Misu zadušnicu Vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj mons. Jure Bogdan naglasio je da je nestanak stradalnika u Husinoj jami zabetoniran šutnjom sve do naših dana te je upitao kako to da nitko nije odgovarao za ove zločine.

“Kako se moglo dogoditi da je naša Domovina na kraju Drugog svjetskog rata postala jedno veliko stratište i groblje? Dobiva se dojam da imamo više masovnih grobnica i kostiju poslije Drugog svjetskog rata nego li u samom ratu dok su još trajali ratni sukobi,” kazao je vojni ordinarij Bogdan.

Pozdravio je rad državnih institucija koje, kako je rekao, u posljednje vrijeme ulažu velike napore da se istraže i iskopaju masovne grobnice nastale u Drugom svjetskom ratu i u poraću.

Bogdan: Čemu i zašto otpori osvjetljavanju komunističkih zločina, krvave stranice povijesti

“Što se to događa u ljudskoj psihi da čovjek udari na čovjeka jer je jači, jer je pobjednik ili je na strani pobjednika, do te mjere da slabijega želi uništiti?”, upitao je Bogdan.

Upitao je i kako je  moguće da ljudsko biće obuzme mržnja na svoga bližnjega sve do istrebljenja, te izrazio  čuđenje zbog otpora koji se pružaju u rasvjetljavanju zločina jugoslavenskih komunističkih vlasti.

“Čemu i zašto otpori osvjetljavanju ove krvave stranice iz naše povijesti, usprkos Rezolucije Vijeća Europe iz 2006. kojom se snažno osuđuju zločini komunističkih režima, Praške deklaracije od 3. lipnja 2008. godine i Rezolucije Europskog parlamenta od 23. rujna 2008., koje nas podsjećaju na moralnu obvezu suočavanja s teškim i bolnim naslijeđem svih zločinačkih ideologija koje su obilježile 20. stoljeće. Riječ je o – nacizmu, fašizmu i komunizmu,” istaknuo je Bogdan.

 

Vojni ordinarij ocijenio je da samo ljudi otupjele svijesti i bezbožnošću pomračena uma mogu priječiti da se ovakva stratišta istraže i mrtvi dostojno pokopaju.

“To vrijedi za sve jame i za sve žrtve, na bilo kojoj strani da su se dogodile. Ako smo mogli prokopati Velebit, Kapelu i Biokovo, možemo sigurno istražiti i sve ovakve jame i iz njih izvaditi kosti i dostojanstveno ih pokopati,” poručio je mons. Bogdan u propovijedi.

Također je upozorio da iako “duboko ranjeni u duši zlom masovnih ubojstava nevinih i dragih osoba u Husinoj jami, ne smijemo dopustiti da naše srce obuzme razorna sila osvete i mržnje.”
Mons. Bogdan je blagoslovio i fresku na Spomen kapelici kod Husine jame, koju je od kamena izradio restaurator i likovni umjetnik Miroslav Falak a kojom se ilustrira Isusova patnja na križu i odvođenje zarobljenih na likvidiranje u Husinu jamu.

Govoreći o svojoj freski Felak je rekao kako su nevino pobijeni u Husinoj jami veliki mučenici, a na njihova mrtva tijela je bačen otpad.

Inicijator i organizator obilježavanja mučkih stradanja u Husinoj jami, fra Božo Norac Kljajo je nazočne pozdravio riječima “Faljen Isus i za dom spremni.”
“Faljen Isus i za dom spremni su dva starokršćanska pozdrava, to su dobronamjerni, ljudski, kršćanski pozdravi kojima nema ni kapi mržnje i osvete,” rekao je fra Božo, dodavši da “riječi iz tog pozdrava nisu uperen ni protiv koga”.
“Oslobodimo se više tih nameta s istoka koje su nam nametnuli oni koji su nas željeli uništiti,” dodao je.

Fra Božo Norac Kljajo je također za nedavni prosvjed u Zagrebu, na kojem je izraženo protivljenje promjeni naziva Trag maršala Tita, rekao kako je to bio “vampirski slet na kojem su se vijorile zastave zatirača Hrvatske a nigdje Hrvatske zastave.”

Među nazočnima na današnjoj komemorativnoj molitvi kod Husine jame bila je i 80-godišnja Vinka Teklić, živuća svjedokinja zbivanja u Husinoj jami.

Ona je rekla da su se djeca među kojima je i ona bila, u studenom 1945. krišom približavala Husinoj jami te su čuli stravične krike iz dubine jame . “Okolo jame su se vidjeli ugrušci izgorjele krvi koju su polijevali benzinom i zapaljivali s namjerom da se ne vide tragovi zločina ,” rekla je Teklić.

Brojna izaslanstva lokalnih tijela vlasti Cetinske krajine i Livanjskog kraja položila su vijence u neposrednoj blizini Husine jame, a među njim izaslanik splitsko-dalmatinske županije Damir Gabrić, predstavnici Ministarstva hrvatskih branitelja i saborski zastupnici Miro Bulj (Most), Ivan Šikić (HDZ).

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kronika

UŽIVO: Haški sud izriče prvostupanjsku presudu Ratku Mladiću

Objavljeno

na

Objavio

Haški sud počeo je s procesom prvostupanjske presude Ratku Mladiću.

Sudac Alphonse Orie kazao je da je Mladić optužen za pet točaka za zločine protiv čovječnosti: progoni, istrebljenje, ubojstvo, deportacija, nehumana djela poput prisilnog premjšetanja.

Među četiri točke za kršenje zakona ili običaja ratovanja su: ubojstva, terorizam, protupravni napadi na civile, uzimanje talaca.

Presuda Mladiću bit će najvažnija presuda za ratne zločine u BiH. Na pravdu se čeka više od dva desetljeća, a optužen je za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona ili običaja ratovanja u BiH od svibnja 1992. do pred kraj 1995. Tužiteljstvo je za njega zatražilo kaznu doživotnog zatvora.

U točki koja se odnosi na genocid u Srebrenici, Mladiću su stavljena na teret masovna ubojstva više od tisuću zarobljenih Bošnjaka u selu Kravica te još tisuću kod škole u mjestu Orahovac. Tu je i opis “bezobzirnog uništavanja” privatne imovine i javnih dobara te spomenika kulture i sakralnih objekata.
U djelu optužnice koji se odnosi na teroriziranje Sarajeva tijekom opsade grada, spomenut je zločin na tržnici Markale iz veljače 1994. kada je ubijeno 66, a ranjeno više od 140 osoba.

U optužnici su potanko opisani zločini poput ubojstva 144 osobe u mjestu Ključ, više od 200 zatočenika u zatvoru u Foči, ubojstvo 150 osoba u logoru Keratermu te 140 u logoru Sušici kod Vlasenice, kao i zatočenje tisuća Bošnjaka i Hrvata u logorima poput onoga na Manjači osmišljenim tako da dovedu do njihova fizičkog uništenja. Optužnica protiv Mladića uz osobnu odgovornost sadrži i sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu na čijem je čelu bio Radovan Karadžić.

Pred Sudom je više od 100 novinara.

Pratite uživo ovdje

facebook komentari

Nastavi čitati

Kronika

Svjedočanstvo jednog od 36 još živih svjedoka sa največeg stratišta u novijoj Hrvatskoj povijesti

Objavljeno

na

Objavio

Ovo pišem ja zato što moj otac nema fejs a možda nekoga bude zanimalo… Danas sam bio u Vukovaru na komemoraciji i misi za stradale u skladištu Velepromet. Po prvi put.

Otac mi je pokazao zgradu i zapuštene prostorije “stolarije” gdje je bio zatočen tri dana i tri noći… prije toga je bio jedan dan u jednom drugom skladištu. Limenci. Prvoj do ulice.
Sve to vrijeme nije pio vode. Za hranu više-manje. Svejedno si čekao smrt.

Stolarija je omanje skladište sa dvije prostorije koje veže jedan hodnik. Zidovi su neožbukani a prostorije su veličine možda 20 m2…moja slobodna procjena. Tu bi se tijekom dana naguralo možda i 200 ljudi… U početku bi sjedili na betonu, a poslije kako se prostorija punila morali bi stajati spuštenih ruku jer podignut ih nisi ni mogao.

Na svakom kraju hodnika bila su vrata za izlaz u dvorište. Na jedna vrata bi izvodili prvog do vrata i zaklali odmah iza zida na 1-2 metra od ulaza….
Na druga vrata bi izvodili van i uvodili odmah u jednu malu prostoriju od nekih 6-7 m2.

Tu su klali. Prvo tukli i ispitivali a onda zaklali. Sve te prostorije su djelili vrlo tanki zidovi a vrata i prozori bili su kombinacija lošeg drveta i porazbijanog stakla tako da se sve jako dobro čulo. U biti sve se odvijalo na 1-1.5 metara udaljenosti od ostalih zatočenika…

U tu zgradicu… stolariju… su odvajali poznatije Vukovarce… direktore poduzeća, poslovođe, profesore, nastavnike, inženjere… poneki od njih su sa sobom imali i diplome fakulteta sa sobom… dok bi im se četnici smijali govoreći im da im to više ne treba…

Prije svega toga je bio na streljanju ali je čudom preživio, a onda je bio u špaliru gdje su svakom drugom razbili lubanju željeznom šipkom. On je dobio udarac ali preživio.
Moj otac zna puno Vukovaraca i puno je njih njega znalo jer je radio na takvom radnom mjestu….

Za mnoge zna dan, sat i minutu kad su izvedeni i zaklani.

Mog oca ni dan danas nitko od policije ili DORH-a nikad nitko nije pitao za neki podatak ili da da neku izjavu vezanu za te događaje….
Tamo je ubijeno oko 700 osoba….

Uglavnom su ih ubili domaći četnici i četnici iz Negoslavaca…

On je jedan od zadnjih 36 preživjelih.

Damir Cvitanović

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari