Pratite nas

Intervju

Nada Prkačin: ‘Iz sustava treba maknuti ljude kojima sustav koristi za opstanak na vlasti’

Objavljeno

na

Legendarna ratna reporterka i autorica filma o generalu Gotovini Nada Prkačin u utrci je za saborski mandat! Neovisna je kandidatkinja na listi POMAK i nositeljica liste u 5. Izbornoj jedinici. “Vrijeme je za POMAK i odmak od politike koja je uništila ovu zemlju. Bez lustracije prošlosti nema budućnosti, sustav nam je pun ljudi iz komunizma. Umorni smo od njih!” – tvrdi scenaristica i redateljica Nada Prkačin, koja je zbog svojih stavova prije više od dvije godine dobila otkaz od Gorana Radmana na HRT-u.

Kultni filmovi o Domovinskom ratu poput “O Bože, zašto ja”, “Osijek, nepokoreni grad”, “Lov na Gotovinu” i “Časni sude, nisam kriv” koje potpisuje Nada Prkačin, javnost je imala priliku bolje upoznati nakon nemile epizode na Hrvatskoj radio-televiziji, kada joj, pod optužbom da je otuđila materijal u vlasništvu državne televizije, tadašnji ravnatelj Goran Radman uručuje otkaz. Sudsku bitku za povratak na staro radno mjesto kolegica Prkačin vodi više od dvije godine, a usprkos Radmanovoj smjeni, nove garniture nisu bile pretjerano raspoložene da je vrate na posao. U međuvremenu, Nada Prkačin prešla je na Laudato televiziju, a upravo je završila snimanje još jednog dokumentarnog filma. O njemu kao i činjenici da se odlučila kandidrati na predstojećim izborima razgovaramo s Nadom Prkačin.

 – Upravo ste završili snimanje filma “U ime naroda” – o čemu je riječ? Gdje ga se sve može vidjeti?

 

Film govori o tome što se događalo u Dubrovniku i okolici nakon ulaska partizana u grad 18. listopada 1944.godine, Bez ikakvog suđenja brutalno su likvidirani viđeniji Dubrovčani za koje su komunisti zaključili da bi im mogli biti smetnja pri uspostavi nove vlasti.Tada je na otočiću Daksa sa još sedmoricom svećenika, među kojima i jedan pravoslavni, ubijen i pater Petar Perica, autor prekrasnih stihova pjesama Zdravo Djevo, kraljice Hrvata i Do nebesa nek se ori. Film je prikazan u Zagrebu, u Dubrovniku će nadam se, na obljetnicu stradanja. Tada će se moći vidjeti i na programu Laudato tv. Hrvatska televizija je pokazala zanimanje za njim, ali kao i toliko puta do sada od obećanog prikazivanja vjerojatno neće biti ništa. Tako je bilo i s filmom “Nikad se nisu vratili”, koji govori o stradanjima Hrvata u srpnju i kolovozu 1941. koji se na sramotu svih nas i danas u Srbu slavi 27. srpnja kao nekakav Dan ustanka naroda Like i Korduna.

– Dugogodišnja ste novinarka i redateljica, javnost posebno pamti Vaš film o Gotovini i onaj o crvenom fići?

Filmovi “Lov na Gotovinu” i “Časni sude, nisam kriv” prikazani su u 60 gradova. Iako je riječ o arhivskom materijalu, on nikad nije prikazan na programu HRT-a. Film je podsjetnik na zbivanja oko progona i uhićenja generala Gotovine i Markača, preko čijih se života lomila sudbina cijelog hrvatskog naroda. Hrvatski je narod to prepoznao i stao je uz svoje generale. Ali neki hrvatski političari su stali na stranu protuhrvatskih interesa koji su za cilj imali poništiti vrijednosti Domovinskog rata i proglasiti ga nekakvim građanskim ratom. Hvala Bogu, nisu uspjeli u tome, niti će. 

– Upravo ste zbog filma o Gotovini dobili otkaz na HRT-u?

U filmu se vidi nečasna uloga pojedinaca koji su i danas u hrvatskoj politici. Bez obzira kojoj opciji pripadali nije im bio problem izdati hrvatski narod i njegove vrednote. Goran Radman samo je njihov potrčko koji je slušao što gazde govore. Kako došao, tako i otišao. Meni je samo žao što će njegovo poimanje prisavske fotelje u stilu Luja XIV – televizija to sam ja – u konačnici plaćati svi RTV pretplatnici. 

– U Vašem programu zalažete se za lustraciju – Vaš slučaj zapravo je najbolji kako bismo shvatili na koga bi se lustracija morala odnositi…osim medija, gdje nam je još nužna lustracija?

Otkud god se krene s lustracijom, neće se pogriješiti. I nije točno da je kasno za nju! Sudstvo, mediji, gospodarstvo, crkva – nije važno. Ne bih imala ništa protiv da netko sam pokrene na vlastitom primjeru lustraciju. Evo npr. Mirjana Rakić. Ta bi gospođa mogla pristati biti pokretač tog procesa i sama se lustrirati. Ionako je javno priznala da je prigodom njezinih odlaska na putovanja morala potpisivati “nekakve papire”: Pa mogla bi i jedan takav koji joj predlažem – vlastitu lustraciju.

– Kako ocjenjujete rad državne televizije u doba Radmanovog mandata?

  Radman je vojnik partije. On je završio jedan proces koji su njegovi prethodnici djelomično odradili. Svaki je segment rada HRT-a stavio pod punu kontrolu i na ključna mjesta postavio kadrove o čijim bi se obiteljskim korijenima u većini dalo puno toga zaključiti. Naravno da ima izuzetaka, ali kakve koristi od toga.. U konačnici, Radman je samo sitni kotačić u tzv. regionalnoj politici sa zadatkom da diskvalificirati sve što diše Hrvatski. 

– Nakon izbora smo očekivali promjene i na HRT-u, međutim ponovno ista lica. Je li se program promijenio?

Ništa se tamo nije promijenilo, osim scenografije. Trebate primjer? Molila sam da na 5. obljetnicu prvostupanjske presude hrvatskim generalima prikažu filmove Lov na Gotovinu i Časni sude, nisam kriv. Jeste li ih vidjeli u programu?

– Kako promijeniti mentalni sklop ljudi koji rade tamo? Kakvo vi rješenje vidite za  HRT?
Zalagat ću se za ukidanje RTV pristojbe, pa kada se Hrvatska radiotelevizija bude morala tržišno ponašati teško da će tamo biti mjesta za raznorazne političke aktiviste koji se pri tom bez imalo srama pozivaju na profesiju. Žao mi je mnogih dobrih ljudi kojima tamo prolazi život u iščekivanju da će jednoga dana biti drukčije…. Moje je iskustvo da uvijek bude gore. 

– Kako ocjenjujete stanje medija u Hrvatskoj?

Ne volim javno ocjenjivati rad mojih kolega. Ali jedno ću spomenuti; dana 22. lipnja bila sam na misi za pobijene u jami Jazovka. Tada su tamo došli predstavnici gotovo svih medija. Njihov dolazak sveo se na provociranje ministra Hasanbegovića kojeg su pitali što on misli o antifažizmu i je li antifašizam temelj hrvatske države. To su pitali doktora povijesnih znanosti, kao da je on nekakav napušeni balavac. Nitii u jednom trenutku nitko npr. nije pitao što će hrvatska Vlada poduzeti da se pokopaju nevine žrtve čije su kosti još uvijek nalaze u jami i zašto to do sada nije učinjeno. To je moralna dužnost svakoga od nas bez obzira čije žrtve bile u pitanju. I to su pitanja za takva mjesta i takve događaje. 

– Ovo je vaš prvi izlaz u politiku – što vas je potaklo na to?

Film za filmom o Domovinskom ratu. Pa sam tragajući za njegovim uzrocima zaglavila u Drugom svjetskom ratu. Nagledala se i naslušala nepravde do neba. A što je drugo nego nepravda činjenica da i dan danas pokraj Maribora postoji protutenkovski rov dug 3 kilometra pun ljudskih ostataka. Naime, kada je rađena mariborska zaobilaznica tada su ekshumirane ljudske kosti u duljini 70 metara. Po svakom metru 18 žrtava. Sada izračunajte koliko je još kostiju u 2 930 metara tog rova koje su još uvijek tamo. Ne zaslužuju li oni barem dostojan ukop? Valjda ne zato što su u pitanju Hrvati. I nakon svih tih spoznaja počela me žuljati rečenica: Zaboravite prošlost, okrenite se budućnosti. Svima je povijest učiteljica života samo je Hrvatima maćeha. Bez prošlosti nema budućnosti, zato želim u Sabor. Pridonijeti izgradnji budućnost na iskustvima iz prošlosti. A jedno takvo, za mene neprocjenjivo, jest Domovinski rat. 

– Ako uđete u Sabor, koji će vam biti najvažniji prioriteti?

Sve će biti jednako važno što se tiče hrvatske budućnosti. Gospodarstvo je ipak najvažnije, bez njega nema ni demografske obnove. Bez demografske obnove nema radne snage, nema umova koji će u budućnosti voditi Hrvatsku. Važno je i vratiti mlade nazad u domovinu. Tješe me riječi poljskog veleposlanika koji je nakon ulaska Hrvatske u EU izjavio da nas čeka odlazak mladih u zemlje EU, što se i dogodilo. Ali da se ne brinemo jer na primjeru njegove zemlje može svjedočiti da će se vratiti čim se poboljša ekonomska situacija u zemlji. Živim za to i želim to što prije. 

– Na listi ste pomaka u 5. Izbornoj jedinici, njezina nositeljica. Hoće li biti postizbornih koalicija?

Ja sam nezavisni kandidat i nisam u poziciji odlučivati o koalicijama. Osobno nemam ništa protiv suradnje sa strankama koje su mi ideološki slične. Ali jedno sigurno znam: da sa SDP-om nikad, ali baš nikad ni u kojoj varijanti ne bih bila u koaliciji. Pogotovo dok ne priznaju zločine onih iz čijih su korijena nastali. 

– Presuda u Minhenu jasno nam je pokazala da su najviše državne strukture u zemlji štitile ubojice. Zašto nema kaznenih prijava? Tko će odgovarati za činjenicu da smo dva puta oslobađali Perkovića i Mustača a potom donosili sramotan Lex Perković?

  Najbolje je to u svojoj propovijedi na Veliku Gospu rastumačio biskup Košić. On je podsjetio da su 3. kolovoza u Njemačkoj osudili dva zločinca koji su zapravo predstavnici komunističke ideologije koja je na putu svoga opstanka likvidirala sve što joj je smetalo. I sada se njihovi nasljednici prave da toga nije bilo. Da ima morala, ali morala nema, Milanović i svi koji su digli ruke za lex Perković otišli bi iz naših života. Umorni smo od njih i njihova ponavljanja kako treba zaboraviti prošlost čime bi zapravo trebali zaboraviti tko su oni i iz čega su nastali. 

– Možete li nam reći na koji način rješavati politizirano pravosuđe, DORH, USKOK?

Iz sustava pod hitno treba maknuti ljude kojima sustav koristi za opstanak na vlasti. Oni se prema hrvatskoj stvarnosti odnose heraklitovski: “Sve teče, sve se mijenja. Ni mi nismo isti kakvi smo bili jučer.” A ne gospodo, vi ste isti, samo je vrijeme u kojem živite drugo. Ne živimo više u Jugoslaviji nego u Hrvatskoj ma koliko vam ta činjenica bila mrska. U Hrvatskoj koju su stvorili hrvatski branitelji za hrvatski narod a ne za parazite iz vremena komunizma koji nas guše i ne daju da uživamo ono što su nam branitelji ostavili u nasljeđe. Nama i svima onima kojima je Hrvatska domovina. 

– Ponovno nas očekuje podizanje optužnica protiv branitelja u Srbiji a mi istovremeno puštamo da otvaraju poglavlja o pravosuđu?

Otužno mi je gledati kako se HDZ i SDP prepiru oko toga tko je kakav zakon donio i tko nije reagirao kad je trebalo. Sve ih treba biti sram zbog Veljka Marića. I ne samo zbog njega, ali njegov slučaj je dokaz da su svi isti.. I još jedna prevažna stvar: mogu li ja kad to ne čini onaj tko treba objasniti Vučiću i njegovoj četničkoj bratiji koja je žarila i palila po Slavoniji da Hrvatska više ne stanuje u Jugoslaviji i da se prestanu gurati u sve pore naših života. Nikakav mi to problem neće biti uđem li u hrvatski Sabor. A mi ćemo vremenom već stati na kraj njihovim slugama u našim redovima. Pa zar primjer za to nije politički kraj Ive Josipovića! 

– Koriste li se branitelji u političke svrhe i što mislite o dosadašnjim predstavnicima braniteljskih udruga?

Nije dobro generalizirati. Ako se netko da iskoristiti nevažno je kojoj populaciji pripada. Branitelji su odradili lavovski dio posla, stvorili su državu.Na nama je da je čuvamo, da je gradimo baš onakvom kakvom su je oni zamišljali. A po pitanju predstavnika braniteljskih udruga, znam puno predsjednika braniteljskih udruga koji su pravi ljudi na pravom mjestu. Ali znam i one za koje ne znam kako je moguće da su tamo gdje jesu. Tu npr. mislim i na gospodina Đakića. Pa zar doista nema tko drugi biti predsjednik HVIDRE nego taj nezamjenjivi lik? 

– Koalicija MOST-a i HDZ-a pokazala se neuspješnom, kako ocjenjujete njihov rad?

  Oni ništa nisu mogli napraviti jer je Milanović dao u zadatak stranačkim psima na laju i grizu čim se ovi pomaknu. Obećao je pakao i napravio ga je. Osim toga, MOST je bio neprincipijelan i nevjerodostojan partner. Skupina pojedinaca koja se opasala sumnjivim likovima kakav je npr. Vlaho Orepić. Karamarko nije dorastao ulozi koju je imao pa su ga odradili poput studenta prve godine Fakulteta političkih znanosti, da ne kažem jedan drugi, primjereniji izraz. Odradili su ga što iz redova MOST-a, što ih Milanovićevog čopora a dobrim djelom i iz njegovih redova, što je najtragičnije… 

-Svjedoci smo da se ponovno uništavaju grobovi heroja Domovinskoga rata, Jean Michel Nicoliera. Miro Baresic….

  Sestra jednog poginulog hrvatskog branitelja čiji je spomenik devastiran poručila je “majstorima” da ne mogu uništiti spomenika koliko ih mi možemo izgraditi. I ne mogu! Kao što ne mogu uništiti spomenike hvale u našim srcima svim hrvatskim braniteljima zahvaljujući čijoj žrtvi danas imamo Hrvatsku. 

-Tehnički ministar Orebić krenuo je s provjeravanjem birača u SLavoniji, već prve brojke su skandalozne. Svake izbore dočekujemo autobuse Laste sa srpskim glasačima. Zašto nikome do sada nije bilo u interesu rješavati pitanja biračkoga tijela?

Ministar Orepić otkriva toplu vodu. Već godinama Stožer za obranu hrvatskog Vukovara ukazuje na taj problem. Vukovar je hrvatski, bio i bit će. Dr. Vesna Bosanac prepričala nam je njezin pokušaj da Zoranu Milanoviću objasni što je bilo u Vukovaru 1991. godine. Ali naposljetku je shvatila da se svaka njezina riječ od njega obija kao od zid. Vukovar je grad heroj, on je naša savjest, naša budućnost. Onako kako se budemo prema njemu odnosili, tako će nam i biti. Srbi su razbili zube na tom gradu, razbit će ih svaki put kad pomisle da bi mogao biti njihov. Nije i neće. Vukovar je bio i bit će zauvijek hrvatski. A ne sumnjam da će se pitanje biračkog tijela morati razriješiti ma koliko neki to pokušavali zaustaviti.

-Slavonija je prazna, iz nje je u posljednjih nekoliko godina iselio veliki broj ljudi. Kako ih vratiti? Zvuci suludo da uvozimo hranu a polja nam propadaju…

Slavonija je u punom smislu riječi prazna. Ne trebam ići dalje od moje obitelji, prijatelja, susjeda. Svakome je netko nekamo otišao trbuhom za kruhom. To je svakodnevna tema. Neki dan slušam kako vozač autobusa priča poznanici kako mu je sin završio FER, nije mogao naći posao i otišao je u Njemačku gdje je odmah dobio sjajno mjesto u industriji robotike. Prijatelj moga nećaka koji ima petero djece otišao je s obitelji u Njemačku. Pa svaki put kad to čujem, doživaljavam svaku tu sudbinu kao tragediju naroda, kao osobnu tragediju i kao vlastiti neuspjeh. 

Na Laudato televiziji gdje ste zaposleni otvarate teme iz Domovinskoga rata, o kojima vrlo malo znamo – koliko je još uvijek prisutna medijska blokada? 21. Koliko nam je naštetio zakon o općem oprostu?

Stvar je u tome što se hrvatska povijest po već uhodanom principu mora izbrisati i napisati drugu povijest. U njoj bi hrvatski branitelji bili ubojice koje su izazvale građanski rat zbog kojih su stradali narodi i narodnosti Jugoslavije. Opet Hrvatska mora umrijeti da bi neka nova Jugoslavija mogla živjeti. E nećeš razbojniče, rekla bi moja prijateljica. Zakon o općem oprostu je možda u trenutku donošenja imao smisla, ali danas treba poraditi na njegovoj dopuni. Ne mogu zločinci koji su radili protiv hrvatske države šetati po Hrvatskoj i sjediti u hrvatskom Saboru. Kao primjer ističem Vojislava Stanimirovića. Ako neće nitko drugi, ja ću ga tamo podsjećati da ima zaslužnih Srba koji su se borili za svoju hrvatsku državu a da on to zasigurno nije i da mu nije mjesto u Saboru nego u sudnici gdje uz ostalo treba objasniti svoju ulogu u Tovarniku 1991. godine.

 

– Imate li pripremljen zakon o lustraciji? Kako izgleda?

Znam ekipu koja ga priprema i čvrsto vjerujem da će ga dobro napisati. Radujem se svakom stručnom skupu koji će se održati s namjerom da se svi mi upoznamo sa zakonom i eventualno dajemo prijedloge kako bi naposljetku bio dobar. Žrtva sam čovjeka koji da je bilo lustracije nikada ne bi bio direktorom Hrvatske radiotelevizije i ja u tom slučaju ne bih dobila otkaz. Nažalost, nisam jedina, a upravo u tome i jest tek jedan od problema!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Goran Aleksić: ‘Klijentizam je grobar našega društva’

Objavljeno

na

Objavio

Foto:Cropix/Damjan Tadić

Intervju Goran Aleksić, saborski zastupnik i predsjednik stranke SNAGA govori za www.kamenjar.com  o najnovijoj odluci Visokog trgovačkog suda u Zagrebu te o trenutnoj političkoj situaciji u Hrvatskoj:

Na Visokom trgovačkom sudu u ponovljenom postupku potvrđena je drugostupanjska presuda suca Radovana Dobronića kojom je presuđeno da je osam banaka ugovaralo nepoštene i zbog toga ništetne ugovorne odredbe valutne klauzule CHF i o promjeni kamatne stope unutar banke za sve dužnike koji su ugovarali valutne klauzule u CHF. Time oštećeni ljudi mogu privatnim tužbama dobiti kompletnu razliku između povećane i početne kamatne stope kao i pripadajuću zateznu kamatu.

– Taj bi proces trebao trajati narednih pet godina te se  osobnom nadam kako će dužnici u velikom broju krenuti prema sudovima te uz pomoć Udruge Franak, a koja će pokušati sve to što kvalitetnije  i brže realizirati kroz odvjetničku mrežu i upute, doći do svojega novca. Procjenjujem kako se   radi  o iznosu vrijednom između 10 i 15 milijardi kuna koje banke moraju vratiti oštećenima.

Cijelo ste vrijeme uz oštećene ljude. Radili ste i tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva, ali ste nalazili vremena pratiti i utakmice naše reprezentacije. Hoće li ovaj nogometni uspjeh donijeti sveopće dobro u našu zemlju?

 -Glavna stvar se neće dogoditi nakon ovog velikog uspjeha naših nogometaša, a to je promjena svijesti hrvatskog čovjeka, prije svega, hrvatskog političara.  Do promjene svijesti hrvatskog političara neće doći jer uspjeh naših nogometaša je došao na drugi način, a on je suprotan onom na koji se radi u našoj Domovini. U slučaju nogometne reprezentacije pobijedila je meritokracija, a u Hrvatskoj vlada klijentizam. Meritokracija je stanje u kojem se  priznaju kvalitete ljudi prema nekim mjernim kriterijima, a ne prema tomu tko je komu simpatičan, tko je član koje stranke ili tko je čiji klijent… Da bismo kao društvo uspjeli moramo klijentizam iskorijeniti iz našeg društva. A to je u ovom trenutku nemoguće, zato što su političke elite umrežene kroz trgovačka društva, kroz privatne interese, kroz jednu društvenu pojavu, koja se jednom riječju zove klijentizam i koja je grobar našeg društva. A to se neće promijeniti niti u narednih 20 godina.

Često znate reći da hrvatski čovjek najprije treba promijeniti sebe. Na što mislite kad tako govorite?

– Važno je da se čovjek ne prodaje ni za kakav novac. Osobno se ne bih prodao niti za milijardu dolara samo zato jer nekomu smetam. Ne bih to mogao učiniti zbog silnih ljudi koji su mi omogućili da budem tu gdje jesam. Meni je ulazak u Hrvatski državni sabor omogućila udruga Franak. Ali, i ja sam kroz svoj rad u sedam godina i zaslužio da budem tu gdje jesam, a ne bih tu bio da me nisu podržali suradnici iz Udruge. Kad bih ja sad napravio nešto suprotno onomu što smo se dogovorili, suprotno onomu kako svi zajednički razmišljamo, a to je kako promijeniti ovo društvo, ja bih izdao te ljude. U tom smislu treba pobijediti sebe da bi se čovjek odupreo tim nekakvim mogućnostima da za sebe ishodi nekakvu korist. Tome se moraju oduprijeti političari i tek onda mogu razmišljati o boljem društvu.

Ima li nade za “malog” čovjeka u Hrvatskoj, koji želi dostojanstveno živjeti od svojega rada?

– Ima nade samo ako se oni udruže. Mali ljudi ne postoje. To je samo jedan pežorativni izraz. Ima nade samo ako se udruže na način kako smo se udružili mi u udruzi Franak.  Dakle, ljudi koji imaju određeni interes (poljoprivrednici, stočari…) i taj interes moraju zajednički prikazati onima koji su na vlasti i tu zahtijevati da se njihov interes koji je zajednički, ostvari.  Ništa ne pada samo s grane, i ljudi ako misle da će im bilo koja vlast ostvariti neki njihov interes bez njihova učešća u tome,  sudjelovanja u tome, jako se varaju. To se neće dogoditi.

A. Pranjkić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

ČEHOK: Ne vidim ništa sporno u tome da Thompson pjeva na dočecima

Objavljeno

na

Objavio

Gradonačelnik Varaždina Ivan Čehok gostovao je u Novom Danu.

Postoji li službena inicijativa da se po Daliću nazove ulica u Varaždinu?

Službena inicijativa ne postoji. To je bila sponatana inicijativa susjeda Zlatka Dalića. Varaždinci su sami u ulici i kvartu dočekali Dalića i nisu ga puštali cijelo popodne i tu se rodila takva ideja. Kada američki košarkaški klubovi osvoje prvenstvo, odmah im gradovi dodijele ulice ili sportska borilišta. U svijetu takva tradicija postoji, a u Hrvatskoj ne. Mi smo skloniji davati imena ulicama po preminulim dužnosnicima i koji su ostavili traga u povijesti nekog grada. Nisam bio nikada sklon da se živućim ljudima daju imena ulica jer treba gledati životopis osobe u cjelini. No, Dalić s povijesnim uspjehom hrvatske reprezentacije sigurno jest netko tko zaslužuje da mu se ostavi trag. Ulice su živi spomenici onome što čovjek ostavi kao trag iza sebe.

Jeste li o tome razgovarali s Dalićem?

Nismo o tome razgovarali. On je bio presretan zbog dočeka susjeda, on je skromna osoba koja to nikada ne bi sama tražila, ali bi bio ponosan na to.

Kakav je vaš osobni stav kao gradonačelnika o organiziranim dočecima, jesu li ispunili očekivanja? Kako je došlo do ideje dočeka u Varaždinu?

Mi smo sve to dogovorili sve prije nego što smo znali za službeni doček u Zagrebu. Htjeli smo Daliću prirperediti doček, ali to ne bi radili na takav način. Sigurno bi napravili svečani prijem jer je to zaslužio. On je reprezentaciju preuzeo na rubu ponora, pred utakmicu s Ukrajinom i doveo je do srebra sigurno je zaslužio svečani doček. Iznenadiolo nas je ono što se dogodilo u Zagrebu, a to je već i njih iscrpilo. Međutim, Zlatko je uspio nekako sa par sati sna se oporaviti i doći na Kapucinski trg u Varaždinu i bilo je stvarno veličanstveno.

Koliko dobro poznajete Dalića i kako on nosi taj teret koji je medijski, ali počinje biti i politički zbog načina na koji vodi reprezentaciju i željama da se takav način vođenja reprezentacija pretvori u politički model vođenja države?

Zlatko Dalić je moj prijatelj, poznajem ga 17-18 godina. On je skroman, miran, staložen i sposoban dečko koji nikada ne podcjenjuje protivnika. On zna da ako želiš pobjediti ne smiješ podcjeniti protivnika. On je čovjek koji nije lakom i pohlepan. Nije razmišljao o honoraru i ugovoru, nego je rekao da će skoloiti ugovor i postati izbornik ako uspije. Želi se dokazati radom, a ne ugovorima. Najviše ga smetaju neraščišćeni odnosi oko reprezentacije. Ne toliko u reprezentaciji i zato je uspio pomiriti dečke u svlačionici. Mi smo razgovarali o mojoj inicijativi da se nacionalni kamp reprezentacije napravi u Varaždinu, on to podržava. Mislim da nije potrebno da se taj kamp radi u Zagrebu. To se nigdje ne radi u metropolama. Dalić je sigurno osoba koja neće nikome smetati, ali neće dopustiti niti da njemu smetaju u vođenju reprezentacije. Teško je govoriti je li to model za političko vođenje. Sigurno je da je reprezentacija uspjela ujediniti sve građane Hrvatske i pokazala da je moguće napraviti velike uspjehe unatoč malenosti i veličini, nekakavoj deprimiranosti, nedostatku dobrih uvjeta. To je moguće nadvladati i pobjediti. To je dobar model i za upravljanje državom i drugim sektorima.

Je li Dalić komentirao pitanje hoće li ostati ili otići sa čela reprezentacije?

Nije. Ranije smo o tome razgovarali. On je čovjek koji pita druge i ne hvali se time da zna sve. Što će s njim biti to je njegovo vlastito karijerno i drugo pitanje. Rekao je da bi mogao biti i trener Barcelone i brazilske reprezentacije, ali dodao da će se uvijek vratiti u Varaždin. Sigurno je da su pred njim veliki izazovi, volio bi da se dogovori s HNS-om. Mislim da smo dobili čovjeka koji bi mogao biti dugo izbornik Hrvatske reprezentacije. No, temeljnu prevagu će nositi mogućnost da setanje u hrvatskom nogometnu ukupno sredi. Tu govorim o tome da mu se dopusti da automnomno odlučuje o reprezentaciji, da se napravi nacionalni kamp i infrastruktura i da se počen s pozitivnijom pričom u hrvatskom sportu. Sve drugo, čak i visina honorara neće biti toliko presudna.

Koji je razlog zbog kojeg je Dalić burno reagirao na novinarsko pitanje novinara N1 televizije zašto je u autobusu bio Thompson i zašto je pjevao u Varaždinu? 

Ne bih rekao da burno reagirao. Emotivan je čovjek, a vidio je da ga je dočekalo 15 tisuća ljudi, i kada vam skandiraju i kad vidite zajedništvo… Mi smo unaprijed smo najavili da će pjevati Marko Perković. Oni koji ga nisu htjeli slušati nisu pjevali, a oni koji su htjeli jesu. Meni je bedasto da se moramo očitovati o tome, ako je kapetan zaželio da pjeva Thomspion, ovo je njihov dan i njih se dočekuje pa  ne vidim problem da pjeva. Thompson i Dalić se dugo poznaju. Mogu tvrditi da je Marko Pewrković čovjek koji mrava ne bi zgazio. Miran, introvertina čovjek koji nikome neće naštetiti.

Činjenica je da podjela zbog Thompsona u društvu postoji i da je razlog politički. Da su razlog djelovanje i izjave Thomspona, ikonografija koja se pojavljivala na njegovom koncertima, povezivanja s ustaštvom. Bilo je novinara koji su i vas propitivali zbog toga što je on pjevao?

Ne ujedinjuju pjevači i koncerti nego uspjesi reprezentacije. I oni su nas ujedinili. Ako su igrači tražili da im pjeva Thomson, ne vidim ništa sporno. Inače, stavovi Thompsona, Thompson se i sam ogradio od pjseme koje je pjevao davnih dana. I predsjednici države su pjevali pjesme i nitko nije Mesića pitao zašto ne podnese ostavku. Jedno su grijesi mladosti, a drugo je životopis i cjeloživotno nastojanje i djelovanje. Thompson nije osoba koja danas na bilo koji način podržava bilo koju propalu ili totalitarnu ideologiju. Ne bih dozvolio da se u Varaždinu pojavi bilo tko danas glorificira bilo koji totalitarni režim. Bio sam na Thomsponovom koncertu i moram reći da sam osobno sam čuo da poziva svoju publiku se okane propalih ideologija, i da su to koncerti mira i ljubavi.

Centar Simon Wiesental i New York Times kritički su reagirali na njegov nastup. NY Times piše da je ta činjenica zasjenila uspjeh nogometne reprezentacije?

Hrvatska je danas jedna država u kojoj desnica teško može proći pet posto na izborima, za razliku od drugih država gdje mogu proći 20 posto ili čak biti u drugom krugu predsjedničkih iozbora. Ne treba pretjerivati, mi sami sebi najčešće stvaramo određene komplekse. Mi smo mirna država, u kojoj niukakve obnove totalitarnih režima nema. Oni koji pokušavaju veličati NDH su politički marginalci. Dočeci su pokazali da smo miran narod koji na dostojanstven, svečan i pomalo lud narod koji zna dočekati svoje pobjednike

U Zagrebu nije bilo nikoga od političara koji su se pojavili uz nogometaše, vi ste bili prvi političar koji je stajao uz Dalića?

Dalića sam dočekao kao prijatelja, ne kao gradonačelnik. Govorio sam tri minute, najavio sam ga i nikakve politike tu nije bilo. Mi smo dočekali pet ljudi iz vodstva reprezentacije. Bilo je logično da netko njih dočeka i nisam to koristio za svoju promidžbu, ne vidim ništa sporno u tome.

Koliki su bili troškovi organizacije i tko ih snosi?

Oni će pasti na Grad i Koncertni ured. Gotovo svi pjevači su se odrekli honorara, tražili su samo putne troškove. Troškovi produkcijskog dijela će za Grad će biti minimalni. Činjenica da je Dalić megapopularan i zbog toga promocija našeg grada s njim je nemjerljiv doprinos. Produkcijski troškovi će biti otprilike 30 tisuća kuna. Višestruka je dobit promidžba Varaždina

Danas se očekuje presuda na sudu u slučaju optužbe da ste pogodovali Patafti i šteti počinjenoj za grad, što očekujte?

Od početka govorim da sam nedužan i očekujem da će sud donijeti pravednu odluku. Sudski postupak je bio korektan. Iznijeli smo svej argumente, ispitali svjedoke, dali dokumentaciju, očekujem da će sud potvrditi da moje krivnje nije bilo

Što će biti vaša reakcije ako presuda bude osuđujuća?

Teško mi je o tome govoriti, to je hipotetičko pitanje. Uvjeren sam da smo dokazali na sudu da sam nedužan i vjerujem da ću biti oslobođen.

Izvor: N1

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori