Pratite nas

Komentar

Način kako je Pupovac govorio o Šreteru bio je najobičniji govor mržnje! Koji će bilten to zabilježiti?

Objavljeno

na

Doktor Ivan Šreter ponovno je ubijen! Da, simbolički, na verbalnoj razini, ali opet je ubijen! I to kako?

Dogodilo se to u saborskoj prepirci između Milorada Pupovca i Steve Culeja. Tema je dakako opet bio Jasenovac, pa se Pupovac dotaknuo žrtava iz Domovinskog rata, da bi mu Culej dobacio za Šretera. Pupovca je Šreterovo ime očito bilo izbacilo iz takta, kao da ga je munja pogodila, piše  Zvonimir Despot/VečernjiList

I kaže Pupovac Culeju: “To vam je brat. Njemu ste najsličniji i po tome kako govorite i po tome što govorite. Meni niste, ni vi ni on. I pogotovo se ne javljajte na ovu temu”.

Za podsjetnik, Šreter je početkom Domovinskog rata bio šef pakračkog HDZ-a i regionalnog kriznog stožera za Zapadnu Slavoniju. Svi koji su ga poznavali svjedoče da je bio sjajan čovjek, i liječnik i političar, da se zalagao za nenasilje, da se istaknuo po razboritosti i dobroti…

Pupovac svojim govorom ‘digao živce’ Culeju

Predsjednik Franjo Tuđman ga je odmah uočio i imenovao kao pravog čovjeka za vođenje zapadnoslavonskog kriznog stožera, što je smetalo srpskoj pobunjeničkoj strani. Jer se doktor Šreter Srbima obraćao s “braćo Srbi”, i nije bio nikakav radikal kao što ga Pupovac hoće danas prikazati. Upravo suprotno! I to je Šretera tada na kraju stajalo vlastite glave, njegovo mirotvorstvo kojim je ometao tamošnju srpsku oružanu pobunu! I onda su uoči napada na Pakrac, srpski pobunjenici 18. kolovoza 1991. godine postavili barikadu na cesti s ciljem da otmu upravo Šretera, jer su ostale automobile propuštali, a barikada je sutradan odjednom bila uklonjena.

Doktor Šreter je zatočen nedaleko od Bučja u napuštenoj kući u selu Branešci. Zna se da je bio psihički i fizički zlostavljan i otada mu se gubi svaki trag. Pretpostavlja se da je odveden u zloglasni logor Bučje gdje je trpio strašna mučenja. Posljednji put viđen je živ 29. kolovoza 1991. godine i njegovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni.

Dosad nitko, pa ni Pupovac, nije demantirao Slavka Degoriciju, jednog od osnivača HDZ-a, koji je u svojoj knjizi sjećanja “Nije bilo uzalud”, izdanoj početkom 2008. godine, teško optužio Pupovca upravo za Šreterov slučaj. Degoricija je početkom 90-ih bio član i voditelj izaslanstva RH za pregovore s lokalnim vlastima Srba u Hrvatskoj i prisutnim međunarodnim organizacijama.

U knjizi je ustvrdio da se Pupovac 1991. godine zalagao za dvojicu Srba liječnika koji su na okupirani teritorij švercali medicinsku opremu. Hrvatska strana ih je pustila i nije im pala ni dlaka s glave.

I naša je strana pak tražila da se Pupovac založi upravo za Šretera kojega su lokalni Srbi u isto vrijeme oteli. Pupovac je Degoriciji obećao da će se založiti za Šretera, samo da izbavi Srbe liječnike švercere, da bi nakon toga samo zašutio.

Poslije se pokazalo, što je Pupovac očito znao, da su Srbi Šretera već ranije vrlo brzo mučki likvidirali. Sve koji znaju Šreterov slučaj zaprepastio je prvo Pupovac svojim stavom, makar čak i nije.

No još je veće zaprepaštenje kako se ponio predsjednik Sabora Gordan Jandroković, i općenito cijeli HDZ.

Sjećate li se kako je Jandroković u Saboru vikao na Nenada Stazića zbog njegovog govora mržnje na društvenim mrežama? Jandroković je Staziću nekoliko puta tada jasno i glasno dobacio da se može sramiti. I s pravom mu je to rekao, jer je Stazić ljevičarski ekstremist čiji se najnoviji ekstremistički stavovi nisu baš svidjeli ni njegovim partijskim drugovima.

Ali zašto na isti način Jandroković nije reagirao na Pupovca? Zašto mu nije oduzeo riječ? Zašto mu nije rekao da se može sramiti kako govori o Šreteru? Zašto ga na kraju nije pitao, što je doista bilo sa Šreterom? Gdje su njegovi posmrtni ostaci?

Jer način kako je Pupovac govorio o Šreteru bio je najobičniji govor mržnje! Koji će bilten to zabilježiti? Pupovčevi bilteni godinama rade popise ljudi kojima pridijevaju svega i svačega. Tko će izdati bilten s popisom Pupovčevih izljeva mržnje prema Hrvatima? Recimo, baš prema Šreteru?

No mogao bih se kladiti da Jandroković baš i ne zna tko je bio Šreter, baš nije ni upućen, ili ga baš i nije briga. Jer je i cijeli HDZ svih ovih godina dokazao da ga baš i nije briga za njegovog pogubljenog člana.

Da ga je briga, odavno bi pritisnuli Pupovca i društvo. Ali da i zna sve o Šreteru, kako će Jandroković urlati na Pupovca u Saboru da se može sramiti? Pa Pupovac mu u Saboru drži fotelju. Jednim Pupovčevim potezom bez fotelje i vlasti ostanu i Jandroković i Plenković i cijeli HDZ.

Što bi se onda gnjavili s jednim davno izgubljenim Šreterom? Toliko o toj famoznoj vjerodostojnosti, napisao je Zvonimir Despot/VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Brane se Varivode, ali o Tepljuhu se šuti

Objavljeno

na

Objavio

Brane se Varivode, ali o Tepljuhu se šuti Obilježen je Dan sjećanja na zatočenike srpskih koncentracijskih logora a među ostalim položen je vijenac ispred razbijene spomen-ploče u Tepljuhu.

Predsjednik splitsko-dalmatinske podružnice Društva logoraša Ivan Turudić izjavio je da bi stav o razbijanju spomen-ploče trebale izreći sve stranke, a istaknuo je kako je “izostala očekivana reakcija” pučke pravobraniteljice Lore Vidović i Vesne Teršelič, voditeljice Documente.

Ne bih se baš složio da je njihova reakcija bila očekivana, ali sigurno ne bi izostala da je bila riječ o incidentu ili “incidentu” koji su napravili “hrvatski nacionalisti” ili o “ustaštvu”. Tako će, na primjer, i pravobraniteljica poput Turudića govoriti o “izostanku reakcija” na “relativizaciju zločina NDH” koji “otvara prostor mržnji”, ali prešućivanje oskvrnuća spomenika hrvatskim žrtvama i ratnicima, među njima i logorašima, ne vodi mržnji.

A ako su šutjeli poslije divljaštva u Tepljuhu, Vesna Teršelič i njezina Documenta svojedobno su marljivo ustvrdili kako je “drveni krst” podignut u spomen srpskim žrtvama u Varivodama “vandalski oskvrnut”.

Tako Vidovićka i Teršelička ne pate od viška uvjerljivosti, koja ionako za njihovu jednostranost nije potrebna.

Milan Ivkošić/VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Koji jedini narod u Europi nema narodne nošnje?

Objavljeno

na

Objavio

Svojedobno je u Kviskoteci na Hrvatskoj televiziji bilo postavljeno pitanje koje je otprilike glasilo – koji jedini narod u Europi nema narodne nošnje? Odgovor je bio – Srbi.

Potvrđuje to i primjer o kojem je 2008. pisao Jutarnji list – Vrličani su se pobunili pošto je s domjenka u povodu Eurosonga u Beogradu svijetu poslana poruka da je njihova narodna nošnja – srpska.

To je samo jedan od mnoštva primjera srpskog prisvajanja hrvatskoga. Osim velik dio hrvatskog teritorija, Srbi prisvajaju Gundulića, Držića, hrvatsku narodnu književnost… Ono što se na fakultetima u Hrvatskoj uči kao starija hrvatska književnost, za njih je primorska književnost.

Prisvajali su crkvu sv. Spasa, čak i kralja Tomislava, a oni najekstremniji gotovo svekoliku hrvatsku povijest. Posebna su im slabost veliki znanstvenici. Dok je kao predsjednik Srbije prijateljevao s Ivom Josipovićem, Boris Tadić je izjavio da je Ruđer Bošković bio Srbin katolik.

Sada su ogorčeni što će na svjetskoj izložbi „Dubai Expo“ 2020. Hrvatska predstaviti Nikolu Teslu kao hrvatskog znanstvenika i inovatora. Meštrovićev spomenik Tesli u središtu Zagreba sasvim je blizu mjesta gdje su u ratu padale srpske granate, komentirao je Milan Ivkošić/VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati



Sponzori

Komentari