Pratite nas

Komentar

Na proslavi Oluje u Kninu budimo jedinstveni i zaboravimo političke podjele!

Objavljeno

na

Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko danas je u Gospiću – uoči svečanog obilježavanja 25. obljetnice osnutka HDZ-a Grada Gospića i bivše Općine Gospić – odgovarao na pitanja mnogobrojnih novinara. Komentirao je, među inim, ovogodišnju proslavu VRO „Oluja“ i pozvao na jedinstvo u Kninu na obilježavanju tog slavnog datuma hrvatske povijesti, SDP-ovo rastakanje i relativiziranje nacionalnih simbola na primjeru (novih) registarskih pločica, SDP-ovo upropaštavanje javnih poduzeća i partijska uhljebljivanja, potpunu neuspješnost ove vlade tijekom cijelog mandata, obveze Hrvatske kao članice NATO-a…

[ad id=”68099″]

Pitate me da komentiram „dogovor između predsjednika Vlade i predsjednice RH da se obilježavanje ‘Oluje’ održi prijepodne u Kninu, a poslijepodne u Zagrebu“? Nisam čuo da je dogovor tako definiran. Moje je mišljenje da ne bi trebalo ulaziti u takve eksperimente. Slavimo dvadeset godina najslavnije bitke iz naše teške povijesti – kad smo oslobodili našu domovinu. Ovo je zgodna prilika da pozovem sve političke strukture – Vladu, Sabor, predsjednicu RH- da svi na taj dan budemo jedinstveni. Ova promjena scenarija unosi nejedinstvo, zabunu, konfuziju.. To nam nije potrebno. „Oluja“ se može slaviti svuda i svi ljudi koji taj dan neće biti u Kninu, bit će u njemu sa srcem i dušom. Idemo na taj dan biti svi skupa, biti zajedno, zaboraviti na političke podjele… One nisu bitne, političke borbe vodimo svakodnevno, ali 5. kolovoz nije taj dan. To je dan sjećanja na slavne trenutke, dan sjećanja na naše žrtve – predlažem i pozivam da budemo na taj dan svi skupa u Kninu.

Pitate me za „građansku inicijativu da se nacionalni simboli ostave na registarskim pločicama“? Naravno, mi ćemo podržati tu inicijativu. Ovo što se događa je jedan logični slijed intencija koje je nametnula ova vlada – rastače se sve što je nacionalno. Relativizira se sve ono što su naša bitna obilježja! Toliko smo se veselili našoj državi i svemu onome što je simbolizira. U konačnici, zbog jedne male stvari, registarske oznake na kojoj je bio hrvatski grb – bili smo sretni kad smo je dobili. A oni to sada mijenjaju! Unatoč želji cijelog naroda da se to ne radi. Stavljaju neke kockice – dobro da još nisu stavili onu zelenu kockicu koja je simbol SDP-a. Mislim da je to jako, jako loše. Govori o njihovom karakteru, senzibilitetu u odnosu na vlastiti narod, na vrijednosti koje taj narod cijeni i do kojih mu je stalo. Nije dobro – i mi ćemo biti protiv toga.

poziv na jedinstvo kamenjar

Javna poduzeća uglavnom stvaraju gubitke, ali tu se vraćamo na banalnu stvar – javna su poduzeća postala predmetom podjele. Kad su oni pobijedili, doživjeli su javna poduzeća, uprave i nadzorne odbore kao „ratni plijen“. U menadžment javnih poduzeća, naime, postavljali su političke podobnike, ljude koji nemaju pojma o poslu. Javna poduzeća moraju imati najbolji menadžment – ne smiju biti u gubitku. Mi ćemo uvesti struku u vrh javnih poduzeća. To je problem – sve drugo su posljedice. Oni mogu smanjivati potpore, ali to neće donijeti nikakve rezultate.

Pitate me za „najavu deficita od pet posto“? Što se tu ima komentirati? To se stalno događa- stalno smo u eroziji. Ništa nisu napravili! „Plan 21“je najobičnija obmana. Nije bilo pravih investicija, nema proizvodnje, gase se radna mjesta, pali smo na ispod 1,3 milijuna radnih mjesta, 11 zaposlenih zarađuje za sebe i za deset umirovljenika… To nije dobro! Ova je vlada sve promašila i vrijeme je da ode!

Pitate me „trebamo li strahovati za nacionalnu sigurnost ili odmazdu zato što šaljemo vojnike u Irak“? Hrvatska je članica NATO-a i ima obveze. Više nismo nesvrstani, iako neki još misle da jesmo. Sjetite se što smo sve radili da bismo ušli u EU i NATO. Naravno da je agresivni terorizam u svijetu opasnost i za nas. Neki trendovi postoje i u susjednoj državi. Prema tome, moramo skrbiti o svojoj sigurnosti i pojačati rad sigurnosnih službi. Naše službe moraju dorasti tome zadatku – naša je situacija takva da se svi skupa moraju uozbiljiti i baviti se sigurnošću države.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Kainovska ljubav brata Emira Hadžihafizbegovića

Objavljeno

na

Objavio

GostovanjeGostovanje Emira Hadžihafizbegovića u emisiji Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića možemo promatrati iz dva kuta.

Prvi se odnosi na bošnjačku politiku prema Hrvatima u BiH, nad kojima Bošnjaci desetljećima provode sustavno političko nasilje. Koliko god je u emisiji, kad je zaškripilo, Hadžihafizbegović pokušavao bježati iz politike u glumu, prosječan gledatelj shvaća da je on primjer današnjeg bošnjačkog političkog čovjeka: desnom rukom promiče islamsko-nacionalnu BiH (član je SDA), a lijevom maše s napamet naučenim floskulama građanluka za izbor komuniste Željka Komšića.

Hadžihafizbegović tvrdi da je normalno da Bošnjaci Hrvatima biraju Komšića, jer po njegovoj procjeni ‘četnik’ Milorad Dodik Dragan Čović „rade na uništenju bosanskohercegovačkog društva“. Mudri Hadžihafizbegović pristupa tom društvu kao jednom, nadnacionalnom, ignorirajući njegovu višedimenzionalnost.

Ukoliko i prihvatimo tu akrobaciju ostaje za vidjeti zašto bošnjačka koalicija (post-)titoista i islam-nacionalnog SDA pojačava stiskanje Hrvata svaki put kad se Srbi postroje. I ne pušta, od jeseni 1992. do danas. Valjda je temeljem ahdname Mehmeda II. Osvajača, povijesnog dokumenta „koji garantira ljudska prava i vjerske slobode“, kako jednom reče voditelj Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva sarajevskog dr. Abdulgafar ef. Velić, Hadžihafizbegović u Nedjeljom u 2 bio slobodan nabrojati pet Hrvata koje bi Bošnjaci odmah birali. Kako je sam glumac priznao, današnja izborna ahdnama to omogućuje: jasnu diskriminaciju cijelog jednog naroda. Iz toga proizlazi da je BiH samo za Bošnjake, Srbi su ionako četnici, a Hrvate treba podčiniti nametanjem raznih QuislingaDegrella van Tonningena.

Hadžihafizbegović je izjavio još nešto vrijedno pažnje: „Hrvati su naša braća!“ Simbolično je da hrvatski državljanin po Ranku Ostojiću gleda na Hrvate kao braću, ali bi – kako voli reći – „on i njegov narod“ odlučivali o sudbini i političkom nestanku braće. Takvu plemenitu bratsku ljubav možda je još samo Kain znao pokazati.

Drugi ćošak iz kojeg možemo promatrati glumca i bivšeg vojnika Armije BiH i HVO-a iz Tuzle je kroz manjak vizije hrvatskih političara, i u Hrvatskoj i BiH. Bi li prosječan gledatelj bio uznemiren nakon Hadžihafizbegovićevog baljezganja da Hrvatska i hrvatski političari u BiH znaju odgovoriti – raditi u korist rješavanju hrvatskog pitanja u BiH? Vjerojatno ne bi.

Hrvatska je nakon triput nametnutog Komšića tek par mjeseci upozoravala Europsku uniju, međunarodne aktere i svjetske diplomacije o štetnosti tog čovjeka, neravnopravnom položaju Hrvata u BiH i spornosti izbornog zakona. O tome svjedoče brojni medijski izvještaji, poput sastanka Andreja Plenkovića Emmanuela Macrona. Nakon toga je sve stalo, ishod je onaj stari – Hrvati, snađite se i ne talasajte puno. Jer, da se nešto izrodilo iz tih kvazipokušaja zamjenik pomoćnika državnog tajnika SAD-a Matthew Palmer ne bi zaobišao Mostar u širokom luku.

Izjave političara vratile su se u okvir tužne hrvatske zbilje (čemu svjedoče floskule „podržavamo ravnopravnost svih konstitutivnih naroda“ i „BiH je prijateljska zemlja“), a vjerojatno će tako i ostati do idućih općih izbora 2022. godine. Primjerice, ne promišlja se o bilo kakvom djelovanju izvan europske karikaturalne sporosti, savezništvu sa SAD-om po pitanju položaja Hrvata u BiH, lobiranju, ili drugim ambicioznijim koracima.

Pitanje je što se može očekivati od hrvatskog predsjedanja Europskom unijom 2020.? Iz najava je jasno kako će Hrvatska gurati balkanske države ka Uniji, a kad je u pitanju BiH vjerojatno će to biti pomoć njoj kao „prijateljskoj državi“, uz široko zaobilaženje cjelokupnog hrvatskog pitanja (školstvo, kultura, znanost i obrazovanje, RTV javni servis, teritorijalna, politička i ekonomska ravnopravnost, itd.)

Ni južno od Save nije bolje. Hrvatski političari podijelili su fotelje, vlast na razini Federacije BiH uredno funkcionira, Hrvati dižu ruke za nova zaduživanja, Najlegitimniji otvoreno laže o izmjenama izbornog zakona kako bi, valjda, širio ‘optimizam’ među hrvatskim narodom. Ukorjenjuje se kultura slabosti, normalizira se smeće po cesti u Mostaru, iako se zna da je s druge strane hadžihafizbegovićevski brat.

I da, Hadžihafizbegović samo igra tragediju koju potpisuju abelovski Hrvati.

I.Pepić/poskok.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Zagazili smo duboko u sferu kolektivne socijalne patologije: Zoki i njegova kandidatura ‘zapalili’ Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

BUM! TRAS! KARAMBA! NEVIĐENA SENZACIJA! TKO BI TO OČEKIVAO!? MA, JE LI MOGUĆE!? AUUUUUUUUU!!!

Zoki Milanović objavio kandidaturu za predsjednika Hrvatske (koja je mjesecima najavljivana). Kud ćeš većeg događaja!?

Drma se Hrvatska, podrhtava kao list na vjetru od uzbuđenja!

“Jedini političar državničkog kova”; “Samo on ima karizmu autentičnog ljevičara”; “Jedini političar koji može ujediniti ljevicu” – pljušte komplimenti i pohvale iz kruga njegovih obožavatelja, pogotovu iz posrnule Partije – pa čak i među otpadnicima koji trenutačno imaju status disidenata i osnovali su vlastite strančice. I svi oni čekaju, naravno, poneku sinekuru ako Zoki kojim slučajem zasjedne na Pantovčak. Ponašaju se, dakle, po onoj: “ne laje pas sela radi, nego zbog sebe”. Inače, pokazali su koliko ga “vole” kad je odlazio iz politike.

Čovjek koji je 5-6 puta izgubio izbore, tisuću puta se izblamirao u javnosti svojim lupetanjima koja nemaju veze sa zdravim razumom, pokušao vrbovati i kupovati zastupnike MOST-a i na kraju podvijena repa napustio SKH/SDP, vraća se u velikom stilu!

To medijsko napuhavanje može progutati samo raja ispranog mozga – svima ostalima mora se smučiti. Ili biti urnebesno smiješno. Famu oko Zokija ne šire samo mainstream mediji i TV postaje s nacionalnom koncesijom, nego i “desni” mediji i sve polako ulazi u sferu kolektivne socijalne patologije.

I nije to prvi put da se ovako kolektivno “zabavljamo” poput publike u nekom trećerazrednom cirkusu. I neće biti nikakvo čudo ako u dogledno vrijeme mediji izlude i onaj zdravi, normalni dio ovog naroda koji još uvijek nije podlegao propagandi i ispiranju mozga.

Ljudi, bježite s Interneta! Idite u prirodu! Ako je ikako moguće odaberite neku lokaciju bez struje i ne nosite radio aparat, mobitel ili bilo kakvo slično pomagalo. Ako želite ostati normalni.

Čudite se zašto ljudi odlaze iz Hrvatske!?

Pa vjerojatno zato što su pametniji od ovih koji su ostali. Ja drugoga razloga ne vidim.

Cirkus nas tek čeka. Kad počne kampanja za predsjednika države.

Bilo bi zgodno napraviti analizu s podacima o egzodusu hrvatskih građana u vrijeme predizbornih aktivnosti. Smijem se kladiti da je osjetno veći nego inače.

Ali, ništa zato. Oni imaju izborni zakon po kojemu ih na vlast može izabrati i 5 građana. Ne može se Hrvatska toliko isprazniti da oni ne mogu osvojiti vlast.

A to je najvažnije. Za njih.

A narod…koji narod?

 

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari