Connect with us

Kolumne

Na vrhu popisa Škrlec, a dalje zaredali Hercegovci – Škrlec, ne daj se!

Objavljeno

on

Facebook/Meme

Do mene je, točnije do mog mobitela, ovih dana došao znakovit meme. Na fotografiji tipični interfon na ulazu u neku zgradu, na vrhu popisa Škrlec, a dalje zaredali Hercegovci: Zadro, Soldo, Šušak, Prskalo itd. Popratna opaska glasi: Škrlec, ne daj se!

U predizborno vrijeme ovakav meme zadobiva, budimo realni, i stanovite aktivističke konotacije. Ispada da je Škrlec ugrožen, a ugrožavaju ga, sudeći po prezimenima, došljaci sa sasvim određenog geografskog prostora.

Ovaj meme građen je na istoj matrici kao i HSS-ov predizborni spot pod nazivom “Očistimo Zagreb” 2000. godine koji je režirao kontroverzni redatelj Dalibor Matanić. Kažem kontroverzni jer su ozbiljni autori njegov film Blagajnica hoće ići na more argumentirano dovodili u vezu s poetikom nacističkih antisemitskih filmova iz tridesetih godina prošloga stoljeća.

Do prije koji mjesec izgledalo je da spot sličan Matanićevom funkcionirao i za predstojeće lokalne izbore u Zagrebu, onda je glavna meta zbrisala s ovoga svijeta. Mislim, naravno, na Bandića. Tomašević i Klisović su preko noći ostali bez materijala za izbornu kampanju. Našli su se u situaciji sličnoj onoj u kojoj su se ”obreli” jugoslavenstvujući trudbenici na polju društvene misli nakon pada ”samoupravnoga socijalizma”.

Tada je Dušan Bilandžić, u naletu iskrenosti, priznao da svi njihovi radovi preko noći, padom komunizma, postali smeće. Treba se, s vremena na vrijeme, prisjetiti toga dramatičnoga priznanja. Jer na tomu smeću još uvijek počiva ugled dobrog dijela naše intelektualne elite. Tako i danas vrli borci za izbavljanje Zagreba iz Bandićevih kandža, ostavši bez Bandića, ne znaju gdje bi se djenuli ni što bio Zagrepčanima ponudili.

Stoga je nevjerojatni uzlet Bandićeve zaživotne sjene, Jelene Pavičić Vukičević, na rejting listama svima dobro došao. Tomaševiću i Klisoviću da ipak iskoriste barem dio streljiva namijenjenog Bandiću, a HDZ-u daje tanašnu nadu da će se njihov alibi kandidat ipak imati na koga nasloniti. Ostali, osim Miroslava Škore, ionako samo figuriraju. Da, čini se da bi svima odgovaralo da se Milan Bandić poput Ere s onoga svijeta na neki način opet uključi u igru.

Premda prijateljski mediji tepaju Tomaševiću kako se sjajno snašao nakon što mu je lukavi Bandić izmakao tlo ispod nogu, pa se s pripremljene antibandićevske kampanje prebacio na važna komunalna pitanja – tužna istina je da je među tim komunalnim pitanjima glavno ono o povratku neprežaljenog Maršala na najljepši zagrebački trg.

Upravo ovih dana dopisnik Večernjeg lista Silvije Tomašević piše o knjizi “Stoljeće diktatora” francuskog pisca Olivera Gueza koja je u prodaji i u talijanskim knjižarama. Na toj dijaboličnoj listi, uz Staljina, Hitlera, Mussolinija, Maoa, Mobutua i slične, našao se i Josip Broz Tito. Opisuje se njegov zločinački put preko leševa do čelnog čovjeka Partije.

Ubijao je u Španjolskoj, ubijao je u Rusiji, a nastavio je ubijati i u Jugoslaviji. O njegovoj se vladavini kaže: ”Tito upravlja zemljom kao srednjovjekovni kralj.” S tim da su srednjovjekovni kraljevi vjerovali da njihovo kraljevsko pravo potječe od Boga, a Broz je znao da je njegovo izravno od Nečastivog. Nejasno je kako se netko tko se dičio titulom predsjednika Instituta za političku ekologiju može zalagati za odavanje počasti tako zloćudnoj političkoj pojavi kao što je bio Josip Broz.

Ali takva je Hrvatska, mala zemlja za veliki javašluk. Nakon još jednog od Milanovićevih logoreičnih ispada na internetu sam naletio na gotovu gnomsku definiciju političkog stanja u Hrvatskoj: Narod koji izabere Milanovića za predsjednika države, ne zaslužuje državu. Dobro, počelo je to još ranije, s Račanom i Mesićem, ali to je to. Parafrazirajući anonimnog komentatora s međumrežja, mogu tek pridodati: građani koji izaberu sljedbenika diktatora kao što je bio Broz ne zaslužuju ni onakav grad kakvog im je Bandić ostavio. I da se vratim imaginarnom Škrlcu s početka teksta: zamijeniti Hercegovca Bosancem i nije neki napredak. Možda je došlo vrijeme da se razmisli i o stvarnoj alternativi.

Koliko god se takozvane agencije za ispitivanje javnog mnijenja trudile pokazati da ne postoji. Stoga, Škrlče, hrabro sa svojim susjedima Zadrom, Soldom i ostalima glasuj za promjene. Povratak Brozu i petokraci nije promjena, Broza na reveru i petokraku u srcu je i Bandić nosio.

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari