Pratite nas

Intervju

Nada Prkačin: ‘Iz sustava treba maknuti ljude kojima sustav koristi za opstanak na vlasti’

Objavljeno

na

Legendarna ratna reporterka i autorica filma o generalu Gotovini Nada Prkačin u utrci je za saborski mandat! Neovisna je kandidatkinja na listi POMAK i nositeljica liste u 5. Izbornoj jedinici. “Vrijeme je za POMAK i odmak od politike koja je uništila ovu zemlju. Bez lustracije prošlosti nema budućnosti, sustav nam je pun ljudi iz komunizma. Umorni smo od njih!” – tvrdi scenaristica i redateljica Nada Prkačin, koja je zbog svojih stavova prije više od dvije godine dobila otkaz od Gorana Radmana na HRT-u.

Kultni filmovi o Domovinskom ratu poput “O Bože, zašto ja”, “Osijek, nepokoreni grad”, “Lov na Gotovinu” i “Časni sude, nisam kriv” koje potpisuje Nada Prkačin, javnost je imala priliku bolje upoznati nakon nemile epizode na Hrvatskoj radio-televiziji, kada joj, pod optužbom da je otuđila materijal u vlasništvu državne televizije, tadašnji ravnatelj Goran Radman uručuje otkaz. Sudsku bitku za povratak na staro radno mjesto kolegica Prkačin vodi više od dvije godine, a usprkos Radmanovoj smjeni, nove garniture nisu bile pretjerano raspoložene da je vrate na posao. U međuvremenu, Nada Prkačin prešla je na Laudato televiziju, a upravo je završila snimanje još jednog dokumentarnog filma. O njemu kao i činjenici da se odlučila kandidrati na predstojećim izborima razgovaramo s Nadom Prkačin.

 – Upravo ste završili snimanje filma “U ime naroda” – o čemu je riječ? Gdje ga se sve može vidjeti?

 

Film govori o tome što se događalo u Dubrovniku i okolici nakon ulaska partizana u grad 18. listopada 1944.godine, Bez ikakvog suđenja brutalno su likvidirani viđeniji Dubrovčani za koje su komunisti zaključili da bi im mogli biti smetnja pri uspostavi nove vlasti.Tada je na otočiću Daksa sa još sedmoricom svećenika, među kojima i jedan pravoslavni, ubijen i pater Petar Perica, autor prekrasnih stihova pjesama Zdravo Djevo, kraljice Hrvata i Do nebesa nek se ori. Film je prikazan u Zagrebu, u Dubrovniku će nadam se, na obljetnicu stradanja. Tada će se moći vidjeti i na programu Laudato tv. Hrvatska televizija je pokazala zanimanje za njim, ali kao i toliko puta do sada od obećanog prikazivanja vjerojatno neće biti ništa. Tako je bilo i s filmom “Nikad se nisu vratili”, koji govori o stradanjima Hrvata u srpnju i kolovozu 1941. koji se na sramotu svih nas i danas u Srbu slavi 27. srpnja kao nekakav Dan ustanka naroda Like i Korduna.

– Dugogodišnja ste novinarka i redateljica, javnost posebno pamti Vaš film o Gotovini i onaj o crvenom fići?

Filmovi “Lov na Gotovinu” i “Časni sude, nisam kriv” prikazani su u 60 gradova. Iako je riječ o arhivskom materijalu, on nikad nije prikazan na programu HRT-a. Film je podsjetnik na zbivanja oko progona i uhićenja generala Gotovine i Markača, preko čijih se života lomila sudbina cijelog hrvatskog naroda. Hrvatski je narod to prepoznao i stao je uz svoje generale. Ali neki hrvatski političari su stali na stranu protuhrvatskih interesa koji su za cilj imali poništiti vrijednosti Domovinskog rata i proglasiti ga nekakvim građanskim ratom. Hvala Bogu, nisu uspjeli u tome, niti će. 

– Upravo ste zbog filma o Gotovini dobili otkaz na HRT-u?

U filmu se vidi nečasna uloga pojedinaca koji su i danas u hrvatskoj politici. Bez obzira kojoj opciji pripadali nije im bio problem izdati hrvatski narod i njegove vrednote. Goran Radman samo je njihov potrčko koji je slušao što gazde govore. Kako došao, tako i otišao. Meni je samo žao što će njegovo poimanje prisavske fotelje u stilu Luja XIV – televizija to sam ja – u konačnici plaćati svi RTV pretplatnici. 

– U Vašem programu zalažete se za lustraciju – Vaš slučaj zapravo je najbolji kako bismo shvatili na koga bi se lustracija morala odnositi…osim medija, gdje nam je još nužna lustracija?

Otkud god se krene s lustracijom, neće se pogriješiti. I nije točno da je kasno za nju! Sudstvo, mediji, gospodarstvo, crkva – nije važno. Ne bih imala ništa protiv da netko sam pokrene na vlastitom primjeru lustraciju. Evo npr. Mirjana Rakić. Ta bi gospođa mogla pristati biti pokretač tog procesa i sama se lustrirati. Ionako je javno priznala da je prigodom njezinih odlaska na putovanja morala potpisivati “nekakve papire”: Pa mogla bi i jedan takav koji joj predlažem – vlastitu lustraciju.

– Kako ocjenjujete rad državne televizije u doba Radmanovog mandata?

  Radman je vojnik partije. On je završio jedan proces koji su njegovi prethodnici djelomično odradili. Svaki je segment rada HRT-a stavio pod punu kontrolu i na ključna mjesta postavio kadrove o čijim bi se obiteljskim korijenima u većini dalo puno toga zaključiti. Naravno da ima izuzetaka, ali kakve koristi od toga.. U konačnici, Radman je samo sitni kotačić u tzv. regionalnoj politici sa zadatkom da diskvalificirati sve što diše Hrvatski. 

– Nakon izbora smo očekivali promjene i na HRT-u, međutim ponovno ista lica. Je li se program promijenio?

Ništa se tamo nije promijenilo, osim scenografije. Trebate primjer? Molila sam da na 5. obljetnicu prvostupanjske presude hrvatskim generalima prikažu filmove Lov na Gotovinu i Časni sude, nisam kriv. Jeste li ih vidjeli u programu?

– Kako promijeniti mentalni sklop ljudi koji rade tamo? Kakvo vi rješenje vidite za  HRT?
Zalagat ću se za ukidanje RTV pristojbe, pa kada se Hrvatska radiotelevizija bude morala tržišno ponašati teško da će tamo biti mjesta za raznorazne političke aktiviste koji se pri tom bez imalo srama pozivaju na profesiju. Žao mi je mnogih dobrih ljudi kojima tamo prolazi život u iščekivanju da će jednoga dana biti drukčije…. Moje je iskustvo da uvijek bude gore. 

– Kako ocjenjujete stanje medija u Hrvatskoj?

Ne volim javno ocjenjivati rad mojih kolega. Ali jedno ću spomenuti; dana 22. lipnja bila sam na misi za pobijene u jami Jazovka. Tada su tamo došli predstavnici gotovo svih medija. Njihov dolazak sveo se na provociranje ministra Hasanbegovića kojeg su pitali što on misli o antifažizmu i je li antifašizam temelj hrvatske države. To su pitali doktora povijesnih znanosti, kao da je on nekakav napušeni balavac. Nitii u jednom trenutku nitko npr. nije pitao što će hrvatska Vlada poduzeti da se pokopaju nevine žrtve čije su kosti još uvijek nalaze u jami i zašto to do sada nije učinjeno. To je moralna dužnost svakoga od nas bez obzira čije žrtve bile u pitanju. I to su pitanja za takva mjesta i takve događaje. 

– Ovo je vaš prvi izlaz u politiku – što vas je potaklo na to?

Film za filmom o Domovinskom ratu. Pa sam tragajući za njegovim uzrocima zaglavila u Drugom svjetskom ratu. Nagledala se i naslušala nepravde do neba. A što je drugo nego nepravda činjenica da i dan danas pokraj Maribora postoji protutenkovski rov dug 3 kilometra pun ljudskih ostataka. Naime, kada je rađena mariborska zaobilaznica tada su ekshumirane ljudske kosti u duljini 70 metara. Po svakom metru 18 žrtava. Sada izračunajte koliko je još kostiju u 2 930 metara tog rova koje su još uvijek tamo. Ne zaslužuju li oni barem dostojan ukop? Valjda ne zato što su u pitanju Hrvati. I nakon svih tih spoznaja počela me žuljati rečenica: Zaboravite prošlost, okrenite se budućnosti. Svima je povijest učiteljica života samo je Hrvatima maćeha. Bez prošlosti nema budućnosti, zato želim u Sabor. Pridonijeti izgradnji budućnost na iskustvima iz prošlosti. A jedno takvo, za mene neprocjenjivo, jest Domovinski rat. 

– Ako uđete u Sabor, koji će vam biti najvažniji prioriteti?

Sve će biti jednako važno što se tiče hrvatske budućnosti. Gospodarstvo je ipak najvažnije, bez njega nema ni demografske obnove. Bez demografske obnove nema radne snage, nema umova koji će u budućnosti voditi Hrvatsku. Važno je i vratiti mlade nazad u domovinu. Tješe me riječi poljskog veleposlanika koji je nakon ulaska Hrvatske u EU izjavio da nas čeka odlazak mladih u zemlje EU, što se i dogodilo. Ali da se ne brinemo jer na primjeru njegove zemlje može svjedočiti da će se vratiti čim se poboljša ekonomska situacija u zemlji. Živim za to i želim to što prije. 

– Na listi ste pomaka u 5. Izbornoj jedinici, njezina nositeljica. Hoće li biti postizbornih koalicija?

Ja sam nezavisni kandidat i nisam u poziciji odlučivati o koalicijama. Osobno nemam ništa protiv suradnje sa strankama koje su mi ideološki slične. Ali jedno sigurno znam: da sa SDP-om nikad, ali baš nikad ni u kojoj varijanti ne bih bila u koaliciji. Pogotovo dok ne priznaju zločine onih iz čijih su korijena nastali. 

– Presuda u Minhenu jasno nam je pokazala da su najviše državne strukture u zemlji štitile ubojice. Zašto nema kaznenih prijava? Tko će odgovarati za činjenicu da smo dva puta oslobađali Perkovića i Mustača a potom donosili sramotan Lex Perković?

  Najbolje je to u svojoj propovijedi na Veliku Gospu rastumačio biskup Košić. On je podsjetio da su 3. kolovoza u Njemačkoj osudili dva zločinca koji su zapravo predstavnici komunističke ideologije koja je na putu svoga opstanka likvidirala sve što joj je smetalo. I sada se njihovi nasljednici prave da toga nije bilo. Da ima morala, ali morala nema, Milanović i svi koji su digli ruke za lex Perković otišli bi iz naših života. Umorni smo od njih i njihova ponavljanja kako treba zaboraviti prošlost čime bi zapravo trebali zaboraviti tko su oni i iz čega su nastali. 

– Možete li nam reći na koji način rješavati politizirano pravosuđe, DORH, USKOK?

Iz sustava pod hitno treba maknuti ljude kojima sustav koristi za opstanak na vlasti. Oni se prema hrvatskoj stvarnosti odnose heraklitovski: “Sve teče, sve se mijenja. Ni mi nismo isti kakvi smo bili jučer.” A ne gospodo, vi ste isti, samo je vrijeme u kojem živite drugo. Ne živimo više u Jugoslaviji nego u Hrvatskoj ma koliko vam ta činjenica bila mrska. U Hrvatskoj koju su stvorili hrvatski branitelji za hrvatski narod a ne za parazite iz vremena komunizma koji nas guše i ne daju da uživamo ono što su nam branitelji ostavili u nasljeđe. Nama i svima onima kojima je Hrvatska domovina. 

– Ponovno nas očekuje podizanje optužnica protiv branitelja u Srbiji a mi istovremeno puštamo da otvaraju poglavlja o pravosuđu?

Otužno mi je gledati kako se HDZ i SDP prepiru oko toga tko je kakav zakon donio i tko nije reagirao kad je trebalo. Sve ih treba biti sram zbog Veljka Marića. I ne samo zbog njega, ali njegov slučaj je dokaz da su svi isti.. I još jedna prevažna stvar: mogu li ja kad to ne čini onaj tko treba objasniti Vučiću i njegovoj četničkoj bratiji koja je žarila i palila po Slavoniji da Hrvatska više ne stanuje u Jugoslaviji i da se prestanu gurati u sve pore naših života. Nikakav mi to problem neće biti uđem li u hrvatski Sabor. A mi ćemo vremenom već stati na kraj njihovim slugama u našim redovima. Pa zar primjer za to nije politički kraj Ive Josipovića! 

– Koriste li se branitelji u političke svrhe i što mislite o dosadašnjim predstavnicima braniteljskih udruga?

Nije dobro generalizirati. Ako se netko da iskoristiti nevažno je kojoj populaciji pripada. Branitelji su odradili lavovski dio posla, stvorili su državu.Na nama je da je čuvamo, da je gradimo baš onakvom kakvom su je oni zamišljali. A po pitanju predstavnika braniteljskih udruga, znam puno predsjednika braniteljskih udruga koji su pravi ljudi na pravom mjestu. Ali znam i one za koje ne znam kako je moguće da su tamo gdje jesu. Tu npr. mislim i na gospodina Đakića. Pa zar doista nema tko drugi biti predsjednik HVIDRE nego taj nezamjenjivi lik? 

– Koalicija MOST-a i HDZ-a pokazala se neuspješnom, kako ocjenjujete njihov rad?

  Oni ništa nisu mogli napraviti jer je Milanović dao u zadatak stranačkim psima na laju i grizu čim se ovi pomaknu. Obećao je pakao i napravio ga je. Osim toga, MOST je bio neprincipijelan i nevjerodostojan partner. Skupina pojedinaca koja se opasala sumnjivim likovima kakav je npr. Vlaho Orepić. Karamarko nije dorastao ulozi koju je imao pa su ga odradili poput studenta prve godine Fakulteta političkih znanosti, da ne kažem jedan drugi, primjereniji izraz. Odradili su ga što iz redova MOST-a, što ih Milanovićevog čopora a dobrim djelom i iz njegovih redova, što je najtragičnije… 

-Svjedoci smo da se ponovno uništavaju grobovi heroja Domovinskoga rata, Jean Michel Nicoliera. Miro Baresic….

  Sestra jednog poginulog hrvatskog branitelja čiji je spomenik devastiran poručila je “majstorima” da ne mogu uništiti spomenika koliko ih mi možemo izgraditi. I ne mogu! Kao što ne mogu uništiti spomenike hvale u našim srcima svim hrvatskim braniteljima zahvaljujući čijoj žrtvi danas imamo Hrvatsku. 

-Tehnički ministar Orebić krenuo je s provjeravanjem birača u SLavoniji, već prve brojke su skandalozne. Svake izbore dočekujemo autobuse Laste sa srpskim glasačima. Zašto nikome do sada nije bilo u interesu rješavati pitanja biračkoga tijela?

Ministar Orepić otkriva toplu vodu. Već godinama Stožer za obranu hrvatskog Vukovara ukazuje na taj problem. Vukovar je hrvatski, bio i bit će. Dr. Vesna Bosanac prepričala nam je njezin pokušaj da Zoranu Milanoviću objasni što je bilo u Vukovaru 1991. godine. Ali naposljetku je shvatila da se svaka njezina riječ od njega obija kao od zid. Vukovar je grad heroj, on je naša savjest, naša budućnost. Onako kako se budemo prema njemu odnosili, tako će nam i biti. Srbi su razbili zube na tom gradu, razbit će ih svaki put kad pomisle da bi mogao biti njihov. Nije i neće. Vukovar je bio i bit će zauvijek hrvatski. A ne sumnjam da će se pitanje biračkog tijela morati razriješiti ma koliko neki to pokušavali zaustaviti.

-Slavonija je prazna, iz nje je u posljednjih nekoliko godina iselio veliki broj ljudi. Kako ih vratiti? Zvuci suludo da uvozimo hranu a polja nam propadaju…

Slavonija je u punom smislu riječi prazna. Ne trebam ići dalje od moje obitelji, prijatelja, susjeda. Svakome je netko nekamo otišao trbuhom za kruhom. To je svakodnevna tema. Neki dan slušam kako vozač autobusa priča poznanici kako mu je sin završio FER, nije mogao naći posao i otišao je u Njemačku gdje je odmah dobio sjajno mjesto u industriji robotike. Prijatelj moga nećaka koji ima petero djece otišao je s obitelji u Njemačku. Pa svaki put kad to čujem, doživaljavam svaku tu sudbinu kao tragediju naroda, kao osobnu tragediju i kao vlastiti neuspjeh. 

Na Laudato televiziji gdje ste zaposleni otvarate teme iz Domovinskoga rata, o kojima vrlo malo znamo – koliko je još uvijek prisutna medijska blokada? 21. Koliko nam je naštetio zakon o općem oprostu?

Stvar je u tome što se hrvatska povijest po već uhodanom principu mora izbrisati i napisati drugu povijest. U njoj bi hrvatski branitelji bili ubojice koje su izazvale građanski rat zbog kojih su stradali narodi i narodnosti Jugoslavije. Opet Hrvatska mora umrijeti da bi neka nova Jugoslavija mogla živjeti. E nećeš razbojniče, rekla bi moja prijateljica. Zakon o općem oprostu je možda u trenutku donošenja imao smisla, ali danas treba poraditi na njegovoj dopuni. Ne mogu zločinci koji su radili protiv hrvatske države šetati po Hrvatskoj i sjediti u hrvatskom Saboru. Kao primjer ističem Vojislava Stanimirovića. Ako neće nitko drugi, ja ću ga tamo podsjećati da ima zaslužnih Srba koji su se borili za svoju hrvatsku državu a da on to zasigurno nije i da mu nije mjesto u Saboru nego u sudnici gdje uz ostalo treba objasniti svoju ulogu u Tovarniku 1991. godine.

 

– Imate li pripremljen zakon o lustraciji? Kako izgleda?

Znam ekipu koja ga priprema i čvrsto vjerujem da će ga dobro napisati. Radujem se svakom stručnom skupu koji će se održati s namjerom da se svi mi upoznamo sa zakonom i eventualno dajemo prijedloge kako bi naposljetku bio dobar. Žrtva sam čovjeka koji da je bilo lustracije nikada ne bi bio direktorom Hrvatske radiotelevizije i ja u tom slučaju ne bih dobila otkaz. Nažalost, nisam jedina, a upravo u tome i jest tek jedan od problema!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Dragan Čović: Postoje timovi kojima je cilj izazvati nerede i bunt prema hrvatskoj politici

Objavljeno

na

Objavio

Malo se toga promijenilo od završetka rata u BiH. Zvuk pušaka i topova zamijenili su verbalni ratovi srpske, bošnjačke i hrvatske strane. Hrvati kao najmalobrojniji narod u najlošijoj su poziciji, Bošnjaci su im nametnuli člana Predsjedništva na zadnjim izborima. Gotovo godinu dana kasnije nema državne vlasti, a sporazum koji su o tome potpisali čelnici nacionalnih stranaka Dragan Čović, Bakir Izetbegović i Milorad Dodik osporen je.

Je li propao sporazum potpisan s Dodikom i Izetbegovićem i koji su razlozi za to?

Mislim da nije propao. Trebamo raditi i stvarati ambijent da se sporazum provede u cijelosti jer je načinjen kao cjelina sastavljena od 7-8 ključnih elemenata funkcioniranja bosanskohercegovačkog društva u vremenu ispred nas. Tu su stvari od vanjske, unutarnje, ekonomske politike. Doista je kompletan. Zato sam uvjeren da nećemo sklapati nove dogovore jer se radi o kompromisu o puno tema.

A razlozi?

U pitanju su različite taktike u ostvarenju nekih kratkoročnih planova i politika ljudi koji su dobili šansu da oforme vlast. Nakon dogovora, bošnjačka, odnosno sarajevska politika iskoračila je i stvorila krizu, uvjerena da će tako zaraditi poene. Očekivali su snažnije reakcije, ali one su izostale. Zato im ne preostaje ništa drugo nego oformiti vlast.

Nije ovo prvi sporazum koji je osporen, propali su i oni kojima se pokušalo zaustaviti rat…

Točno je to što kažete. Od devedesetih postoje deseci sporazuma koji su potpisani, a za nekoliko dana potpisi su povučeni. Čak i oni dani uz nazočnost međunarodne zajednice i s jamstvom tri strane. Nije dobra situacija da se ne provodi potpisano. To potiče nepovjerenje.

Blokiran je izbor novog Vijeća ministara zbog predaje dokumenta vezanog za NATO. Je li moguć kompromis između srpske i bošnjačke strane?

Nisu tu dvije strane. Nije samo bošnjačka i srpska, nego je tu i hrvatska strana. Predstavnici politika triju naroda.

Mislio sam na problem…

Evidentno je da je to godišnje izvješće, koje se veže uz NATO, korišteno kao alat za blokade. To je tehničko pitanje koje se nameće kao političko. Slična se mantra ponavljala i u vezi s vojnom imovinom pa se prestalo govoriti o tome. Za mene je ključno da smo u sporazumu kazali da se suradnja s NATO-om nastavlja i da se trebaju poštovati sve odluke. Naši dugoročni ciljevi, NATO i EU, ne bi se trebali na bilo koji način stavljati kao uvjet za uspostavu vlasti.

Koliki je problem u BiH to što su Bošnjaci izabrali dva člana Predsjedništva i Hrvate odmaknuli od mogućnosti kreiranja vanjske politike te utjecaja na međunarodnu zajednicu koja ima važnu riječ u BiH?

Hajdemo ovako postaviti pitanje, prošla je godina dana od izbora, dva su člana Predsjedništva izabrana glasovima Bošnjaka i što se promijenilo? Jesu li kao članovi Predsjedništva zajedno s Ministarstvom vanjskih poslova bilo što kreirali u predstavljanju BiH u svijetu?

Pa odgovorite, jesu li?

Apsolutno ništa. Odgovorno to tvrdim. Mi stalno imamo istupe pojedinaca do čijih riječi nitko i ne drži. To je poraz cijele BiH, ne samo Hrvata koji ondje nemaju svoj glas. Zato je ključno ustrojiti BiH kako bismo mogli artikulirati tri konstitutivna naroda u jedinstven glas. S druge strane, međunarodno okruženje koje djeluje u BiH posve je nezainteresirano za ono što se ovdje događa. Ali da skratim – ni iz jedne institucije koja predstavlja BiH danas nema ništa što bi se moglo prepoznati kao zajednička međunarodna politika u BiH.

Kome odgovara zastoj BiH?

Nikome to ne može odgovarati.

Ali čini se da postoje politike koje vjeruju da će izvući dobit?

To može biti računica nekih nazadnih politika koje vjeruju da će, igrajući na vrijeme, za 10 godina jednog naroda nestati ili da će bitno oslabiti njegove političke opcije. Mnogi će kazati da to danas odgovara političkom Sarajevu, ili bošnjačkoj sceni. Mislim da i njima to stvara golemu štetu. Ne možete na krizama koje su dugoročno postavljene polučiti uspjeh. Ekonomsko će zaostajanje biti zajedničko svima, kao što sada imamo “političku recesiju”.

Imaju li tri naroda suglasnost oko bilo kojeg strateškog pitanja važnog za BiH?

Jasno je da nema suglasja. Ako nemate suglasje oko toga kako imenovati Vijeće ministara BiH, onda nećete ništa drugo dogovoriti. Imali smo šansu ova dva-tri mjeseca iskoristiti za stvaranje novih odnosa. Sljedeće godine mogli biste se snažnije pozabaviti ekonomskim i socijalnim problemima, budući da se najavljuje dolazak recesije, a to će onda dovesti do brojnih iskušenja. U biti to znači gašenje radnih mjesta, novu ekonomsku krizu. Već danas imate usporavanje u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Italiji. Pitanje je i što će donijeti Brexit. Stavljajući to u kontekst naših unutarnjih problema, stvari samo mogu dodatno eskalirati.

Iz Sarajeva vas se prikazuje kao nekoga tko drži svijeću srpskoj strani, a katkada i ruskim čovjekom. Što je istina?

Da pitanje niste tako postavili, moglo bi ga se smatrati naivnim i smiješnim.

Zašto to govorite?

Pa zato što se ponavlja već godinu do dvije bez ijednog argumenta. No, ako to uporno ponavljate, stvara se taj stereotip. Ako, međutim, neovisno o tome pogledate broj susreta dužnosnika HDZ-a i Hrvata s predstavnicima politika u BiH i okruženju, vidjet ćete da baš nikaka uporišta za takvo što nema. Najmanje se dva-tri puta više susrećem s gospodinom Izetbegovićem i Radončićem nego što je to slučaj s gospodinom Dodikom ili Šarovićem. Ali istina je da svaki susret s predstavnicima Srba privlači golemu pozornost medija, a kad imate iste takve susrete s bošnjačkim predstavnicima, onda to nije slučaj. Identični su pokušaji vezivanja uz rusku politiku, a naročito su spominjane investicije. A znate što je istina?

Što?

Mi nemamo nijedan rubalj ili euro takvih investicija. Ja bih volio da imamo jer bismo bili prepoznati kao područje u koje vrijedi investirati.

Dobro, na kojoj je onda poziciji hrvatska politika?

Naša politika krajnje je uravnotežena između političkog Sarajeva i političke Banjaluke. I nastavit će se na identičan način. Nećemo se nikome pravdati, nego tražiti put da stabiliziramo BiH. Naša je filozofija promišljanja uređena pravna država BiH. Samo u takvoj državi najmalobrojnijem će narodu biti dobro.

Gledate li u Moskvu ili u Bruxelles?

Naše primarno odredište su Bruxelles i Washington. Hrvati zbog toga najsnažnije naglašavaju euroatlantski projekt. Naravno da realno procjenjujemo i utjecaj Berlina, Istanbula i Moskve, odnosno Pekinga i njihovu ekonomsku i političku snagu.

Tražite ravnopravnost Hrvata, a na izborima Bošnjaci izaberu člana Predsjedništva, tražite novi Izborni zakon, a na to dobijete zahtjev za ukidanje ravnopravnosti Hrvata u Ustavu te se inzistira na dominaciji većine. Kako pronaći rješenje s Bošnjacima?

Mi ne smijemo odustati od svojih zahtjeva makar oni bili i mikrozahvati. Za nas nema uopće razgovora bez legitimnog političkog predstavljanja konstitutivnih naroda na svim razinama. Nekada smo imali ambicije napraviti mnogo veće iskorake s izmjenama Ustava, ali to sada nije realno. Ovakvo stanje nikome ne odgovara i morat ćemo naći kompromis oko toga, prije svega s bošnjačkim predstavnicima. Moramo provesti odluke sudova koje su donesene, ali one ne smiju biti zapreka. Na tisuće odluka Suda u Strasbourgu nisu provele ni zemlje članice EU.

Što je s prijedlogom građanske države?

Radi se o prijedlogu bošnjačke strane i njima bliskih stranaka. Ovdje je apsolutno neprimjenjiv. Želim otvoreno reći da smo mi za građansko društvo koje će štititi najviše standarde prava i sloboda. Ali istina je i da smo podijeljeno društvo, a zbog svih tih razlika jedino se može upravljati kroz federalizam. Nije to naša izmišljotina. To je EU, to je Europa i njezine složene države. Tri konstitutivna naroda jednostavno moraju biti jednakopravna. Igra na kartu brojnosti i “građanstva” kako bi se osigurala dominacija jednog naroda neprihvatljiva je i rizična za BiH. U biti, mi smo za punu jednakopravnost hrvatskog naroda zajedno s druga dva. Bez političkog, konstitutivnog, jednakopravnog hrvatskog naroda nema BiH. Dogodi li se da hrvatski narod nestane s političke scene, bojim se da će tada put za podjelu BiH biti posve otvoren između druga dva naroda.

Vraća li se SAD snažnije na Balkan s posebnim predstavnikom Matthewom Palmerom?

Gospodin Palmer stari mi je poznanik. U posljednje dvije-tri godine susreli smo se barem pet ili šest puta. Dobro razumije odnose i mi dobro razumijemo njegova stajališta. Volio bih da imamo intenzivniju komunikaciju s administracijama koje imaju mogućnost ubrzanije mijenjati stvari. Nakon imenovanja nove Europske komisije bilo bi važno imati usklađene napore. Mi ćemo snažno zagovarati put u EU i NATO. Tu je i pravna država, borba protiv kriminala i korupcije. To je temelj za nove investicije.

Što očekujete od nove Europske komisije?

Najprije bih želio čestitati gospođi Šuici na imenovanju za potpredsjednicu Komisije. Veseli me i struktura svih drugih povjerenika jer je angažiran dovoljan broj osoba koji razumiju BiH. Posebno će biti važno predsjedanje Hrvatske Vijećem EU, kako bismo napravili iskorak. To je velika prigoda za BiH, ali i za bosanskohercegovačke Hrvate kao narod.

Postoji li opasnost da BiH postane hotspot za migrante?

Ona je to već odavno. Problem je što mi nemamo državne infrastrukture i administracije koja se može nositi s tim problemom. Da budem precizniji, nemamo jedinstvenu politiku. Zna li danas itko kakav je stav BiH o tom pitanju? To je poraz. I dalje imate otvorenu granicu na istoku. Kad smo prije godinu dana pokušali promijeniti zakon kako bismo mogli nadzirati te procese, za to nije bilo volje. Evidentno je cilj bio napraviti prolaz kroz BiH, samo je pitanje kakve tko ima skrivene želje. To će biti jedno od ključnih pitanja kojim ćemo se mi morati baviti sljedećih godina.

Maloprije ste spomenuli Zagreb. Može li RH pomoći u boljem razumijevanju položaja Hrvata u BiH i BiH u EU?

Možemo biti zadovoljni komunikacijom koju imamo sa svim razinama vlasti; od Ureda predsjednice i premijera, do Sabora RH. Mi uvijek tražimo, ne da se nešto učini za Hrvate, nego za BiH. Činjenica je da je Europska pučka stranka najvažnija grupacija i predvodnica procesa, a gospodin Plenković jedan je od ključnih autoriteta u EPP-u. To je velika šansa za nas. Najvažniji zagovornik euroatlantskog puta upravo je RH. Bojim se da druge snage, ali i članice EU, ne žele proširenje. Uz to će RH u sljedećih godinu-dvije tek vidjeti prave rezultate mukotrpnog rada. Posebno je to važno u smislu snažnog investicijskog ciklusa. Ova je vlast uspjela prebroditi velike gospodarske udarce. Brojni su procjenjivali da će Hrvatska pokleknuti, imati milijarde obveza. Nisu to samo Agrokor ili brodogradilišta. Hrvatska doživljava transformaciju i posve sam siguran da će se taj put nastaviti.

Hrvatska je nedavno izdvojila 25 milijuna kuna…

Taj novac ne predstavlja puno kada se promatra novčano. Međutim, to je mnogo više. Mnogo vrednije od toga je da imamo partnera na kojega se možete pozvati, koji vam može otvoriti vrata Bruxellesa ili na drukčiji način predstaviti poziciju i hrvatskog naroda u BiH.

Je li moguće završiti rat između Srbije i Hrvatske, odnosno Srba i Hrvata?

To će se morati vrlo brzo stabilizirati. Ne radi se o medijskim incidentima. Postoji strategija koja se nametnula da se stalno držimo na nišanu, da se urušava postignuta razina odnosa i da se sve ponovo vraća na devedesete. Nitko od toga nema koristi, pogotovo ne Hrvatska. RH iz toga mora izaći. Ona je pobjednica jednog procesa, dobila je svoje zasluženo mjesto. Uskoro će predsjedati Vijećem EU i nema nikakve koristi od toga da se vrti u 90-im godinama. Kada razgovaram s gospodinom Plenkovićem i drugim kolegama iz RH, uvijek naznačim da Hrvatska treba nastaviti unapređivati dostignute standarde. S druge strane, nastojim pomoći da se promijene odnosi i naprave iskoraci. Hrvatima u BiH to je također jako važno.

Koga ćete poduprijeti na predsjedničkim izborima i što bi eventualno značio zaokret na Pantovčaku za Hrvate u BiH?

Neupitno je i to je suština – kandidat HDZ-a RH bit će i naš kandidat za ove izbore. Učinit ćemo sve, kao sestrinska politička opcija, da imamo isti program kad su u pitanju predsjednički i sljedeći izbori za Sabor. Vjerujem da ćemo tu mnogo više učiniti nego što smo to pokazali na izborima za Europski parlament. Izborom gospođe Kolinde Grabar-Kitarović kao prve osobe HDZ-a za ove izbore mi smo dobili vrlo jasnu smjernicu kako se treba ponašati. U tom smislu ćemo se pripremati i duboko vjerujem da će HDZ imati svog predsjednika.

Poziciju nastojite objasniti kroz platformu Hrvatskog narodnog sabora, no neki kažu da je to samo udruga. Što je HNS BiH?

HNS je krovna politička institucija Hrvata u BiH. HNS danas vrlo jasno artikulira stav legitimnih političkih predstavnika kroz djelovanje Glavnog odbora i Predsjedništva. To je značajan iskorak i danas nas nitko tko se bavi politikom ne može zanijekati. Pokušalo se na stotinu različitih načina oslabiti mu ulogu, ponovno ga podijeliti. Bez uspjeha. Unatoč tome što je HDZ uvjerljivo pobijedio na posljednjim izborima, mi smo željeli okupiti sve zajedno. HNS je prepoznat u Hrvatskoj i u međunarodnoj zajednici. Upravo mislim da je HNS bio uzor na koji se način okupila politika Bošnjaka oko SDA. Slično se dogodilo i kod Srba.

Posljednjih mjeseci bilo je više prosvjeda zbog gašenja Aluminija, problema u zdravstvu… Najavljuje li se vruća jesen?

Neke opravdane zahtjeve pokušalo se zlorabiti kako bi se izvorište krize prebacilo među Hrvate te zamaskirati vlastita iskušenja. Ponajprije se tu radi o političkom Sarajevu. Misli se da je tako najlakše usmjeravati frustracije. Oprezni smo prema svemu što se radi, jer nije riječ o hiru, nego o dijelu jedne projekcije. Problemi u Aluminiju su se nastojali iskoristiti za takvo što. Nema tko se nije petljao iz tih centara moći. Postoje timovi kojima je cilj izazvati nerede i bunt prema hrvatskoj politici, ako ne ove jeseni, onda sigurno na proljeće. Nekoliko ljudi to radi i u Mostaru. Nastojat ću da javnost sazna tko su i zašto to rade. Njihova je zadaća podijeliti HNS, nakon čega bi iznova trebale krenuti optužbe o tome da HDZ vodi politiku srednjeg vijeka kako bi se realizirala politika dominacije političkog Sarajeva. To se nikada neće dogoditi.

Zoran Krešić/Večernji.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Zlatko Dalić otvorio dušu i progovorio o odnosu s Rakitićem!

Objavljeno

na

Objavio

Kava s izbornikom Zlatkom Dalićem i njegovom suprugom Davorkom u centru Zagreba nakon povratka iz Bakua. Iznad izbornikove glave na zidnoj ‘plazmi’ vrte se kadrovi utakmice Azerbajdžan – Hrvatska, no Dalić ne reagira (‘ma neću to sad gledati…’). Peku ga ta dva izgubljena boda, jer s njima bi danas već bio jednom nogom na Euru.

– Kad pogledaš cijelu situaciju, uoči ove dvije utakmice računali smo na četiri boda i osvojili smo četiri boda. Ali moram biti razočaran što nismo pobijedili, što nismo priveli utakmicu kraju kako treba. Igrali smo sjajnih pola sata, kao protiv Slovaka, a nakon toga smo ‘razbranili’ golmana i nakon toga više nismo bili na toj razini. Suparnika smo vratili u igru, dali smo mu da se nečemu nada, tih 1:0 držalo ih je na životu.

Kako se momčadi s toliko klasa može dogoditi takav pad?

– Dali smo gol, a onda ih je ulovio umor, bila je to utakmica tri dana nakon Slovačke, svega se nakupilo, izgubilo se samopouzdanje i sigurnost, ne ide, pa ne ide… U te dvije utakmice odigrali smo sjajnih dva sata, sjajnih! Ali nakon toga ne smijemo si dopustiti takav pad. Da je ostalo 1:0, bilo bi O.K., a kad primiš gol, onda kao ništa ne valja. Ja neću na to tako gledati. Malo sam razočaran što se uvukla nervoza među igrače, a za tim nije bilo potrebe.

Je li Brekalo u boljoj formi od Rebića?

– Rebić je ušao u dvije šanse svojom zaslugom, utrčavao je u prazan prostor. Nije zabio gol, i onda sam razmišljao da ga neću vaditi iz igre da ga još više ne demoraliziram, nego da mu dam da postigne gol. Rebić je igrao poziciju koju je igrao na SP-u, ne u špici gdje je prevelika gužva. Njemu samo treba utakmica.

Nakon Slovačke već se počelo najavljivati da smo među favoritima Eura?

– Kod nas je tako, ne samo u nogometu; čas si u euforiji, čas u tragediji. Ja nikada ne upadam u euforiju. Mene je nakon Slovačke bilo toliko strah Azerbajdžana da sam stalno upozoravao igrače. Najteža je utakmica koju moraš dobiti ili si je dobio unaprijed. Mnogo toga sam se bojao. Naime, već sam uvidio da je Azerbajdžan nama najnezgodniji suparnik, jer nijedna druga momčad nema takve brzance kakve imaju oni. A nama je to najopasnije. Jer dominantni smo u posjedu lopte i najopasnije nam je kada nam ‘lupe’ dugu loptu, kontranapad. To nam se dogodilo protiv Azerbajdžana, protiv Mađara. Opet, da smo dali drugi gol, bilo bi isto kao u Slovačkoj.

Imamo li momčad za medalju na EP-u?

– Moramo se prvo pobrinuti da se plasiramo na EP, to nam je prvi cilj.

Ne strahujete valjda za to?

– Ne bojim se, ali neću već sada gledati kako ću u Kataru biti svjetski prvak. Ja gledam prema Mađarskoj. A što se tiče momčadi, tu je 5-6 novih igrača, i ne može nakon jedne dobre ili slabije utakmice momčad biti najbolja ili najgora. Kod nas je takva percepcija; evo ih, novi Maradone. A čim se izgubi, e ne valja. Ja to moram stišati, smiriti…

Kako ćete riješiti slučaj Rakitić?

– Vi znate da slučajeve ne rješavam preko novina. Pitali su me o predsjednikovoj (Šukerovoj) izjavi o Rakitiću, i ja sam se s njom složio, da treba razgovarati.

Zašto već niste bili kod njega i razgovarali?

– Bio sam svibnju kod njega. Evo ovakva je moja situacija: ja sam zauvijek zahvalan tim dečkima iz Rusije, cijeli svoj život. Oni su toliko toga lijepoga donijeli cijeloj Hrvatskoj, toliko sreće, da je to neopisivo. Mene su učinili drugim trenerom svijeta. Ja imam prema tim dečkima ogroman respekt, tako i prema Rakitiću. On i ja ama baš nikakvih problema nemamo, nikakvih! Naravno da ću se ja potruditi i obaviti još jedan razgovor, da tu situaciju riješimo. Jer ja ne želim da Hrvatska izgubi Ivana Rakitića; ni kao igrača ni kao čovjeka. Svaki dobar igrač nama treba. Nema Hrvatska petsto igrača, ima petnaest igrača i to je to. Ja ne mogu dopustiti kao izbornik da se u mom mandatu izgubi kult reprezentacije. Dok sam ja izbornik, kult reprezentacije izgubiti se neće! Ona je svetinja, ona je čast; ili hoću, ili neću, nema ovako-onako. Kod mene su svakom vrata reprezentacije otvorena, meni svaki igrač treba; i Nikola Kalinić i Ćaleta-Car i Ivan Rakitić. Ali nikoga neću moliti da igra za reprezentaciju.

Lovren kaže da je nestalo dobro ozračje u reprezentaciji.

– Lovren je kazao kako ozračje nije kao na SP-u. Pa neće nikada ni biti! Novi su igrači, nema više toga što je bilo prije, mi moramo slagati novu priču. Da je atmosfera nikakva, mi ne bismo pobijedili u Slovačkoj.

Hoće li Rakitić dobiti poziv?

– Ako igra u Barceloni, ako želi igrati za reprezentaciju… No opet, tu su Vlašić, Petković, ni za kim nećemo kukati ni suze roniti.

Koliko remi u Bakuu povećava pritisak uoči Mađarske?

I da smo pobijedili u Bakuu, morali bismo pobijediti Mađare. Je li pritisak sada veći? Kod nas uvijek postoji pritisak, ali mogli smo imati komotniju situaciju. Najbitnije nam je da budemo prvi na ljestvici i ovisimo sami o sebi.

Ima li nelagode uoči istrčavanja u poljudskom ambijentu?

– Očekujem da će biti sjajna atmosfera. Da Poljud može primiti sto tisuća ljudi, bilo bi ih sto tisuća, to je sigurno! Doći će ljudi iz Hercegovine, Dubrovnika, Omiša, Zadra, Šibenika… gledati Hrvatsku i podržati Hrvatsku. Uopće u to ne sumnjam.

Što možemo očekivati od Hrvatske 10. listopada?

– Pobjedu.

Vratimo se još malo igračima: zaslužuje li Bjelica kredit što vam je podario Petkovića?

– Kada je Petković počeo dobro igrati u Dinamu, bilo je puno napisa da treba igrati za reprezentaciju, mediji su ga proglasili velikim igračem. Ja sam gledao 3-4 utakmice Dinama u Europi i sam se uvjerio da taj igrač ima ono što meni treba. Prava, klasična špica, koja sačuva loptu, ima snagu, moć, dribling, tehniku, kompletan napadač. Nije me iznenadio njegov nastup u Slovačkoj. Svaka čast pritom treneru Bjelici, koji je dobio igrača za kojega je malotko znao, bez nekoga učinka, i u njegovom mandatu je proigrao, postao reprezentativac, Dinamu donio dosta važnih bodova. Svaka čast stoga treneru, jer mu je dao šansu, jer ga je pogurao, osposobio, jer je stvorio uvjete da postane ‘taj’ igrač.

Dinamovi izgledi u Ligi prvaka?

– Dinamo ima realne šanse za drugo mjesto. Manchester City tu je favorit, ali Dinamo ne smije biti autsajder i može se nositi s Atalantom i Šahtarom. Jer nije lošiji ni od jedne od tih momčadi – zaključio je Dalić, piše Večernji List

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari