Pratite nas

Intervju

Nada Prkačin: ‘Iz sustava treba maknuti ljude kojima sustav koristi za opstanak na vlasti’

Objavljeno

na

Legendarna ratna reporterka i autorica filma o generalu Gotovini Nada Prkačin u utrci je za saborski mandat! Neovisna je kandidatkinja na listi POMAK i nositeljica liste u 5. Izbornoj jedinici. “Vrijeme je za POMAK i odmak od politike koja je uništila ovu zemlju. Bez lustracije prošlosti nema budućnosti, sustav nam je pun ljudi iz komunizma. Umorni smo od njih!” – tvrdi scenaristica i redateljica Nada Prkačin, koja je zbog svojih stavova prije više od dvije godine dobila otkaz od Gorana Radmana na HRT-u.

Kultni filmovi o Domovinskom ratu poput “O Bože, zašto ja”, “Osijek, nepokoreni grad”, “Lov na Gotovinu” i “Časni sude, nisam kriv” koje potpisuje Nada Prkačin, javnost je imala priliku bolje upoznati nakon nemile epizode na Hrvatskoj radio-televiziji, kada joj, pod optužbom da je otuđila materijal u vlasništvu državne televizije, tadašnji ravnatelj Goran Radman uručuje otkaz. Sudsku bitku za povratak na staro radno mjesto kolegica Prkačin vodi više od dvije godine, a usprkos Radmanovoj smjeni, nove garniture nisu bile pretjerano raspoložene da je vrate na posao. U međuvremenu, Nada Prkačin prešla je na Laudato televiziju, a upravo je završila snimanje još jednog dokumentarnog filma. O njemu kao i činjenici da se odlučila kandidrati na predstojećim izborima razgovaramo s Nadom Prkačin.

 – Upravo ste završili snimanje filma “U ime naroda” – o čemu je riječ? Gdje ga se sve može vidjeti?

 

Film govori o tome što se događalo u Dubrovniku i okolici nakon ulaska partizana u grad 18. listopada 1944.godine, Bez ikakvog suđenja brutalno su likvidirani viđeniji Dubrovčani za koje su komunisti zaključili da bi im mogli biti smetnja pri uspostavi nove vlasti.Tada je na otočiću Daksa sa još sedmoricom svećenika, među kojima i jedan pravoslavni, ubijen i pater Petar Perica, autor prekrasnih stihova pjesama Zdravo Djevo, kraljice Hrvata i Do nebesa nek se ori. Film je prikazan u Zagrebu, u Dubrovniku će nadam se, na obljetnicu stradanja. Tada će se moći vidjeti i na programu Laudato tv. Hrvatska televizija je pokazala zanimanje za njim, ali kao i toliko puta do sada od obećanog prikazivanja vjerojatno neće biti ništa. Tako je bilo i s filmom “Nikad se nisu vratili”, koji govori o stradanjima Hrvata u srpnju i kolovozu 1941. koji se na sramotu svih nas i danas u Srbu slavi 27. srpnja kao nekakav Dan ustanka naroda Like i Korduna.

– Dugogodišnja ste novinarka i redateljica, javnost posebno pamti Vaš film o Gotovini i onaj o crvenom fići?

Filmovi “Lov na Gotovinu” i “Časni sude, nisam kriv” prikazani su u 60 gradova. Iako je riječ o arhivskom materijalu, on nikad nije prikazan na programu HRT-a. Film je podsjetnik na zbivanja oko progona i uhićenja generala Gotovine i Markača, preko čijih se života lomila sudbina cijelog hrvatskog naroda. Hrvatski je narod to prepoznao i stao je uz svoje generale. Ali neki hrvatski političari su stali na stranu protuhrvatskih interesa koji su za cilj imali poništiti vrijednosti Domovinskog rata i proglasiti ga nekakvim građanskim ratom. Hvala Bogu, nisu uspjeli u tome, niti će. 

– Upravo ste zbog filma o Gotovini dobili otkaz na HRT-u?

U filmu se vidi nečasna uloga pojedinaca koji su i danas u hrvatskoj politici. Bez obzira kojoj opciji pripadali nije im bio problem izdati hrvatski narod i njegove vrednote. Goran Radman samo je njihov potrčko koji je slušao što gazde govore. Kako došao, tako i otišao. Meni je samo žao što će njegovo poimanje prisavske fotelje u stilu Luja XIV – televizija to sam ja – u konačnici plaćati svi RTV pretplatnici. 

– U Vašem programu zalažete se za lustraciju – Vaš slučaj zapravo je najbolji kako bismo shvatili na koga bi se lustracija morala odnositi…osim medija, gdje nam je još nužna lustracija?

Otkud god se krene s lustracijom, neće se pogriješiti. I nije točno da je kasno za nju! Sudstvo, mediji, gospodarstvo, crkva – nije važno. Ne bih imala ništa protiv da netko sam pokrene na vlastitom primjeru lustraciju. Evo npr. Mirjana Rakić. Ta bi gospođa mogla pristati biti pokretač tog procesa i sama se lustrirati. Ionako je javno priznala da je prigodom njezinih odlaska na putovanja morala potpisivati “nekakve papire”: Pa mogla bi i jedan takav koji joj predlažem – vlastitu lustraciju.

– Kako ocjenjujete rad državne televizije u doba Radmanovog mandata?

  Radman je vojnik partije. On je završio jedan proces koji su njegovi prethodnici djelomično odradili. Svaki je segment rada HRT-a stavio pod punu kontrolu i na ključna mjesta postavio kadrove o čijim bi se obiteljskim korijenima u većini dalo puno toga zaključiti. Naravno da ima izuzetaka, ali kakve koristi od toga.. U konačnici, Radman je samo sitni kotačić u tzv. regionalnoj politici sa zadatkom da diskvalificirati sve što diše Hrvatski. 

– Nakon izbora smo očekivali promjene i na HRT-u, međutim ponovno ista lica. Je li se program promijenio?

Ništa se tamo nije promijenilo, osim scenografije. Trebate primjer? Molila sam da na 5. obljetnicu prvostupanjske presude hrvatskim generalima prikažu filmove Lov na Gotovinu i Časni sude, nisam kriv. Jeste li ih vidjeli u programu?

– Kako promijeniti mentalni sklop ljudi koji rade tamo? Kakvo vi rješenje vidite za  HRT?
Zalagat ću se za ukidanje RTV pristojbe, pa kada se Hrvatska radiotelevizija bude morala tržišno ponašati teško da će tamo biti mjesta za raznorazne političke aktiviste koji se pri tom bez imalo srama pozivaju na profesiju. Žao mi je mnogih dobrih ljudi kojima tamo prolazi život u iščekivanju da će jednoga dana biti drukčije…. Moje je iskustvo da uvijek bude gore. 

– Kako ocjenjujete stanje medija u Hrvatskoj?

Ne volim javno ocjenjivati rad mojih kolega. Ali jedno ću spomenuti; dana 22. lipnja bila sam na misi za pobijene u jami Jazovka. Tada su tamo došli predstavnici gotovo svih medija. Njihov dolazak sveo se na provociranje ministra Hasanbegovića kojeg su pitali što on misli o antifažizmu i je li antifašizam temelj hrvatske države. To su pitali doktora povijesnih znanosti, kao da je on nekakav napušeni balavac. Nitii u jednom trenutku nitko npr. nije pitao što će hrvatska Vlada poduzeti da se pokopaju nevine žrtve čije su kosti još uvijek nalaze u jami i zašto to do sada nije učinjeno. To je moralna dužnost svakoga od nas bez obzira čije žrtve bile u pitanju. I to su pitanja za takva mjesta i takve događaje. 

– Ovo je vaš prvi izlaz u politiku – što vas je potaklo na to?

Film za filmom o Domovinskom ratu. Pa sam tragajući za njegovim uzrocima zaglavila u Drugom svjetskom ratu. Nagledala se i naslušala nepravde do neba. A što je drugo nego nepravda činjenica da i dan danas pokraj Maribora postoji protutenkovski rov dug 3 kilometra pun ljudskih ostataka. Naime, kada je rađena mariborska zaobilaznica tada su ekshumirane ljudske kosti u duljini 70 metara. Po svakom metru 18 žrtava. Sada izračunajte koliko je još kostiju u 2 930 metara tog rova koje su još uvijek tamo. Ne zaslužuju li oni barem dostojan ukop? Valjda ne zato što su u pitanju Hrvati. I nakon svih tih spoznaja počela me žuljati rečenica: Zaboravite prošlost, okrenite se budućnosti. Svima je povijest učiteljica života samo je Hrvatima maćeha. Bez prošlosti nema budućnosti, zato želim u Sabor. Pridonijeti izgradnji budućnost na iskustvima iz prošlosti. A jedno takvo, za mene neprocjenjivo, jest Domovinski rat. 

– Ako uđete u Sabor, koji će vam biti najvažniji prioriteti?

Sve će biti jednako važno što se tiče hrvatske budućnosti. Gospodarstvo je ipak najvažnije, bez njega nema ni demografske obnove. Bez demografske obnove nema radne snage, nema umova koji će u budućnosti voditi Hrvatsku. Važno je i vratiti mlade nazad u domovinu. Tješe me riječi poljskog veleposlanika koji je nakon ulaska Hrvatske u EU izjavio da nas čeka odlazak mladih u zemlje EU, što se i dogodilo. Ali da se ne brinemo jer na primjeru njegove zemlje može svjedočiti da će se vratiti čim se poboljša ekonomska situacija u zemlji. Živim za to i želim to što prije. 

– Na listi ste pomaka u 5. Izbornoj jedinici, njezina nositeljica. Hoće li biti postizbornih koalicija?

Ja sam nezavisni kandidat i nisam u poziciji odlučivati o koalicijama. Osobno nemam ništa protiv suradnje sa strankama koje su mi ideološki slične. Ali jedno sigurno znam: da sa SDP-om nikad, ali baš nikad ni u kojoj varijanti ne bih bila u koaliciji. Pogotovo dok ne priznaju zločine onih iz čijih su korijena nastali. 

– Presuda u Minhenu jasno nam je pokazala da su najviše državne strukture u zemlji štitile ubojice. Zašto nema kaznenih prijava? Tko će odgovarati za činjenicu da smo dva puta oslobađali Perkovića i Mustača a potom donosili sramotan Lex Perković?

  Najbolje je to u svojoj propovijedi na Veliku Gospu rastumačio biskup Košić. On je podsjetio da su 3. kolovoza u Njemačkoj osudili dva zločinca koji su zapravo predstavnici komunističke ideologije koja je na putu svoga opstanka likvidirala sve što joj je smetalo. I sada se njihovi nasljednici prave da toga nije bilo. Da ima morala, ali morala nema, Milanović i svi koji su digli ruke za lex Perković otišli bi iz naših života. Umorni smo od njih i njihova ponavljanja kako treba zaboraviti prošlost čime bi zapravo trebali zaboraviti tko su oni i iz čega su nastali. 

– Možete li nam reći na koji način rješavati politizirano pravosuđe, DORH, USKOK?

Iz sustava pod hitno treba maknuti ljude kojima sustav koristi za opstanak na vlasti. Oni se prema hrvatskoj stvarnosti odnose heraklitovski: “Sve teče, sve se mijenja. Ni mi nismo isti kakvi smo bili jučer.” A ne gospodo, vi ste isti, samo je vrijeme u kojem živite drugo. Ne živimo više u Jugoslaviji nego u Hrvatskoj ma koliko vam ta činjenica bila mrska. U Hrvatskoj koju su stvorili hrvatski branitelji za hrvatski narod a ne za parazite iz vremena komunizma koji nas guše i ne daju da uživamo ono što su nam branitelji ostavili u nasljeđe. Nama i svima onima kojima je Hrvatska domovina. 

– Ponovno nas očekuje podizanje optužnica protiv branitelja u Srbiji a mi istovremeno puštamo da otvaraju poglavlja o pravosuđu?

Otužno mi je gledati kako se HDZ i SDP prepiru oko toga tko je kakav zakon donio i tko nije reagirao kad je trebalo. Sve ih treba biti sram zbog Veljka Marića. I ne samo zbog njega, ali njegov slučaj je dokaz da su svi isti.. I još jedna prevažna stvar: mogu li ja kad to ne čini onaj tko treba objasniti Vučiću i njegovoj četničkoj bratiji koja je žarila i palila po Slavoniji da Hrvatska više ne stanuje u Jugoslaviji i da se prestanu gurati u sve pore naših života. Nikakav mi to problem neće biti uđem li u hrvatski Sabor. A mi ćemo vremenom već stati na kraj njihovim slugama u našim redovima. Pa zar primjer za to nije politički kraj Ive Josipovića! 

– Koriste li se branitelji u političke svrhe i što mislite o dosadašnjim predstavnicima braniteljskih udruga?

Nije dobro generalizirati. Ako se netko da iskoristiti nevažno je kojoj populaciji pripada. Branitelji su odradili lavovski dio posla, stvorili su državu.Na nama je da je čuvamo, da je gradimo baš onakvom kakvom su je oni zamišljali. A po pitanju predstavnika braniteljskih udruga, znam puno predsjednika braniteljskih udruga koji su pravi ljudi na pravom mjestu. Ali znam i one za koje ne znam kako je moguće da su tamo gdje jesu. Tu npr. mislim i na gospodina Đakića. Pa zar doista nema tko drugi biti predsjednik HVIDRE nego taj nezamjenjivi lik? 

– Koalicija MOST-a i HDZ-a pokazala se neuspješnom, kako ocjenjujete njihov rad?

  Oni ništa nisu mogli napraviti jer je Milanović dao u zadatak stranačkim psima na laju i grizu čim se ovi pomaknu. Obećao je pakao i napravio ga je. Osim toga, MOST je bio neprincipijelan i nevjerodostojan partner. Skupina pojedinaca koja se opasala sumnjivim likovima kakav je npr. Vlaho Orepić. Karamarko nije dorastao ulozi koju je imao pa su ga odradili poput studenta prve godine Fakulteta političkih znanosti, da ne kažem jedan drugi, primjereniji izraz. Odradili su ga što iz redova MOST-a, što ih Milanovićevog čopora a dobrim djelom i iz njegovih redova, što je najtragičnije… 

-Svjedoci smo da se ponovno uništavaju grobovi heroja Domovinskoga rata, Jean Michel Nicoliera. Miro Baresic….

  Sestra jednog poginulog hrvatskog branitelja čiji je spomenik devastiran poručila je “majstorima” da ne mogu uništiti spomenika koliko ih mi možemo izgraditi. I ne mogu! Kao što ne mogu uništiti spomenike hvale u našim srcima svim hrvatskim braniteljima zahvaljujući čijoj žrtvi danas imamo Hrvatsku. 

-Tehnički ministar Orebić krenuo je s provjeravanjem birača u SLavoniji, već prve brojke su skandalozne. Svake izbore dočekujemo autobuse Laste sa srpskim glasačima. Zašto nikome do sada nije bilo u interesu rješavati pitanja biračkoga tijela?

Ministar Orepić otkriva toplu vodu. Već godinama Stožer za obranu hrvatskog Vukovara ukazuje na taj problem. Vukovar je hrvatski, bio i bit će. Dr. Vesna Bosanac prepričala nam je njezin pokušaj da Zoranu Milanoviću objasni što je bilo u Vukovaru 1991. godine. Ali naposljetku je shvatila da se svaka njezina riječ od njega obija kao od zid. Vukovar je grad heroj, on je naša savjest, naša budućnost. Onako kako se budemo prema njemu odnosili, tako će nam i biti. Srbi su razbili zube na tom gradu, razbit će ih svaki put kad pomisle da bi mogao biti njihov. Nije i neće. Vukovar je bio i bit će zauvijek hrvatski. A ne sumnjam da će se pitanje biračkog tijela morati razriješiti ma koliko neki to pokušavali zaustaviti.

-Slavonija je prazna, iz nje je u posljednjih nekoliko godina iselio veliki broj ljudi. Kako ih vratiti? Zvuci suludo da uvozimo hranu a polja nam propadaju…

Slavonija je u punom smislu riječi prazna. Ne trebam ići dalje od moje obitelji, prijatelja, susjeda. Svakome je netko nekamo otišao trbuhom za kruhom. To je svakodnevna tema. Neki dan slušam kako vozač autobusa priča poznanici kako mu je sin završio FER, nije mogao naći posao i otišao je u Njemačku gdje je odmah dobio sjajno mjesto u industriji robotike. Prijatelj moga nećaka koji ima petero djece otišao je s obitelji u Njemačku. Pa svaki put kad to čujem, doživaljavam svaku tu sudbinu kao tragediju naroda, kao osobnu tragediju i kao vlastiti neuspjeh. 

Na Laudato televiziji gdje ste zaposleni otvarate teme iz Domovinskoga rata, o kojima vrlo malo znamo – koliko je još uvijek prisutna medijska blokada? 21. Koliko nam je naštetio zakon o općem oprostu?

Stvar je u tome što se hrvatska povijest po već uhodanom principu mora izbrisati i napisati drugu povijest. U njoj bi hrvatski branitelji bili ubojice koje su izazvale građanski rat zbog kojih su stradali narodi i narodnosti Jugoslavije. Opet Hrvatska mora umrijeti da bi neka nova Jugoslavija mogla živjeti. E nećeš razbojniče, rekla bi moja prijateljica. Zakon o općem oprostu je možda u trenutku donošenja imao smisla, ali danas treba poraditi na njegovoj dopuni. Ne mogu zločinci koji su radili protiv hrvatske države šetati po Hrvatskoj i sjediti u hrvatskom Saboru. Kao primjer ističem Vojislava Stanimirovića. Ako neće nitko drugi, ja ću ga tamo podsjećati da ima zaslužnih Srba koji su se borili za svoju hrvatsku državu a da on to zasigurno nije i da mu nije mjesto u Saboru nego u sudnici gdje uz ostalo treba objasniti svoju ulogu u Tovarniku 1991. godine.

 

– Imate li pripremljen zakon o lustraciji? Kako izgleda?

Znam ekipu koja ga priprema i čvrsto vjerujem da će ga dobro napisati. Radujem se svakom stručnom skupu koji će se održati s namjerom da se svi mi upoznamo sa zakonom i eventualno dajemo prijedloge kako bi naposljetku bio dobar. Žrtva sam čovjeka koji da je bilo lustracije nikada ne bi bio direktorom Hrvatske radiotelevizije i ja u tom slučaju ne bih dobila otkaz. Nažalost, nisam jedina, a upravo u tome i jest tek jedan od problema!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Davor Ivo Stier: Europski izbori su pokazali da je naše biračko tijelo praktički podijeljeno na pola

Objavljeno

na

Objavio

Na unutarstranačkim izborima odlučit ćemo s kojim ljudima i s kakvom političkom platformom ćemo ići na parlamentarne izbore. Do tada, naša odgovornost je, a posebno vodstva, da damo potporu Kolindi Grabar-Kitarović za pobjedu na predsjedničkim izborima i da kvalitetno odradimo predsjedanje Europskom unijom rekao je Davor Ivo Stier u intervjuu za jutarnji list

Saborski zastupnik HDZ-a Davor Ivo Stier rekao je kako je rekonstrukcija Vlade nešto što joj je potrebno kako bi se održala, jer bi bilo vrlo neodgovorno prema državi da HDZ još jednom izglasa nepovjerenje svojoj Vladi i da ide na prijevremene izbore.

Na pitanje o rekonstrukciji Vlade koja slijedi, Stier je rekao kako su problemi s kadrovima odraz jednog dubljeg političkog problema.

“To je problem politike koja nije u prvi plan stavila borbu protiv klijentelizma. To, naravno, ne znači da u nekim segmentima nije bilo dobrih rezultata u borbi protiv korupcije. Vidimo da je policija tu postigla neke značajne rezultate. Ali u političkom smislu, klijentelizam kao društveni fenomen i kao politički problem nije stavljen u prvi plan. Od lipnja 2017. u prvi plan stavljena stabilnost vlasti i u tom kontekstu je napravljena koalicija s HNS-om i SDSS-om, suradnja s Milanom Bandićem i nekolicinom zastupnika koji su izvorno izabrani na listi SDP-a”, rekao je Stier u intervjuu za Jutarnji list.

Ta politika, kaže, prvi put testirana kod građana na europskim izborima u svibnju i doživjela je neuspjeh.

“Građani su nam poslali poruku da žele da borba protiv klijentelizma bude u prvom planu. Rekonstrukcija Vlade, pogotovo ako će ići ka smanjenju resora i povećanju učinkovitosti, može sigurno biti korak u tom smjeru. Kuščevićev odlazak iz Vlade je bio očekivan i potreban. Iz svake situacije se, naravno, može nešto naučiti, a jedna od pouka jest da moramo brže donositi odluke”, rekao je Stier.

On smatra da je zbog ulaska u koaliciju s HNS-om došlo do podjele unutar HDZ-ovog biračkog tijela.

“Ono što moramo promijeniti jest to da se više ne smijemo konfrontirati s dijelom našeg biračkog tijela, a to se dogodilo od lipnja 2017. do danas. Rezultat toga je da se naše biračko tijelo podijelilo. Europski izbori su pokazali da je to naše biračko tijelo praktički podijeljeno na pola.

Kad pogledamo koliko su ukupno imale sve ove druge opcije koje su bile desno od centra, a koje su na izbore išle fragmentirano, to je otprilike nešto manje od HDZ-a. Dakle, mi moramo ići k tome da ponovno ujedinimo naše biračko tijelo.

A za to je, po meni, potrebno dovesti u balans HDZ i to tako da u središtu bude jedna demokršćanska politika koja će s jedne strane inzistirati na borbi protiv klijentelizma, pravnoj državi, na vladavini prava, dakle, ako hoćete, na tekovinama zapadne, neki bi rekli, liberalne demokracije, a s druge strane svjetonazorski biti inspirirana kršćanskim vrijednostima i kršćanskim socijalnim naukom”, poručio je Stier.

“Mi smo sada ostvarili određeni gospodarski rast, poboljšali kreditni rejting, imali odgovornu fiskalnu politiku. No, da to bude održivo i da Hrvatska doista napravi jedan skok i približi se razvijenijim državama, želimo provesti politiku koja bi se ukratko mogla definirati ovako – želimo pojeftiniti državu da bi ojačali i obogatili naciju.

Mi danas imamo, od Baltika do Jadrana, jednu od najskupljih država. Oko 45 posto BDP-a je udjel države u našoj ekonomiji, oko 65 do 70 posto hrvatskih građana, izravno ili neizravno ovisi o državnoj potrošnji. Državni aparat je preskup za naše gospodarstvo. Naš je zadatak to promijeniti”, poručio je Stier.

Na pitanje o tome hoće li on biti kandidat za novog šefa HDZ-a, odgovorio je – Zašto ne?

“Ali o tome ću preciznije kada bude vrijeme unutarstranačkih izbora, a oni još nisu raspisani”, dodao je.

Trenutnu situaciju u HDZ-u Stier je komentirao u pogledu planova za budućnost.

“Otvarao sam konkretna pitanja kada je trebalo, uvijek s namjerom da HDZ bude što jači. I sada to činim, ne gledajući toliko unatrag već s rješenjima za budućnost. Mogu reći da se puno ljudi doista slaže s takvim pogledom, da tu ima niz gradonačelnika, načelnika, nekih župana koji su stekli već važno iskustvo i vrlo su uspješni u svojim sredinama, a za koje smatram da će na unutarstranačkim izborima imati priliku preuzeti odgovornost u prvoj postavi na nacionalnoj razini. Dakle, HDZ ima tu snagu, može ići s jednom suvremenom i uvjerljivom demokršćanskom platformom koja može dobiti većinsku potporu građana”, rekao je Stier.

Na predstojećim predsjedničkim izborima Stier smatra da Kolinda Grabar-Kitarović ima dobre šanse za pobjedu.

“Njen suparnik je u ovom slučaju Zoran Milanović, a izbor koji je pred hrvatskim građanima je – žele li Kolindu Grabar-Kitarović ili ponovno ljevicu na Pantovčaku. Mislim da će se na tome bazirati ova kampanja, a ja vjerujem da će većina građana podržati Kolindu. A mi iz HDZ-a, bez obzira na pluralnost koja postoji unutar stranke, svi trebamo dati potporu aktualnoj predsjednici”, rekao je Stier, te dodao da “treba poštivati svakog kandidata, ali je jasno da će na kraju izbor pred građanima biti – Kolinda ili Milanović i njegova politika društvenih podjela i tenzija”.

Rekao je kako neće biti član Kolindinog izbornog stožera, niti će u kampanji sudjelovati operativno.

“Smatram da joj ljudi koji imaju određene stranačke ulogu trebaju dati potporu. Ako me iz stožera pozovu na njen skup da održim neki govor, to ću svakako učiniti. Dakle, u stožer ne, ali sudjelovanje u kampanji u smislu javne potpore njenoj kandidaturi, apsolutno da”, rekao je Stier.

HDZ je odlaskom Lovre Kuščevića ostao i bez političkog tajnika, no Stier je rekao da se on, u slučaju da ga pozovu na tu poziciju, svakako ne bi vratio.

“Ne vraćam se na stare pozicije. Moja je intencija raditi na tome da se ujedini stranku, a onda i naše biračko tijelo prije parlamentarnih izbora”, rekao je Stier.

“Mislim da će ova Vlada završiti svoj mandat, bilo bi neodgovorno prema državi da HDZ još jednom izglasa nepovjerenje svojoj Vladi i da ide na prijevremene izbore u ovom kontekstu. Ako je u nekom trenutku to bilo na stolu kao legitimna opcija, to je bilo onda kad smo se razišli s Mostom.

Ali s obzirom na to da se tada odlučilo da se ne ide na izbore, onda vjerujem da će ova Vlada završiti mandat u skladu s ustavnim rokovima. Što se tiče same stranke, i unutarstranački izbori bi se trebali održati u statutarnim rokovima, bez izvanrednih situacija”, poručio je Stier.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Generalni direktor Aluminija Dražen Pandža – ‘Aluminij nema više vremena’

Objavljeno

na

Objavio

Vrijeme u Aluminiju ne mjeri se na uobičajen način. U mostarskoj kompaniji već odavno kazaljka stoji na 12:05 i svatko normalan zna što to znači. Pogotovo jer se vrijeme ne može vratiti unazad.

Generalni direktor Dražen Pandža je već nekoliko puta ponovio ‘Aluminij nema više vremena’, uz to što nema ni novca za struju, ni sirovina, ni rezervnih dijelova… Aluminij proživljava kliničku smrt. Dugovi su preopteretili nekadašnji ponos, ne samo Hercegovine, već i BiH, i pitanje je postoji li uopće rješenje. Tračak nade nude potencijalni kupci, Glencore i tvrtka iz Dubaija WAQT Trade LLC, s kojim pregovara Vlada FBiH.

Upravo danas je na rasporedu nova runda razgovora s Glencoreom… Može se reći da je danas ‘Dan D’ za Aluminij, jer u slučaju da se barem ne približe stavovi dvije pregovaračke strane o Aluminiju će se pričati kao o ‘nekadašnjoj tvornici’. Nešto više od 900 radnika će na ‘ulicu’. Ne treba napominjati kakav je to gospodarski ali i demografski udar prije svega na Mostar, a potom i šire, preko kooperanata.

Generalni direktor Dražen Pandža u intervjuu za Dnevni list nije izrazio previše optimizma po pitanju današnjeg sastanka u Vladi FBiH. Pandža ne želi davati lažnu nadu, ali napominje da će se kompanija boriti dok postoji i minimum šanse za preživljavanje…

Za početak, hoće li Aluminij preživjeti idućih 48 sati? Već nekoliko puta u posljednjih godinu dana tvornica je bila pred gašenjem, ali se uvijek nekako izvlačila i preživljavala. Hoće li tako biti i ovaj put?

-Procijeniti hoće li će tvornica i dalje radit nakon utorka teško je. Ona je, po svemu što se do sada događalo, trebala biti zatvorena još u subotu. Radi održavanja još jednog kruga razgovora s investitorima, taj termin je pomaknut za utorak. Što će dalje biti ovisi o razgovoru u ponedjeljak (danas, nap.a). S obzirom na stajališta Vlade i pozicija investitora okupljenih oko Glencorea, nažalost nisam optimist. Stavovi su i više nego udaljeni te je nemoguće očekivati njihovo približavanje za sat do dva razgovora. Ipak, sve dok se priča, postoji i neka nada za dogovor i kompromis, premda u ovom slučaju ne vidim prostora za postizanje toga. Realno, bojim se da su šanse male ili minimalne i ne bih podržavao bilo kakav lažni optimizam.

U eteru se trenutačno vrti puno različitih informacija vezano za situaciju u Aluminiju. Možete li vi malo razjasniti što se točno događa? Je li situacija doista tako dramatična?

-Situacija je više nego dramatična i stanje se komplicira iz sata u sat. Sva zbivanja utječu na naše kupce i dobavljače o kojima nitko i ne piše. Kako očekivati produženje bilo kakvih ugovora s kupcima kada ne znaju hoćemo li uopće nastaviti s radom? Kakav stav očekivati od dobavljača nego da se mora plaćati avansno radi nesigurnosti u kojoj se nalaze. Nikom od njih ne zamjeramo, naprotiv zahvaljujemo im na povjerenju i strpljenju te činjenici da su nas godinama nosili i trpjeli naše dugove prema njima. Naš upit je što ako propadnu pregovori sa investitorima?! Stav i nalaz revizora jasan je – privatizacija ili stečaj! Mi sredstava za daljnji rad više nemamo, javno smo obznanili da nam je ova četiri dana života, do utorka u ponoć, kupio nas partner osiguravši nam i struju i sirovine. Ako u ponedjeljak opet bude fijasko, nama nema dalje! Sada je sve do Vlade Federacije BiH koja treba pokazati odlučnost ako želi sačuvati ovu kompaniju od čijeg opstanka ovisi u dobrome dijelu i sudbina cijele regije.

Kako radnici podnose trenutačnu krizu?

– Našim radnicima mogu samo zahvaliti na predanom radu i trudu koji pokazuju u ovim trenucima. Moram spomenuti da se stalno potenciraju plaće uposlenika. Ima li nekih preplaćenih mjesta i viška rukovodećih mjesta, ima. Stav Uprave je bio da se uštede rade na tim stvarima. Ljudima koji rade u proizvodnji plaće se ne smije dirati. To su djelatnici koji rade i danju i noću, i petkom i svecem, što kažu naši stari. I Božić i Novu godinu. Zimi, kada je hladno, i po ljetnim vrućinama. Svima koji tvrde da je plaća velika, preporučio bih da obuku ćelijaško odijelo i na mostarskih +45 odu u halu gdje su temperature veće još za 30 stupnjeva i rade u vatrostalnim odijelima osam sati. Ili da idu na visoke peći, ili da lijevaju tekući metal. Nakon toga, neka ocjene njihove plaće, jesu li previsoke ili ne. Administracija i smanjivanje plaća, racionalizacija radnih mjesta – da, umanjenje proizvodnim radnicima – ne. Uostalom, proizvodi li netko drugi nešto i donosi li novac u ovu državu? I stavite se njihovo mjesto, raditi tako predano u tolikoj nesigurnosti, a izvršavati sve svoje radne zadaće s manjkom opreme i rezervnih dijelova. To su heroji! Radi naših radnika, inženjera i održavatelja, ovo Društvo i radi dalje. Jamčim Vam da bi se u ovakvim uvjetima, s ovakvom oskudicom rezervnih materijala, svaki drugi aluminijski proizvođač davno ugasio. Jedinu snagu za daljnji rad mi kao Uprava crpimo iz njihova rada i strpljive šutnje. Hvala im jer na kraju, kakav god bio, svojoj djeci mogu pričati da sam radio s herojima i da ne trebaju gledati nigdje drugo. Naši radnici su moji uzori.

Što se događa u pregovorima s potencijalnim kupcima? Objavljuju se različite informacije… Nejasno je šta tko nudi i planira činiti s Aluminijem?

-Kao što sam već spomenuo, kakva je alternativa ako investitori odustanu, stečaj ili zatvaranje. Ovdje moram naglasiti da je svaki investitor koji će zadržati proizvodnju i radna mjesta dobrodošao i da mi ne biramo ni njegovo podrijetlo ni kako se zove. Kapital je kapital i on kao takav ima univerzalnu i prihvatljivu vrijednost. Uostalom, engleski klubovi su to davno prepoznali. Uprava je do sada jedini službeni kontakt imala s predstavnicima Glencoreova konzorcija te o tom dijelu možemo nešto i pričati. Službeno smo, i usmeno i dopisom, tražili da budemo sudionici sastanka Vlade i potencijalnih investitora iz arapskoga svijeta, ili ako se još bilo tko pojavio, jednako kao što smo sudjelovali i na sastancima s Glencoreom.

Danas je novi krug razgovora s Glencoreom. Kakva su vaša očekivanja? U javnost je procurilo da je najveći spor cijena električne energije. Kako to riješiti?

– Stavovi konzorcija poprilično su poznati i javnosti, te nema potrebe dalje ih obrazlagati. Tiču se cijene električne energije, za što Vlada tvrdi da nema mehanizama da regulira bilo kakvom odlukom te da mora biti tržišna. Kratkoročno ni dugoročno, cijene koje su na Hudex-u, Aluminiju ne daju nikakvu šansu za preživljavanje. To znači i kada bi se pronašla bilo kakva kratkoročna premosnica, bez daljnjega angažmana na pitanju cijene struje, rad Aluminija nema nikakvog smisla niti ekonomske opravdanosti, kako za sam Aluminij tako i za rad potencijalnih investitora. Ukoliko i govorimo o razvijanju potencijala za daljnju obradu i preradu metala, i tu pričamo o projektima za čiju realizaciju bi se tražilo možda i par godina. Može li netko nositi Aluminij par godina dok se to ne bi realiziralo, ne znam. To je ipak pitanje za ulagače.

Kako uopće riješiti problem električne energije? Imate li vi neki kratkoročni ili dugoročni plan ili model?

– Društvo je dalo par prijedloga za rješavanje pitanja opskrbe električnom energijom. Prvo je pitanje otvaranja energetske bilance i pozicioniranje Aluminija unutar nje. Drugo je diferencijacija cijena, jer se moramo složiti svi –  ne može biti da i najmanji i najveći potrošači imaju ista pravila nabave. Pogotovu kada imamo takav nerazmjer u potrošnji. Pa mi smo najveći potrošač struje u jugoistočnoj Europi a struju nabavljamo kao i obična piljara, molim da se nitko ne ljuti na usporedbu. Ako Vlada kaže da se mora dobavljač (mi teritorijalno pripadamo EP HZ HB i moramo biti u njihovoj bilanci, premda oni nemaju proizvodni kapacitet da nas opskrbljuju) vezivati na burzu radi pravila EU-a, mi predlažemo definiranje struje po europskoj burzi. Ako idemo u Europu, zašto onda za nas nije referentna europska burza? Zašto mađarska burza koja je najskuplja u Europi? Zašto se prvo ne zadovolji domaća potreba, a onda struja prodaje vani? Znate koja je najporaznija činjenica kojom se mi uvijek hvalimo? Da je Aluminij najveći izvoznik. Umjesto da se mi, kao Federacija i država, izgrađujemo na način da višak struje ostane u FBiH, da mi naš metal ne izvozimo nego prodajemo desetinama prerađivačkih kompanija koje bi radile od Save do Neretve, mi izvozimo struju i izvozimo aluminij?! I pitamo se zašto propadamo! Konkretno što predlažemo je ukidanje naknada koje su najveće u Europi i iznose skoro 8 Eura, diferencijacija potrošača na način da oni koji troše preko 1 TWh imaju mogućnost da se struja nabavlja po europskoj burzi. Na ovaj način bi riješili kratkoročne a nadamo se i dugoročne probleme oko opskrbe.

Navodno, Vlada FBiH želi mijenjati Upravu Aluminija. Kako to komentirate? Bježi li 44-postotni vlasnik od odgovornosti? Vlada je neki dan objavila priopćenje u kojem je navela sve sto je učinila za Aluminij… Komentar?

– Već izvjesno vrijeme iz određenih se lobija plasira priča oko smjene Uprave i nama nije nepoznanica tko to priča i otkud priča ide. Put i procedura za smjenu se zna i nije je problem niti provesti niti ćemo se mi protiviti ako se pokrene. Vlasnik ima isključivo pravo da određuje tko će voditi nešto što je u njegovom vlasništvu i to je sasvim normalno da bude tako. Mi ćemo raditi svoj posao najbolje što znamo i dati sve naše kapacitete za spas Društva. Hoće li to dovoljno, ne znam, ali mi dajemo naš maksimum. Ono što odgovorno mogu reći jest da kriza u kojoj se nalazimo nadmašuje kapacitet bilo kojeg pojedinca pa taman da se zove i Bill Gates ili Waren Buffet ili Jack Welch. U rješavanje problema mora biti uključen puno širi krug s maksimalnom vanjskom pomoći i potporom sviju. Mislim, baš sviju! Vlada je, istina, nabrojala sve što je dosad napravila. Mi imamo dobru komunikaciju s Vladom, resornim ministrom, dopremijerkom i premijerom. Ne sumnjam ni u njihovu dobru volju, znanje i kompetencije da se problem riješi. Uostalom imamo nekih pozitivnih primjera konkretne pomoći ove i prethodnih vlade u rješavanju problema Energoinvesta, Krivaje, rudnika te se iskreno nadamo da će se i za nas naći rješenje.

Čini li vam se da će politička pozadina borbe oko Aluminija u vas uprijeti prstom ukoliko kompanija ne preživi?

– Ja se zaista nadam da se vrijeme koje nam curi neće iskoristiti za upiranje prstom i traženje krivca nego da će se utrošiti u pokušaje pronalaska rješenja. Kriza u Aluminiju ne traje godinu dana već puno duže. Svaka je uprava imala sve teži zadatak i sve manje resursa za rješavanje problema. Ja se nadam da mi nismo zadnja uprava nego da će biti još njih dosta poslije nas. Bez obzira na to tko će biti vlasnik ili direktor Aluminija.

Kako je Aluminij došao u ovakvo teško stanje?  

– Zadnjih deset godina problemi se samo gomilaju. Rješenja su kratkoročne prirode i nije se našlo ono pravo i dugoročno. To je ono o čemu sada pričamo, kapacitet Federacije ili države da nađe rješenje opskrbe električnom energijom. Jučer sam dobio članak u kojem stoji kako jedna Kanada subvencionira proizvođača aluminija s 830 uposlenih. U ovoj državi su stotine milijuna otišle na subvencije poljoprivredi i neka su. Država to treba raditi, to je valjda i neki njen smisao od vremena kada su se prvi neandertalci počeli skupljati u pećinama i okupljati s mišlju da je zajednički rad spas za sve. Dugovi su stalno rasli i došli smo do trenutka kada neke stvari treba presjeći jer je očigledno da ovako više ne može dalje. Zadnjih deset godina, Aluminij niti jednom nije završilo godinu s pozitivnim rezultatima. Promijenilo se osam uprava, a dugovi samo rasli. Očigledno je da srž problema leži negdje dublje i dalje od današnjega vremena.

Kakve posljedice bi proizvelo gašenje kompanije?

– Zadnjih sam dana pogledao komentare i izvještaje pojedinih medija. Ono što me boli kao čovjeka i građanina jest tolika količina mržnje prema Aluminiju i ljudima koji u njemu rade. Nevjerojatna količina medijskih informacija i komentara koji odišu s toliko nesnošljivosti da se ponekad zapitam je li Thomas Hobbs bio u pravu kada je rekao da je čovjek čovjeku vuk, ili hijena u našem slučaju. Tko u ovoj državi može profitirati gašenjem Aluminija, ja ne znam. Ali znam da ono što izgubimo ne možemo nadoknaditi financijski, 56 milijuna davanja za mrežarine, obnovljive izvore energije, NOS, carine, poreze, doprinose… Znam  da će nestankom nas nestati i duša Hercegovine i srce Mostara. Kakav će to biti rezultat za ljude i koliko će životnih drama tu nastati i nestati, strah me je i pomisliti. Užasavam se od pomisli. Ne želim u utorak izići pred radnike i reći – Laka ti noć i zbogom, dragi naš Aluminij!/HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari